Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kmp-3/2025-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje za mladež Ive Gradiški Lovreček, predsjednice vijeća, suca Vjerana Blažekovića, člana vijeća te sudaca porotnika za mladež BS, Joze Grgića i Zdenka Lugonjića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mirjane Radinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FS, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOz-DO-5/2025 od 30. lipnja 2025., nakon održane tajne rasprave započete 24. rujna 2025. i nastavljene 17., 20., 24., 27. i 28. listopada 2025., 11. i 25. studenoga 2025., te 11. i 15. prosinca 2025, u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Anite Kalajžić, optuženog FS, branitelja optuženika Miroslava Vlašića, odvjetnika u [adresa], opunomoćenika žrtava Krešimira Škarice, odvjetnika u Zagrebu, Marija Rođaka, odvjetnika u [adresa], te ŠS odvjetnika u zamjenu za odvjetnicu Blaženku Musulin i sudskog tumača za engleski jezik Mihaele Blažević, a u odsutnosti opunomoćenika žrtva ĆS, odvjetnika u [adresa] i Marija Kovačevića, odvjetnika u Zagrebu, dana 23. prosinca 2025. objavio je, a dana 18. prosinca 2025. ,

p r e s u d i o  j e

optuženi FS, nadimak NS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TS i PS, djevojački KS, rođen **.**.2005. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sada u istražnom zatvoru Zatvora u Zagrebu, državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, po zanimanju elektromehaničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je:

- dana 20. prosinca 2024. u 09,32 sata, u Zagrebu, Ulica Dekanići br. 6, došao do Osnovne škole „Prečko“ s unaprijed stvorenom namjerom da djecu i djelatnike te škole nožem liši života, iako svjestan da su djeca zbog svoje niske kronološke dobi bespomoćna i nisu mu se u stanju fizički oduprijeti te iako svjestan da se djeca i zaposlenici škole osjećaju sigurno i zaštićeno te da za vrijeme nastave i boravka u školi ne očekuju životnu ugrozu, gdje je ušao kroz nezaključani glavni ulaz u unutrašnjost škole, nakon čega je ušao u učionicu broj 2, prišao oštećenoj žrtvi, učiteljici US, odvukao ju do vrata učionice te ju nožem više puta ubo u predjelu prsiju, glave i ruku, nanijevši joj osobito teške tjelesne povrede u vidu hemoragijskog šoka, rezne rane kože i potkožja glave lijevo sljepoočno-tjemeno, prijeloma lijevog pterigoidnog nastavka klinaste kosti s okolnim krvnim podljevom i inkluzijama zraka, rezne rane kože i potkožja zatiljnog dijela glave/vrata nuhalno, ubodne rane lijevog obraza koja otvara usnu šupljinu s ubodnom ranom vrška jezika, zrak u mekim tkivima lijeve strane lica, rezne rane gornje usne, dvije ubodne rane lijeve strane leđa u području lopatice, tri ubodne rane leđa, ubodne rane desne strane leđa ispod lopatice, dvije rezne rane lijeve strane prsnog koša ispod ključne kosti, pet ubodnih rana lijeve strane prsnog koša, dvije ubodne rane prsnog koša u području prsne kosti, prijeloma stražnjeg okrajka 6. i 7. lijevog rebra s pomakom ulomaka, prijelom stražnjeg kraka 8. desnog rebra s pomakom ulomaka, krvi i zraka u oba prsišta, nagnječenja oba pluća, ubodnih defekata oba pluća, zrak u mekim tkivima prsnog koša i vrata, tri rezne rane lijeve nadlaktice, pet reznih rana lijeve podlaktice, rezne rane dlana lijeve šake, dvije rezne rane 4. prsta lijeve šake, presijecanje lijeve lakatne arterije i živca s posljedičnom srednje teškom lezijom lijevog lakatnog živca, presijecanje lijeve palčane arterije i djelomičnu leziju lijevog palčanog živca i medijanusa, te je život oštećene US spašen hitnom liječničkom intervencijom, nakon čega je ušao u učionicu 1.B razreda i prišao oštećenom djetetu ČS rođenom 2017. te ga najmanje 21 puta ubo i najmanje 7 puta mu nanio rezne rane povlačenjem oštrice noža, po leđima i vratu, nanijevši mu osobito teške tjelesne povrede u vidu ubodno-rezne rane zatiljnog dijela glave, otekline mozga, krvarenje u meke moždane ovojnice malog mozga i produljene moždine, ukupno osam ubodnih rana vrata, višestruke ubodne defekte grkljana, ukupno deset ubodnih rana stražnje strane trupa, višestruke ubodne ozljede lijevog pluća, krv u lijevom prsištu, udahnuće krvi, dvije plitke rezne rane desne strane lica, dvije plitke rezne rane desne strane vrata, plitke rezne rane leđa te ubodno-rezne rane kože i potkožja dlana lijeve šake, uslijed kojih ozljeda je oštećeno dijete ČS na mjestu preminulo, a potom je u istoj učionici prišao oštećenom djetetu BSU rođenom 2017. te ga nožem ubo i porezao 28 puta po glavi, vratu i leđima, nanijevši mu teške tjelesne povrede u vidu višestruke, ukupno 28 ubodne i rezne rane vlasišta zatiljno i sljepoočno, stražnje strane vrata i gornjeg dijela leđa i izljeva krvi u lijevo prsište, a smrtni ishod kod oštećenog BSU izbjegnut je samo slučajnošću, nakon čega je otišao u drugi hodnik, u prizemlju škole, te ušao u učionicu 5.C razreda gdje je prišao oštećenom djetetu FSU rođenom 2013. kojega je nožem 25 puta ubo u glavu, vrat, prsa i leđa, nanijevši mu teške tjelesne povrede u vidu višestrukih ukupno 25 reznih i ubodnih rana vlasišta zatiljno, stražnje strane vrata, stražnje strane prsnog koša obostrano i prijelom 3. lijevog rebra s linearnim slobodnim koštanim fragmentom, a smrtni ishod kod oštećenog ŠSU izbjegnut je samo slučajnošću, a potom je prilikom izlaska iz škole, ispred ulaznih vrata škole prišao oštećenom djetetu RS rođenom 2009., te ga nožem više puta ubo u vrat i leđa nanijevši mu teške tjelesne ozljede u vidu ubodne rane lijeve strane vrata u gornjem dijelu s krvarenjem i zrakom u mekim tkivima i ubodnu ranu leđa u razini 11./12. prsnog kralješka s krvarenjem i zrakom unutar mekih tkiva uz kralježnicu, a smrtni ishod i kod oštećenika AS izbjegnut je samo slučajnošću, koje fizičke napade i ozljeđivanja djece i učiteljice je izvršio pred učenicima, odnosno pred oštećenom djecom SS rođenom 2017., HS rođenom 2017., OS rođenom 2018., GS rođenom 2017., LS rođenim 2017., ŽS rođenim 2017., ĆSU rođenom 2017., ĐS rođenim 2017., JS rođenim 2017., MS rođenim 2018., ZS rođenom 2017., CS rođenim 2013., ES rođenom 2013., VS rođenom 2013., DS rođenim 2013., IS rođenim 2013., BT rođenom 2014., FT rođenom 2014., ŠT rođenim 2014., ĆT rođenim 2013., NT rođenim 2013., TT rođenim 2014., PT rođenim 2013., KT rođenom 2017., UT rođenom 2017., ČT rođenim 2018., RT rođenom 2018., AT rođenim 2017., ST rođenim 2017., BSUM rođenim 2017., HT rođenom 2017., OT rođenim 2017., GT rođenom 2018., LT rođenom 2014., ŽT rođenim 2011., ĐT rođenim 2010., JT rođenim 2010., MT rođenim 2017., ZT rođenom 2017., CT rođenom 2013., ET rođenom 2018., VT rođenom 2017., DT rođenim 2017., NSU rođenom 2018., IT rođenom 2017., BG rođenom 2018., FG rođenom 2017., ŠG rođenim 2015., ĆG rođenim 2015. i NG rođenim 2018., pristajući tako ugroziti pravilan psihofizički razvoj djece koja su to vidjela te koja su vidjela ozlijeđene učenike i učiteljicu, a na koji način je ugrozio pravilan psihofizički razvoj imenovane djece,

dakle, drugog ubio na podmukao način, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, s namjerom da drugoga ubije na podmukao način, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, a djela su počinjena prema osobama posebno ranjivima zbog njihove dobi, s namjerom da drugoga ubije na podmukao način, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, te zlostavio djecu,

II. čime je počinio 55 kaznenih djela i to pet kaznenih djela protiv života i tijela od čega jedno kazneno djelo – teškog ubojstva, opisano u članku 111. točkama 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. KZ/11., tri kaznena djela – teškog ubojstva u pokušaju, opisana u članku 111. točkama 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjiva po članku 111. KZ/11., jedno kazneno djelo – teškog ubojstva u pokušaju, opisano u članku 111. točki 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. KZ/11., te 50 kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

III. pa se na temelju članka 111. KZ/11. optuženom FS za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ČS

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 30 (TRIDESET) GODINA

pa se na temelju članka 111. KZ/11. optuženom FS za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta BSU

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 22 (DVADESETDVIJE) GODINE

pa se na temelju članka 111. KZ/11. optuženom FS za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta FSU

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 22 (DVADESETDVIJE) GODINE

pa se na temelju članka 111. KZ/11. optuženom FS za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta AS

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 22 (DVADESETDVIJE) GODINE

pa se na temelju članka 111. KZ/11. optuženom FS za kazneno djelo počinjeno na štetu US

u t v r đ u j e

KAZNA DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 22 (DVADESETDVIJE) GODINE

pa se na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. optuženom FS za svako kazneno djelo počinjeno na štetu djece: SS, HS, OS, GS, LS, ŽS, ĆSU, ĐS, JS, MS, ZS, CS, ES, VS, DS, IS, BT, FT, ŠT, ĆT, NT, TT, PT, KT, UT, ČT, RT, AT, TG, FSUM, HT, OT, GT, LT, PG, ĐT, JT, MT, ZT, CT, KG, UG, DT, NSU, IT, BG, FG, ŠG, ĆG i NG

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD PO 2 (DVIJE) GODINE ZA SVAKO

pa se na temelju članka 51. stavaka 1., 2. i 3. u vezi članka 46. stavka 2. KZ/11. optuženi FS

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU DUGOTRAJNOG ZATVORA

U TRAJANJU 50 (PEDESET) GODINA

IV. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom FS se u jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2024. pa nadalje.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) optuženi FS u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom, ŽDO u Zagrebu optužilo je FS za učin 55 kaznenih djela i to za pet kaznenih djela protiv života i tijela od čega jedno dovršeno kazneno djelo teškog ubojstva, opisano u članku 111. točkama 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. KZ/11., tri kaznena djela teškog ubojstva u pokušaju opisana u članku 111. točkama 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjiva po članku 111. KZ/11., jedno kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju opisano u članku 111. točki 1. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11., a kažnjivo po članku 111. KZ/11., te 50 kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11.

1.1. Sud je, bez zadiranja u identitet optužbe, intervenirao u činjenični opis djela iz optužnice na način da je u petom redu odozdo ispustio riječi " MT, rođ. 2017.", kao nepotrebne i to stoga što je ime i prezime ovog djeteta u činjeničnom opisu dva puta naznačeno, prvi puta u sedmom redu odozdo činjeničnog opisa. Naime, dokaznim postupkom utvrđeno je da se radi o jednom te istom djetetu koje je, očito omaškom, dva puta naznačeno u činjeničnom supstratu optužnog akta, zbog čega je ponovno navođenje njegovog imena, prezimena i datuma rođenja trebalo ispustiti. Na opisani je način sud činjenični opis samo uskladio s u postupku utvrđenim činjeničnim stanjem, a bez da je na bilo koji način mijenjao optužbu na štetu optuženika ili pak zadirao u identitet optužbe.

1.2. S rasprave u ovom postupku, na temelju članka 388. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u vezi članka 115. stavka 7. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine" broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), te u vezi članka 60. stavaka 2. i 3. ZSM, isključena je javnost u cijelosti i to stoga što su, prema činjeničnom supstratu optužnice, optuženiku terećena djela počinjena na štetu 55 žrtava od kojih su 54 djeca i to djeca iznimno niske kronološke životne dobi čiji je kako identitet, tako i integritet bilo nužno u cijelosti zaštiti, sve radi otklanjanja svih mogućih nepovoljnih uvjeta na njihov daljnji pravilan psihofizički razvoj. Protiv tog rješenja optuženi FS po branitelju podnio je žalbu, koja je odbijena kao neosnovna rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kžmp-12/2025-4 od 13. listopada 2025., čime je rješenje o isključenju javnosti postalo pravomoćno.

2. Pozvan očitovati se o osnovanosti optužbe, optuženi FS je izjavio da ne zna je li ili nije kriv jer se ne sjeća ničeg što se tada dogodilo. S obzirom na takvu izjavu optuženika ima se smatrati da se on ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

3. Tijekom ovog postupka, u dokaznom je postupku sud u svojstvu svjedoka ispitao PS (poleđina lista 1708-1710 spisa, list 983-989 spisa), te TS (list 1711-1712 spisa, list 997-1003 spisa), ispitan je u svojstvu stručnog svjedoka dr. ČG (list 1819-1821 spisa), te je provedeno psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika po prof. dr. sc. Tiji Žarković Palijan i dr. sc. TSU (pisani nalaz i mišljenje od 27. lipnja 2025., list 1366-1377 spisa, dopuna nalaza i mišljenja od 5. prosinca 2025., list 1822-1925 spisa, usmeni nalazi i mišljenja na raspravi od 28. listopada 2025., list 1714-1719 spisa, te od 11. prosinca 2025., list 1932-1936 spisa).

3.1. Nadalje, uz suglasnost stranaka, a na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08., pročitani su zapisnici o prijašnjem, tijekom istrage provedenom, ispitivanju svjedoka RG (list 653-657 spisa), AG (list 658-662 spisa), SG (list 663-667 spisa), HG (list 677-682 spisa), OG (list 683-687 spisa), svjedoka žrtve US (list 699-703 spisa), GG (list 704-708 spisa), LG (list 709-713 spisa), ŽG (list 970-974 spisa), ĐG (list 1070-1071 spisa), JG (list 1072-1073 spisa), MG (list 1074-1075 spisa), ZG (list 1076- 7077 spisa), CG (list 1078-1080 spisa), EG (list 1081- 1082 spisa), VG (list 1083-1084 spisa), DG (list 1085-1086 spisa), IG (list 1087-1088 spisa), BN (list 1089-1090 spisa), FN (list 1091-1093 spisa), ŠN (list 1094-1096 spisa), PSU (list 1097-1098 spisa), ĆN (list 1099-1100 spisa), NN (list 1101-1103 spisa), TN (list 1104-1105 spisa), PN (list 1106-1107 spisa), KN (list 1108-1110 spisa), KSU (list 1111-1112 spisa), UN (list 1113-1114 spisa), ČN (list 1115- 1117 spisa), RN (list 1118-1119 spisa), USU (list 1120-1121 spisa), AN (list 1122-1123 spisa), SN (list 1124-1125 spisa), ČSU (list 1126-1127 spisa), HN (list 1128-1129 spisa), ON (list 1131-1132 spisa), GN (list 1134-1136 spisa), ŠSUM (list 1137-1138 spisa), LN (list 1139-1140 spisa), ŽN (list 1141-1142 spisa), ĐN (list 1143-1144 spisa), RSU (list 1145-1146 spisa), JN (list 1147-1148 spisa), MN (list 1149-1151 spisa), ZN (list 1152-1153 spisa), CN (list 1154-1155 spisa), EN (list 1156-1157 spisa), KS (list 1158- 1160 spisa), VN (list 1161-1163 spisa), DN (list 1164-1166 spisa), IN (list 1167-1168 spisa), BH (list 1169-1170 spisa), FH (list 1171-1172 spisa), ŠH (list 1173-1175 spisa), ĆH (list 1176-1177 spisa), NH (list 1178-1180 spisa), TH (list 1181-1183 spisa), PH (list 1184-1185 spisa), ASU (list 1186-1188 spisa), KH (list 1189-1191 spisa), UH (list 1192-1193 spisa), ČH (list 1227-1228 spisa), RH (list 1229- 1230 spisa), AH (list 1231-1233 spisa), SH (list 1234-1235 spisa), SSU (list 1236-1237 spisa), HH (list 1239-1240 spisa), OH (list 1241-1242 spisa), GH (list 1243-1245 spisa), LH (list 1246-1247 spisa), ŽH (list 1248-1249 spisa), ĐH (list 1250-1251 spisa), JH (list 1252-1253 spisa), MH (list 1254-1255 spisa) i ZH (list 1292-1293 spisa). Svi ovi svjedoci ispitani su tijekom istrage u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika Miroslava Vlašića, a nakon što su njihovi iskazi sa zapisnika o prijašnjem ispitivanju tijekom rasprave pročitani stranke su suglasno izjavile da nemaju primjedbe na izvedene dokaze i način njihovog izvođenja.

3.2. Osim toga, uz suglasnost stranaka, također na temelju članka 431. stavka 1. točke 6. ZKP/08. pročitani su nalazi i mišljenja provedenih vještačenja i to: nalaz i mišljenje vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija CH iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" broj NK-235- 01/25-02/1177 od 16.06.2025. (list 1358-1365 spisa), nalaz i mišljenje vještaka toksikologa EH iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" broj NK-235-01/24-03/3745 od 03.03.2025. (list 976-981 spisa), nalaz i mišljenje vještaka za biološka vještačenja Marine Plivelić iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja broj NK-235-01/25-02/1177 od 2. srpnja 2025. (list 1607-1625 spisa), nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka VH, dr. med., specijalista sudske medicine (list 1305-1336 spisa), te nalaz i mišljenje vještaka za balistička i mehanoskopska vještačenja DH iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja broj NK-235-01/25-02/1177 od 26. lipnja 2025. (listovi 1528-1604 spisa).

