REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1191/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja SPJJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Bandiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Servier Pharma d.o.o. iz [adresa], OIB: 97617417987, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 19. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 21.12.2020., koji je tuženik SERVIER PHARMA d.o.o., [adresa], OIB: 97617417987 dao tužitelju FABRICE JACQUES CHARLES BARBU, Kosinčić 8, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], Odlukom o otkazu ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika od 06.05.2025.

II./ Utvrđuje se da radni odnos zasnovan dana 21.12.2020. sklapanjem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja FABRICE JACQUES CHARLES BARBU, Kosinčić 8, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika SERVIER PHARMA d.o.o., [adresa], OIB: 97617417987, nije prestao.

III./ Nalaže se tuženiku SERVIER PHARMA d.o.o., [adresa], OIB: 97617417987 da vrati tužitelja FABRICE JACQUES CHARLES BARBU, Kosinčić 8, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao i omogući mu obavljanje poslova radnog mjesta Direktora sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme s punim radnim vremenom od 21.12.2020. u roku od 8 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku SERVIER PHARMA d.o.o., [adresa], OIB: 97617417987 da naknadi tužitelju FABRICE JACQUES CHARLES BARBU, Kosinčić 8, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.388,03 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen kod tuženika Servier Pharma d.o.o., sa sjedištem u [adresa], na temelju ugovora o radu sklopljenog dana 21. prosinca 2020. godine, s primjenom od 1. siječnja 2021. godine, na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu direktora društva. Dana 5. svibnja 2025. godine, tuženik je donio odluku o otkazu Ugovora o radu sklopljenog 24. kolovoza 2020. godine, i to zbog navodnog skrivljenog ponašanja radnika. Tužitelj je, u skladu s člankom 133. Zakona o radu, dana 28. svibnja 2025. godine, putem svojeg punomoćnika, podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa. Tuženik je na navedeni zahtjev odgovorio dana 12. lipnja 2025. godine, a tužitelj je taj odgovor zaprimio dana 17. lipnja 2025. godine. U odgovoru tuženik odbija zahtjev za zaštitu prava i potvrđuje odluku o otkazu od 5. svibnja 2025. godine. Sukladno Zakonu o radu, tužitelj, unutar propisanog roka od 15 dana od dana primitka negativnog odgovora, podnosi ovu tužbu. Prvotno tužitelj ističe kako u Odluci o otkazu ugovora o radu od 5.svibnja 2025. poslodavac navodi da otkazuje ugovor o radu koji je sklopljen dana 24. kolovoza 2020. godine. Međutim, taj ugovor je prestao važiti, što je jasno i izričito određeno u novom ugovoru o radu sklopljenom dana 21. prosinca 2020. godine, čiji je članak 18. – Stupanje na snagu, izričit: „Ovaj Ugovor stupa na snagu 1. siječnja 2021. godine kada prestaju odredbe postojećeg ugovora o radu.“ Ova formulacija nedvojbeno potvrđuje da su sve odredbe ugovora iz kolovoza 2020. godine prestale važiti zaključenjem i stupanjem na snagu novog ugovora o radu od 01. siječnja 2021. Slijedom toga Poslodavac se u predmetnoj Odluci o otkazu pozvao na nevažeći ugovor koji više nije pravno na snazi te Otkaz nije pravilno formuliran, jer nije moguće otkazati ugovor koji je već prestao važiti temeljem novog valjanog ugovora. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu sklopljenog dana 24. kolovoza 2020. s početkom rada od 1. listopada 2020. godine, na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu Voditelja poslova društva – Generalnog direktora društva. Naknadno, dana 21. prosinca 2020. godine, zaključen je novi ugovor o radu s primjenom od 1. siječnja 2021. godine, kojim se određuje da odredbe prethodnog ugovora više nisu na snazi. Odluka o otkazu ugovora o radu, kojom se tužitelju stavlja na teret da je propustio prijaviti određene promjene, uključujući bračni status, korištenje stanarskih pogodnosti te doprinose za supružnika, u cijelosti je neutemeljena, jednostrana i pravno manjkava, kako s aspekta postupovne pravilnosti, tako i u pogledu materijalnopravnog utemeljenja. Tužitelj je sve vrijeme postupao u dobroj vjeri, u redovitoj i otvorenoj komunikaciji s HR odjelom, regionalnim compliance uredom i službama za međunarodnu mobilnost. Na više mjesta dokumentirano je da je tužitelj obavijestio nadređene o razvodu braka još tijekom ljeta 2023. godine, što potvrđuje e-mail komunikacija od 3. studenog 2023., kada je promptno izmijenjena izvještajna linija zaposlenice SPJ, izravna posljedica objave tužiteljeve osobne situacije. Štoviše, tijekom siječnja i