REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] L 5

Poslovni broj: Us I-1225/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja LL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenice Leana Modrušan i Tea Tončić, odvjetnice u Puli, Ciscuttijeva 8, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi ponovnog određivanja starosne mirovine, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03068741739, URBROJ: 341-99-05/3-24-6822 od 14. svibnja 2025. i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03068741739, URBROJ: 341-13-05/3-24-13417 od 30. rujna 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće petsto eura), uvećano za zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/24-01/03068741739, URBROJ: 341-99-05/3-24-6822 od 14. svibnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Puli - Pola, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03068741739, URBROJ: 341-13-05/3-24- 13417 od 30. rujna 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja da mu se ponovno odredi starosna mirovina.

2. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika te ističe kako mu se od odlaska u mirovinu (2012.) isplaćuje umanjeni iznos mirovine, sve iz razloga što tuženik ne raspolaže podacima o plaći tužitelja za razdoblje staža u Vojnoj pošti u Puli u bivšoj JNA od 1977. do 1991. Izračun mirovine prema prosječnim vrijednosnim bodovima nije pravilan ni najpovoljniji za tužitelja te predlaže pribaviti podatke o plaći radnika komparanata i odrediti novi iznos mirovine. Ističe kako je obveza javnopravnih tijela pribaviti potrebnu dokumentaciju, odnosno upotpuniti činjenično stanje, te propust u predmetnom netočnom i nepotpunom utvrđenju ne smije ići na njegovu štetu. Navodi kako je radnik NL bio u istom platnom razredu te da i na taj način moguće pribaviti potrebne podatke o plaći. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika te premet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje u cijelosti kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog akta. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (čl. 114. st. 3. ZUS- a) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Druge po tužitelju predložene dokazne prijedloge sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 29. svibnja 2008. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 31. prosinca 2007. (isplata obustavljena rješenjem od 30. svibnja 2008. te ponovno uspostavljena rješenjem od 10. travnja 2012.) te da je svota mirovine izračunata bez podataka o plaći tužitelja za razdoblje zaposlenja kao građanska osoba u vojnoj ustanovi (Vojnoj pošti Pula) od 1. studenoga 1977. do 16. rujna 1991. jer za navedeno razdoblje nije bilo moguće pribaviti navedene podatke. Tužitelj je 31. prosinca 2021. podnio zahtjev za ponovno određivanje mirovine povodom kojeg su u upravnom postupku pribavljena očitovanja Hrvatskog državnog arhiva od 13. lipnja 2024., Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 27. lipnja 2024. i Vojnog arhiva Ministarstva odbrane Republike Srbije u Beogradu od 16. rujna 2024., te iz kojih proizlazi da navedene institucije ne raspolažu podacima o plaći tužitelja. Slijedom, u obnovljenom postupku je utvrđeno da ne postoje dokazi za utvrđivanje novih činjenica na koje se tužitelj poziva te je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

7. Odredbom čl. 134. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21.; dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva tužitelja za obnovu upravnog postupka, propisano je da ako se nakon donošenja rješenja protiv kojega nema redovitoga pravnog lijeka u upravnom postupku sazna za nove činjenice ili se nađe, odnosno stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi sami ili u vezi s već izvedenim ili upotrijebljenim dokazima mogli dovesti do drugačijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem postupku, može se iznimno od uvjeta i rokova iz Zakona o općem upravnom postupku obnoviti postupak iz mirovinskog osiguranja. Postupak će se obnoviti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti. St. 2. istog članka propisano je da prava utvrđena rješenjem donesenim u obnovljenom postupku, prema st. 1. tog članka, pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za obnovu postupka, odnosno od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

8. Odredbom čl. 139. st. 1. ZOMO propisano je da se pravomoćno rješenje o pravu na mirovinsko osiguranje ili iz mirovinskog osiguranja može izmijeniti novim rješenjem ako je prvim rješenjem povrijeđen zakon, uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, međunarodni ugovor o socijalnom osiguranju ili opći akt Zavoda na štetu osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine. St. 2. istog članka propisano je da će se novo rješenje donijeti i kada se saznaju nove činjenice koje utječu na pravo osiguranika, osigurane osobe, odnosno korisnika mirovine koje su nastale nakon donošenja pravomoćnog rješenja ili u slučaju kada je upravni sud zauzeo za stranke povoljnije pravno stajalište. St. 3. istog članka propisano je da prava utvrđena novim rješenjem donesenim prema st. 1. i 2. tog članka pripadaju od prvoga dana idućega mjeseca nakon donošenja rješenja ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, odnosno od prvoga dana idućeg mjeseca nakon podnošenja zahtjeva osiguranika, osigurane osobe ili korisnika mirovine.

9. Odredbom čl. 47. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da će službena osoba pribaviti po službenoj dužnosti podatke o činjenicama o kojima službenu evidenciju vodi javnopravno tijelo kod kojeg se vodi postupak, odnosno drugo javnopravno tijelo ili sud.

