Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-378/2024-36

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Smontara kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog AĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-352/2024 od 29. kolovoza 2024., nakon javne rasprave održane 15. prosinca 2025. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu ZĆ, okrivljenog AĆ i njegova branitelja Božidara Klepača odvjetnika u Varaždinu, dana 18. prosinca 2025. objavio je, a dana 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – u dalje ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog sadržan u presudi Općinskog suda u Varaždinu broj: K-378/2024- 2 od 12. rujna 2024.

II. Na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08,

okrivljeni AĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin A i FĆ, rođen **.**.1963., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljani Republike Hrvatske, sa završenom VŠS, elektroinstalater, zaposlen u vlastitom obrtu, s primanjima od oko 1.000,00 eura, vlasnik kuće na adresi prebivališta i u [adresa], služio vojsku, bez čina, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi

1) dana 5. svibnja 2024., oko 18,20 sati, u [adresa], susjedi ČĆ, uslijed narušenih međususjedskih odnosa, u nakani da istu ustraši, rekao joj da će ju spotrti,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti,

2) dana 5. svibnja 2024., između 17,30 i 18,20 sati, u [adresa], na dvorištu kuće u vlasništvu ČĆ, u cilju uništenja njezinih stvari, uporabom nepoznatog alata odrezao metalnu ogradu koja je bila pričvršćena na kuću iste, a koja ograda je u vlasništvu ČĆ, čime joj je pričinio štetu od 1.000,00 eura,

dakle, oštetio tuđu pokretnu stvar

pa da bi time počinio pod točkom 1) kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11, te pod točkom 2) kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. KZ/11

III. Na temelju odredbe članka 158. stavka 3. ZKP/08, oštećena ČĆ upućuje se da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

IV. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljenika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni LĆ optužen je za počinjenje dva kaznena djela i to pod točkom 1) kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom – opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11 i pod točkom 2) kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, uz primjenu čl. 51. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela za koje se tereti. S obzirom na takvo očitovanje, ispitan je na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja/žrtve ČĆ (na raspravi 23. listopada 2025. i pročitan je zapisnik o ispitivanju oštećene u svojstvu svjedoka od 13. lipnja 2024 ( list spisa 112-114), svjedok GĆ (na raspravi 23. listopada 2025.), svjedok ĐĆ (na raspravi 25. studenog 2025.) te je uz suglasnost stranaka pročitano, pregledano i reproducirano fotografije (list 29-31), izvadak iz zemljišne knjige (list 33-34), zapisnik o očevidu sa fotografijama od 5. svibnja 2024. (list 35-40), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika (list 41), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika AĆ sukladno članku 208.a ZKP/08 od 6. svibnja 2024. sa DVD snimkom (list 45-49), službena zabilješka dojavi od 5. svibnja 2024. (list 52-53), imovinsko pravni zahtjev oštećenika (list 54), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika AĆ od 6. svibnja 2024. sa DVD snimkom (list 72-76), sporazum o razvrgnuću suvlasništva nekretnine i osnivanju prava služnosti (list 94-99), audio snimka (list 183), transkript audio snimke (list 181).

3.1. Stranke su na kraju dokaznog postupka izjavile da nemaju daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Obrana se protivila reprodukciji audio snimke koju je dostavila i izradila žrtva ČĆ, ističući kako je isti nezakoniti dokaz u smislu čl. 10. ZKP/08. Sud je navedeni dokaz proveo te isti nije našao nezakonitim.

4.1. Naime, u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja i zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života te pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ZKP/08, kao i dokazi za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Dakle, da bi dokaz bio nezakonit nije dovoljno da je pribavljen povredom odredaba kaznenog postupka, već je potrebno da je u ZKP/08 izričito i propisano da je zbog toga nezakonit. U konkretnom slučaju obrana uopće ne konkretizira odredbe ZKP/08 koje propisuju nezakonitost dokaza navedenog u izreci, niti navodi o kojoj bi se povredi u smislu članka 10. stavka 2. ZKP/08 radilo, a sud nije utvrdilo da bi navedeni dokaz bio pribavljen na jedan od načina navedenih u ovoj točki obrazloženja, odnosno da bi njegova nezakonitost bila izričito i propisana odredbama ZKP/08.