veljače 2025. tužitelj je uredno ispunio i potpisao obrazac o sukobu interesa, što je još jedan dokaz potpune suradnje i transparentnosti. Komunikacija s regionalnim uredima i vanjskim savjetnicima (npr. EY Croatia) ukazuje da su svi podaci dostavljeni pravovremeno i bez pokušaja prikrivanja. Tuženik u svojoj odluci iznosi niz nedokazanih i pravno nekonzistentnih tvrdnji: Neprijavljivanje raskida najma stana i zadržavanje depozita - Tužitelj nikada nije skrivao svoju adresu boravka. Promjene u najmu su bile poznate HR-u, a svi financijski aspekti stanovanja podlijegali su obračunu unutar sustava tuženika. Ne postoji dokaz da je tužitelj djelovao prikriveno ili s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi. Neprijavljivanje razvoda - razvod je prijavljen u ljeto 2023. godine, što je i uzeto u obzir u organizacijskim promjenama unutar društva. Nema dokaza da je tužitelj ikad koristio prava koja mu ne pripadaju nakon razvoda, niti da je svjesno obmanjivao poslodavca. Nadalje, poslodavac je bio potpuno upoznat s privatnom vezom tužitelja i zaposlenice SP te je aktivno radio na formalnom upravljanju „sukobom interesa“. - Dana 21. siječnja 2025. regionalni službenik za usklađenost ĆP e-poštom je potvrdio da je organizirao rješenje „prihvatljivo za sve“ i podržao uspostavu direktne linije izvještavanja SP - Tužitelj je 22. siječnja 2025. dostavio popunjen Conflict-of- Interest Declaration form, a nadređena DP ga je 4. veljače 2025. dopunila i zatražila samo potpis tužitelja. - Dana **.**.2025. DP potvrdila je da je obrazac potpuno potpisan te da je u tijeku finalizacija nove linije izvještavanja SP. Ova korespondencija nedvojbeno dokazuje da je poslodavac prihvatio i službeno registrirao privatnu vezu te da nije postojao nikakav pokušaj prikrivanja, čime tvrdnje o „neprijavljenim promjenama“ u cijelosti padaju. Tužitelj izričito osporava zakonitost donesene Odluke o otkazu ugovora o radu, kako s aspekta sadržajne (materijalne), tako i postupovne zakonitosti. Naime, člankom 115. Zakona o radu propisano je da poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu samo ako za to ima opravdani razlog, a kada je riječ o ponašanju radnika, zakon predviđa dodatne procesne zaštite. Člankom 119. stavkom 1. Zakona o radu propisano je: „Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“ Stavkom 2. istoga članka dodatno je propisano: „Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“ U konkretnom slučaju, poslodavac je propustio ispuniti obje ove zakonske obveze. Tužitelj nije nikada zaprimio nikakvo pisano upozorenje niti mu je dana mogućnost da se očituje o navodnim povredama koje mu se stavljaju na teret. Izostala je svaka prethodna komunikacija u formi poziva na očitovanje, razgovora ili vođenja internog postupka, što je u izravnoj suprotnosti s gore navedenim zakonskim odredbama. Nadalje tužitelj je kod poslodavca bio zaposlen više od 13 godina, tijekom kojih mu nikada nije izrečena ni jedna radnopravna sankcija, nije bio predmet disciplinskog postupka, niti je ikada bio upozoren na povrede obveza. Takva radna biografija dodatno naglašava nerazmjernost, proizvoljnost i nedostatak opravdanosti u donošenju Odluke o otkazu, koja se temelji isključivo na jednostranoj i ničim dokazanoj ocjeni poslodavca. Ovdje valja naglasiti i dodatnu, vrlo ozbiljnu proceduralnu povredu. Naime, sukladno članku 150. stavku 1. Zakona o radu, u vezi s člankom 153. stavkom 3., prije donošenja važne odluke za položaj radnika (među koje se nedvojbeno ubraja i odluka o redovitom otkazu), poslodavac je dužan savjetovati se s radničkim vijećem, odnosno sa sindikalnim povjerenikom, ako radničko vijeće nije izabrano. Nadalje, člankom 150. stavkom 4. istoga zakona propisano je da se radničkom vijeću moraju pravodobno i potpuno dostaviti svi podaci važni za donošenje odluke, na način koji omogućuje da se primjedbe i prijedlozi vijeća razmotre prije donošenja odluke, kako bi rezultati savjetovanja stvarno mogli utjecati na konačnu odluku poslodavca. U ovom slučaju, poslodavac nije proveo nikakvo savjetovanje s radničkim vijećem niti sa sindikalnim povjerenikom, čime je izravno povrijeđena zakonska procedura, a time i jedno od temeljnih prava tužitelja iz radnog odnosa – pravo na pravičan, zakonit i transparentan postupak prilikom donošenja odluke koja mu bitno utječe na radni i egzistencijalni status. Dakle, u cjelini gledano, Odluka o otkazu predstavlja grubu povredu postupovnih i materijalnih odredbi Zakona o radu, donesena je bez zakonski propisanog upozorenja, bez davanja mogućnosti iznošenja obrane i bez prethodnog savjetovanja s ovlaštenim tijelima poslodavca. Takva odluka je pravno ništetna i ne može proizvoditi pravne učinke. Nadalje, Odlukom o otkazu