3.3. Tijekom dokaznog postupka na temelju članka 430. ZKP/08. pregledana je i pročitana dokumentacija koja prileži spisu predmeta i to izvješće Policijske uprave zagrebačke, Sektora kriminalističke policije, Službe općeg kriminaliteta broj K- 336/2024 o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu od 30.12.2024. (list 6- 8 spisa), dojava i izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 20.12.2024. (list 10–11 spisa), izvješće Policijske uprave zagrebačke, VII Policijske postaje o zaticanju broj K- 1159/2024 od 20. prosinca 2024. (list 12 spisa), izvješće Policijske uprave zagrebačke, Sektora za javni red i sigurnost, Operativno-komunikacijskog centra policije od 20. prosinca 2024. (list 13-16 spisa), izvješće o postupanju PUZ, od 20.12.2024. (list 17 spisa), izvješće o uporabi sredstava prisile prema osobi (list 18 spisa), službena zabilješka o pregledu mjesta događaja broj K-336/2024 od 20.12.2024. (list 19-35 spisa), kriminalističko-tehnička izvješća broj K-336/2024 (list 36-48 spisa), operacijski list i anamneza i status KB "Sveti Duh" za US od 20.12.2024. (list 49-50 spisa), epikriza za dijete HSU od 20.12.2024. (list 51 spisa), epikriza za dijete BSU od 20.12.2024. (list 52 spisa), anamneza i status za FS KB "Sveti Duh" od 20.12.2024. (list 53 spisa), dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 20.12.2024. za dijete ČS (list 54 spisa), službena bilješka o vanjskom pregledu i obdukciji pok. ČS od 20.12.2024. (list 55-56 spisa), medicinska dokumentacija za US (list 57-60 spisa), medicinska dokumentacija za BSU (list 61-62 spisa), medicinska dokumentacija za OSU (list 63-64 spisa), medicinska dokumentacija za AS (list 65-73 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548466 od 20. prosinca 2024. (list 74-75 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01548467 od 20. prosinca 2024. (list 77-78 spisa), izvješće PUZ-a, SOK, broj K-336/2024 od 20.12.2024., o pregledu snimaka nadzornih kamera (list 80-85 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija broj K-336/2024 od 20.12.2024. (list 92-95 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01241745 od 20.12.2024. (list 96 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01241748 od 20.12.2024. (list 97 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija broj K-336/2024 od 20.12.2024. (list 98-101spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija broj K- 336/2024 od 20.12.2024. (list 102-105 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 01177040 od 20.12.2024. (list 106 spisa), medicinska dokumentacija na ime FS (listovi 107-116, 119, 121-150, 153-162 spisa), preslika crteža događaja koje je sačinilo dijete LS rođ. 2017., učenik 1B razreda OŠ Prečko (list 192 spisa), dokumentacija OŠ Prečko (list 415-441 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta i potvrda broj 01177044 od 20. prosinca 2024. (list 491-492 spisa), izvještaj o učeniku OŠ Prečko za FS (list 494 spisa), zapisnik i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00284553 od 10.01.2025. (list 627-628 spisa), dokumentacija KBC Zagreb od 20.12.2024. za dijete AS (list 630 spisa), medicinska dokumentacija na ime djeteta AS (list 669-675 spisa), medicinska dokumentacija na ime djeteta BSU (list 689- 698 spisa), medicinska dokumentacija na ime FS (list 742 spisa), dopis Službe za očevide i kriminalističku tehniku, PUZ-a, Kriminalističko-tehničko izvješće br. K-336/2024 od 14.02.2025. s prilozima (list 743-752 spisa), nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 12.02.2025. (list 753-756 spisa), medicinska dokumentacija na ime djeteta AS (list 760-813 spisa), medicinska dokumentacija na ime djeteta FSU (list 814-822 spisa), medicinska dokumentacija na ime djeteta BSU (list 823-830 spisa), medicinska dokumentacija na ime žrtve US (list 845-941 spisa), dokumentacija Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom za FS od 21.01.2025. (list 990-993 spisa), dopis Ministarstva zdravstva od 02.02.2025. (list 994 spisa), preslika e-maila TS od 22.01.2024. (list 995 spisa), dopis Ministarstva zdravstva od 15.05.2024. (list 1004 spisa), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 11.03.2025. (list 1012-1014 spisa), BLU-RAY medij sa sadržajem pretrage prijenosnog računala okrivljenog FS (iza lista 1014 spisa), analiza sadržaja prijenosnog računala okrivljenog FS (list 1015-1059 spisa), izvješće stručne savjetnice državnog odvjetništva o osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenog FS od 03.06.2025. (list 1266-1268 spisa), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Maksimir od 26.05.2025. (list 1269-1276 spisa), zapisnik o očevidu od 20.12.2024. (list 1341-1357 spisa), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela ČS (list 1524-1527 spisa), ispis podatka s "Google Maps" o udaljenosti adrese [adresa] do adrese Osnovne škole Prečko, te adrese Doma zdravlja Prečko i Osnovne škole Prečko (list 1706-1707 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvorske bolnice u Zagrebu, Klasa 730-03/25-01/254, Urbroj 514-10-05-07/01-25-31 od 13. studenoga 2025. te u prilogu Izvješće o provođenju mjere istražnog zatvora u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu i liječnička svjedodžba (list 1755-1758 spisa), dopis Ministarstva zdravstva RH Klasa 500-01/24- 07/26, Urbroj 534-08/1-25-9 od 19. studenoga 2025. te u prilogu stručno mišljenje Hrvatske liječničke komore od 15. siječnja 2025., e-mail korespondencija, prepiska Hrvatske liječničke komore, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, dokumentacija Klinike za psihijatriju Sveti Ivan (list 1762-1815 spisa), ispis s interneta sa službene stranice HALMED-a vezano uz lijek Depakine Chrono (list 1938-1963 spisa).

3.4. Nadalje, pregledane su snimke i to audio-video zapisi na prijenosnom mediju na kojem su pohranjene snimke nadzornih kamera postavljenih u unutrašnjosti i na vanjskom dijelu objekta Osnovne škole Prečko, Zagreb, Dekanići 6, od 20. prosinca 2024. (list 76 spisa), video zapisi na prijenosnom mediju na kojem su pohranjeni isječci videosnimaka nadzornih kamera MO Prečko, Zagreb, Prečko 2A, od 20. prosinca 2024. (list 79 spisa), za predmet utvrđenja relevantni video zapisi sa CD medija na kojem su izdvojene snimke nadzornih kamera Osnovne škole Prečko i MO Prečko (list 86 spisa), na DVD mediju na kojem se nalazi snimka video nadzora istočne strane zgrade na adresi [adresa] od 20.12.2024. (iza lista 628 spisa).

4. Odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se pribavi predmet Ministarstva zdravstva Klasa: 052-02/24-02/70, Urbroj: 534-04-1/3-24-8, nadalje da se ispitaju djelatnici interventne i temeljne policije koji su postupali prema optuženiku u vrijeme uhićenja, te prijedlog za provođenje farmakološkog vještačenja, kao nevažni i neprikladni, dok su prijedlozi obrane za provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, konačno stavljen prijedlog za provođenje kombiniranog farmakološko- psihijatrijskog vještačenja i prijedlog da se u svojstvu svjedoka ispita dr. IH odbijeni kao neprikladni.

4.1. Već sada je za obrazložiti da je prijedlog za pribavu spisa predmeta Ministarstva zdravstva Klasa: 052-02/24-02/70, Urbroj: 534-04-1/3-24-8, po ocjeni ovog vijeća, u cijelosti neprikladan budući da odgovor Ministarstva na predstavku oca optuženika kojom u siječnju 2024. izražava nezadovoljstvo načinom na koji su se nadležni doktori koji su liječili optuženika ophodili prema njima, dakle prema optuženikovim roditeljima, a što predstavlja bit predstavke s lista 995 spisa, nije od utjecaja na utvrđenje odlučne činjenice u ovom kaznenom postupku, jer ni na koji način ne utječe na ocjenu ubrojivosti optuženika tempore criminis. Jednako se odnosi na dokazni prijedlog za ispitivanje djelatnika interventne i temeljne policije koji su postupali prema optuženiku u vrijeme uhićenja, budući da su zapažanja tih djelatnika već zabilježena u pročitanom izvješću s lista 17 spisa, dok je intervencija policije događaj koji može utjecati na svijest i psihičko stanje osobe optuženika, a uslijedila je određeno vrijeme nakon počinjenja djela, zbog čega se ni tim dokaznim prijedlogom ne bi mogla utvrditi za odluku važna činjenica, pri čemu je optuženikovo ponašanje tempore criminis u samoj Osnovnoj školi Prečko zabilježeno na pregledanoj audio-video snimci nadzora.

4.2. Razlozi odbijanja prijedloga za provođenjem novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja optuženika te farmakološkog vještačenja, odnosno kombiniranog farmakološko – psihijatrijskog vještačenja, kao i prijedlog za ispitivanje dr. BA u svojstvu svjedoka, biti će obrazloženi kasnije u presudi, pri čemu je za napomenuti da je sud usvojio prijedloge obrane da se u postupku u svojstvu stručnog svjedoka ispita dr. ČG te da se od Ministarstva zdravstva pribavi podatak je li nakon događaja u OŠ Prečko 20. prosinca 2024. proveden nadzor nad postupkom liječenja optuženog FS, te je u tom smislu pribavljeno stručno mišljenje Hrvatske liječničke komore od 15. siječnja 2025., e-mail korespondencija i prepiska Hrvatske liječničke komore, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, kao i dokumentacija Klinike za psihijatriju Sveti Ivan.

5. Sukladno članku 418. stavku 5. ZKP/08., na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, pročitan je izvod iz kaznene (list 1731 spisa) i prekršajne evidencije (list 1730 spisa) za optuženika iz kojih je utvrđeno da optuženik ranije nije osuđivan.

6. Optuženi FS koji se tijekom istrage branio šutnjom u svojoj je obrani na raspravi prvotno naveo da će obranu iznositi i odgovarati samo na pitanja branitelja. Prvo je iskazao da se želi ispričati svim obiteljima koje je povrijedio, nije to namjeravao niti htio. Ispričao se ČS što mu je oduzeo život i njegovim roditeljima što im je nanio neizmjerno tešku i neizbrisivu štetu. Ispričao se učiteljici i djeci što im je nanio sve te rane i ozljede, a nada se da im je sada psihički i fizički bolje. Ispričao se roditeljima te djece za svu bol koju im je nanio, a i svoj djeci koja su svjedočila tom strašnom događaju. Izjavio je da mu je jako teško što se sve tako dogodilo, da nije imao namjeru to napraviti, da nije mogao upravljati svojim tijelom i svojim radnjama. Dodao je da se nada da su se svi oporavili i da im je lakše koliko je to moguće. Odgovarajući na pitanja branitelja naveo je da se on ničega ne sjeća, a zadnje čega se sjeća je dan prije kada se našao s prijateljem MH te su popili piće Monster, krenuo je doma i prolazio pokraj dućana gdje su znali kupovati Monster te popio još jedan na eks. Nakon toga je hodao pokraj dućana gdje se prodaju noževi i u glavi odjednom čuo glas "kupi nož, kupi nož, jer ovaj koji imaš nije dovoljno oštar za samoozljeđivanje" i tada je dobio napadaj panike, počeo duboko disati, tresle su mu se noge i nakon toga je imao „black out“ i izgubio pamćenje. Prvo čega se sjeća nakon tog „black out-a“, je da se probudio u krevetu vezanih ruku i nogu, bio je u bolnici, vidio medicinsku sestru i dva policajca, pitao medicinsku sestru što se dogodilo, a ona mu je rekla što je napravio, te zna da je pomislio „O B to nije pravi FS koji bi mogao to napraviti, pravi FS to ne bi mogao napraviti“, pitao se što je s dječakom koji je preminuo, što će se dogoditi njemu i njegovim roditeljima i to je to. Na pitanje branitelja je li ranije imao psihičkih problema i je li se liječio, naveo je da se liječio u [adresa], tri odnosno četiri puta, otprilike po mjesec dana, imao je psihičke smetnje, čuo glas, te dodao da sad ne zna što ga branitelj točno pita i tražio da mu se postavi potpitanje. Na potpitanje branitelja da opiše svoje psihičke smetnje, optuženik je dodao da je na mjesečnoj bazi čuo glas četiri do pet puta koji ga je tjerao da se samoozljeđuje, da se ubije, koji ga je vrijeđao. Stalno je imao nagon za samoozljeđivanjem, nikada nije htio postojati. Upitan o psihičkom stanju nakon uhićenja, naveo je da i dalje ima probleme i dalje čuje glasove, a kada je u Zatvorskoj bolnici rekao da ima i čuje glasove, "ona" ga je vezala za krevet na mjesec dana i nakon toga više nije htio govoriti da čuje glasove. To je rekao doktorici koja ga vodi i koja je odlučila vezati ga. Osim toga navodi da je imao halucinacije jer je u sobi znao vidjeti crnu mračnu figuru koja gleda u njega, pa bi maknuo pogled na tri, četiri sekunde i kad bi vratio pogled te figure nije bilo. Prije jedno mjesec dana mu se dogodio potpuni gubitak realnosti, izgubio je pojam s realnošću. U jednom trenutku se našao na bojištu u pidžami, a oko njega je bilo jedno pet do šest vojnika koji su pucali po njemu, ali ga nisu pogodili, nego samo okrznuli, a kada je to rekao tehničarki pitala ga je je li sada bolje i rekao je da je. Upitan prima li kakvu psihijatrijsku pomoć sada u Zatvorskoj bolnici odgovorio je da nema ništa, nitko s njim ne razgovara, imao je prije mjesec dana jedan razgovor s psihologom koji je trajao svega 10 minuta, čisto generalno da ga pita kako je, jako rijetko ima razgovore s psihijatrima i psiholozima. Upitan je li u tim rijetkim razgovorima doktorima ukazivao na svoje probleme koje je ranije u obrani opisao, odgovorio je da nije.

6.1. Nakon što je optuženik iznio obranu i odgovorio na pitanja branitelja, branitelj je izjavio da će optuženik odgovarati na pitanja suda, a što je optuženik potvrdio. Upitan po predsjednici vijeća može li pojasniti razlog za pokušaj suicida u studenom 2023., optuženik je naveo da je imao jako teško razdoblje na poslu, šefica ga je omalovažavala, bio je loš jer je bio novi, a ona ga je stalno kritizirala. Na poslu su svi bili stariji od njega, nisu ga prihvatili, bilo mu je teško, htio je dati otkaz, ali nije mogao jer bi se šefica ljutila. Osim toga, dodao je da nije imao društvo, nije imao curu, imao je samo jednog prijatelja, MH, s kojim se viđao jednom tjedno ili jednom u dva tjedna, čuo je glasove, sve mu se nakupilo, a osim toga i glas mu je rekao da se ubije. Upitan kada je prvi puta počeo razmišljati o samoubojstvu, naveo je da mu se negdje u drugom polugodištu drugog razreda srednje škole, dakle 2022. javio glas koji mu je rekao da se zareže po ruci, što je i napravio kuhinjskim nožem, a dva dana nakon toga ponovno mu se javio glas pa se je malo jače zarezao i išlo je malo više krvi. Tjedan dana poslije mu je isti glas rekao da je to činio krivim nožem koji nije dovoljno oštar, da je tup i da to radi s nazubljenim nožem kojim se reže kruh. Tada je to i napravio po podlaktici, jako ga je boljelo, rana je bila duboka, teklo je puno krvi, ali je zadovoljio glas. Prvi puta mu je taj glas rekao da se ubije tog 27. studenog 2023. Na pitanje kako se osjećao nakon otpusta iz bolnice u siječnju, pa do travnja 2024., naveo je da se osjećao suicidalno, bezvoljno, bez motivacije, ponovno je čuo glasove, odnosno glas, samoozljeđivao se skoro na dnevnoj bazi, odnosno kad je mogao, jer su roditelji uzeli i sakrili sve noževe pa je „po skrivećki“ kupovao noževe i skrivao ih okolo. Jedan je sakrio na Jarunu. Po predočenju navoda iz anamneze ambulantnih nalaza s lista 131 i 132, u kojima je naznačeno da je doktoru govorio tada da razmišlja prijaviti se za novi posao, da mu se poboljšala koncentracija i može pratiti tv program, da se čuje i druži s frendom s kojim je blizak, da je govorio o restrikcijama koje su mu nametnuli roditelji jer se boje samoozljeđivanja jer su otkrili da je opet kupio dva noža, da je aktivniji i ide u teretanu te povremeno radi s tatom na gradilištu, optuženik je dodao da što se tiče ovog rada na gradilištu to je bilo samo dva dana, nakon toga je odustao, što se tiče teretane, išao je dva do tri puta tjedno, ali samo da potrati vrijeme jer nije htio cijeli dan biti doma, ali nije mu se sviđalo u teretani, bio bi tamo po pola sata, rekao je da voli ići, ali nije vidio poantu da ide tamo. S MH se nije smio družiti, jer ga je tjerao da krade, njemu nije govorio o svojim psihičkim problemima, ali mu jednom rekao da se samoozljeđuje. Upitan da pojasni ovo što je rekao da se nije smio družiti s MH, naveo je da mu roditelji nisu dozvoljavali da se s MH druži jedno vrijeme, ne sjeća se kada je to točno bilo.