4.2. Nadalje, na navedenoj snimci se jasno čuje kako je okrivljenik dao suglasnost za navedeno snimanje na način da ga supruga upozorava riječima " AĆ, vidiš da te gospođa snima.", na što okrivljenik odgovara, "Znam. Snima se". Dakle, okrivljenik je bio svjestan da se snima ono što će reći i na to je izrijekom pristao. Isto tako tijekom postupka obrana nije osporila da je okrivljenik bio svjestan da ga se snima i nije osporila autentičnost snimke. Stoga sud ne nalazi da bi navedeni dokaz bio nezakonit kako je i obrazloženo u točki 4.1. ovog obrazloženja te je isti na raspravi od 25. listopada 2025. reproduciran.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik kritičnog dana i vremena odrezao metalnu ogradu koja je bila pričvršćena na kuću u vlasništvu žrtve. Isto tako nije sporno da je žrtva kupila od brata okrivljenika idealni dio suvlasništva kuće te je naknadno učinjeno razvrgnuće vlasništva i fizička dioba nekretnine. Nije sporno da su se okrivljenik i oštećena kritičnog dana i vremena verbalno sukobili oko uklanjanja predmetne ograde te da je to prilikom okrivljenik izrekao riječi „ja bum ju spotrl“. Sporno ostaje da li je činom rezanja metalne ograde okrivljenik oštetio tuđu stvar, te da li je uslijed narušenih međususjedskih odnosa, u nakani da oštećenu ustraši, rekavši joj da će ju spotrti i time joj izrekao prijetnju.

6. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da nije nikada prijetio oštećenoj. Navodi da je kritičnog dana imao slobodan dan te je odlučio ukloniti ogradu naslonjenu na gelender, jer je prema sporazumu ovjerenom kod javnog bilježnika trebalo ukloniti sve što ometa prolaz u zajedničkom dijelu dvorišta. Ograda je, kako tvrdi, bila sastavni dio gelendera koji je sam postavio prije nego što je susjeda kupila nekretninu. Smatrao je da čini dobru stvar, no susjeda je burno reagirala, uslijedila je svađa i vrijeđanje, što ga je uznemirilo. Ističe da sve što je kasnije izgovorio, rekao je svojoj supruzi na svom posjedu u afektu i da pritom nije niti u jednom trenutku komunicirao sa susjedom ni okrenuo se prema njoj. Kad je rekao da će „ ju bu spotrl“, mislio je na ogradu, a ne na susjedu. Navodi da nije imao namjeru ustrašiti susjedu i da je njegov razgovor sa suprugom bio miran i privatan. Pojašnjava da je gelender i ogradu sam izradio kao jedinstvenu cjelinu, od istog materijala i u istoj boji, te da ograda koju je kasnije postavio (vidljiva na fotografiji iz spisa) ne smeta zajedničkom prolazu. Dodaje da je nakon smrti oca imovina privremeno bila suvlasništvo njega i brata, svaki u idealnom dijelu ½, a nakon što je susjeda kupila bratov dio, izvršili su razvrgnuće i fizički razdijelili nekretninu.

6.1. U obrani danoj prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika okrivljenik AĆ je iznosio svoju obranu te naveo da mu je žao što se oštećena osjeća ugroženo i da su vjerojatno izgovorene riječi izvađene iz konteksta, jer se već duže vrijeme svađaju oko neriješenih imovinskopravnih odnosa. Navodi da nije mogao prolaziti dvorištem zbog ograde koju ČĆ uporno zatvara, unatoč tome što je taj dio dvorišta zajednički i što ju moli da to ne radi. Okrivljenik navodi da je odrezao ogradu i uredno je odložio sa strane pa ne smatra da je nastala šteta u iznosu koji se navodi u imovinskopravnom zahtjevu.

7. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud zaključuje da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koje je optužen.

8. Oštećena ČĆ je u svojem iskazu na raspravi navela da se kritični događaj dogodio nakon nekoliko prethodnih verbalnih napada od strane okrivljenog. Toga dana, nakon povratka kući s vožnje biciklom, primijetila je da je na prolazu između kuća odrezan dio ograde. U tom trenutku okrivljeni ju je napao psovkama i prijetnjom „da će je spotrti“. Osjećala se ugroženo i počela je snimati događaj mobitelom. Okrivljenikovoj prijetnji pridružila se i njegova supruga riječima podrške. Oštećena tvrdi da sporova oko vrata i prolaza ranije nije bilo te da su ta vrata desetljećima pričvršćena na njezinu kuću, dok je jedan mali dio bio na strani okrivljenog i upravo taj je dio bio odrezan. Kao mogući motiv napada navodi dugotrajnost građevinskih radova na kući koju je kupila od brata okrivljenog, a potom i dodatno suvlasnički dio od samog okrivljenog. Ističe da prije odlaska na Dravu nije vidjela okrivljenoga niti s njim komunicirala. Po povratku je zatekla odrezana vrata, a uslijedila je prijetnja i vrijeđanje. Nije osobno vidjela tko je ogradu odrezao, ali iz ponašanja i riječi okrivljenog zaključuje da je to učinio on. Potvrđuje da je vlasnica kuće i vrata, da postoji služnost prolaza utvrđena sporazumom, te da su vrata bila pričvršćena na njezin objekt. Fasadu je kasnije obnovila i pokrila dijelove gdje je ograda rezana, ali namjerava ponovno postaviti ogradu. Original audio snimke događaja posjeduje na mobitelu, a kopija je predana policiji.

8.1. Svjedok GĆ sin okrivljenika u svom je iskazu na raspravi naveo da je u kritično vrijeme bio u svojoj sobi, s otvorenim prozorom, baveći se radom na internetu, dok je njegov otac uklanjao ogradu na zajedničkom prolazu. Susjeda ČĆ prišla je, uslijedio je razgovor tijekom kojeg je ona spominjala zvanje policije zbog micanja ograde, nakon čega su se razišli, a policija je kasnije došla; svjedok taj razgovor opisuje kao miran i navodi da nije čuo nikakve prijetnje od strane oca prema susjedi. Potvrđuje da se sporna ograda nalazila na zajedničkom prolazu uređenom sporazumom te da fotografije u spisu prikazuju stanje prije i nakon uklanjanja ograde, koja je i danas uklonjena. Navodi da je susjeda potom radila fasadu, ali da tijekom tih radova nije ponovno postavila ogradu. Svjedok zna da postoji sporazum između oca i oštećene vezano uz predmetni prolaz, a ograda je, prema njegovu iskazu, postavljena još prije doseljenja susjede, u vrijeme dok je djed bio živ, izrađena u istom stilu i materijalu kao i ograda uza stepenice koje vode u njihov stan, a te stepenice i ograda pripale su ocu temeljem sporazuma sa oštećenom. Navodi i da je postojala neka shema po kojoj je bilo definirano što je kome pripalo.