propisuje se otkazni rok od samo 3 tjedna, pozivajući se na čl. 122. st. 3. ZOR-a. Međutim, nije učinjena nijedna konkretna kvalifikacija „osobito teške povrede“, a ponašanje tužitelja se u paralelnoj Francuskoj odluci kvalificira kao simple faute (lakša povreda). Time pada pravna osnova za skraćenje otkaznog roka. Po pravilima iz članka 122. st. 1. ZOR-a, tužitelj ima pravo na najmanje 6 tjedana otkaznog roka. Također, pozivanje na čl. 126. st. 2. ZOR-a radi isključenja otpremnine nije pravno utemeljeno jer nikakva krivnja nije pravovaljano utvrđena. U suprotnom, primjenjuje se članak 125. ZOR-a, koji daje pravo na otpremninu. Nadalje tužitelj je imao pravo na službeni automobil kao primitak u naravi (čl. 11. ugovora o radu). Poslodavac je jednostrano zatražio povrat vozila do 31. svibnja 2025, iako je radni odnos – po hrvatskom ugovoru – trajao najmanje do 3. lipnja 2025, a po francuskom ugovoru čak do 26. srpnja 2025. Takvo postupanje je suprotno odredbama Zakona o radu i ugovoru o radu Tužitelj nadalje ističe kako je ispunio sve obveze po prestanku radnog odnosa, uključujući pravodobnu predaju službenog automobila, opreme i sredstava tuženika, čime je dodatno pokazao korektan i savjestan odnos prema obvezama iz radnog odnosa. Člankom 82. Zakona o radu propisano je pravo na isplatu naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. Tuženik je odlučio da tužitelj mora koristiti preostale dane odmora tijekom otkaznog roka. Međutim, tužitelj izričito ne pristaje na korištenje godišnjeg odmora protiv svoje volje, te mu pripada novčana naknada sukladno zakonu. Nastavno na prethodno izneseno, Tužitelj u bitnom ukazuje na činjenicu da su mu u vrlo kratkom razmaku uručena dva otkaza: prvi od strane francuskog društva Servier International, zbog navodne "jednostavne povrede", drugi od strane hrvatske podružnice Servier Pharma d.o.o., odlukom od 5. svibnja 2025. godine, temeljen na navodnom "neprimjerenom ponašanju radnika", odnosno „teškoj povredi“. U oba slučaja, razlozi su identični, što ukazuje na neprihvatljivu koordinaciju između poslodavaca iz različitih pravnih sustava s ciljem da se tužitelju višestruko šteti, uključujući i izbjegavanje primjene odredbi hrvatskog radnog prava o otkaznom roku i otpremnini. U svom osobnom očitovanju od 21. svibnja 2025., tužitelj jasno iznosi: da je obavijestio poslodavca o razvodu i privatnoj vezi još tijekom ljeta 2023. godine, da je tražio pojašnjenja i novi ugovor zbog promjene funkcije tijekom siječnja i veljače 2025. godine, da je udaljen s posla dana 28. veljače 2025. putem Teams sastanka, svega nekoliko dana prije predstavljanja projekta Servier Adriatic Cluster, da je bio žrtva unaprijed donesenih odluka jer je već tada najavljena potražnja za novim direktorom, da je korektno objasnio sve okolnosti u vezi s adresom, najmom i korištenjem pogodnosti, a tvrtka nikada nije zatražila dodatna pojašnjenja niti dostavu dokaza. Posebno ističe da je dovedena u pitanje njegova profesionalna čestitost nakon 13 godina besprijekornog rada u Grupi Servier, uključujući funkcije generalnog direktora u Tunisu, Hrvatskoj i Sloveniji. Sadržaj dopisa odvjetnice Christine Gergaud-Lerbourg od 31. svibnja 2025. dodatno potvrđuje: da je cijeli otkazni postupak u Francuskoj bio jednosmjeran, bez prava na obranu, da je otkaz najavljen kolegama i prije samog saslušanja, da su poslodavci djelovali izvan zakonskih okvira, a sve kako bi izbjegli primjenu nacionalnog prava, da se razlozi otkaza temelje na privatnim okolnostima (razvod, privatna veza), čime je povrijeđeno pravo na privatnost i zabranjena diskriminacija, što dodatno dobiva na težini s obzirom na dob tužitelja (57) i njegov staž (13 godina). Osim toga, tužitelj izričito ističe osobito zabrinjavajuću okolnost da je nedugo nakon otkaza njemu, poslodavac raskinuo radni odnos i s njegovom partnericom SP, zaposlenicom unutar iste organizacijske strukture. Time su oboje ostali bez posla u vrlo kratkom roku, što ostavlja dojam obračuna s privatnom situacijom i predstavlja ozbiljnu povredu prava na privatni i obiteljski život, ali i element diskriminacije. Raskid radnog odnosa s oba partnera, bez transparentnog obrazloženja i u izravnom vremenskom slijedu, ukazuje na obračun poslodavca sa zaposlenicima kroz selektivno i osobno motivirano odlučivanje, čime se grubo povređuju načela zabrane diskriminacije i prava na privatnost, propisana Zakonom o radu, Ustavom Republike Hrvatske, kao i direktivama Europske unije. Stoga tužbenim zahtjevom zahtijeva da sud utvrdi da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena, da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika i da tuženik tužitelja vrati na rad, uz naknadu parničnog troška, kao u izreci presude.