6.2. Nadalje je, odgovarajući na pitanja suda optuženik iskazao da je prvi nož kupio negdje početkom studenog 2023. Naime, pojasnio je da je u to vrijeme igrao on-line igricu „Call of Duty Warzone“ gdje inače svi koriste puške, a on je pratio jednog „youtubera“ koji je u igrici koristio samo nož i balistički štit. Bilo mu je to smiješno da on ubija druge suigrače koji imaju puške samo nožem i onda mu je glas rekao da si i on kupi isti takav nož da bi ga mogao posjedovati, pa si je zamislio da bi baš i mogao. "Guglao" je i našao da takav isti nož prodaju u trgovini Hristo te je uzeo 120 eura i otišao na drugi kraj grada kupiti si taj nož. Imao ga je dva tjedna, čuvao ga kao suvenir, jedan dan mu je mama došla i pitala za što će mu to, te je obavijestila oca da ima taj nož. Otac je tražio da ga slika da vidi o čemu se radi i povratno mu rekao da je to nož za lov, da što će mu taj nož i da to nije kolekcionarski nož. Nije ni znao što bi s tim nožem, ali čuvao ga je kao kolekcionarski nož. Znao ga je uzeti u ruke i gledati i tada bi se osjećao kao da nije s ovog svijeta, kao da je pripadnik ATJ Lučko te si je zamišljao da hoda s ostalima iz ATJ Lučko koji imaju puške, a on samo nož, i da je poseban jer se bori s oružjem za blisku borbu, a oni ga štite s tim puškama. Onda mu je glas počeo govoriti da se samoozljeđuje tim nožem pa se dogodio taj pokušaj suicida kada mu je taj nož oduzet i od tada ga više nije vidio. Između prve hospitalizacije s koje je otpušten u siječnju i sljedeće koja je bila u travnju ponovno je kupio dva noža. Jedan je kupio na nagovor, odnosno na naredbu glasa koji mu je govorio da mora kupiti nož za samoozljeđivanje i suicid te je on-line naručio nož za 130 eura, pokupio ga i sakrio u jednu policu ispod kreveta. Drugi nož je ciljano išao kupiti u dućan F koji je platio 18 eura, a kupio ga je jer mu je glas rekao da mu nije dovoljan jedan nož za suicid. I taj nož skrio je u policu ispod kreveta. Jedan je dan otišao u teretanu, bio pola sata, vratio se i mama mu je samo pokazala rukom broj dva pa je shvatio da je pronašla noževe. Tada je došao i tata te su raspravljali zašto je opet kupio te noževe, oni su ga htjeli hospitalizirati, on to nije htio i onda se ne sjeća poslije što je bilo u toj svađi, u raspravi oko noževa. Sjeća se da je tada hospitaliziran u Vrapču, ali ne sjeća se što je poslije bilo kod te svađe jer je mislio da će ga opet hospitalizirati u [adresa]. Upitan je li ga otac odveo u [adresa] zbog ta dva noža, navodi da to nije bio razlog nego je razlog bio da je tamo pozvan jer u [adresa] nije dobio dijagnozu, pa su ga u Vrapče pozvali radi opservacije. Tamo, u Vrapču, razgovarao je s jednom doktoricom koja ga je pitala želi li na otvoreni odjel kod njih na dva ili tri tjedna, njoj je jedinoj rekao da ga opsjeda sotona, ali ni njoj nije govorio o glasu, nego to za sotonu pa mu je ona rekla "dečko ti patiš". Ona i tata nagovorili su ga da ostane, a radilo se o dva, tri tjedna što mu se nije činilo dugo i radilo se o otvorenom odjelu pa je zato pristao, mislio je da će mu biti dobro u Vrapču. Tamo je bio taj doktor FA, ljubazan i pristupačan i dobar prema njemu, to mu je bio najbolji doktor. Tamo su ga dijagnosticirali nakon dva tri tjedna, pa je otpušten. Po predočenju otpusnog pisma s lista 157 spisa i navoda "misli o suicidu doživljava sotoninim jer su one loše, a on sebe takvom osobom ne smatra. Negira da bi imao glasove, negira da ima specifične interpretacije o sebi i svojoj okolini, kao najveći problem vidi socijalnu anksioznost", optuženik je naveo da je njemu taj glas cijelo vrijeme govorio da ako bilo kome kaže za njega da će mu cijela obitelj umrijeti pa je mislio da ako spomene sotonu da će možda alarmirati nekoga da shvati da on čuje taj glas, koji mu je rekao da ga ne smije spominjati. Upitan, a s obzirom na ono što je do sada u obrani rekao, kakav je bio njegov stav prema liječenju i hospitalizacijama, optuženik je naveo da se on tome protivio, a roditelji su inzistirali da se liječi. Htio se on liječiti, ali nije htio biti hospitaliziran. Upitan, a s obzirom na brojne odlaske psihijatrima i psiholozima, kako to da niti jednom od njih nije rekao za ovaj glas, a osjećao se loše, usamljeno i sve kako je ranije opisivao te se htio liječiti, pa čak ni doktoru FA za kojeg navodi da mu je bio najbolji liječnik, naveo je da nije smio jer mu glas nije dozvolio. Upitan o svom stavu prema budućem liječenju po otpuštanju iz [adresa] 6. svibnja 2024., naveo je da je nakon toga samo kod kuće svakodnevno pio tablete u 9, 14 i 21 sat, a preporučenu dnevnu bolnicu nije želio. Kada je optuženiku predočen sadržaj otpusnog lista s lista 158 u kojem je naznačeno da je doktor FA preporučio tretman dnevne bolnice, a u zagradi je naznačeno da pacijent ističe motivaciju za javljanje u tretman u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan, naveo je da je on njemu samo to rekao da on to hoće, da želi nastaviti liječenje u dnevnoj bolnici, a duboko u sebi to zapravo nije htio i znao je da to ne želi. Rekao je to samo da njega zadovolji. On je bio tako ljubazan prema njemu da nije htio pokvariti njihov odnos, a zapravo nije htio ići jer je znao da ima problem govoriti pred ljudima. Upitan zašto je prema tom doktoru za kojeg navodi da je bio najbolji bio neiskren, naveo je da ga se htio riješiti, htio ga je zadovoljiti, pri čemu ga je on nagovarao i govorio da smatra da je to dobro za njega, da će moći iznijeti svoje probleme pred drugim ljudima. Mislio je da su to male grupe, malo ljudi, ali onda je shvatio da to nije tako. U početku nije ni znao što je to dnevna bolnica. Upitan nije li izvršio drugi pokušaj suicida 24. svibnja 2024., dakle prije no što je prvi puta trebao doći u dnevnu bolnicu, odgovorio je da je to točno. Upitan kako je onda znao da mu to ne odgovara ako još nije ni krenuo, a prethodno je da zadovolji doktora rekao da želi ići, naveo je da je tjedan dana ranije bio s ocem u [adresa] kod dr. ŠA i u prolazu vidio kako izgleda dnevna bolnica, vidio je da je tamo 20 ljudi, i tamo su ga taj doktor i otac nagovarali da krene u tu dnevnu bolnicu, odmah je rekao da ne zna baš, možda bolje ne, ali je popustio i pristao, da bi onda shvatio da se uvalio u velike probleme jer je znao da bi ga uhvatila velika socijalna anksioznost, te se i zbog tih razloga, a i glas mu je rekao da se ubije, u šumi kod Arena centra ponovno rezao.

6.3. Na daljnje pitanje radi razjašnjenja, a s obzirom na to da je ranije u obrani optuženik rekao da su mu u travnju roditelji oduzeli dva noža koja su pronašli u ladici ispod kreveta, pa upitan čime se onda ozljeđivao u svibnju 2024., netom prije no što je završio na sljedećoj hospitalizaciji, optuženik je pojasnio da se tada on htio ubiti, a ne samo samoozlijediti jer mu je glas rekao da se ubije. Bio je sam jer su mama i tata otišli na posao i glas mu je rekao da se ubije, pa si je u jednu bocu natočio Jack Daniel's i Pelinkovac te dva Badela i uzeo maminih 10 Normabela. Krenuo je prema Arena centru, prethodno isključio mobitel da ga ne mogu naći, a prije toga je zvao roditelje i pitao može li otići u teretanu s MH. Uz put prema Arena centru je taj Hristo dućan te je prethodno ukrao baki 90 eura i u dućanu tražio bilo kakav nož te odabrao jedan između pet ponuđenih i spremio u ruksak s Normabelima i alkoholom sve s ciljem da se ubije. Sjeo je na stepenište kod one male bijele Arene, ali je tamo bilo puno ljudi i policije pa se nije mogao tamo ubiti, pa se sjetio pothodnika kojim je prolazio s MH i iza kojeg zna da je jedan šumarak. Prije toga u Plodinama je kupio tri Monstera da može pomiješati s tim alkoholom, dva je odmah popio na eks, a jedan sačuvao da može miješati. Popio je tih 10 tableta, pio malo alkohol, malo Monster i onda izvadio nož jer mu se opet javio glas i govorio da se ubije. Kao i do tada, počeo se zarezivati, ali mu je onda glas rekao da se pika, tada si je prvi puta nanio ubodne rane, dvije su bile manje, a trećom se duboko piknuo jer mu je tako govorio glas, i kada je jako počela curiti krv cijeli rukav mu je bio crn od te krvi koja ga je malo prepala. Tada je uključio mobitel da vidi koliko je sati i bilo je oko 18 sati. Zaspao je očito od Normabela i pijanstva te se probudio oko tri ili četiri ujutro i pokušao stati na noge što iz prve nije mogao, valjda od gubitka krvi, alkohola i tableta, ali je nekako uspio i teturao te sigurno 20 minuta razmišljao da li da se dokrajči ili nazove tatu. Ipak odlučio se javiti tati. Inače, roditelji i policija tražili su ga cijelu noć, ali signal mobitela je odavao kao da je na Jarunu pa su ga tamo tražili, a zapravo je bio na Laništu, i zato ga nisu uspjeli naći cijelu noć. Nož je ostavio tamo u šumi. Kada ga je tata vidio, pitao ga je je li bio na bojištu, tako je izgledao. Odveli su ga u [adresa] gdje je ležao nekih sat vremena pa je došla Hitna i odveli su ga na Rebro gdje su ga šivali, jako je boljelo. Sjeća se da mu je tata rekao da će sada biti hospitaliziran, na što je odgovorio da zna te je tamo bio mjesec dana, no više ga nije liječila dr. ĆA, već dr. IH. Tu prethodno večer oko 18,00 sati kada je uključio mobitel da pogleda vrijeme, više ga nije isključivao. Po predočenju navoda iz anamneze s lista 137 spisa u kojoj je naznačeno "pacijent se osvrće na čin samoozljeđivanja, kazuje da nije imao suicidalnu nakanu, samo je htio osjetiti fizičku bol kako bi odagnao psihičku. Na upit o autoagresivnim mislima i pulzijama pacijent kazuje da se rijetko javljaju, ne osjeća se depresivnim, međutim kada se pojave on navodi da nema nikakvu kontrolu nad njima. Navodi da nema dojam da je riječ o intruzivnim mislima, nema dojam da mu te misli netko umeće ili da navedene misli nisu autentično njegove“, pa na upit zašto je tada tako govorio doktorima, a danas iskazuje drugačije, naveo je da im to nije mogao reći zbog glasa jer ako to kaže cijela obitelj će mu umrijeti, tako je mislio u svojoj glavi. Samoozljeđivao se da se riješi glasa iz glave. Po predočenju daljnjih navoda iz istog dokumenta iz kojih proizlazi da je optuženik doktoru rekao da je ponekad znao gledati videe drugih ljudi kako se samoozljeđuju, da to radi jer mu je dosadno, a da se sam ozljeđuje da se smiri i odagna psihičku bol, pa upitan da pojasni što je zapravo točno, ponovio je da to nije rekao zbog glasa.

6.4. Upitan o tome kako se osjećao kroz lipanj, srpanj i kolovoz, nakon što je 14. lipnja 2024. otpušten s liječenja iz Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan pa do nove hospitalizacije u listopadu 2024., optuženik je naveo da je cijele dane bio doma, maltene nije izlazio, glasno je slušao elektro muziku da izbaci glas iz glave. Riječ je o takvoj muzici da su ga roditelji pitali kako to može slušati jer zvuči kao pokvarena ploča. Uz to, nastavio je s navikom koju ima odmalena, a to je da stavi jastuk uz uzglavlje kreveta i glavom lupa po tom jastuku, to bi mu pomoglo da izbaci taj glas iz glave. U to vrijeme bio je ravna linija, bez pomaka i samo je sve išlo na gore. Prestao je odlaziti u teretanu jer je MH ozlijedio prst, a i sam je izgubio motivaciju za teretanu, nije imao želju za životom, život nije imao nikakvog smisla, krivio je roditelje za to što su ga rodili. Osim toga, kada bi roditelji bili u dnevnom boravku, uzimao bi noževe jer je znao gdje su ih skrivali i pomalo bi se samoozljeđivao u wc-u. Ležao je u krevetu i ništa nije radio. Misli da je tada bila i ta epizoda s čekićem, samo se sjeća da u tri ujutro stoji na hodniku s čekićem u ruci s kojim se namjeravao lupati po glavi i da se samo odjednom stvorio tata, upalio svjetlo, uzeo mu čekić iz ruke i nešto rekao, dalje se ničega ne sjeća. Dodao je da je njega glas, čini mu se dva tjedna prije hospitalizacije u svibnju, tjerao da si naruči katanu jer da će se s tim lakše moći ubiti, da će moći napravit hara-kiri. Nije imao novaca, ali je naručio katanu jer je mislio da će mu je baka platiti. Znao je da to ne bi smio naručiti, ali zbog glasa nije imao snage nazvati i otkazati narudžbu i onda kada je dostavljač došao, baka je odbila platiti i kupiti mu tu katanu, pa ju je i drugi puta naručio, pa je baka ponovno odbila to platiti i još je došla kod njega te se derala na njega i psovala ga da zašto to stalno naručuje. Baka unaprijed nije znala da je to naručio, nitko nije znao, nikome nije govorio, ali na to ga je tjerao glas. Po predočenju ambulantnog nalaza od 17. srpnja 2024. u kojem je naznačeno "verbalizira uredno funkcioniranje u okviru svojih mogućnosti u odnosu na bolest, navodi kako redovito uzima preporučenu terapiju, objašnjava kako ima u planu zaposliti se, potom kaže da je s prijateljem odlučio otići u kasino i zaraditi neke novce", te ambulantni nalaz od 20. rujna 2024. u kojem je naznačeno "navodi da se psihički dobro osjeća, negira poteškoće usnivanja i prosnivanja, uglavnom vrijeme provodi kod kuće, no sada verbalizira mogućnost uključivanja u program dnevne bolnice, u toj odluci mu se pruža suport, majka potvrđuje njegovo zadovoljavajuće funkcioniranje", optuženik je iskazao da je nakon te treće hospitalizacije ipak odlučio probati dnevnu bolnicu jer su ga nagovarali, odnosno poticali da proba. Doktoru je rekao da bi se ipak prijavio za to jer je tada bio ravna linija, nije imao života u sebi, a počeo je tada pozitivno razmišljati i htio je promjenu, htio se samo riješiti tog glupog glasa iz glave. Međutim, već nakon prvog odlaska shvatio je da mu to ne radi dobro, nije se s nikim mogao poistovjetiti, primjerice tamo je jedna žena govorila da se želi ubiti, što mu nije bilo normalno da se tako javno među bolesnim ljudima govore takve stvar, jedan muškarac je govorio da želi ubiti mamu i brata, da ih želi pregaziti, on je samo sjedio i slušao i shvatio da to nije dobro za njega, nije se mogao otvoriti, nitko ga nije tjerao da se otvori, doktorica ga je poticala, ali je rekla da ga neće siliti, da se sam mora otvoriti, no nije bio spreman za to. Samo je dolazio tamo da ubije vrijeme, barem nije bio doma cijeli dan. Tamo nije smio reći za glas i zato i jest šutio o tome. Upitan da pojasni navod da se nije mogao poistovjetiti s drugim pacijentima u dnevnoj bolnici pri čemu kao prvi primjer navodi ženu koja je govorila da se želi ubiti, a sve s obzirom na osobne probleme o kojima je ranije govorio, pojasnio je da se on samo htio ubiti kad mu je glas govorio da se ubije, a ta žena je govorila da se želi ubiti, odnosno da želi da nju netko ubije, pa se s tim nije mogao poistovjetiti. Rekla je da nikada nije htjela postojati, s time se mogao poistovjetiti, ostali su pričali o drugim problemima, npr. poremećajima prehrane i drugim stvarima, a s ničim od toga se nije mogao poistovjetiti.

6.5. Upitan za razlog hospitalizacije u listopadu 2024., iskazao je da su mama i on nekih mjesec ili dva bili kod tate na Bukovačkoj te ga je mama pitala hoće li ići malo doma u [adresa], da promijene okolinu. Dva dana prije toga kod bake u prizemlju našao je jedan preklopni nožić. Otišli su tada u mamim stan u [adresa], gdje je svo vrijeme provodio igrajući igrice na laptopu, a taj tupi nožić držao je skriven kod sebe i nanio si dvije pliće rane. Bili su u [adresa] neka tri dana, on je cijelo to vrijeme igrao igrice, a mama je radila kućanske poslove, spremala kuhala i ostalo. Onda ga je mama pitala da odu malo kod bake da opet promijene okolinu, on ju je molio: „nemoj, ne da mi se vas dvije slušati“. Nije mu se dalo slušati njihove međusobne svađe i zvocanje prema njemu i tamo nema laptop. Međutim kako ga je ona tisuću puta pitala da idu kod bake, na kraju je pristao. Prvi dan tamo je bilo sve ok, međutim drugi dan u sedam navečer javio mu se glas koji mu je rekao da ne može više biti tu, da se mora vratit u stan kod mame, da mora kupiti nož i da se mora ubiti. Čekao je da one zaspu, te u dva ujutro uzeo sve te njihove stvari, zaključao ih u stan, došao doma, upalio glasno elektronsku muziku, uzeo 30 tableta Zolofta i Monster piće jer je planirao u 9 ujutro kad se otvori dućan F tamo kupiti nož da se ubije. Međutim, onda je vidio na maminom mobitelu tatine pozive i skužio je da su ga prokužili i da mu neće upaliti to što je namjeravao napraviti, odnosno to što mu je glas rekao da napravi i tada je došao tata, uzeo mu taj nožić, došla je policija, dugo su razgovarali o njegovom samoozljeđivanju, onda su tati rekli da može otići otključati baku i mamu i ponovno je završio u [adresa] na hospitalizaciji, ali svega osam dana. Napomenuo je da kada je zaprimljen, a nakon što je ispričao što je napravo i zašto je ovdje, da mu je doktor rekao da je to baš fora, da mu je fora to što je napravio, a tehničar mu je rekao da je legenda, oni su to podražavali. Na daljnje pitanje, a po predočenju navoda iz prijemnog zapisnika u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan s lista 142 spisa u kojem je naznačeno "nije dalo više biti u kući od bake, pa ih je zaključao u stan, uzeo im mobitele da ga ne zovu i otišao u stan od mame", "htio malo biti sam u stanu od mame i onda se vratiti i otključati mamu i baku", "htio malo privući pažnju od bake i mame i da mu udovolje", "u više navrata pitao mamu da se vrate kući jer doma ima laptop, može igrati igrice, a ovdje mora slušati baku i mamu kako se svađaju", " ne zna verbalizirati da mu je loše nego ovakvim postupcima privlači pažnju na sebe", pa upitan je li točno to što je tada govorio doktorima ili ovo što danas govori da ga je glas nagnao da to napravim, odgovorio je da je točno ono što je u obrani rekao. Upitan o odnosu s roditeljima, naveo je da je bio distanciran, da se od njih udaljavao, nije se s njima družio, oni bi znali sjediti u dnevnom boravku, on bi odlazio u svoju sobu igrati igrice, sada mu je žao što nije više vremena provodio s njima. Inače su bili u dobrim odnosima, ali nije njima govorio za glas, nije smio, nije htio da im glas naudi, a njihov je odnos bio dobar. Nikada nije bilo nikakvih fizičkih napada, jednom je samo malo rukom gurnuo mamu kad je išao kupiti prvi nož, a ona mu nije dala da ide van, ali ona je to u svom iskazu opisala kao neki puno jači fizički kontakt. Stvarno ju je samo malo odgurnuo rukom pa je napravila korak unazad i to je bio jedini fizički kontakt. Na pitanje jesu li roditelji uveli kakve restrikcije kroz ovih godinu dana njegovog liječenja, naveo je da su skrivali sve noževe, nisu mu davali novac, ograničavali su mu druženje s MH jer su se bojali da bi mogao napraviti neku glupost kad je s njim. Na pitanje jesu li bile kakve restrikcije vezano uz laptop i igranje igrica, naveo je da mu je tata jednom uzeo laptop i mobitel na par dana, on se jako rasplakao i bilo mu je teško, nije imao poantu života, grozno se osjećao. S ostalim restrikcijama se pomirio. Po predočenju navoda iz anamneze s lista 144 koji glase: "nastavlja da mu dosta toga ide na živce, poglavito odnos roditelja prema njemu, jer smatra da se ponašaju prezaštitnički i žele imati kontrolu nad njegovim životom" pa upitan da li je to ono što osjeća, naveo je da je to djelomično točno, a nije htio objasniti zašto i u kojem dijelu je djelomično.