8.2. Svjedok ĐĆ, supruga okrivljenika u svom iskazu na raspravi navodi da su kritičnog dana bili na dvorištu i, na temelju služnosti prolaza, maknuli stvari s prolaza, uključujući ogradu koju je suprug naslonio na kuću oštećene. Istaknula je da su svi troje (uključujući oštećenu) bili prisutni prilikom dogovora o služnosti prolaza te da su mislili da čine dobru stvar uklanjanjem ograde, ali da je oštećena reagirala vrlo neugodno po povratku. Potvrđuje da je ograda napravljena prije oko 40 godina, dok je otac okrivljenika bio živ, te da je kuća oštećene prije bila u vlasništvu brata okrivljeni, nakon čije prodaje polovice nasljedstva došlo je do sporazuma o razvrgnuću suvlasništva pa i dvorišta i prolaza, gdje su se obvezali maknuti svoje stvari, uključujući spornu ogradu, kako bi prolaz bio slobodan prema skici . Navodi da oštećena nakon događaja nije vratila ogradu, već je napravila novu fasadu koja skriva tragove gdje je ogradu stajala. Kritičnog dana oštećena je otišla u potkrovlje, a svjedokinja i suprug razgovarali su o njezinu ponašanju na stepenicama svog di jela; tada je vidjela da oštećena otvara vrata i snima mobitelom. Suprug je tada izrekao da „bu spotrl“ ogradu kao izvor sukoba, ali svjedokinja ističe da je micanje ograde bilo dogovoreno sporazumom.

8.3. Iz pregledanih fotografija, zapisnika očevida i zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je metalna ograda bila učvršćena na nekretnini oštećene te da je ista odrezana. Utvrđeno je kako je na istočnom zidu kuće bila montirana metalna ograda koja je prepiljena pa su na zidu ostale dvije metalne šipke na kojima je vidljiv trag alata kojim su šipke prepiljene. Isto tako iz navedenih fotografija je vidljivo kako sporna uklonjena metalna ograda čini cjelinu s rukohvatom i metalnim stepenicama koje se nalaze na nekretnini okrivljenika.

8.4. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola za okrivljenika utvrđeno je da je okrivljenik kritičnog dana imao utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi u iznosu od 1,17 g/kg.

8.5. Pročitavši sporazum o razvrgnuću suvlasništva sud je utvrdio kako su okrivljenik i oštećena predmetnim sporazumom razvrgnuli suvlasništvo te načinili fizičku diobu nekretnine. Također su predmetnim sporazumom osnovali pravu služnosti puta te je na tom dijelu bila predmetna metalna ograda.

8.6. Sud je raspravi 25. studenog 2025. reproducirao snimku koju je oštećena snimila i dostavila sudu te se na navedenoj snimci čuje kako je okrivljeni nakon što ga je njegova supruga upozorila da oštećena sa svoje nekretnine snima njihov razgovor, on potvrdno odgovorio „znam, znam, snima se“. Nakon toga se na snimci čuje razgovor okrivljenika i oštećene gdje se raspravljaju oko odrezane ograde. Međutim razgovor brzo završava bez incidenata. Zatim, okrivljenik sa svojom suprugom na svojoj nekretnini razgovara te izjavljuje „ja ju bum spotrl“. U nastavku se oštećena ubacuje u razgovor okrivljenika i njegove supruge koji s njom izmjenjuju par rečenica u stilu loših međususjedskih odnosa, ali sadržajno nebitnih za kaznenopravnu sferu. Razgovor završava oštećena.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći dokazni materijal u njegovoj ukupnosti, zaključak je ovog suda da sukladno članku 453. stavku 1. točki 3. ZKP/08, nije dokazano da bi okrivljeni AĆ počinio kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari stavljeno mu na teret predmetnom optužnicom.

10. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako oštećene, tako i okrivljenog, utvrditi sljedeće. Predmetna nekretnina je bila u idealnom dijelu u ½ dijela u suvlasništvu okrivljenika i njegova brata koji su isto naslijedili nakon smrti oca. Okrivljenik praktički cijeli život živi na njoj. Nakon smrti oca brat okrivljenika je odlučio prodati svoj suvlasnički dio te ga je od njega kupila oštećena. Obzirom da je kupila idealni dio, odlučili su razvrgnuti suvlasništvo, fizički podijeliti nekretninu i obzirom na prostor osnovati služnost puta na obje novoformirane nekretnine. Sve navedeno proizlazi iz navedenog ugovora o sporazumnom razvrgnuću suvlasništva(list 94-99). Međutim, prema iskazima svjedoka, okrivljenika i oštećene međususjedski odnosi su narušeni i dolazilo je do verbalnih sukobljavanja čija kulminacija je dovela do vođenja ovog kaznenog postupka.

11. Kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje. Slijedom navedenog izuzetno je bitno u svakom pojedinom slučaju utvrditi postojanje nabrojanih uvjeta, odnosno okolnosti u kojima su izrečene određene riječi, u suprotnom, oduzimajući kontekst u kojem je nešto izrečeno postoji opasnost od stvaranja verbalnog delikta koji u demokratskom društvu ne može i nasmije biti prihvatljiv.

12. Okrivljenik AĆ tijekom cijelog postupka osporava počinjenje kaznenog djela za koje se tereti. Ovlašteni tužitelj optužnicu u odnosu na kazneno djelo prijetnje zasniva na iskazu oštećene, koja je na raspravi i neposredno ispitana. Oštećena je navela kako su je okrivljenik i njegova supruga bez ikakvog razloga kritičnog dana napali. Navela je kako je taj dan otišla biciklom na Dravu i kada se vratila da je ugledala spornu ogradu otpiljenu i uklonjenu s mjesta gdje se inače nalazila. Onda navodi kako ju je okrivljenik napao i rekao da „ju bu spotrl“ na što je ona to počela snimati. Isto tako navodi kako nije iz prve uspjela snimiti što su joj govorili, već joj je u tome uspjela iz drugog ili trećeg puta. Navodi da ju je bilo strah i da bi to bila prava prijetnja te da je potrčala uza stepenice te nastavila snimati okrivljenika i njegovu suprugu u dvorištu. Također ne može točno reći uzrok zbog kojeg bi joj okrivljenik prijetio, navodno zato što je ona kupila tu kuću od njegovog brata, a ne okrivljenik i zato što su radovi na kući dulje potrajali.

12.1. U svom iskazu okrivljenik je naveo kako je predmetnu ogradu maknu jer je prema sporazumu o razvrgnuću vlasništva i osnivanju služnosti puta bilo potrebno maknuti sve stvari koje bi smetale prolazu. Kako je predmeta ograda smetala istu je uklonio i smatrao je kako je napravio dobru stvar. Zato se jako iznenadio na to kako je susjeda reagirala. Sve što je rekao navodi da je rekao svojoj supruzi u privatnom razgovoru na svojem posjedu. Isto tako navodi da nije bio u cijelosti svjestan da ga se snima. Njegov iskaz potvrđuje i njegova supruga ĐĆ. U svom iskazu vezano uz verbalni sukob svog oca i oštećene, svjedok GĆ navodi kako je kritičnog dana i sata bio u svojoj sobi i da je čuo da su se njegov otac i oštećena razgovarali vezano uz uklanjanje predmetne ograde te da je ona prijetila da će zvati policiju. U prilog tvrdnje okrivljenika ide i audio snimka koju je dostavila oštećena. Na navedenoj snimci se čuje kako okrivljenik u rezignaciji prvo navodi da zna da ga se snima, nakon što ga je na to upozorila supruga koja je vidjela kako oštećena snima njihov međusobni razgovor. Nakon toga oštećena inicira razgovor i ispituje o razlogu uklanjanja predmetne ograde. Zatim se okrivljeni obraća svojoj supruzi i navodi kako ga oštećena živcira pa u rezignaciji izgovara riječi „ja bum ju spotrl“. Nakon toga supruga okrivljenika to potvrđuje te također u rezignaciji navodi „sad snima gore, napravila je zlo, samo snimajte gospođo“. Na to okrivljenik pokušava nešto reći, ali ga oštećena prekida i navodi kako je to kazneno djelo i kako ju ne smiju vrijeđati i prijetiti joj. U nastavku okrivljenik i njegova supruga navode kako pas oštećene urinira po njihovoj nekretnini i kako to ne snima, već snima što joj odgovara, a onda oštećena prekida razgovor i završava snimanje.