2. Tuženik se nije očitovao na tužbu, iako je tužbu s prilozima i rješenje kojim je pozvan na podnošenje odgovora na tužbu, uredno zaprimio dana 26.7.2025., te niti tijekom postupka nije osporavao tužbeni zahtjev, niti je pristupio na zakazana ročišta.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu od 21.12.2020. (list 9-19 spisa), Odluku o otkazu ugovora o radu od 5.5.2025. (list 20-23 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 28.5.2025. (list 24-27 spisa), Odluku o zahtjevu za zaštitu prava od 12.6.2025. (list 28-29 spisa) popunjene i potpisane obrasce Izjave o sukobu interesa, e-mail korespondenciju, pismo odvjetnice Christine Gergaud-Lerbourg od 31.5.2025. i osobno pismo tužitelja od 21.5.2025. (list 30-41 spisa), te svu tu dokumentaciju prevedenu na hrvatski jezik (list 45-91 spisa), te je saslušan tužitelj (list 122-123 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Na ročištu 19.11.2025., koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave pa je sud odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Uvidom u Ugovor o radu od 21. prosinca 2020. sud je utvrdio da je isti sklopljen na neodređeno vrijeme, temeljem kojeg je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj poslova društva – direktor, s primjenom od 1. siječnja 2021.