6.6. Nadalje, upitan je li na internetu osim igranja igrica radio i što drugo, optuženik je iskazao da je znao pretraživati noževe, vrlo često i najviše, a pretraživao je i taj glas, tu osobu koja mu se javljala. Morao se educirati o njegovom životu inače bi mu on prijetio. Ne zna u kojem točno periodu je to bilo. Taj mu je glas rekao i da pretražuje pojmove katana, mačeta, noževi, i često je znao „guglati“ te pojmove, jer je stalno tražio idealan nož. U listopadu je na dnevnoj bazi pretraživao te noževe, a pojmove katana i mačeta je pretraživao samo par puta u vrijeme kada je naručivao katanu, poslije više nije. Na pitanje je li pretraživao pojmove school i massacre, naveo je da se ne sjeća te dodao da je najviše pretraživao noževe u listopadu, studenom i prosincu, a ranije je možda malo pretraživao. Po predočenju podataka iz analize sadržaja prijenosnog računala optuženika s lista 1015 spisa, iz kojeg proizlazi da je u najmanje 67 pretraga u periodu od 31. ožujka 2024. do 27. lipnja 2024. zabilježeno pretraživanje pojmova "knife“, „knives“, „school“, „massacre", odgovorio je da se on toga ne sjeća. Upitan vezano uz događaj iz grada Sandy Hook i pretraživanje animacije napada i vremenske linije tog napada, naveo je točno da je to gledao. Naime, glas mu je rekao da to mora gledati jer bi mu u protivnom obitelj umrla. Upitan je li nakon rujna i nakon zadnje hospitalizacije posjedovao koji nož, naveo je da je jedan nož kupio na internetu, a drugi u trgovini Hristo, skrivao na Jarunu, a poslije stavio u bakinom stanu ispod jednog ormarića. Baka je to našla i zvala ga te rekla da će to ostati njihova tajna, da neće nikome o tome govoriti kako ga ne bi opet hospitalizirali. Rekao joj je da baci te noževe na što je ona bila sretna. Taj događaj bio je prije treće hospitalizacije. Ponovno upitan je li bio u posjedu noža nakon otpusta sa zadnje hospitalizacije naveo je kako misli da nakon 8. studenog više nije imao niti jedan nož. Negdje dva tjedna prije inkriminiranog događaja u Army shopu u blizini Maksimirske kupio je jedan nož jer mu je trebao za samoozljeđivanje na koje ga je tjerao glas i stavio je taj nož na vrh jednog ormara koji je vrlo visok i nije se mogao vidjeti. S njime se intenzivno samoozljeđivao, a pokazao je taj nož i MH, dva ili tri tjedna prije događaja, isti dan kad je nož kupio. Ne zna od kud mu drugi nož, a po buđenju u bolnici ne zna ništa više o bilo kakvim noževima. S obzirom na navode iz ranije obrane da i dalje čuje glas koji je čuo i prije događaja, za koji nikome nije mogao reći jer bi mu cijela obitelj umrla, upitan kako ga sada nije strah govoriti o tom glasu, optuženik je odgovorio da je to zato što je taj glas napravio ono što je htio da on napravi. Na dodatno pitanje svog branitelja kako se osjećao od 8. studenog, dakle nakon otpusta sa zadnje hospitalizacije, pa do 20. prosinca 2024. naveo je da je skoro svaki dan čuo glas koji mu je govorio svakakve ružne stvari. U jednom navratu sjeća se da se pogledao u ogledalo i u istom nije vidio svoj odraz već odraz te osobe, tog glasa. Sjeća se i da se jednom na krevetu okrenuo na drugu stranu i vidio tu osobu kako drži pušku i puca po njemu, ali promašuje. Sjeća se epizode kako je čuo glas da mu govori da se ozljeđuje tim nožem koji je kupio dva tjedna prije događaja, ali se ne sjeća da bi to radio, ali bi se ujutro probudio s ozljedama. Dok je spavao znao bi vidjeti crnu figuru u kutu sobe, vrlo vjerojatno od osobe koja je vlasnik tog glasa. Na traženje da pojasni ovo što je sada opisivao kao svoje psihičko stanje od zadnje hospitalizacije do događaja, a po predočenju navoda iz medicinske dokumentacije od 14. i 22. studenog 2024 te 13. prosinca 2024., iz kojih proizlazi da pacijent opisuje poboljšanje u odnosu na hospitalizaciju krajem listopada, da nije toliko beznadan, depresivan, preplavljen, da negira auto i hetero agresivne misli, pulzije, da je bio prijedlog da se zaposli u McDonaldsu, da je to njegove ideja, ali da nije prošao na liječničkom pregledu, no da nije obeshrabren, da želi raditi kada završi liječenje i razmišlja o poslu u ugostiteljstvu, optuženik je dodao da se on htio zaposliti u McDonaldsu kako bi se počeo baviti nečim, trgnuti se, ali da mu je voditeljica rekla da ne zapošljavaju psihički nestabilne osobe. Na ponovljeni upit uz pojašnjenje da je upitan o svom psihičkom stanju u to vrijeme koje drugačije opisuje na raspravi dajući obranu, a drugačije u ambulantnim nalazim, optuženik je dodao da se on pokušavao oduprijeti, htio se poboljšati, ali glas mu jednostavno nije dozvolio da se poboljša. Na daljnji upit može li pojasniti činjenicu da se kroz cijelu liječničku dokumentaciju navodi da je noževe skupljao kolekcionarski, a što proizlazi i iz navoda njegovih roditelja, dok je u obrani naveo da je noževe kupovao jer da mu je glas govorio da ih mora kupiti, optuženik je iskazao da je točno da je htio imati kolekciju noževa za samoozljeđivanje, ali nije mogao jer su mu roditelji oduzimali noževe.

6.7. Ponovno pozvan iznijeti obranu, nakon dopune dokaznog postupka, optuženik je ostao u cijelosti kod ranije dane obrane te dodao da je svašta gledao na internetu u svrhu samoozljeđivanja, svakakve misli su mu prolazile kroz glavu u vezi samoozljeđivanja, ali nikada nije planirao to napraviti, misli na ovaj događaj koji je napravio, nikada to nije planirao.

7. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući sve provedene dokaze u njihovoj ukupnosti i međusobnoj vezi, ovaj sud nalazi izvan svake sumnje utvrđenim i dokazanim da je optuženi FS ostvario sva objektivna i subjektivna obilježja svih terećenih mu kaznenih djela, dakle pet kaznenih djela protiv života i tijela i to teških ubojstava, od kojih jedno dovršeno, a četiri u pokušaju te pedeset kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava.

8. Razmatrajući izloženu obranu optuženika i sadržaj ranije pobrojanih, tijekom dokaznog postupka izvedenih dokaza, po ocjeni ovog suda u ovom postupku nije dvojbeno da je sve radnje opisane činjeničnim supstratom optužnice izvršio upravo optuženi FS, a nije dvojbeno niti to da su te radnje dovele do smrti jednog djeteta, ČS rođenog 2017., osobito teškog tjelesnog ozljeđivanja učiteljice US i teškog tjelesnog ozljeđivanja još troje djece, BSU rođenog 2017., GSU rođenog 2013. i AS rođenog 2009.

8.1. Naime, iako optuženik pozvan očitovati se o krivnji navodi da se ničega ne sjeća, zbog čega se ima smatrati da krivnju za djela poriče, on svojom obranom zapravo ne spori da je izvršio sve one radnje koje predstavljaju ostvarenje objektivnih obilježja djela kako su te radnje opisane u činjeničnom supstratu optužnog akta. Navedene činjenice u cijelosti su potvrđene te utvrđene i iz pregledanih audio video snimaka nadzora Osnovne škole Prečko, Mjesnog odbora Prečko te zgrade u [adresa]., dovedenih u vezu sa zapisnikom o očevidu i nalazom i mišljenjem vještaka za biološka vještačenja Marine Plivelić iz Centra ta forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ NA“, te nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka VH kao i drugim tijekom ovog postupka provedenim dokazima.

8.2. Tijekom rasprave su, kako je to ranije navedeno, pregledani audio video zapisi nadzornih kamera škole, Mjesnog odbora Prečko i zgrade koja se prema podacima pročitanim s Internet stranice Google Maps nalazi udaljena svega 100 metara od Osnovne škole Prečko. Na navedenim je snimkama vidljiva osoba koja izgledom i odjećom u cijelosti odgovara optuženiku kako ujednačenim korakom prolazi pokraj stambene zgrade u [adresa] u [adresa], zastaje kod kontejnera, pije neko piće, iz snimke nije sa sigurnošću moguće zaključivati o kojem je piću riječ, jednom ispljune sadržaj, a zatim nastavlja piti i potom baca ambalažu tog pića u kontejner te odlazi i nestaje iz kadra. Potom je na snimkama vidljiva ista osoba kako dolazi s lijeve strane u 09,32,10 sati, krećući se po pješačkoj stazi koja spaja [adresa] i [adresa], te kako u 09,32,30 sati dolazi pred ulaz škole, u 09,32,33 ulazi u školu te u 09,32,39 sati ulazi u prostor hola osnovne škole i skreće u prvi hodnik desno, vidljivo je da na rukama ima rukavice. Potom se u vremenu snimke oko 9,48 na audio video zapisu kamere škole jasno čuju krici, zapomaganje, jauci i zazivanje u pomoć, dok se manje jasni uzvici čuju nešto ranije (oko 9,45), oko 9,48,50 prva djeca bježe iz prostora škole, što se u naletima ponavlja. Nadalje je vidljivo da oko 09,50 ista osoba, sada odjevena u majicu kratkih rukava te s nožem u ruci s kojeg očito kapa krv jer su vidljivi tragovi na podu hola, skreće u prvi hodnik desno, a oko 9,50,40 dolazi iz tog hodnika, prolazi hol škole i odlazi prema glavnom ulazu, gleda u svoju ruku u kojoj je nož i s kojeg na pod kapa krv, da bi u 09,50,46 sati bilo vidljivo kako na samim izlaznim vratima, već izvan škole, nožem dva puta u predjelu leđa i jednom u predjelu vrata zamahuje prema djetetu koje stoji na ulaznim vratima s vanjske strane škole. Nadalje je na snimkama vidljivo da se ista osoba potom udaljava prema Ulici Dekanići te po izlasku iz ograđenog vanjskog prostora škole odlazi lijevo, ujednačenim hodom kreće u smjeru juga, da bi potom bio vidljiv u 9,52,09 ulazak iste osobe u Dom zdravlja Prečko, pri čemu tada na lijevoj ruci više nema rukavicu, lijeva podlaktica i šaka su krvavi, a u desnoj ruci drži nož. Konačno oko 10,30 na snimci je vidljivo kako djelatnici hitne medicinske pomoći na nosilima tu istu osobu odvoze prema kolima hitne pomoći. Na snimkama, koje su dostatno dobre rezolucije, vidljivo je da je osoba čije su radnje i kretnje netom opisane upravo optuženi TA.

8.3. Navedeno u cijelosti odgovara očevidom utvrđenim činjenicama. Tako je, između ostalog očevidom utvrđeno da je duž cijelog prostora prizemlja škole, hodnika, učionica, glazbenog kabineta, knjižnice i sportske dvorane pronađeno više tragova crvene boje, nalik na krv u vidu kapi te brisotina. Na mjestu događaja zatečeno je mrtvo tijelo djeteta ČS u ležećem položaju leđima oslonjenim na drvenu podlogu gornje plohe stola. Osim toga, u sanitarnom čvoru koji se nalazi nasuprot učionice broj 2, u prostoru WC-a na podu u kutu desnog bočnog zida i zida nasuprot ulaza pronađena je jakna marke Primark Cares, veličine „M“ (trag A56), iz čega je za zaključiti da se optuženik više od deset minuta nalazio u tom prostoru, budući iz audio video snimke proizlazi da je u školu ušao u 9,32 dok se prvi jasni krici počinju čuti oko 9,48 sati. Uz sjeveroistočni ugao zgrade Doma zdravlja Prečko, u kanti za smeće pronađen je i izuzet par rukavica crne boje na kojima su uočeni tragovi crvene boje nalik na krv (trag D19). Nadalje, na podu dijela sanitarnog čvora u Domu zdravlja nađena je desna rukavica marke MECHANIX WEAR (trag D16), dok je izvan Doma zdravlja, na zelenoj površini pronađena lijeva rukavica marke MECHANIX WEAR (trag C2), obje s tragovima crvene boje nalik na krv, dalje tragovi krvi pronađeni su i na ulaznim pločicama, ulaznim vratima, hodniku, vratima muškog WC-a, na podovima sanitarnog čvora, jednokrilnim vratima i u unutrašnjosti gdje se nalazi ugrađena WC školjka, a na pločicama hodnika doma zdravlja pronađen je izuzet jedan prsluk crne boje marke EUROPEAN AND AMERICAN STILY, veličine L, s tragovima crvene boje nalik na krv (trag D3), pronađene su i izuzete hlače crne boje marke C&A, veličine L sa tragovima crvene boje nalik na krv (trag D6) i par čizama crne boje veličine 45, marke Zara sa tragovima crvene boje nalik na krv (trag D7), sve odjeća za koju je iz ranije citiranih video zapisa utvrđeno da odgovara odjeći koju je predmetne zgode nosio optuženik. Osim toga pronađen je preklopni zatvoreni nož sa zelenom drškom, dužine drške 12 cm, dužine oštrice 8 cm, sa tragovima crvene boje nalik na krv (trag D5) i nož sa crnom metalnom drškom dužine 11 cm, dužine oštrice 8 cm, od koje oštrice je pola oštrice nazubljeno, sa tragovima crvene boje nalik na krv (trag D10).

8.4. Nadalje, provedenim biološkim vještačenjem utvrđeno je da su na rukavici (trag C2) koju je predmetne zgode na ruci nosila osoba vidljiva na snimkama pronađeni tragovi krvi u kojima je miješani DNA profil u kojem se dio alela podudara s alelima

DNA profila optuženog FS, dio alela podudara se s alelima DNA profila preminulog djeteta ČS, dok se preostali utvrđeni aleli podudaraju s alelima oštećene učiteljice US. Jednako tako u uzorku brisa s mehaničkog oštećenja na desnom džepu prsluka (trag D3) koji je predmetne zgode na sebi nosio optuženik utvrđen je miješani DNA profil u kojem dominira DNA profil optuženika, dok se preostali utvrđeni aleli podudaraju s alelima oštećene učiteljice US. Nastavno, na rubovima drške noža (trag D5) utvrđen je miješani

DNA profil u kojem dominira DNA profil optuženog FS. Pri tome, provedenim mehanoskopskim vještačenjem utvrđeno je da sva pregledana oštećenja na odjevnim predmetima žrtava (majica, grudnjak i košulja US, majica i potkošulja ČS, potkošulja AS, majica i potkošulja BSU, te majica FSUa) svojim općim karakteristikama odgovaraju općim karakteristikama oštrice na analizu dostavljenih noževa, i to noža sa zelenom drškom, dužine drške 12 cm, dužine oštrice 8 cm (trag D5), pronađenog na podu hodnika Doma zdravlja i noža sa crnom metalnom drškom dužine 11 cm, dužine oštrice 8 cm, od koje oštrice je pola oštrice nazubljeno (trag D10), pronađenog na podu hodnika sanitarnog čvora Doma zdravlja, no temeljem općih karakteristika mehaničkih oštećenja na odjevnim predmetima žrtava nije moguće utvrditi jesu li ta oštećenja nastala djelovanjem jednog i istog alata s oštricom ili djelovanjem više alata s oštricama, kao što su analizirani noževi.

8.5. Izloženi dokazi u svojoj ukupnosti potvrđuju da je predmetne zgode upravo optuženik u Osnovnoj školi Prečko poduzeo sve one radnje koje mu se činjeničnim opisom optužnice stavljaju na teret. Riječ je o materijalnoj dokumentaciji te video snimkama u istinitost i vjerodostojnost kojih ovaj sud nema nikakvog razloga sumnjati, a niti su stranke na ove dokaze stavljale primjedbi. Stoga, ovaj sud u cijelosti prihvaća izložene dokaze.

9. Nastavno, u postupku je provedeno i sudsko-medicinsko vještačenje kojim je utvrđeno koje su ozljede i na koji način zadobile oštećene osobe.

9.1. Tako se nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka VH utvrđuje da je dijete ČS predmetne zgode zadobilo ubodno-reznu ranu zatiljnog dijela glave, oteklinu mozga, krvarenje u meke moždane ovojnice malog mozga i produljene moždine, ukupno osam ubodnih rana vrata, višestruke ubodne defekte grkljana, ukupno deset ubodnih rana stražnje strane trupa, višestruke ubodne ozljede lijevog pluća, krv u lijevom prsištu, udahnuće krvi, dvije plitke rezne rane desne strane lica, dvije plitke rezne rane desne strane vrata, plitku reznu ranu leđa te ubodno- reznu ranu kože i potkožja dlana lijeve šake. Ubodne rane stražnje strane trupa koje prodiru u prsni koš te ozljeđuju lijevo pluće, predstavljaju svaka za sebe osobito tešku tjelesnu ozljedu, a nastale su s najmanje pet zasebnih, međusobno odvojenih uboda šiljka noža ili nožu sličnog sredstva, silom u rasponu od srednjeg do jakog intenziteta. Ubodne rane vrata, a budući da nisu mogle biti pojedinačno razdvojene tijekom obdukcije radi njihove međusobne bliskosti treba shvatiti kao jednu cjelinu i označiti osobito teškom tjelesnom ozljedom, a nastale su s najmanje 10 ubadanja šiljka noža ili nožu sličnog sredstva, silom u rasponu od slabog do srednjeg intenziteta. Ubodna rana lijevog bočnog slabinskog dijela leđa koja otvara trbušnu šupljinu predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, nastalu ubadanjem šiljka noža ili nožu sličnog sredstva. Ubodne rane leđa koje ozljeđuju kožu i potkožje predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu, a nastale su s najmanje pet ubadanja šiljka noža ili nožu sličnog sredstva. Utvrđene rezne i ubodno-rezne ozljede predstavljaju svaka za sebe tjelesnu ozljedu, a nastale su višekratnim povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, pri čemu je za nastanak reznih rana bitnija oštrina sredstva od intenziteta pritiska, pa nije moguće zaključivati o istom. Ubodno-rezne rane dlana lijeve šake predstavljaju ozljedu kakva se viđa prigodom hvatanja oštrice sredstva, te bi se pritom radilo o tzv. aktivnoj obrambenoj ozljedi ili prigodom podmetanja ruke ispod ili ispred sredstva kojim druga osoba zamahuje, dakle o tzv. pasivnoj obrambenoj ozljedi, te upućuje da je u dinamici ozljeđivanja nastala prva ili među prvima. Sumirajući sve utvrđene ozljede vještak zaključuje da su iste nastale višekratnim i to najmanje 21 ubadanjem šiljka te višekratnim i to najmanje 7 povlačenjem oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, među ostalim, moguće i bilo kojim od noževa pronađenih na mjestu događaja, uz pojašnjenje da je riječ o većem broju uboda od broja opisanih ubodnih rana iz razloga što su pojedine ubodne rane izgleda „lastavičjeg repa“, što ukazuje na dvokratno ubadanje, pri čemu između dva uboda i manjeg mijenjanja položaja sredstva nije došlo do potpunog izvlačenja sredstva iz rane. Vještak zaključuje da utvrđene i gore navedene ozljede kod djeteta ČS u ukupnosti predstavljaju osobito tešku tjelesnu ozljedu, a bile su takvih karakteristika i intenziteta da su dovele do smrtnog ishoda na mjestu događaja.