12.2. Iz gore navedenog ovaj sud ne nalazi da bi okrivljenik izgovarajući riječi „ja bum ju spotrl“ činio kazneno djelo prijetnje. Odnosno izgovorene riječi u konkretnim okolnostima ne dosežu zakonski prag kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. Naime, da bi se ispunilo biće navedenog kaznenog djela potrebna je ispunjenje kumulativno dva elementa. Prvo ozbiljnu prijetnju kakvim zlom, podobnu da žrtvu ustraši ili uznemiri, uz namjeru počinitelja da upravo to postigne i objektivno mjerilo bi li prosječna osoba, u konkretnim odnosima i prilikama, shvatila izjavu kao ozbiljnu prijetnju tjelesnom integritetu ili nekoj drugoj zaštićenoj vrijednosti. Navedene riječi okrivljeni je rekao u rezignaciji i razočarenju jer je smatrao da je učinio dobru stvar maknuvši prepreku na zajedničkom prolazu te nije očekivao takvu reakciju oštećene. Također navedene riječi nije uputio oštećenoj kako to ona tvrdi, već ih je u afektu i jadu izrekao zbog cjelokupne frustrirajuće situacije svojoj ženi na svojem posjedu, a i ne treba zanemariti činjenicu da je bio pod utjecajem alkohola. Riječ "spotrl" je kolokvijalizam koji se u području gdje okrivljeni i oštećena žive često upotrebljava, osobito u frustrirajućim situacijama. Ona može, ali i ne mora biti podobna za ostvarivanje ozbiljne prijetnje. To će ovisiti o kontekstu i okolnostima u kojim je izrečena. U konkretnom slučaju također nije utvrđena namjera okrivljenika niti razlog da bi ozbiljno prijetio oštećenici, što i ona sama navodi nabrajajući razne razloge zašto bi joj okrivljenik eventualno prijetio. Također, iz svih izvedenih dokaza proizlazi da je micanje ograde bilo u funkciji realizacije već sklopljenog sporazuma o razvrgnuću suvlasništva i uređenju služnosti prolaza, što ukazuje da je primarni cilj okrivljenika bio rješavanje međususjedskih odnosa, a ne ustrašivanje ili uznemiravanje oštećene. U takvim okolnostima, sporni verbalni iskaz, shvaćen kao afektivna i kolokvijalna reakcija na narušene međususjedske odnose, objektivno ne dostiže razinu ozbiljne prijetnje kakvim zlom u kaznenopravnom smislu. Sud ujedno nalazi da iz izvedenih dokaza ne proizlazi posebna namjera okrivljenika da izjavom ustraši ili uznemiri oštećenu iz sadržaja i konteksta izrečenog, kao i iz ponašanja okrivljenika prije i poslije događaja, proizlazi da je njegov fokus bio usmjeren na ogradu kao stvar, a ne na oštećenu kao osobu i njezinu tjelesnu ili drugu sigurnost. Na kraju krajeva oštećena je kritičnog događaja nekoliko puta audio snimala okrivljenika te prva započinjala s njim razgovor i ulazila u verbalni sukob i sama isti završavala. Isto tako navodeći okolnosti cijelog događaja treba navesti kako okrivljenik nema niti prekršajnu niti kaznenu evidenciju. Niti postoje drugi dokazi ili indicije da bi okrivljenik bio konfliktna osoba sklona sukobima i prijetnjama kako općenit tako i prema oštećenoj.

13. Kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11- čini tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar. U objektivnom smislu počinitelj namjerno oštećuje uništava, izobličuje ili čini neupotrebljivom tuđu stvar. Tuđa stvar obuhvaća bilo koju imovinu koja nije u vlasništvu ili posjedu počinitelja, uključujući vozila, zgrade ili predmete . Radnja mora biti protupravna i uzrokovati vidljivu ili funkcionalnu štetu, čak i ako je popravljiva . Potrebna je namjera (dolus) – počinitelj mora svjesno htjeti oštetiti stvar ili barem na to pristati.