7. Iz Odluke o otkazu ugovora o radu zbog zaposlenikove povrede radne obveze od 5.5.2025. proizlazi da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu od 24.8.2020. zbog ozbiljnih povreda radnih obveza (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). U obrazloženju se navodi da je radni odnos Zaposlenika kod Poslodavca počeo 1. listopada 2020. u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 24. kolovoza 2020. za radno mjesto Voditelja poslova društva, a zaposlenik je imenovan i direktorom Društva. Nakon primjerenog razmatranja svih okolnosti i u skladu s interesima i Poslodavca i Zaposlenika, Poslodavac je odlučio otkazati Ugovor o radu na temelju posebno ozbiljnih povreda obveza iz radnog odnosa. Od 1. listopada 2020. Zaposlenik je bio odgovoran za obavljanje dužnosti radnih mjesta Voditelja poslovanja društva (eng. Head of Company Operations) i direktora. S obzirom na to da je Zaposlenik bio zaposlen izvan zemlje podrijetla i primarnog mjesta zaposlenja, Zaposlenik je imao pravo na određene pogodnosti čija se pravna i financijska osnova definiraju u Ugovoru o radu između Zaposlenika i društva Servier Group, u Vodiču za zaposlenike društva Servier koji žive u inozemstvu i u smjernicama Odjela za upravljanje međunarodnom mobilnosti. Te su pogodnosti uključivale, između ostalog, naknadu za stanovanje i doprinose za mirovinsko osiguranje za bračnog druga u pratnji zaposlenika (u tekstu pod nazivom franc. accompagnement conjoint), što je pogodnost koja se stječe na temelju bračnog statusa. Važno je napomenuti da su ove pogodnosti bile obuhvaćene konkretnim obvezama povezanima s utvrđivanjem okolnosti, podnošenjem prateće dokumentacije i zahtjevima za odobrenje. Zaposlenik je bio obvezan pridržavati se ovih pravila strogo, transparentno i s poštenjem. Poslodavac je 17. siječnja 2025. obaviješten o tome da je Zaposlenik zatražio povećanje naknade za stanovanje. Prema tome, Odjel za međunarodnu mobilnost grupacije Poslodavca obratio se Zaposleniku kako bi utvrdio kontekst i valjanost zahtjeva. Tijekom internetskog sastanka 31. siječnja 2025. Poslodavac je saznao da Zaposlenik više ne unajmljuje stan za koji je primao mjesečnu naknadu za stanovanje u iznosu od 3.700 EUR. Nadalje, došlo je do promjene u bračnom statusu Zaposlenika (razvod), o čemu Zaposlenik nije obavijestio Poslodavca, čime je prekršio nekoliko internih pravila i obveza u skladu s Ugovorom o radu. Od Zaposlenika je zatraženo da objasni ove okolnosti. Kao odgovor na taj zahtjev, Zaposlenik je 13. veljače 2025. e-porukom potvrdio da od rujna 2022. ne unajmljuje stan za koji je primao naknadu. Uz to, nakon prekida najma, Zaposlenik je zadržao polog u iznosu od 7.400 EUR (koji je Poslodavac platio u obliku predujma), kao i naknadu za prijevremeni prekid najma u iznosu od 3.200 EUR, o čemu nije obavijestio Poslodavca niti je te iznose vratio Poslodavcu. Zaposlenik je isto tako priopćio da od listopada 2022. unajmljuje novi stan u [adresa] za 2.000 EUR mjesečno, što je ukupno 58.000 EUR za navedeno razdoblje. Isto tako, Zaposlenik je unajmljivao dodatan smještaj u Sloveniji, za što je primao novčanu naknadu u iznosu jednakom iznosu 2 noćenja u hotelu tjedno (u iznosu od 1.070 EUR 2022. i 1.440 EUR trenutačno). U istoj pisanoj komunikaciji Zaposlenik je potvrdio svoj razvod i priznao da ta promjena bračnog statusa nikad nije prijavljena Poslodavcu. Kao rezultat te neprijavljene promjene, Zaposleniku je pogrešno isplaćeno dodatnih 24.668,79 EUR neto plaće. Nadalje, Zaposlenik je zatražio naknadu doprinosa za mirovinsko osiguranje (accompagnement conjoint) namijenjenih bračnom drugu u pratnji, neovisno o tome što više nije bio u braku, što je Poslodavcu nanijelo dodatnu financijsku štetu u iznosu od 2.433 EUR. Zbog tih raznih nepravilnosti, Zaposlenik je neopravdano primio ukupno 87.001,79 EUR jer Poslodavcu nije pružio potrebne informacije, nije zatražio odobrenje Poslodavca u vezi s promjenama koje se odnose na stanovanje i nije obavijestio poslodavca o promjenama u osobnom životu koje su uvjet za primanje pogodnosti. Dužnosti Zaposlenika kao Voditelja poslovanja društva i direktora Društva uključivale su odgovorno upravljanje poslovanjem društva, pridržavanje pravila međunarodne mobilnosti i dogovorenih uvjeta, transparentno izvještavanje i izvještavanje s poštenjem o promjenama koje utječu na izračun iznosa pogodnosti i vraćanje svih sredstava koja su netočno plaćena ili više nisu opravdana. Činjenica da Zaposlenik nije obavijestio Poslodavca o prekidu najma, nije zatražio odobrenje novog smještaja, nije vratio polog ili naknadu za prijevremeni prekid najma, nije obavijestio Poslodavca o razvodu i nastavio je upotrebljavati pogodnosti povezane s bračnim statusom kad više nije ispunjavao uvjete za njih predstavlja jasnu zloporabu položaja, nepoštenje i neuspješno izvršavanje obveza koje proizlaze iz radnog odnosa. Takve su radnje narušile povjerenje koje je Poslodavac dao Zaposleniku i rezultirale materijalnom koristi za Zaposlenika na štetu Poslodavca. Ove radnje predstavljaju posebno ozbiljnu povredu radnih obveza, kao što je ona propisana člankom 2.3. Ugovora o radu, i ozbiljno štete povjerenju potrebnom za nastavak radnog odnosa. Kao rezultat, Poslodavac nema drugog izbora i mora otkazati Ugovor o radu zbog povrede radnih obveza Zaposlenika. Posredstvom Odjela za međunarodnu mobilnost grupacije Poslodavca, Poslodavac je pozvao Zaposlenika da podnese pisano objašnjenje prije moguće primjene disciplinskih mjera, uključujući otkaz. Zaposlenik je 13. veljače 2025. naveo objašnjenje u kojem je dodatno podupro razloge za prekid radnog odnosa. Zaposlenik je kod Poslodavca zaposlen više od 4 godine, u Hrvatskoj, i tijekom tog vremena Poslodavac je Zaposleniku dao veliku količinu povjerenja i povjerio mu samostalno upravljanje poslovanjem i predstavljanje Poslodavca na tržištu. Zbog prethodno navedenih posebno ozbiljnih povreda radnih obveza, koje se odlikuju neodgovornosti, nemarom i neuvažavanjem radnog mjesta te imovine i interesa Poslodavca, povjerenje između Poslodavca i Zaposlenika nepovratno je oštećeno. Nastavak radnog odnosa više nije izvediv.