9.2. Nadalje je nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka Patra Škavića utvrđeno da je inkriminirane zgode dijete BSU zadobio ukupno 28 ubodnih i reznih rana vlasišta - zatiljno i sljepoočno, stražnje strane vrata i gornjeg dijela leđa te izljev krvi u lijevo prsište. Ozljeda prsnog koša, koja je rezultirala izljevom krvi u lijevo prsište predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok preostale utvrđene ozljede, svaka za sebe, izuzev gore navedene ozljede prsnog koša, koja je rezultirala izljevom krvi u lijevo prsište, predstavljaju tjelesnu ozljedu. Sve utvrđene ozljede oštećenog u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a nastale su višekratnim ubadanjem šiljka - ubodne rane te povlačenja oštrice - rezne rane noža ili nožu sličnog sredstva, moguće i nekim od noževa pronađenih na mjestu događaja.

9.3. Nastavno, sudsko-medicinski vještak utvrđuje da je dijete FSU tom zgodom zadobio višestruke, ukupno 25, reznih i ubodnih rane vlasišta - zatiljno, stražnje strane vrata te stražnje strane prsnog koša obostrano i prijelom 3. lijevog rebra sa linearnim slobodnim koštanim fragmentom. Utvrđene ozljede svaka za sebe predstavlja tjelesnu ozljedu, no svojim ukupnim djelovanjem su rezultirale narušenjem zdravlja koje je ekvivalent teške tjelesne ozljede. Utvrđene ozljede nastale su višekratnim ubadanjem šiljka - ubodne rane te povlačenja oštrice - rezne rane noža ili nožu sličnog sredstva, a što može, među ostalim, biti i neki od po policiji pronađenih noževa.

9.4. Dijete AS je, sukladno nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine, inkriminirane zgode zadobio ubodnu ranu lijeve strane vrata u gornjem dijelu s krvarenjem i zrakom u mekim tkivima, koja se komplicirala razvojem apscesa - lokaliziranom gnojnom upalom i ubodnu ranu leđa u razini 11./12. prsnog kralješka s krvarenjem i zrakom unutar mekih tkiva uz kralježnicu. Ubodna rana lijeve strane vrata u gornjem dijelu s krvarenjem i zrakom u mekim tkivima, koja se komplicirala razvojem apscesa (lokalizirana gnojna upala) predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, dok bodna rana leđa u razini 11./12. prsnog kralješka s krvarenjem i zrakom unutar mekih tkiva uz kralježnicu predstavlja tjelesnu ozljedu. Utvrđene ozljede oštećenika predstavljaju u ukupnosti tešku tjelesnu ozljedu, a nastale su s dva zasebna, međusobno odvojena uboda šiljka noža ili nožu sličnog sredstva, a što može, među ostalim, biti i neki od noževa pronađenih na mjestu događaja silom slabog intenziteta.

9.5. Vještak sudske medicine, nadalje, u odnosu na svu oštećenu djecu, dakle ČS, BSU, FSU i PA, napominje da je za nastanak reznih rana kod svih oštećenika bitnija oštrina sredstva od intenziteta pritiska, zbog čega vještak ne može zaključivati o istom, dok u odnosu na ubodne rane proizlazi da se pod intenzitetom sile misli na intenzitet sile potreban za nanošenje utvrđenih ozljeda, dok o intenzitetu sile zamaha rukom sa sredstvom vještak također ne može zaključivati, kao i da je intenzitet zamaha mogao biti i jačeg intenziteta ako je dio tog intenzitet utrošen na zamah u prostoru, probijanje odjeće ili savladavanje eventualnog djelovanja žrtve ili drugih osoba. Nadalje, vještak ističe da se s obzirom na lokalizaciju ozljeda, koje su zadane u predjelu vlasišta, stražnje strane vrata te stražnje strane trupa, iste u pravilu viđaju nastale u slučaju kada je žrtva, osobi koja joj ozljede nanosi, okrenuta stražnjom stranom tijela, no ove su ozljede mogle nastati i u nekom drugom međusobnom položaju pa čak i sučelice, no tada su se sudionici ozljeđivanja morali nalaziti u nekom bližem međusobnom položaju, priljubljeni jedan uz drugoga i/ili je žrtva morala biti u nekom nižem, duboko prignutom ili pognutom položaju u odnosu na osobu koja mu ozljede nanosi, odnosno moguće i bez poginjanja gornjeg dijela tijela žrtve u slučaju veće razlike visina sudionika ozljeđivanja na način da je napadač viši od žrtve, a što je u konkretnoj situaciji upravo slučaj. Nadalje je vještak utvrdio i to da o položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru, u trenutku ozljeđivanja, temeljem ozljeda, ne može zaključivati, budući da bi ozljede izgledale jednako u slučaju da su nanesene u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu su ozlijeđeni dijelovi glave, vrata i trupa žrtava dostupni ozljeđivanju, a jednako tako, temeljem ozljeda, vještak ne može zaključivati ni o redoslijedu zadobivanja svake od pojedinih ozljeda, kao niti o trajanju ozljeđivanja, odnosno proteku vremena od zadobivanja prve pa do posljednje ozljede. U odnosu na žrtve ČS, BSU i GSU vještak dodatno utvrđuje da velik broj ozljeda tih žrtava na relativno malom području tijela upućuje na zaključak da tijekom ozljeđivanja nije došlo do mijenjanja međusobnog odnosa sudionika ozljeđivanja, tako primjerice uslijed držanja žrtava od strane napadača. Zaključno, vještak u odnosu na djecu koja su napad preživjela utvrđuje, s obzirom na lokalitet utvrđenih ozljeda i sredstvo ozljeđivanja, da su kod BSU, ŠSU i AS, mogle nastati i osobito teške tjelesne ozljeda pa i one sa smrtnom posljedicom, i to s obzirom da su ozljede lokalizirane na „vitalnim dijelovima tijela“ – glava u kojoj se nalazi mozak, vrat u kojem su velike krvne žile vrata, prsni koš u kojem su organi prsne šupljine i velike krvne žile, uz uvjet djelovanja sile već nešto jačeg intenziteta i/ili nešto promijenjenog smjera ubadanja.

9.6. Sudsko-medicinski vještak VH kod oštećene učiteljice US utvrdio je nastanak više ozljeda i dijagnoza, i to: hemoragijski šok, reznu ranu kože i potkožja glave lijevo sljepoočno-tjemeno, prijelom lijevog pterigoidnog nastavka klinaste kosti s okolnim krvnim podljevom i inkluzijama zraka, reznu ranu kože i potkožja zatiljnog dijela glave, vrata nuhalno, ubodnu ranu lijevog obraza koja otvara usnu šupljinu s ubodnom ranom vrška jezika, zrak u mekim tkivima lijeve strane lica, reznu ranu gornje usne, dvije ubodne rane lijeve strane leđa u području lopatice, tri ubodne rane leđa, ubodnu ranu desne strane leđa ispod lopatice, dvije rezne rane lijeve strane prsnog koša ispod ključne kosti, pet ubodnih rana lijeve strane prsnog koša, dvije ubodne rane prsnog koša u području prsne kosti, prijelom stražnjeg okrajka 6. i 7. lijevog rebra s pomakom ulomaka, prijelom stražnjeg kraka 8. desnog rebra s pomakom ulomaka, krv i zrak u oba prsišta, nagnječenje oba pluća, ubodne defekte oba pluća, zrak u mekim tkivima prsnog koša i vrata, tri rezne rane lijeve nadlaktice, pet reznih rana lijeve podlaktice, reznu ranu dlana lijeve šake, dvije rezne rane 4. prsta lijeve šake, presijecanje lijeve lakatne arterije i živca s posljedičnom srednje teškom lezijom lijevog lakatnog živca, presijecanje lijeve palčane arterije i djelomična lezija lijevog palčanog živca i medijanusa. Sve ove ozljede oštećene, iako nisu pobliže opisane i jasno razgraničene jedne od drugih u medicinskoj dokumentaciji, te činjenice da su sve zajedno, svojim ukupnim djelovanjem rezultirale realnom i nastupjelom opasnošću po život oštećene - hemoragijski šok, skupno su kvalificirane i označene osobito teškom tjelesnom ozljedom, a život oštećene spašen je hitnom liječničkom intervencijom. Vještak, nadalje, zaključuje da su utvrđene ubodne i rezne rane nastale višekratnim, ubodne rane s najmanje 14 ubadanja šiljka te rezne rane s najmanje 16 povlačenja oštrice noža ili nožu sličnog sredstva, a što može biti i bilo koji nož pronađen na mjestu događaja. Osim toga, vještak zaključuje da je za nastanak reznih rana bitnija oštrina sredstva od intenziteta pritiska, pa nije moguće zaključivati o istom, dok su ubodne rane nastale djelovanjem sile u rasponu od slabog do jakog intenziteta, pri čemu dodaje kako se ovdje pod intenzitetom sile misli na intenzitet potreban za nanošenje utvrđenih ozljeda, dok o intenzitetu sile zamaha rukom sa sredstvom nije moguće zaključivati, pa je tako intenzitet zamaha mogao biti i nekog jačeg intenziteta te bi dio tog intenziteta bio utrošen na zamah u prostoru, probijanje odjeće ili savladavanje eventualnog djelovanja oštećene ili drugih osoba. Nadalje, vještak dodaje da činjenica što se ozljede nalaze i na prednjoj i stražnjoj strani tijela oštećene govori u prilog mijenjanja međusobnih položaja sudionika ozljeđivanja tijekom ozljeđivanja, dok o položajima tijela sudionika ozljeđivanja u prostoru, u trenutku ozljeđivanja, temeljem ozljeda, ne može zaključivati, budući da bi ozljede izgledale jednako u slučaju da su nanesene u uspravnom položaju, ali i u bilo kojem drugom položaju pri kojemu su ozlijeđeni dijelovi tijela oštećene dostupni ozljeđivanju. Ozljede u vidu reznih rana lijeve podlaktice, rezne rane dlana lijeve šake te reznih rana 4. prsta lijeve šake, s obzirom na lokalizaciju, odgovaraju onima koje nastaju podmetanjem ruke oštećene ispod ili ispred sredstva kojim druga osoba zamahuje prema oštećenoj, dakle riječ je o tzv. pasivno obrambenim ozljedama ili hvatanjem sredstva kojim druga osoba zamahuje prema oštećenoj, tzv. aktivnim obrambenim ozljedama, pri čemu veći broj ozljeda na pojedinim dijelovima tijela upućuje na relativnu nepomičnost ili fiksiranost oštećene tijekom ozljeđivanja.

9.7. Nalaz i mišljenje sudsko – medicinskog vještaka VH također je prihvaćen kao istinit i vjerodostojan, budući da je riječ o nepristranoj i za ishod postupka u cijelosti nezainteresiranoj osobi, a nalaz je dan od strane stručne osobe u skladu s pravilima medicinske struke i znanosti. Pri tome, ni stranke nisu imale primjedbe na isti.

10. Osim iz izloženih dokaza, o načinu i tijeku izvršenja radnji koje se optuženiku stavljaju na teret, sve s obzirom na to da optuženik navodi kako se događaja ne sjeća, činjenično je stanje utvrđeno i iskazima svjedoka. U prvom redu riječ je o iskazu svjedokinje US, učiteljice koja je te zgode, kako to proizlazi iz zaključaka vještaka pretrpjela osobito teške tjelesne ozljede, a potom i iskazima roditelja teško tjelesno ozlijeđene djece, koja su roditeljima, svjedocima HG i OG (roditelji BSU), KA i AG (roditelji GSU), te svjedocima UA i ŽG (roditelji AS), ispričala što su i kako te zgode doživjela.

10.1. Tako iz iskaza US, učiteljice razredne nastave u Osnovnoj školi Prečko i razrednice 1.b razreda, proizlazi da se 20. prosinca 2024., petak, nalazila s djecom u njihovoj učionici (učionica broj 2) koja se nalazi relativno blizu ulaza u školu nadesno, u tijeku trećeg nastavnog sata. Oko 10 sati, počeo je sat, stajala je u učionici blizu ulaznih vrata koja su bila otvorena jer je bilo dosta toplo, a budući da djeca u klupama sjede blizu prozora, nisu otvarali prozore, već su znali otvoriti vrata. U jednom trenutku u razred je uletjela jedna osoba odjevena sva u crno, s maskom na licu i kapom na glavi te nožem u ruci. Ta osoba ušla je u učionicu, odmah joj prišla i zgrabila je, povukla prema izlazu iz učionice i na samim vratima učionice joj je zadala taj prvi udarac nožem sa strane u predjelu rebra. Nakon toga ju je ta osoba počela bjesomučno naizmjenično udarati nožem, odnosno bosti nožem i udarati šakom. Taj napad događao se na hodniku ispred učionice kraj otvorenih vrata, a udarci i ubadanje bili su strašno brzi, snažni, žestoki i bilo ih je jako puno. U tom je trenutku mogla samo vrištati od boli i zapomagati te nije uspjela niti formirati riječ „upomoć“, a napad je trajao jako dugo, bio je žestok i bjesomučan. Uspjela je vidjeti da njezine kolegice trče po hodniku i viču: „Napadač ima nož“, s time da je jedna kolegica prišla bliže njoj i napadaču i došla u njegov vidokrug te je čula da ta kolegica na telefon policiji govori: “Policija, policija, imamo napad nožem, dođite, Osnovna škola Prečko“. U tom trenutku napadač ju je pustio, a kolegica koja je zvala policiju pridigla ju je s poda i odvukla u susjednu prostoriju, u knjižnicu. Imala je puno rana po tijelu koje su krvarile i postojala je opasnost da iskrvari te su kolegice nastojale zaustaviti krvarenje, a nakon nekog vremena došli su i djelatnici policije, potom nakon nekog vremena i djelatnici hitne pomoći te joj je pružena pomoć i odvezena je u bolnicu na Sveti Duh. Rekli su joj da je operacija trajala tri sata i misli da se probudila tek sutradan, s tubom za disanje u ustima te je bila potpuno slomljena, devastirana i slaba. Zna da su došli djelatnici bolnice govoreći joj da je žele obići pojedine javne osobe, što je ona odbijala jer nije mogla podnijeti da joj itko dolazi, bila je preslaba da uopće razgovara s nekim, a čak je rekla da joj ne dolaze niti njezine kćeri jer joj je bilo teško gledati kako one plaču zbog nje i kako su pod stresom i uznemirene. Nakon operacije sigurno tri ili četiri dana nije željela niti slušati niti znati što se u školi dogodilo jer ne bi mogla podnijeti nikakve informacije o tom događaju. U bolnici je bila 12 dana, potom je krenula na fizikalnu terapiju i mora proći rehabilitaciju jer joj je lijeva ruka jako ozlijeđena i ne funkcionira u potpunosti, rebra su joj bila slomljena i pluća ozlijeđena te ide na vježbe i za disanje jer joj ne funkcioniraju pluća u punom kapacitetu. Predviđeno je da će to liječenje trajati najmanje godinu dana, a glede psihičkog stanja, redovito jednom tjedno odlazi kod psihijatrice. Iako ima još tri godine do uvjeta za mirovinu, misli da više nije u stanju obavljati posao koji je radila do ovog događaja.

10.2. Roditelji djeteta BSU, HG i OG u bitnome su suglasno iskazivali o onome što im je tada sedmogodišnji sin ispričao o tome što se i kako, sukladno njegovoj percepciji te zgode dogodilo u njihovoj učionici. Iz iskaza ovih svjedoka proizlazi da je njihov sin rođen **.**.2017. tada krenuo u prvi razred Osnovne škole Prečko, razrednica mu je bila US, sve do ovog tragičnog događaja. Toga dana, 20. prosinca 2024., krenuli su svaki na svoj na posao, a supruga je sina ČA ostavila u školi u dežurstvu. Negdje iza 9 sati, preko školske Whatsapp grupe vijeća roditelja 1.b razreda shvatili su da se nešto događa u školi, da se razrednica koju su neki pokušali kontaktirati ne javlja na telefon. OG krenula je prema školi i tamo saznala što se zapravo dogodilo, da je došlo do napada nožem na učenike i učiteljicu, ušla je u školu sa stražnjeg dijela odakle su djeca bježala van, međutim nije našla ČA te je zvala supruga koji je odmah došao do škole te po svim igralištima i terenima gdje su se nalazile učiteljice s grupicama djece tražio ČA no nije ga mogao pronaći. On je čuo da je grupa djece sklonjena u restoranu „Kod Dede“ i došavši tamo vidio da je uglavnom riječ o djeci iz Ivanovog razreda, no njega niti tamo nije bilo. Vratio se na glavni ulaz škole gdje je već bilo puno ljudi, policije, hitne, došli su i glavni državni odvjetnik i ministar i vikao zna li netko gdje je dijete BSU da bi mu jedna gospođa rekla da je NS odvezen na Rebro, gdje su se zajedno uputili da bi im tamo rekli da je on u Dječjoj bolnici u Klaićevoj. Došavši tamo vidjeli su ČA kada ga na bolničkim kolicima voze prema sali, a u jednom trenutku došao je kirurg i obavijestio ih da je ČA morao dobiti i krv te i u tom trenutku nije mogao potvrditi da je izvan životne opasnosti. Nakon nekog vremena dozvolili su im da uđu do sina na intenzivnu skrb i kratko su bili s njim, on je još bio pod utjecajem narkoze i samo je promrmljao: „Imao je tri metra“ „Mama, on je bio visok i u crnom“, misleći vjerojatno na osobu koja ga je ozlijedila. Idući dan, NS im je ispričao kako je on doživio taj napad, govorio je da je taj „nasilnik“ ušao u razred i najprije napao učiteljicu s time da je on to opisivao kao da je „tukao“ učiteljicu te je opisao da su druga djeca počela bježati, a on i ČS su se nalazili oko sredine učionice i nisu više mogli pobjeći te su se počeli povlačiti prema kraju učionice, a taj nasilnik je krenuo prema njima i njih je „tukao“, s time da je rekao da je taj čovjek najprije napao ČS, a onda njega. Također je rekao da je ta osoba koja ih je napala izgledala kao policajac. NS je od početka puno pričao o tom događaju, sad malo manje, ali dolaze faze ljutnje, razočaranosti, strahova, te je npr. nacrtao počinitelja pa stavio njegovu sliku na jastuk i udarao jastuk. Ozljede koje je NS zadobio ne zahtijevaju nikakvu fizikalnu terapiju, no možda će biti potrebno sanirati ožiljke koji su mu ostali od uboda jer je on pretrpio ukupno 28 ubodnih i reznih rana od kojih je veći dio grupiran na njegovoj lijevoj strani lica, glave, vrata i leđa. Veći je problem njegovo psihičko stanje jer je uznemiren i ustrašen, i na svaku osobu koja je slična tom počinitelju reagira ustrašeno. Od tog događaja NS se boji sam spavati, po noći zna vikati tako da se i oni uplaše, a najveći problem je veliki strah koji NS osjeća, pa se tako jedne zgode u trgovačkom centru gdje su naišli na vrlo sličnu osobu kao što je bio ovaj počinitelj NS počeo tresti od straha, govorio je da idu odmah kući, počeo je plakati i nisu ga mogli smiriti. Kada se NS vratio iz bolnice i prije nego što je počelo drugo polugodište otišli su do škole zapaliti svijeću i pomoliti se te su obišli igrališta oko škole i tada je on tražio da uđe u školu i u svoj razred gdje je pokazao gdje je ležao i gdje se to dogodilo, legao je tamo u razredu te u jednom trenutku obrisao ploču na kojoj je učiteljica napisala što će taj dan raditi. Tada je NS ispričao kako je taj počinitelj ušao u razred, zgrabio učiteljicu i udario je u leđa, a da su se sva djeca nagurala u ćošak na dnu učionice i da su bježali iz razreda van. Činilo im se da neće biti problema s povratkom u školu, no prvi dan škole je bio „totalni raspad“ te su ih nakon dva sata zvale učiteljice da dođu po njega pri čemu su i ostala djeca iz razreda općenito bila u lošem stanju te je svaki dan netko izlazio van, imao mučnine i povraćanja. Djeca su jako teško podnijela taj povratak u razred. NS ima adekvatnu psihološku pomoć i podršku jer u školi ide kod psihologice po potrebi, jednom tjedno ide kod psihologa u Klaićevu, a s majkom ide u njihovu područnu crkvu gdje Udruga Viva organizira radionice za djecu te kroz igru i razgovore pomažu djeci s traumama.