13.1. U konkretnom slučaju sud mora dati odgovor na pitanje je li okrivljenik uklonivši metalnu ogradu oštetio tuđu stvar. Naime, predmetna metalna ograda koju je okrivljenik uklonio je bila pričvršćena na nekretninu oštećene. Međutim, nesporno je da je predmetnu ogradu zajedno s metalnim stepenicama na njegovoj nekretnini izradio okrivljenik još davnih dana dok je cijela nekretnina ( koja je sada podijeljena između okrivljenika i oštećene) bila u vlasništvu njegova oca prije nego je oštećena postala vlasnik svoje nekretnine. Predmetna ograda čini funkcionalnu cjelinu sa metalnim stepenicama. To se vidi iz fotografija (list spisa 29-31) koje su razgledane na raspravi i to nije sporno. Dakle, predmetna metalna ograda čini pripadak metalnim stepenicama i ogradi na njoj te kao cjelina po namjeni koju joj je dao okrivljenik kao vlasnik pripada njemu. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima( „Narodne novine broj: 81/15-pročišćen tekst) pripadak (pertinencija ili pobočna stvar) je pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna trajno služi svrsi glavne stvari, a stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari koji odgovara toj namjeni. Sud je utvrdio kako je predmetna metalna ograda u vlasništvu okrivljenika, stoga ne postoji djelo oštećenja tuđe stvari, a kamoli kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Nadalje, okrivljenik je postupao prema potpisanom sporazumu i uklonio sve što je priječilo nesmetan prolazak kroz novo osnovanu služnost puta. Dakle, niti nije imao namjeru oštećenja tuđe stvari kada bi se i zauzeo stav kako predmetna metalna ograda pripada oštećenoj samo zato što je jedan njezin dio pričvršćen za nekretninu oštećene.

14. Prema članku 455. stavku 1. ZKP/08, sud će presudu kojom se optuženik proglašava krivim izreći ako nedvojbeno utvrdi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Nakon provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda da nema temelja za nedvojbeno utvrđenje da je okrivljenik inkriminirane zgode počinio kazneno djelo prijetnje na štetu oštećene ČĆ te kazneno djelo oštećenje tuđe stvari.

15. Obzirom da je tijekom postupka sud utvrdio kako nije došlo do oštećenja tuđe stvari jer je okrivljenik vlasnik predmetne metalne ograde to je sud oštećenu uputio u parnicu s imovinsko pravnim zahtjevom sukladno odredbi članka 158. stavka 3. ZKP/08

16. Okrivljenik AĆ je prekršajno i kazneno neosuđivana osoba, a tijekom postupka redovno se odazivao na sve pozive nadležnih tijela progona i suda čime je doprinio brzini završetka ovog kaznenog postupka. A prema oštećenoj i govoreći o njoj uvijek nastupa s dužnim poštovanjem.

17. Budući da je, dakle, za osudu za kazneno djelo i kažnjavanje, pa makar i uvjetnom kaznom zatvora kakvu tužitelj naposljetku predlaže, potrebno postojanje jasnog, čvrstog i nedvojbenog temelja u provedenim dokazima, odnosno potrebno je nedvojbeno utvrditi da je kazneno djelo počinjeno, sukladno članku 455. stavku 1. ZKP/08, te s obzirom da ovdje nema uporišta za nedvojbeno utvrđenje da bi okrivljenik AĆ počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo prijetnje i kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, zbog svega naprijed navedenog sud je primjenom odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08 okrivljenika oslobodio optužbe da bi počinilo kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

18. Na temelju odredbe članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci okrivljenika te nagrada i nužni izdaci branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Varaždinu, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-352/2024

2. okrivljenik AĆ, [adresa]

3. Branitelj okrivljenog Božidar Klepač odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena ČĆ