8. Protiv pobijane Odluke o otkazu od 5.5.2025., za koju tužitelj navodi da je zaprimio 15.5.2025. što je vidljivo na listu 69 spisa), tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 28.5.2025., te je tuženik isti prihvatio kao pravovremen i na isti odgovorio dana 12.6.2025. na način da ostaje kod odluke o otkazu, a koji je tužitelj zaprimio 17.6.2025. pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 30.6.2025., čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR), a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.

9. Prije svega, valja reći da je pobijanom odlukom o otkazu tužitelju otkazan Ugovor o radu od 24.8.2020. Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 24.8.2020. s početkom rada od 1.10.2020. na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu Voditelja poslova društva – Generalnog direktora društva. Međutim,

nakon toga su stranke sklopile novi Ugovor o radu dana 21.12.2020. s primjenom od 1.1.2021. kojim se u čl. 18. određuje da odredbe prethodnog ugovora više nisu na snazi. Slijedom navedenog, tuženik je pobijanim otkazom otkazao ugovor o radu koji je već ranije prestao, a navedeno tuženik nije ispravio niti do današnjeg dana, pa je već zbog toga pobijana odluka o otkazu nedopuštena.

10. Tužitelj nadalje tvrdi da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, osporava navode iz pobijane odluke o otkazu, te navodi da nije pravilno proveden postupak otkazivanja jer mu nije omogućena obrana prije otkaza, prije otkaza nije upozoren zbog kršenja obveza iz radnog odnosa uz upozorenja na mogućnost otkaza u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa, te nije proveden postupak savjetovanja s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci o otkazu. Sve ove navode tužitelja, tuženik nije osporio, niti je tvrdio suprotno, a niti je dokazao suprotno, iako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz na tuženiku, već se je tuženik tijekom cijelog postupka držao pasivno.

11. Prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

12. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

13. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je tuženika odnosno šefove o svemu obavještavao. Razveo se od supruge, te je ta odluka postala pravomoćna u srpnju 2023., a on je još u lipnju 2023. obavijestio šeficu VP da se razvodi, te da je u vezi sa radnicom koja je članica slovenskog tima tuženika, a što je bilo potrebno radi postojanja eventualnog sukoba interesa. Naime, o svemu ju je obavještavao jer je uvijek htio da sve bude transparentno. Upravo zbog toga su ga tražili da u studenom 2023. napravi reorganizaciju iz razloga što je ova djevojka s kojom je bio u vezi njemu podnosila izvještaje, tako da je to promijenjeno na način da isto više ne podnosi njemu nego drugoj osobi. Nakon razvoda sa bivšom suprugom, iselio je iz kuće, te je i ona sa djecom iselila u drugi stan, a imaju troje djece, te je htio da oni ostanu u Hrvatskoj, te su imali podijeljeno skrbništvo nad djecom, tako da su tjedan dana kod njega, a tjedan dana kod nje. Prije su živjeli u kući u najmu, koji najam je tuženik plaćao 3.600,00 eura, a nakon razvoda i odvajanja od supruge, iznajmio je novi stan za koji je plaćao najam 2.000,00 eura, te je supruga odselila u drugi stan čiji najam je bio 1.500,00 eura, tako da su troškovi najma zapravo ostali isti. U siječnju 2025. je imao sastanak sa ljudskim resursima i sa šeficom, te je tada i potpisao izjavu o sukobu interesa, te joj je uputio i e-mail, tako da je šefica znala i za njegov razvod i da je u vezi sa drugom osobom iz slovenskog tima i za najam stana. Međutim, 2 dana nakon tog sastanka, zvala ga je šefica, te ga je tražila da riješi taj odnos sa kolegicom iz slovenskog tima, na što je bio jako šokiran, jer su potpisali izjavu da nema sukoba interesa, te je sve već od ranije znala, međutim, novi odjel ljudskih resursa u Parizu je smatrao da taj njegov odnos nije dobar za firmu, te je šefici rekao da ne želi ostaviti partnericu, te se je nakon toga sve loše nastavilo, te su mu nakon toga u veljači 2025. suspendirali sve ovlasti bez objašnjenja, a prije toga nije dobio nikakvo upozorenje, niti mogućnost da razjasni cijelu situaciju. Sada je nezaposlen kao i njegova partnerica koja je isto dobila otkaz, te ima troje djece koje uzdržava, a zbog svega ovoga, u pedesetim godinama života je ostao obilježen, te nije poželjan u drugim trgovačkim društvima. Tuženik mu stavlja na teret da je zadržao kaparu za kuću, te je potpisao izjavu da se radi o kapari društva, a praksa je bila da se kapara vraća kada se odlazi iz zemlje. Navodi da je on još uvijek u Hrvatskoj, te su mu tu kaparu ustegnuli od plaće, pa ju zbog toga nije vratio.

14. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao istinit budući je jasan i logičan te je suglasan sa dokumentacijom u spisu, a isti niti tuženik nije osporavao, a niti je tvrdio i dokazao suprotno.

15. Slijedom navedenog, na temelju iskaza tužitelja i priložene dokumentacije u spisu, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj o svemu obavještavao šeficu VP jer je uvijek htio da sve bude transparentno, te je isto tako još prije pravomoćne odluke o razvodu braka (pravomoćna u srpnju 2023.), još u lipnju 2023. obavijestio šeficu VP da se razvodi, te da je u vezi sa radnicom koja je članica slovenskog tima tuženika SP, a što je bilo potrebno radi postojanja eventualnog sukoba interesa. Upravo zbog toga su ga tražili da u studenom 2023. napravi reorganizaciju iz razloga što je SP njemu podnosila izvještaje, tako da je to promijenjeno na način da iste više ne podnosi njemu, nego drugoj osobi. Nakon razvoda sa bivšom suprugom, iselio je iz kuće u najmu, koji najam je tuženik plaćao 3.600,00 eura, a nakon razvoda i odvajanja od supruge, iznajmio je novi stan za koji je plaćao najam 2.000,00 eura, te je supruga odselila u drugi stan čiji najam je bio 1.500,00 eura, tako da su troškovi najma zapravo ostali isti. U siječnju 2025. je imao sastanak sa ljudskim resursima i sa šeficom, te je tada potpisao izjavu o sukobu interesa, te joj je uputio i e-mail, tako da je šefica znala i za njegov razvod i da je u vezi sa SP i za najam stana. Međutim, dva dana nakon tog sastanka, zvala ga je šefica, te ga je tražila da riješi taj odnos sa kolegicom, na što je bio jako šokiran, jer su potpisali izjavu da nema sukoba interesa, te je šefica sve već od ranije znala. te je šefici rekao da ne želi ostaviti partnericu, te se je nakon toga sve loše nastavilo.