10.3. Svjedoci KA i AG, roditelji djeteta GSU, također su suglasno iskazali što im je njihovo dijete ispričalo o inkriminiranom događaju. Iz njihovih, u bitnome suglasnih iskaza proizlazi da sa kćeri i sinom žive u Hrvatskoj unazad četiri godine, s time da kćer ide u 8.c razred Osnovne škole Prečko, a sin FSU u 5.c iste škole. Negdje oko 10 sati, KA nazvala je Marinusova učiteljica RA koja je zvučala vrlo konfuzno, nerazgovjetno, u panici i govorila nešto o bivšem učeniku škole i da vlada kaos u školi te mu je rekla da je i FSU ozlijeđen. Zamolio ju je da se smiri i da mu da FSU na telefon, što je i učinila kad ga je našla te mu je sin na afrikaansu rekao da je izboden nožem, no da je u redu i zvučao je smireno. Odmah je krenuo pokupiti suprugu te su došli do škole koja je već bila ograđena policijskom vrpcom, bilo je puno policije i kola hitne pomoći. Ušli su kroz stražnja vrata škole gdje su vidjeli puno ljudi kako trče okolo i službenike hitne medicinske pomoći kako pored vrata pokušavaju nekog oživjeti, misli da je bilo dijete. Prva stvar koju je svjedokinja vidjela kad je ušla da je s desne strane bio neki mali dječak koji je ležao na krevetu, nije se micao i imao je krvi po sebi, a oko njega su bili djelatnici hitne pomoći i pretpostavila je da je mrtav. Bio je kaos, neka djeca su plakala, neki su vrištali. Na glavnom hodniku vidjeli su puno krvi i puno zavoja, ali FSU nije bilo, a pronašli su učiteljicu RA koja ih je pozvala u gimnastičku dvoranu, ali FSU nije više bio ondje. Vidjeli su krvave gaze i zavoje po podu. Profesorica je izašla iz dvorane i oni su je slijedili i izašli kroz prednja vrata škole gdje je bio novi ravnatelj, koji je rekao da je FSU u jednom od vozila hitne pomoći te su ga uspjeli pronaći, rane na glavi i na leđima već su bile previjene, on je ležao na trbuhu i vidjelo se da ga jako boli, ali bio je stabilan i smiren. O ovom događaju razgovarali su s FSU koji im je ispričao da njihova razrednica nije bila u učionici već na hodniku gdje je nešto govorila starijim učenicima, ali se onda čuo jaki žamor u drugom dijelu školske zgrade pa je otišla vidjeti što se događa. U tom je trenutku napadač došao iz drugog smjera i ušao u učionicu gdje je bilo nekoliko učenika koji su bili bliže vratima i napadaču, ali napadač je prišao izravno FSU. Počinitelj je nožem htio ubosti FSU u trbuh, ali ga je pogodio u predjelu rebra kojom prilikom mu je rebro i slomljeno. Nakon toga ga je gurnuo na pod i počeo ga je bosti u predjelu glave, vrata i gornjeg dijela leđa. Rekao je da ga je napadač gledao direktno u oči dok mu je zadavao rane, da nije govorio ništa i da je izgledao bezizražajan, a bio je odjeven u jaknu bez rukava, visok i smeđe kose. FSU im je ispričao da je shvatio da napadač neće prestati dok ga ne ubije pa je shvatio da se mora pretvarati da je mrtav, ali je također shvatio da to ne smije učiniti prerano jer će napadač shvatiti da se pretvara i zato je izdržao ubode, bilo je dosta uboda, on ih je brojao, ali nije sigurna da ih je doista brojao. Kirurzi u bolnici su rekli da je FSU zadobio 30 ubodnih rana time da je 25 tih rana zahtijevalo šivanje. Potom je napadač istrčao iz učionice, a FSU je pričekao nekoliko trenutaka te se onda ustao i otišao do djelatnika u kuhinji tražiti pomoć, tamo si je vodom ispirao krv, a onda je došla učiteljica RA, ne zna je li s njom došao i ravnatelj, te su FSU odveli u gimnastičku dvoranu gdje je legao i gdje su mu pružili pomoć. FSU je za napadača rekao da se radi o višoj osobi koja je imala dugu kosu i misli da je imao nešto poput kožne jakne, ali nije bio sto posto siguran. Nakon otprilike tri sata FSU je operiran i u bolnici su ga zadržali sve do **.**.2024. FSU se fizički dosta dobro oporavlja, vratio se na treninge hrvanja, ali radi samo lagane vježbe jer su mu osjetljive rane i osjeća bol, slomljeno rebro mu i dalje stvara probleme. Priča o događaju, ne skriva ništa, ali ne želi reći kako se on osobno osjeća u vezi s tim, ima problema s koncentracijom, situacija kad se osjeća frustrirano, kad se lagano iziritira i kad se osjeća ljutito, ali kroz razgovor se uspije smiriti. Postiže se nekakav napredak, ali uz dosta izazova.

10.4. Roditelji djeteta AS, SG i ŽG, također su u bitnome suglasno iskazivali, govoreći ono što im je njihovo dijete ispričalo o inkriminiranom događaju, koji je u odnosu na ovo dijete žrtvu zabilježen i na audio-video snimci nadzorne kamere škole. Iz njihovih iskaza tako proizlazi da AS pohađa Osnovnu školu Prečko od svog 5. razreda, s time da on nastavu pohađa po prilagođenom programu u posebnom razrednom odjeljenju. Toga dana otac je RS dovezao u 9,40 sati pred školu te je sačekao da on uđe u školu i zatvori vrata, što svako jutro radi. Potom je otišao obavljati neku kupovinu i u povratku zaprimio telefonski poziv Karlove razrednice AA, koja mu je rekla: „Imali smo napad, AS je izboden nožem, ako možete dođite brzo“, na što je ostao u šoku. Odmah se okrenuo automobilom i pojurio prema školi, gdje je već bila policija, a ispred škole puno djece koja su plakala i vrištala, te je kroz vrata škole vidio da hitna oživljava jedno dijete. Krenuo je prema njima vidjeti je li to AS, ali su ga djelatnici hitne vratili nazad da ne smeta. Nakon toga je prošao oko škole na glavni ulaz tražeći RS, vidio je kako hitna izvodi na nosilima izbodenu učiteljicu, a na ulazu u školu krv, odbačene gaze, te djecu kako plaču i leže ozlijeđeni na podu. U tom trenutku dozvala ga je Karlova razrednica AA koja se nalazila kraj porte na ulazu u školu te je vidio da je držala ruke RS na vratu i na leđima stišćući mu rane te ga je držala privijenog uz sebe i vikala djelatnicima hitne da netko dođe do nje jer je tu još jedno izbodeno dijete. Nakon toga je otrčao do djelatnika hitne i molio da dođu do njegovog sina, da mu pruže pomoć jer da to ozbiljno izgleda, a budući se bojao da je ona rana na leđima mogla biti i do pluća pa da mu nisu slučajno ozlijeđena pluća. Kada je djelatnik hitne prišao RS i pogledao njegove ozljede počeo je vikati: „Požurite, ovo je hitno, treba odmah helikopterom u bolnicu“. RS su stavili na nosila i on je zajedno s RS ušao u helikopter te su odletjeli u bolnicu u Dubravi gdje ih je već čekao drugi tim hitne i nosila te je AS odvezen u bolnicu na Rebro. Cijelo vrijeme je bio s RS kojem je odmah pružena pomoć te misli da ga je to i spasilo. RS su pred bolnicom na Rebru čekali liječnici i praktički je odmah odvezen na operaciju. Tijekom prijevoza do bolnice AS mu je samo prije operacije rekao: „Dobro je, mogao sam umrijeti“, a on ga je tješio da je sada u dobrim rukama. AS je dugo bio na liječenju u bolnici te je iz bolnice pušten tek prije Stare godine budući da je cijelo vrijeme imao dren na leđima i u vratu na ranama, a budući da su mu rane „curile“. AS je prvi tjedan škole dolazio u školu samo nakratko, gdje su se više neobavezno družili i pričali, samo kako bi vidio prijatelje, s time da su prvi dan škole otišli školskom psihologu da AS malo s njim priča, a AS je imao psihološku pomoć u bolnici gdje su mu redovito dolazili psiholozi na razgovor. AS je imao naknadno upalu na mjestu uboda, pojavila mu se oteklina veličine jajeta pa je morao ići na zahvat da mu tu rane očiste i na terapiju antibioticima. Naime, dva, tri tjedna od vađenja konaca dobio je temperaturu i najprije su mislili da je neka viroza, prehlada, no nakon par dana bilo je vidljivo da mu je nateklo u predjelu rane, na mjestu uboda, pa je AS morao ići na zahvat da mu tu ranu očiste, te je dobio antibiotik, a nakon tjedan dana na kontroli su vidjeli da mu je još to natečeno pa su mu ponovno čistili i dobio je još jedan antibiotik. Što se tiče događaja AS je ispričao da se događaj zbio na ulaznim vratima škole odnosno blizu izlaza iz škole, da ga je počinitelj udario odnosno upiknuo s nečim u leđa i u vrat te je osjetio da ga je porezao po nozi otraga iznad kuka, nije znao s čim ga je porezao, nije znao da se radi o nožu te je samo u tom trenutku pao na pod i vidio je da neki dečko s kapuljačom istrčava iz škole preko njega. S Karlovim psihičkim stanjem imaju dosta problema jer se zatvorio u sebe, ne želi pričati o tom događaju, a oni ga kao roditelji, po preporuci stručnjaka, ne ispituju već pokušavaju s njim o tome otvoreno razgovarati, ali on se zatvori i kao da je u strahu. Nakon ovog događaja AS je drugačiji, jako se promijenio, povukao se u sebe, najradije voli provoditi vrijeme sam, izbjegava se družiti s njima, nakon izlaska iz bolnice otac je spavao s RS u sobi te se jednom probudio i vidio da AS leži i plače, a drugom prilikom ga je zatekao kako je otvorenih očiju gledao u strop, a suze su mu samo curile dok on nije ništa govorio.

10.5. Razmatrajući iskaze netom izloženih svjedoka US, HG i OG, RG i AG, kao i svjedoka SG i ŽG, ovaj ih je sud cijenio istinitima te ih kao vjerodostojne prihvatio jer su svjedoci govorili o onome što su i kako bilo neposredno, bilo iz kazivanja svoje djece, saznali i doživjeli, pri čemu su njihovi iskazi jasni, u bitnome suglasni, suglasni sadržaju ostalih ranije izloženih dokaza, dok je svakako potrebno imati na umu da se radi o stresnim i iznimno traumatičnim iskustvima te da je doživljena emocija u svakom slučaju imala utjecaja na percepciju pojedinog svjedoka. Ovo osobito u odnosu na žrtvu US koja je bila neposredna žrtva napada.

11. Svim netom izloženim i analiziranim dokazima, kako materijalnom dokumentacijom i snimkama audio video nadzora, tako i provedenim te analiziranim vještačenjima kao i izloženim iskazima svjedoka, u cijelosti se nedvojbenim utvrđuje da je upravo optuženi FS dana 20. prosinca 2024. u 09,32 sata došao do Osnovne škole „Prečko“ te ušao kroz glavni ulaz u unutrašnjost, s obzirom na pronađenu jaknu u sanitarnom čvoru i vremenski razmak od ulaska u školu do zabilježenih prvih krikova na audio zapisu očito se tamo više od deset minuta skrivao, a potom ušao u učionici broj 2 u kojoj je boravio 1.B razred gdje je učiteljicu US odvukao do vrata te ju nožem najmanje 30 puta ubo ili poreza i to sve u predjelu prsiju, glave i ruku i time joj nanio osobito teške tjelesne ozljede opisane ranije u presudi, od kojih je život oštećene bio ugrožen te spašen hitnom liječničkom intervencijom, nakon čega je u istoj učionici dijete ČS nožem najmanje 21 puta ubo i najmanje sedam puta mu nanio rezne rane po gornjem dijelu leđa i vratu kojima mu je nanio u izreci presude naznačene osobito teške tjelesne ozljede od kojih je to dijete na mjestu preminulo, a potom je u istoj učionici djetetu BSU nožem nanio 28 ubodnih i reznih rana vlasišta zatiljno i sljepoočno, stražnje strane vrata i gornjeg dijela leđa i izljeva krvi u lijevo prsište, te mu tako nanio teške tjelesne ozljede, da je potom otišao u učionicu u kojoj su boravila djeca 5.C razreda gdje je nožem najmanje 25 puta ubo u glavu, vrat, prsa i leđa dijete FSU i time mu nanio teške tjelesne ozljede, kao i da je prilikom izlaska iz škole, ispred ulaznih vrata škole prišao djetetu RS kojeg je nožem tri puta ubo u vrat i leđa te time i njemu nanio teške tjelesne ozljede, pri čemu je smrtni ishod kod djece BSU, FSU i AS, prema nalazu i mišljenju sudsko – medicinskog vještaka, sve imajući u vidu ozlijeđene dijelove tijela, izbjegnut samo slučajnošću.

11.1. Kada se na ovako utvrđene činjenice primjeni pravo, ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je optuženik svojim radnjama ostvario objektivna obilježja pet kaznenih djela protiv života i tijela i to kaznenog djela dovršenog teškog ubojstva na štetu djeteta ČS, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu učiteljice US, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta BSU, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta FSU i kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta AS. O ostvarenju obilježja kvalifikatornih okolnosti koja ova djela čine teškim ubojstvima biti će više riječi u nastavku ove presude.

12. Nadalje, u ovom postupku nije bilo sporno niti to da je sve ranije opisane radnje optuženik izvršio pred ostalom djecom, učenicima Osnovne škole Prečko, u prvom redu pred učenicima 1.B razreda MT, SS, HS, OS, GS, LS, SA, ĆSU, ĐS, JS, MS, ZS, ET, HA, DT, NSU, IT, te učenicima 5.C razreda CS, ES, VS, OA, IS, BT, FT, ŠT, GA, NT, TT, PT, koji su svi svjedočili neposrednom napadu bilo na učiteljicu, bilo na njihove prijatelje iz razreda, ČS i LA iz 1.B razreda, odnosno FSU iz 5.C razreda. Osim toga, i druga su djeca tijekom ovog događaja svjedočila napadima optuženika ili pak njega susrela na hodniku, odnosno vidjela unesrećenu, krvavu, ozlijeđenu djecu, pa tako djeca iz susjednog 1.A razreda, ŽA, UT, ČT, RT, BG, FG, NG, AT, TG, LSU Camargo, HT, OT, GT, ZT, a i ostala djeca koja su se u tom trenutku zatekla na hodniku škole i to ŠG iz 2.D razreda, ĆG iz 3.A razreda, CT iz 5.B razreda, LT iz 5.A, ĐA iz 7.B razreda, ĐT i JT iz 8.D razreda.

12.1. Činjenica da je svih poimenično pobrojanih pedesetero djece svjedočilo svaki u dijelu napada optuženika u kojem je osobito teško tjelesno ozlijeđena učiteljica US, teško tjelesno ozlijeđeno troje djece, a dijete ČS izgubilo život proizlazi iz iskaza ispitanih svjedoka, roditelja te djece koji su svjedočili o onome što su im njihova djeca po događaju ispričala, i to iskaza svjedoka ĐG (list 1070-1071 spisa), JG (list 1072-1073 spisa), MG (list 1074- 1075 spisa), ZG (list 1076-7077 spisa), CG (list 1078-1080 spisa), EG (list 1081-1082 spisa), VG (list 1083-1084 spisa),

DG (list 1085-1086 spisa), IG (list 1087-1088 spisa), BN (list 1089-1090 spisa), FN (list 1091-1093 spisa), ŠN (list 1094-1096 spisa), PSU (list 1097-1098 spisa), ĆN (list 1099-1100 spisa), NN (list 1101-1103 spisa), TN (list 1104-1105 spisa), PN (list 1106-1107 spisa), KN (list 1108-1110 spisa), KSU (list 1111-1112 spisa), UN (list 1113- 1114 spisa), ČN (list 1115-1117 spisa), RN (list 1118-1119 spisa),

USU (list 1120-1121 spisa), AN (list 1122-1123 spisa), SN (list 1124-1125 spisa), ČSU (list 1126-1127 spisa), HN (list 1128-1129 spisa), ON (list 1131-1132 spisa), GN (list 1134- 1136 spisa), ŠSUM (list 1137-1138 spisa), LN (list 1139-1140 spisa), ŽN (list 1141-1142 spisa), ĐN (list 1143- 1144 spisa), RSU (list 1145-1146 spisa), JN (list 1147- 1148 spisa), MN (list 1149-1151 spisa), ZN (list 1152-1153 spisa), CN (list 1154-1155 spisa), EN (list 1156-1157 spisa), ČH (list 1227-1228 spisa), RH (list 1229-1230 spisa),

AH (list 1231-1233 spisa), SH (list 1234-1235 spisa), SSU (list 1236-1237 spisa), HH (list 1239-1240 spisa), OH (list 1241-1242 spisa), GH (list 1243-1245 spisa), LH (list 1246- 1247 spisa), ŽH (list 1248-1249 spisa).

12.2. Iz iskaza ovih svjedoka jasno proizlazi da su sva u točci 12. obrazloženja te izreci presude navedena djeca, u odnosu na koju se optuženiku inkriminiraju kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., svjedočila bilo napadu na učiteljicu, koji je prema njezinim navodima bio bjesomučan, naizmjeničan, brz, snažan i žestok, bilo napadu na prijatelja sedmogodišnjaka koji je te zgode preminuo od najmanje 28 uboda, odnosno rezova nožem, ili pak napadu na drugog sedmogodišnjeg prijatelja koji je, iako je zadobio jednako toliko ubodno reznih rana, na sreću, preživio, bilo napadu na dijete iz petog razreda koji je dok je ležao na podu najmanje 25 puta uboden i porezan u glavu, vrat, prsa i leđa, bilo na dijete koje se na samim vratima pri izlazu iz škole našlo optuženiku na putu. Jednako tako, iz njihovih iskaza jasno proizlazi da je na svu tu djecu ovaj događaj utjecao i ostavio određene posljedice.

12.3. Tako iz iskaza ĐG jasno proizlazi da je njezin sin MT svjedočio napadu na učiteljicu, nakon čega ima strah ostati sam kod kuće te ponovno spava s jednim od roditelja, dok je prema iskazu JG njegova kćer UT, koja mu je ispričala da učiteljica ima rasječeno lice, a pričala je i o napadu na ČS, razvila psihosomatske bolove u trbuhu, smršavjela, razvila strahove od mraka i spavanja sama u sobi uslijed čega joj se pruža psihološka pomoć, koje slične simptome je razvila i HS koja je prema iskazu oca MG također svjedočila napadu na učiteljicu i ČS, čemu je sukladno iskazu ZG svjedočila i djevojčica OS koja također prima psihološku i psihijatrijsku pomoć u svrhu tretmana razvijenih poteškoća. Nadalje, svjedokinja CG jasno opisuje poteškoće i strahove koje je razvila njezina kćer GS sve nakon što je nazočila napadu na učiteljicu zbog kojih redovno pohađa školskog psihologa, dok je prema navodu svjedoka DG njegova kćer ĆSU prije no što je doživjela ove napade na učiteljicu i prijatelja iz razreda bila veselo i živahno dijete, da bi nakon ovog događaja postala zamišljena s reakcijama na bilo kakvu veću buku ili lupanje. Iz iskaza svjedoka EG i svjedokinje VG jasno proizlazi da su i djeca ST te ŽS vidjeli ove napade, pri čemu je ŽS majci, svjedokinji VG ispričao da je vidio kako je ČS klonula glava, a osim straha od visokih osoba, odjevenih u crnu, koji prema iskazima svjedoka postoji gotovo kod sve djece, svjedokinja VG iskazivala je i o izmjenama raspoloženja svog djeteta od faze tuge, do faze ljutnje i bijesa. Nastavno, iz iskaza svjedokinje IG utvrđuje se i da je njezin sin ĐS vidio napad, nakon čega je postao potišten, tužan, uz ponavljanje kako je trebao pomoći prijatelju, a riječ je također o sedmogodišnjem djetetu, uz razvoj straha od mraka, koji je prema iskazu BN manifestiralo i dijete JS također uz osjećaje ljutnje i reagiranja na povike i glasne zvukove. Svjedok FN, pak jasno navodi kako mu je sin MS pričao da je puzao ispod klupa, svjedočio napadu na učiteljicu, od kojeg je događaja postao razdražljiv, dok iz iskaza ŠN proizlazi da je njegova kćer JA nakon svjedočenja ovom napadu na učiteljicu i prijatelje iz razreda razvila tikove, strah od zvukova, mraka, vike i ostanka sama, zbog čega također prima psihološku pomoć. Svjedok ČH iskazao je da njegova kćer OS, koja je svjedočila napadu na učiteljicu, nakon događaja ne želi izlaziti van, a dom mora biti zaključan, boji se sama otići i na toalet, dok je sukladno iskazu MA dijete HA nakon svjedočenja napadu na učiteljicu mislila da je ona mrtva te razvila panične strahove, a djevojčice NSU, prema iskazu svjedokinje majke SSU, kao i IT, prema iskazu svjedokinje majke HH, nakon što su vidjele inkriminirani događaj u 1.B razredu nisu mogle spavati same, imaju noćne more i strahove od buke, vriske i osoba odjevenih u crno, dok je dijete ZA, prema iskazu majke AH, nakon događaja kojem je svjedočio iz prve klupe, slabije jeo te postao odsutan i zamišljen.

12.4. Jednako tako, u odnosu na djecu naznačenu u činjeničnom supstratu izreke presude, a koja su svjedočila napadu na prijatelja iz 5.C razreda, iz iskaza majke PSU proizlazi da je njezin sin CS nakon svjedočenja napadu uznemiren i uplašen kada vidi osobu koja ga podsjeti na napadača, koji je strah uz strah od odlaska iz stana bez pratnje odrasle osobe prema iskazu oca svjedoka ĆN razvila i djevojčica ES, a prema navodima iz iskaza svjedokinje NN i njezina kćer VS koja jasno navodi da se u dizalu njena kćer više ne može voziti ukoliko u isto uđe nepoznata osoba i ne želi biti sama te traži da se zaključavaju prostorije doma, dok je sukladno iskazu majke TN, njezin sin OA nakon svjedočenja napadu na učenika iz razreda imao glavobolje, temperaturu, postao pretjerano oprezan te iskazivao grižnju savjesti jer nije pomogao FSU, pri čemu je dijete IS prema iskazu majke PN iskazivalo veliki strah za nju koja je djelatnica školske ustanove, a o događaju odbijao razgovarati. Nadalje, dijete BT, sukladno iskazu oca KN bila je uplašena, potištena i u šoku te nije htjela izlaziti iz kuće i približavati se školi, dok je svjedokinja KSU iskazivala da je njena kćer CA uz plač, glavobolju, mučninu imala temperaturu i vrtoglavice te se boji ostati sama u domu, što je bio problem i kod djeteta ŠT koji je sukladno iskazu majke, svjedokinje UN patio i od noćnih mora, dok je dijete ĆT, prema iskazu oca ČN, često razmišljao o događaju, nije želio ići u školu te se bojao svaki puta kada bi netko otvorio vrata učionice. Roditelji djece NT, svjedok otac RN i TT, svjedokinja majka USU, jasno su također iskazali da su im djeca pričala kako su vidjela napad na svog prijatelja iz razreda i tada bila uznemirena, no ne žele o tome puno razgovarati, dok je EA iskazivao grižnju savjesti, a on i sestra KT koja je kao učenica 1.A razreda vidjela napad na učiteljicu 1.B razreda US, prema iskazu majke AN spavali su neko vrijeme s njom sve zbog strahova razvijenih po ovom događaju kojem su svjedočili.

12.5. Osim toga, i djeca iz 1.A razreda koji se nalazi u učionici do one u kojoj se dogodio prvi napad nožem na učiteljicu i dva sedmogodišnja djeteta, vidjeli su dijelove inkriminiranog, stresnog i za njih svakako traumatskog događaja, o čemu su svjedočili njihovi roditelji iskazujući što su im njihova djeca o svemu ispričala, pri čemu su neka djeca po uputi učiteljice tada bila na hodniku jer su išla oprati ruke kako bi se mogli počastiti slatkišima na zadnji dan škole pred blagdane te su vidjela i sam napad, a neka su djeca svjedočila posljedicama kada su napustili učionicu zajedno s učiteljicom, koja ih je prvotno kada je čula i shvatila što se događa sakrila u dnu učionice, zatvorila vrat i ugasila svjetlo, a potom izvela izvan prostora škole. Tako iz iskaza svjedoka SN, majke djeteta UT, svjedoka HN, majke djeteta RT, svjedoka ĆSUM, majke djeteta FSUM, iskaza ĐN, majke djeteta GT, kao i iskaza OH, majke BG proizlazi da su njihova djeca vidjela sam napad na učiteljicu 1B. razreda US, kao i ozlijeđeno, krvavo i sukladnu navodima nekoliko djece nepomično, dijete prilikom njegovog iznošenja po policajcu, čemu su sukladno iskazu ČSU, majke djeteta ČT, ŽH, majke djeteta NG, ON, majke djeteta AT, GN, majke djeteta TG, VA, oca djeteta HT, svjedočila i njihova djeca. Sukladno iskazu majke ŽN, njeno je dijete OT vidio napadača, kako je sam rekao čovjeka u crnom, kako izlazi iz 1.B razreda, dok je dijete ZT, temeljem onoga što je ispričalo majci svjedokinji ŽSU vidjela krvavog i ozlijeđenog dječaka iz petog razreda, FSU, a dijete FG, sukladno iskazu majke GH, napadača i posljedice napada, dok je njezin brat ŠG, učenik 2.D razreda, na hodniku škole prošao pored napadača i vidio tijelo mrtvog dječaka. Nadalje, temeljem iskaza svjedoka MN, njena je kćer LT, učenica 5.A razreda vidjela ozlijeđenog i krvavog FSU kako pokušava ustati i kako ga kasnije prema njenim navodima učiteljica oživljava, dok je sukladno iskazu svjedokinje LH, majke djeteta ĆG, njeno dijete vidjelo počinitelja - „odraslog dečka“ kako ubada učiteljicu uz navod da je učiteljici curila krv iz uha. Nastavno, iz iskaza JN, majke djeteta CT, iskaza svjedoka ZN, oca djeteta PG, svjedoka CN, oca djeteta ĐT i iskaza svjedokinje EN, majke djeteta DA, proizlazi da su im njihova djeca pričala kako su vidjeli napad na dječaka na izlazu iz škole i krvavog ozlijeđenog AS. Iz iskaza svih u ovom dijelu naznačenih svjedoka jasno proizlazi da su i djeca 1.A razreda i druga djeca koja su vidjela dijelove događaja i/ili strašne posljedice istoga imala određenih ponašajnih poteškoća u vidu problema sa spavanjem i uspavljivanjem, kod manje djece i noćnim mokrenjem, noćnim morama, razvojem straha od izlaska iz kuće, straha od ostajanja samih, odlaska u školu, promjenama raspoloženja, ispadima ljutnje, agresivnošću, nervozom, tugom, anksioznošću, zatvaranjem u sebe, zbog kojih poteškoća, gotovo sva primaju određeni oblik psihološke stručne pomoći.

12.6. Slijedom svega izloženog ovaj sud nalazi da su u postupku nedvojbeno utvrđena sva objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., u odnosu na svako dijete koje je ovom nasilju bilo posredno izloženo, dakle na štetu 50 u činjeničnom supstratu izreke presude poimence navedene djece. Naime, radnjama napada nožem koje su ranije u presudi detaljno opisane i tim radnjama izazvanim posljedicama u vidu smrti jednog djeteta, osobito teškog tjelesnog ozljeđivanja učiteljice i teškog tjelesnog ozljeđivanja još troje djece, grubo su povrijeđena prava sve one djece koja su tim događajima svjedočila, i to kako pravo na neometano obrazovanje, tako i pravo na mirno odrastanje i pravilan razvoj, pri čemu je po ocjeni ovog suda notorno da je na tu djecu ovaj za njih iznimno traumatski događaj ostavio trajni trag i psihičke posljedice te time ugrozio njihov pravilan psihofizički razvoj. Da je tome doista tako, odnosno da je kod sve te djece nastupila ne samo apstraktna, već i stvarna ugroza po pravilan psihofizički rast i razvoj jasno proizlazi iz iskaza ispitanih roditelja koji, kako je to ranije izloženo, iskazuju o posljedicama koje je ovaj događaj ostavio na djeci koja su mu svjedočila, svaki u pojedinom dijelu, za savladavanje kojih je većini i dalje potrebna psihološka pomoć stručnih osoba. Ovdje je za dodati da je ovaj sud iskaze svih ispitanih roditelja, čiji su iskazi ranije izloženi u dijelovima bitnim za utvrđivanje za ova kaznena djela meritornih činjenica, u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne. Naime, riječ je o roditeljima koji su, svaki za svoje dijete, sve radi sprečavanja dodatne nepotrebne viktimizacije ove djece koja su već samim događajem pretrpjela značajne psihičke posljedice, iskazivali o onome što su od svog djeteta saznali vezano uz dijelove događaja kojem su nazočili te o onome kako su se njihova djeca ponašala i koje probleme imala nakon svjedočenja ovom i za odraslu osobu krajnje traumatskom događaju. Pri tome, po ocjeni ovog suda, svi ovi svjedoci nisu imali niti jedan razlog iskazivati drugačije no istinito, a njihovi su iskazi jasni i životno logični. Dijelovi iskaza koji ovdje nisu razmatrani, a odnose se na opis počinitelja, njegove odjeće, koji su u manjim detaljima različiti, logično je pripisati percepciji pojedinog djeteta koje je svojem roditelju opisalo i ispričalo ono što je i kako je samo osobno doživjelo.

13. Ono što je u ovom postupku suštinski bilo sporno, sve s obzirom na obranu optuženika u kojoj on navodi da se događaja uopće ne sjeća, odnosno da je imao „black out“ od trenutka kada se dan ranije rastao s prijateljem JG i hodao pokraj dućana gdje se prodaju noževi pa do buđenja u bolničkom krevetu vezanih ruku i nogu, jest pitanje ostvarenja jednog od sastojaka krivnje i to ubrojivosti optuženika, odnosno pitanje je li on u vrijeme počinjenja ovih radnji imao očuvanu svijest te bio u mogućnosti shvatiti značenje svojih postupaka i vladati svojom voljom.

13.1. U svrhu utvrđenja ovih činjenica, osim obrane optuženika, ispitani su njegova majka PS, otac IA, prijatelj MH, na prijedlog obrane stručni svjedok ČG, vještakinje forenzični psihijatar Tija Žarković Palijan i klinički psiholog TSU obje iz Zavoda za forenzičnu medicinu, Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača, te je pročitana, pregledana i detaljno analizirana cjelokupna medicinska dokumentacija o prethodnom liječenju optuženog FS.

14. Tako iz iskaza svjedoka MH, osobe za koju sam optuženik u obrani navodi da se dan prije događaja s njime susreo i neko vrijeme družio, a vezano uz činjenice odlučne za odgovor na u ovom postupku sporno pitanje, u bitnome proizlazi da je s optuženikom išao u isti razred srednje škole te postao prijatelj jer su imali slične interese, a nakon završetka školovanja u svibnju 2023. godine nastavili su se družiti na tjednoj bazi i komunicirati putem mobitela. Kada bi provodili vrijeme zajedno uglavnom bi ga provodili u poslijepodnevnim satima na javnim površinama raspravljajući o energetskim pićima i video igricama. Poznato mu je da je FS iz hobija skupljao noževe s kojima bi znao otići na Jarun gdje bi noževima rezao drva ili ih bacao u stabla. Poznato mu je da je u studenom 2023. optuženik pokušao izvršiti samoubojstvo te da si je nožem prerezao venu na ruci nakon čega je bio na liječenju u Jankomiru gdje ga je jednom išao i posjetiti. Također zna da mu je otac nakon tog prvog pokušaja samoubojstva oduzeo i sklonio sve noževe. Poznato mu je da je FS zbog psihičkih smetnji do sada u tri navrata pokušao izvršiti samoubojstvo, te da je zbog toga imao propisanu terapiju lijekovima. Prema navodu ovog svjedoka FS je u periodu prije događaja u školi u Prečkom bio psihički u boljem stanju, posjećivao je grupne terapije u psihijatrijskoj bolnici, no ne zna koliko često i u kojoj točno bolnici. Također mu je poznato da je FS koristio antidepresive i lijekove za smirenje, ali mu nije poznato koje točno lijekove je uzimao. Koliko je njemu poznato FS nikada nije bio agresivan prema drugim ljudima, kako tijekom školovanja, tako i kasnije, već je samo bio agresivan prema sebi. FS mu je u razgovoru izjavio kako ima socijalnu anksioznost, ali on osobno to nikada na njemu nije primijetio. Kroz godine njihovog poznanstva i druženja FS je jedanput bio kod njega u gostima, a i on je jedanput bio kod FS u gostima. Prilikom njihovih druženja FS nikada nije imao nikakve ispade bijesa niti agresije. Nakon događaja u vijestima je pročitao kako je FS na Internet forumima komentirao jedan nož, a poznato mu je da je FS posjedovao takav nož i da je to bila njegova recenzija tog noža. Zadnji put se sastao s FS dana 19. prosinca 2024. godine, bili su zajedno oko 30 minuta u parku blizu njegove adrese stanovanja, FS mu je tada djelovao normalno i dobro te ničime nije dao naslutiti kako bi mogao učiniti ovo što je učinio. Koliko je njemu poznato FS osim njega nije imao drugih prijatelja ili poznanika s kojima se družio ili koje je kontaktirao. Iskaz ovog svjedok sud je cijenio istinitim i kao takvog ga prihvatio, budući je iz sadržaja iskaza ovog svjedoka, po ocjeni ovog suda, bez obzira što je riječ o prijatelju optuženika, jasno da je svjedok objektivno iznio one činjenice o svom odnosu s optuženikom i njihovim druženjima koje su njemu bile poznate.