10. Sud je stava, a isto je u skladu i s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske navedenim u odlukama br. U-III-1720/2018 od 8. lipnja 2021., kao i U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019. koji je primjenjiv na ovaj predmet, da ako u mjerodavnim evidencijama tijela koje je obvezno voditi evidenciju podataka nedostaju platni podaci (u konkretnom slučaju za tužitelja) za određeno razdoblje, odnosno oni nisu uzeti u obzir u obračun mirovine (koja bi prema tvrdnjama tužitelja bila viša), dokazivanje platnih podataka za sporno razdoblje, kao i to da su doprinosi isplaćeni u plaći, je na tuženiku te nije na tužitelju obveza dokazivanja platnih podataka o kojima ovisi izračun njegove mirovine, jer tužitelj, kao i drugi građani nema obvezu vođenja evidencije podataka koje obvezno prikuplja, vodi i evidentira tuženik, odnosno prvostupanjsko tijelo je pogrešno stavilo teret dokaza o istome na tužitelja.

11. Postupanje javnih tijela ne smije biti na teret građana, u konkretnom slučaju tužitelja koji je u dobroj vjeri, pouzdajući se u valjano vođenje evidencija uplata mirovinskih doprinosa i platnih podataka HZMO-a, razumno očekivao pravičan izračun ostvarene mirovine. Pri tome, nije relevantno koje tijelo je bilo dužno voditi službenu evidenciju (domaće ili inozemno), već je ovdje odlučno to da ta obveza nije na osiguraniku i da osiguranik (tužitelj) ne može zbog propusta u vođenju službenih evidencija ili nedostatka službenih evidencija trpjeti štetne posljedice.

12. Ovaj sud smatra potrebnim naglasiti da se stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-III-4525/2019 od 7. veljače 2023. u konkretnom slučaju ne može neposredno primijeniti budući da se ne radi o činjenično usporedivoj situaciji. Naime, iz obrazloženja navedene odluke proizlazi da su tamo upravna tijela u odnosu na podnositelja ustavne tužbe raspolagala podacima o njegovim plaćama za razdoblje od pet godina, dok u predmetnom upravnom postupku tijela javne vlasti ne raspolažu nijednim podatkom o plaćama tužitelja za razdoblje od 1. studenoga 1977. do 16. rujna 1991. Kako za cijelo predmetno razdoblje ne postoje nikakvi podaci o tužiteljevim plaćama, ovaj sud zauzima stav da nema zapreke da se visina plaće utvrdi posredno, odnosno alternativnim metodama. Takav zaključak logično proizlazi i iz točke 20. obrazloženja navedene odluke Ustavnog suda.

13. Nadalje, sud ne prihvaća navode tuženika da bi pribavljanje usporednih podataka o plaćama predstavljalo povredu obveza iz Zakona o zaštiti osobnih podataka i Opće uredbe o zaštiti podataka. Podaci nužni za izračun vrijednosnih bodova ne sadržavaju osobne podatke usporednih osoba (tzv. komparanata), stoga njihovo korištenje ne može rezultirati povredom propisa o zaštiti osobnih podataka. Uz to, tuženik raspolaže mehanizmima zaštite osobnih podataka, pa se zaštita istih može osigurati na način koji je za tužitelja, kojemu o tome ovisi vjerojatno jedino primanje do kraja života, znatno manje otegotan.

14. Stavovi izraženi u točkama 12. i 13. obrazloženja ove presude predstavljaju pravna stajališta ovog suda koja su u cijelosti usklađena sa stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudi posl. br. Usž-4440/2024-2 od 2. travnja 2025.

15. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede zakona na štetu tužitelja te je na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, osporeno i prvostupanjsko rješenje poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje u obnovljenom postupku. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo dužno donijeti novo rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a), pri čemu je obvezno u cijelosti postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). U obnovljenom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je upotpuniti činjenično stanje te pribaviti sve dostupne podatke potrebne za izračun mirovine, uključujući i podatke od svih pravnih slijednika tijela koja bi u Republici Hrvatskoj ili inozemstvu mogla raspolagati podacima o plaći tužitelja. Kako iz spisa predmeta proizlazi da u upravnom postupku nisu iscrpljene sve mogućnosti utvrđivanja plaće tužitelja za sporno razdoblje, prvostupanjsko tijelo dužno je provesti sve dostupne radnje radi pribavljanja tih podataka razdoblje (na koje upire i sam tužitelj). Ako ni nakon toga ne uspije pribaviti potrebne podatke, tada je dužno postupiti u skladu sa stajalištem Ustavnog suda Republike Hrvatske iz primjenjive odluke br. U-III-3454/2017 od 9. listopada 2019., odnosno odrediti visinu mirovine posredno, prema podacima osiguranika - komparanata koji najviše odgovaraju položaju i radnome mjestu tužitelja u spornom razdoblju, ako bi takav način utvrđivanja mirovine bio za tužitelja pravičniji (pri čemu je potrebno razmotriti i podatke osiguranika IL za kojeg tužitelj tvrdi da je bio u istom platnom razredu kao i tužitelj).

16. Slijedom, sud je pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke.

17. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe i zastupanje na ročištu od 21. studenoga 2025., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a. Prema odredbi čl. 144. st. 4. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.

18. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18. i 51/23.).

U Rijeci 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.