16. U pobijanoj odluci o otkazu tuženik navodi da je tužitelj imao pravo na određene pogodnosti i to naknadu za stanovanje i doprinose za mirovinsko osiguranje za bračnog druga u pratnji zaposlenika. Međutim, iz ugovora o radu sklopljenog između stranaka ne proizlazi na koji način su ove pogodnosti regulirane i kako se ostvaruju, te u spisu nema nikakvih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj ta prava zloupotrebljavao odnosno koristio na štetu tuženika.

17. Nadalje, iz pobijane odluke o otkazu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu u bitnome zbog toga što nije obavijestio tuženika o prekidu najma, nije zatražio odobrenje novog smještaja, nije vratio polog ili naknadu za prijevremeni prekid najma, nije obavijestio tuženika o razvodu braka i nastavio je upotrebljavati pogodnosti povezane s bračnim statusom kad više nije ispunjavao uvjete za njih.

18. Međutim, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj o svemu obavještavao tuženika odnosno svoju šeficu VP pa ju je tako još u lipnju 2023. obavijestio o razvodu braka i o vezi sa kolegicom i o svemu u vezi s tim pa tako i o promjeni kuće tj. najma za stan, a da je tome tako proizlazi iz činjenice da je tuženik tražio tužitelja još u studenom 2023. da napravi reorganizaciju na način da SP više ne podnosi izvještaje tužitelju nego drugoj osobi, te je to tužitelj i učinio, te je i potpisao izjavu o sukobu interesa. Dakle, ovaj sud smatra da je tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o razvodu braka i novoj vezi sa kolegicom, kao i o svemu drugome vezano uz to tj. o prekidu najma i novom smještaju. Što se tiče kapare tj. pologa za stan, iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti bio dužan vratiti kada napusti RH, a tužitelj se još uvijek nalazi u RH te je tuženik istu tužitelju ustegnuo od plaće. U spisu ne postoje dokazi o tome da je tužitelj nakon razvoda nastavio upotrebljavati pogodnosti povezane s bračnim statusom, ali je isto tako utvrdio da je tužitelj tuženika pravovremeno obavijestio o razvodu braka i svim činjenicama vezanim uz to.

19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj postupao transparentno i tuženika je pravovremeno obavještavao o svim odlučnim činjenicama, te nije zloupotrebljavao prava koja mu pripadaju, a tuženik nije ničim dokazao da je tužitelj počinio povrede koje mu pobijanom odlukom stavlja na teret pa stoga tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sukladno čl. 115. st. 1. točka 3. ZR-a u vezi sa čl. 135. st. 3. ZR-a. Isto tako, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije tužitelja upozorio na kršenje obveza iz radnog odnosa uz upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa, a niti je tužitelja pozvao na iznošenje obrane prije otkaza, sve sukladno čl. 119. ZR-a, a što bi bilo oportuno u konkretnom slučaju. Također, tuženik nije prije donošenja pobijane odluke o otkazu proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem sukladno čl. 150. ZR-a, a niti je tvrdio da kod tuženika ne postoji radničko vijeće.

20. Obzirom na naprijed navedenog, ovaj sud je utvrdio da tuženik nije imao opravdan razlog za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i da tuženik nije proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a, već je tuženik po ocjeni ovog suda, i tužitelju i njegovoj kolegici i partnerici SP otkazao ugovore o radu zbog njihove veze, iako to nije navedeno kao razlog otkaza u pobijanoj odluci o otkazu, iako je tuženik o tome bio pravovremeno obaviješten, te iako je tuženik to i odobrio provođenjem reorganizacije, a što ne predstavlja opravdan razlog za otkaz. Zbog navedenog, ovaj sud je utvrdio da je pobijani otkaz nedopušten i da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika temeljem pobijane odluke o otkazu, te je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad na radno mjesto sukladno ugovoru o radu od 21.12.2020. temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14. i 118/14.) - 250 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura. Tome valja dodati troškove ovjerenog prijevoda priložene dokumentacije u spisu u iznosu od 866,03 eura i trošak sudskog tumača za pristup na ročište u iznosu od 22,00 eura koji su bili neophodni za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 1.388,03 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis