Poslovni broj: Ovr-1160/2025-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Ivi Brakus Marin, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ovrhovoditeljice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv ovršenika LO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Stefani Kasap, odvjetnici u Zadru, radi odlučivanja o pravnim sredstvima ovršenika u postupku izravne naplate, dana 18. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika u postupku izravne naplate temeljem ovršne isprave, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl. br. Ovr-2290/2015 od 07. kolovoza 2015., kao i prijedlog da se naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

Obrazloženje

1. U gornjem ovršnom predmetu ovršenik je dana 23. rujna 2025., podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava s računa ovršenika nedopuštenim u kojem ističe da je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2747/2003 od dana 19. studenog 2003. određeno kako je tuženik, ovdje ovršenik obvezan plaćati na ime zakonskog uzdržavanja mlt. Ć i mlt. OO tužiteljici, ovdje ovrhovoditeljici iznos od 2.000,00 kuna, odnosno 265,45 Eura. Nakon toga je ovdje protustranka pokrenula ovršni postupak budući ovdje predlagatelj svoju obvezu nije izvršavao na vrijeme, slijedom čega je doneseno pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2290/2015, te je podnesen zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji. Ovršenik je do danas podmirio svu svoju obvezu određenu gore navedenom ovršnom ispravom. Kćeri predlagatelja L i OO danas su punoljetne osobe, slijedom čega a sukladno čl. 210. Ovršnog zakona (NN 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/24 dalje: OZ) predlagatelj predlaže Naslovnom sudu da proglasi nedopuštenim pljenidbu i prijenos sredstava na temelju ovršne isprave rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2290/2015 od 07. kolovoza 2015. koja se provodi kod Financijske agencije te naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Zaključkom od 25. rujna 2025. ovrhovoditeljica je pozvana očitovati se na prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, koji je ovrhovoditeljici uručen putem e-oglasne ploče, međutim na isti se ovrhovoditeljica nije očitovala.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14,55/16 i 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da ovršenik nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. Ovršnog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

Stavkom 2. istog članka propisano je da će se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Odredbom čl. 50.st.1. OZ-a propisano je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu:

1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava,

2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti,

3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka,

4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu,

5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha,

6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena,

7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika,

8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano,

9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili

11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

5.1. Odredbom čl. 53. st.1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

6. Nadalje odredbom čl. 429. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) propisano je da ako je pravo na uzdržavanje utvrđeno ovršnom ispravom, obveznik uzdržavanja može tužbom tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje. Stavkom. 2. istog zakona propisano je da će u presudi kojom prihvaća tužbeni zahtjev iz stavka 1. ovoga članka sud kao dan prestanka prava na uzdržavanje utvrditi dan podnošenja tužbe ili koji drugi dan nakon tog dana ako nađe da je ona prestala tog dana.

Stavkom 3. istog zakona propisano je da nakon pravomoćnosti presude kojom je utvrđen dan prestanka obveze uzdržavanja može se tražiti ovrha samo radi naplate tražbina dospjelih do tog dana na temelju ovršne isprave kojom je određena ta obveza.

7. Sukladno naprijed cit. odredbama čl. 429. Obiteljskog zakona jasno je propisana obveza podnošenja tužbe obveznika uzdržavanja kojom tužbom može tražiti da se utvrdi prestanak njegove obveze uzdržavanja čim prestanu postojati zakonske pretpostavke za uzdržavanje te je isto tako propisano da se kao dan prestanka uzdržavanja najranije može utvrditi dan podnošenja tužbe. Obzirom da u konkretnom slučaju ovršenik ovom sudu nije dokazao da je ishodio presudu kojom bi bio utvrđen prestanak njegove obveze uzdržavanja mlt. Ć i mlt. OO, to je obveza ovršenika za uzdržavanjem i dalje na snazi. Isto tako, sud nije našao da bi bio ispunjen neki od uvjeta propisanih odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a, slijedom čega je prijedlog ovršenika valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Iva Brakus Marin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana, žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud, pisano u tri primjerka. Žalba ne odgađa provedbu ovrhe

DNA:

1. Ovrhovoditeljici putem oglasne ploče

2. Ovršeniku po punomoćnici

3. FINI