15. Ispitana kao svjedok, majka optuženika PS tijekom istražnog dijela postupka u bitnome je opisujući odrastanje optuženika navela da je kao dijete išao u vrtić u Špansko te je krenuo u osnovnu školu na Jarunu, a nakon njegovog rođenja krenuli su problemi braku, koji je službeno razveden 2012. godine. FS je Osnovnu školu na Jarunu pohađao do četvrtog razreda, no zbog gubitka zaposlenja preselili su kod njenih roditelja u Prečko te je FS nastavio osnovnoškolsko obrazovanje u Osnovnoj školi Prečko. Prijelaz iz stare u novu školu malo mu je teže pao, no vrlo brzo se uklopio u novo društvo, da bi njegov prijatelj Š iz te nove škole preselio u drugu školu, kada ju je razrednica upozorila da je primijetila promjene u Leonardovom ponašanju, povukao se u sebe. Nakon toga dogodio se veliki štrajk u školi i korona te je nastava bila online i tada je na FS primijetila da se jako povukao u sebe, da s njom gotovo ne komunicira i općenito antisocijalno ponašanje, što je pripisala hormonima i pubertetu. S FS je nakon preseljenja živjela dvije godine kod njenih roditelja, pa su preselili u podstanarski stan u Prečkom, gdje su bili dvije godine, a kada je FS upisao srednju elektrotehničku školu, preselili su na novu adresu u Prečkom, gdje i sada stanuje. FS je u osnovnoj školi do šestog razreda bio odličan učenik, u šestom je bio vrlo dobar, u sedmom dobar, a u osmom su krenuli veliki problemi s učenjem pa ju je razrednica često zvala „da ga probudim“. FS je završio srednju trogodišnju školu 2023. godine, u srednjoj školi je malo učio, imao loše ocjene, morao ići na produžnu. Ona je zbog toga plakala, na što joj je rekao da zašto plače jer je njemu svejedno. U drugom razredu bili su još veći problemi s učenjem i ocjenama, pri čemu je vladanje uvijek bilo uzorno. Još u osnovnoj školi primijetila je da FS previše vremena provodi na internetu, igrajući igrice, a školska pedagoginja joj je rekla neka igra neagresivne igre, no FS je muško i zanimale su ga ratne igre te iako su ona i bivši suprug to pokušavali ograničiti uzimajući mu laptop i mobitel, nije im uspijevalo. Često je FS ulazila u sobu i opominjala ga da prestane igrati, na što joj je govorio da ga pusti, da se makne i ništa ne pita. Tijekom srednje škole često se događalo da bi ležao u krevetu, govorio da ne želi ići na nastavu, da mu se spava, da mu nije dobro te tražio da mu napiše ispričnice, što bi i učinila, a nakon što je završio srednju školu, zahvalio joj je na tome rekavši da je završio školu samo zahvaljujući njoj. U to se vrijeme često verbalno sukobljavala s FS, on nije bio fizički agresivan i ne može reći da ga se baš bojala, ali znala mu je reći da ukoliko mu nije dobro kod nje da ode živjeti sam, da pronađe posao ili da ode kod oca. Bivši suprug je čitavo vrijeme znao kakvi su problemi te joj je govorio da bi sama trebala stvoriti autoritet. Ljeto nakon završetka srednje škole bila je s FS bila na moru čitav osmi mjesec i primijetila da on svo vrijeme provodi na laptopu i mobitelu, nijednom nije izišao na plažu. Te jeseni zaposlio se u Končaru, te joj se činilo da će to biti uredu, međutim nakon mjesec dana prestao je odlaziti na posao, a od prve plaće kupio je nož, a na njeno pitanje zašto je to napravio, rekao joj je da mu je to fora, da će ga pokazati prijatelju MH. Nakon nekih mjesec dana od kada je počeo raditi, a bio je **.**.2023. FS je trebao ići na posao, no kada je ušla u njegovu sobu, ležao je na krevetu, pokrio se preko glave, rekao joj da izađe iz sobe, da mu nije dobro i da ne ide na posao. Otišla je na posao misleći da će nakon što se naspava i FS otići, te je o tome obavijestila bivšeg supruga, pri čemu je dodala da joj je FS i ranije govorio da mu je taj posao u Končaru dosadan jer namata nekakve generatore i slično. Tog dana bivši suprug ju je nazvao i pitao zašto je otišla na posao, da je trebala ostati s FS koji nije došao na posao, a nije ni kod kuće. Pozvali su policiju te su ga pronašli na Jarunu, alkoholiziranog pod utjecajem sedativa, izrezanog nožem. Tada joj je rekao da se i ranije znao samoozljeđivati i to unazad godinu dana, što nije primijetila jer iako je ponekad vidjela tragove krvi na krevetu, to je pripisivala njegovim alergijama. Nakon toga FS je hospitaliziran u bolnici Sveti Ivan, gdje je bio mjesec i pol dana. Kada je zaprimljen u bolnicu liječnik je s njim obavio razgovor i tada je FS izjavio da se želio ubiti. Dobio je terapiju koju je pio, o čemu je kasnije ona vodila računa, a u bolnici je dobio i injekciju Zypadere 300, koju je kasnije dobivao svaka četiri tjedna. U toj bolnici vodila ga je liječnica ĆA, s kojom kao roditelji nisu imali gotovo nikakvu komunikaciju, teško se dolazilo do nje, nisu dobivali nikakve upute u smislu kako se i na koji način ponašati u odnosu na FS, a najveća zamjerka svjedokinje je što je ta doktorica zaključila da FS nije suicidalan, dok je on pronađen izrezan nožem. Nakon te prve hospitalizacije FS je u par navrata završavao na liječenju u Jankomiru i stalno ga je vodila liječnica ĆA, koju je bivši suprug prijavio Ministarstvu zdravstva upravo stoga što je nepristupačna, arogantna ne može ju se dobiti na telefon, ne odgovara na mailove i nikada nije imala vremena za njih. Kada je FS drugi puta bio hospitaliziran na Jankomiru dobio je novog liječnika, BI. U svibnju 2024., odnosno 24. svibnja 2024. ponovno je došlo do situacije da je FS sam sebe ozlijedio. Naime, toga dana, FS je rekao da ide u teretanu na što ga je njen bivši suprug poticao, no nisu ga mogli dobiti na telefon i izgubio mu se svaki trag, te su ponovno alarmirali policiju. Čitavu tu noć nisu znali gdje je i ujutro je policija već objavila njegovu sliku kao nestale osobe, da bi u šest sati FS nazvao TS na mobitel da dođe po njega u šumu kod Arena centra. FS je opet bio u alkoholiziranom stanju, popio je njene normabele i bio sav krvav i izrezan po rukama. Bivši suprug i ona nastojali su skloniti sve noževe da mu ne bi bili na dohvat ruke, no ne zna kako je on do tih noževa dolazio. Tada je opet hospitaliziran na duže vrijeme, pri čemu niti komunikacija s novim liječnikom nije bila bolja. Tijekom tih godinu dana njegovog liječenja, a FS je bio kod raznih liječnika, samo je doktor FA s Vrapča napisao kako je kod FS moguća auto i hetero agresija, svi ostali otpuštali su ga uz dijagnozu da nije suicidalan i poboljšanog stanja te da nije opasan za druge. FS je bio u četiri navrata hospitaliziran, time da je kod zadnjeg samoozljeđivanja FS rekao da je to napravio zato što je doktor BI predložio da bude u dnevnoj bolnici, a on to nije želio. Svjedokinja je dalje istaknula događaj od 29. listopada 2024. kada je s FS otišla kod svoje majke na dva dana, jer nije voljela biti sama s njim kod kuće, nekako se bojala i bila je sigurnija kad je još netko s njom. Primijetila je da FS ima neobično ponašanje na način da bi sjedio s njima za stolom te se u jednom trenutku naglo digao i otišao bez riječi ili bi sjedio na kauču i gledao ravno izgubljen u svom svemiru. Te noći probudila se u četiri ujutro i automatski krenula rukom do sebe i vidjela da FS nema, probudila je majku te su primijetile da nema njihovih stvari, torbi, novčanika, ključeva i mobitela, a bile su zaključane u stanu. Tijekom ovog razdoblja, osim što je bio verbalno agresivan prema svjedokinji, bilo je i par navrata da ju je fizički napao, jednom kada mu nije željela dati njegovu osobnu iskaznicu pa ju je odgurnuo rukama o prsa, a u nekoliko navrata ju je zapravo nekako zastrašivao i bojala se njegovog „bunta“. Nakon što je on nestao te noći s njihovim stvarima, pozvala je policiju koja ga je zatekla u njihovom stanu u Dobronićevoj kada je on opet završio na liječenju u Jankomiru gdje je bio sve do 8. studenog 2024. Osim što je FS puno vremena provodio igrajući razne igrice na mobitelu i laptopu, uglavnom nasilnog sadržaja, on je od svoje prve i jedine plaće kupio veliki lovački nož koji mu oduzet kod pokušaja suicida 2023. Nakon toga, od naknade koju je primao zbog bolovanja u više je navrata naručivao noževe, mačete i katane, no nikada od toga ništa nije preuzeo jer nije imao novce za platiti. Te stvari naručivao je internetom iz trgovine Hristos, lažno se predstavljajući, a što je njen bivši suprug utvrdio i zvao u trgovini tražeći da mu više ništa ne šalju i ne prodaju. Nekoliko tjedana prije inkriminiranog događaja FS je fotografirao njezinu karticu i pokušao naručiti katanu i nekakvu sotonističku jaknu, no to je zaustavila, a prije nekakvih šest do sedam mjeseci naručio je rukavice za borbu, plamenik i kanister, što je ona pobacala. Svjedokinja dodaje da je sve govorila liječniku BI na što je on odgovarao da „time nije fasciniran“. Liječniku su ispričali i događaj, prije ovog događaja od 29. listopada 2024. kada je FS zatečen u tri ujutro kod supruga u stanu, s čekićem u rukama. Svi su spavali kod supruga, da bi suprug u tri ujutro čuo neki zvuk, probudio se i vidio u mraku FS u hodniku, pitao ga što to radi, a FS je samo prošao kraj njega i šutio, na što je suprug upalio svjetlo i vidio da FS u ruci drži čekić te mu ga je brzo iz ruke oteo. Kada su ga pitali što je htio s tim čekićem, on je rekao da se htio izudarati po glavi. Tada je liječniku napomenula da smatra da bi FS trebao ostati hospitaliziran, te da nije dovoljna dnevna bolnica, na što joj je liječnik rekao da je on doktor i da on odlučuje o liječenju. Svjedokinja je nadalje navela da se sjeća Leonardove reakcije na masovno ubojstvo djece u Beogradu prije nekoliko godina, kada joj se činilo da on to uopće ne prati i nije od njega čula da bi on to osuđivao, a jednom je prilikom rekao da se boji „školske pucnjave“. FS je tražio svog djeda da ga vodi u streljanu jer je želio trenirati streljaštvo, no tamo ga nisu htjeli primiti jer je bio još maloljetan. FS tijekom njegovog srednjoškolskog školovanja nisu zanimali neki drugi sadržaji niti sportski, niti nešto slično, no u osnovnoj školi je u više navrata trenirao nogomet, rukomet i tenis, ali bi brzo od tih aktivnosti odustajao. Bivši suprug mu je uplatio teretanu na Sveticama gdje je čak i išao nekoliko mjeseci, no nakon toga je opet izgubio interes. Svjedokinja je iskazala nadalje da je FS, kao dijete, bio dosta neposlušan, svojeglav, nije htio raditi kućanske poslove, krivio bi nju i oca što se uopće rodio te je i općenito bio dosta emocionalno hladna osoba jer nije volio kada bi ga ona i baka ili poljubile ili podragale i on bi se odmah brisao po tom dijelu tijela, općenito nije trpio nikakav fizički kontakt. Bivši suprug i ona su se u zadnje vrijeme počeli plašiti FS time da su se više bojali da bi on mogao počiniti suicid. FS je ukupno 11 mjeseci primao injekciju Zyphadere, zadnju je dobio sredinom listopada 2024. FS nije bio verbalno i fizički agresivan prema ocu, kao prema njoj jer se oca bojao, iako ga on nije nikada fizički kažnjavao, no znao je vikati na njega. Razmišljajući o uzrocima ovakvog razvoja ličnosti FS, svjedokinja smatra da je ishodište u razdoblju kada je vladao korona virus, jer je FS teško podnosio online nastavu, nošenje maski i slično. U to vrijeme se navukao na agresivne igrice, nije izlazio iz stana, a doprinos tome svakako je bio i razvod nje i supruga i njihovo seljakanje iz stana u stan. Na dan događaja mislila je da se FS nalazi u dnevnoj bolnici jer ga je otac ujutro odvezao i ostavio u čekaonici gdje ga je trebao pokupiti oko 13 sati. Oko 10,30 nazvala ju je sestra te pitala je li čula za događaj u Osnovnoj školi Prečko, a poslije ju je nazvala majka i pitala gdje je NS. Pročitala je da se radi o mlađoj osobi od petnaestak godina što ju je malo smirilo, no kasnije je vidjela da se ipak radi o devetnaestogodišnjem mladiću i u sebi je osjećala zebnju i strah da bi to mogao biti FS. Prema njenim saznanjima FS nije poznavao učiteljicu koju je ozlijedio u školi. FS nije nikada imao djevojku, u petom razredu osnovne škole družio se sa dječakom po imenu Š, koji je odselio te ga je to jako pogodilo, a u srednjoj školi imao je jednog prijatelja po imenu MH. Svojeg sina FS opisala je kao povučenu, bezvolju osobu, introvertnu bez pokazivanja osjećaja.

15.1. Dodatno ispitana, tijekom raspravnog stadija postupka, svjedokinja je prvo navela da želi izraziti iskreno, duboko žaljenje zbog čina koji se dogodio, prvenstveno roditeljima koji su izgubili svoje dijete, a potom i svima onima koje je pogodio ovaj strašan čin, uz navod da je svjesna što je njezin sin počinio i da je on počinitelj ovog strašnog čina, ali da je on teško psihički bolestan mladić. Odgovarajući na pitanja branitelja svjedokinja je dodala da ona nije razgovarala s doktorom FA iz [adresa], već njezin suprug. koji ga je vodio u Vrapče na opservaciju i drugo mišljenje, te je zatražio da on bude tamo 10-tak dana, a jedino je taj doktor rekao da kod FS postoji shizoafektivni poremećaj i da u kumuliranom stresu može ispoljiti auto i hetero agresiju. Moguće je kako se radi o hospitalizaciji od 24. travnja do 6. svibnja 2024. , a na upit predsjednice vijeća svjedokinja je odgovorila da je FS s te hospitalizacije otpustio taj isti doktor FA i doktor Ć. Ne zna je li doktor BI u hospitalizaciji 29. listopada 2024. bio upoznat s dijagnozom koju je dao doktor FA. Na upit predsjednice vijeća radi razjašnjenja, a s obzirom na činjenicu da je između hospitalizacije u Vrapču i hospitalizacije od 29. listopada 2024. bila još jedna hospitalizacija u Svetom Ivanu i to prema otpusnom pismu 25. svibnja 2024., dakle manje od 20 dana nakon otpusta iz Vrapča, svjedokinja je ponovila kako ne zna je li tada doktor BI bio upoznat s otpusnim pismom doktora FA jer je zapravo suprug vodio FS i više je on razgovarao s liječnikom. Vezano uz odlaske u dnevnu bolnicu nakon **.**.2024. FS je uredno išao, počevši od 11. studenoga 2024., i to tri puta tjedno. Na dan počinjenja djela prvi puta nije otišao u dnevnu bolnicu, odnosno muž ga je odvezao u bolnicu, ali on taj dan nije sudjelovao u terapiji. Prema njenom mišljenju protokol dnevnih bolnica je neprimjeren jer se nigdje ne zapisuje je li netko došao ili nije, ne dojavljuje se nikome činjenica da se pacijent nije pojavio i nije organiziran dovoz i odvoz pacijenta u dnevnu bolnicu. Zbog toga je bivši suprug dovozio i odvozio FS. Na upit zastupnice optužbe, a s obzirom na navod da kao roditelji nisu bili zadovoljni liječenjem u Svetom Ivanu, te činjenicu da je FS proveo na opservaciji u Vrapču određeno vrijeme gdje mu je doktor FA postavio dijagnoze o kojima je govorila, pa upitana zašto se nakon svibnja FS nije nastavio liječiti u Vrapču, svjedokinja je navela da to ne zna, no nakon prvog pokušaja suicida **.**.2023. FS je odveden prvotno u Vrapče te je smatrala da će se tamo liječiti, no rečeno je da će biti odveden u Jankomir gdje se u konačnici liječio, nisu mogli utjecati na to u kojoj će se bolnici liječiti. Upitana po predsjednici vijeća što smatra pod "antisocijalno ponašanje" iz ranijeg iskaza, a vezano uz Leonardo ponašanje za vrijeme korone i poslije, navela je da je mislila na njegovu ekstremnu izolaciju, nije se družio s prijateljima, izbjegavao je kontakte s obitelji, ponašao se kao da nije prisutan, bio je potišten, te je mišljenjem i govorom bio dezintegriran. Znala ga je čuti u sobi da razgovara, ne zna što je točno radio, da li je igrao igrice on line ili slično. U prvom ili drugom razredu srednje škole on je počeo često spominjati prijatelja FI pa bi rekao da se ide naći s njime, a taj FI bio joj je velika enigma pa je tražila da ga upozna, no rekao joj da je FI povučen i sramežljiv. S druge strane zna da se FS družio s MH koji mu je bio dobar prijatelj i koji mu je dolazio u Jankomir u posjete i imali su jako dobar odnos. Svjedokinja je ponovno isticala kako je od početka liječenja FS svaka četiri tjedna primao injekciju Zypadher te je primijetila da bi se pred istek djelovanja lijeka on počeo gore ponašati, a i doktorica opće prakse joj je znala reći da dođe dan-dva ranije na injekciju, u smislu bolje ranije nego kasnije. U jednom trenutku, ne zna točno kada, terapiju injekcijom Zypadher počeo je primati u Jankomiru te kroz 11 mjeseci primio misli 13 injekcija, to je bila jedina istovjetna terapija, a ostale su se često mijenjale. Kada bi primio tu injekciju bio je mirniji, komunikativan, sjeća se da je na ljeto pratio nogometno prvenstvo, bio je stabilan, prisutan, bio je bolje. Nejasno joj je zašto je doktor BI tu terapiju ukinuo te je bila jako skeptična kada je ukinuo injekciju Zypadhera, a nije uveo drugi antipsihotik. Nakon događaja o kojem je govorila, kada su majka i ona zatočene u stanu i kada su doživjele neopisivo, bez telefona, bez mobitela u tri ujutro, kada su vikale s trećeg kata da ih netko spasi, pri tome sigurne da je počinio suicid, FS je odveden u psihijatrijsku ustanovu i zadržan samo devet dana i otpušten bez ikakvog obrazloženja, nakon čega je krenuo u dnevnu bolnicu, ali je išao nevoljko, njegovo je stanje bilo pogoršano, ponovno je bio potišten kao da nije prisutan i sve se ponovno vratilo na staro. Po predočenju iskaza svjedoka MH, optuženikova prijatelja koji je dan prije događaja bio s FS u društvu, a koji je naveo da je FS u periodu prije spornog događaja psihički bio u boljem stanju i da je posjećivao grupne terapije u psihijatrijskoj bolnici, svjedokinja je dodala da je MH s FS bio po pola sata, a oni su s njim živjeli 24 sata, kao i to da je njegovo ponašanje tada bilo vrlo promjenjivo, pa bi znao biti euforičan u smislu da bi skakutao po stanu i smijao se, pa bi znao biti malo stabilnije, a najčešće je bio potišten, tužan s izrazom lica kao da nije on, nepomično bi sjedio na krevetu i upadao u svoj svijet. Na pitanje predsjednice vijeća radi razjašnjenja, a s obzirom na navod da je od početka liječenja pa do listopada 2024. FS primao terapiju Zypadher za koju smatra da mu je pomagala, dok s druge strane svjedokinja u iskazu govori o svemu što se negativno s FS dešavalo u tom periodu, i to od samoozljeđivanja, do pokušaja suicida, zatočenja svjedokinja i njene majke u stanu, hodanja po noći s čekićem u ruci, pa upitana da razjasni navod da mu je taj lijek koji je to vrijeme primao i pomagao, svjedokinja je odgovorila da nije ona psihijatar koji to procjenjuje niti je psihijatar da mu propisujem terapiju. Na pitanje zastupnice optužbe vezano uz pokušaje suicida rezanjem nožem, kakva je bila težina ozljeda koje je FS zadobio, odgovorila je da je zahtijevala hitnu medicinsku intervenciju, odnosno FS su sanirane rane na rukama i dobio je antibiotik. Na pitanje opunomoćenika oštećenih obitelji, svjedokinja je navela da ne zna koji je bio Leonardov stav vezano uz liječenje i potrebu za hospitalizacijom, zna da je nerado odlazio u dnevnu bolnicu, odnosno da se u svibnju bunio protiv dnevne bolnice i tad imao drugi pokušaj suicida. Vezano uz pokušaj suicida i njegove motive za to, govorio joj je da se želi ubiti, ali da to nije učinio kako ne bi njoj i tati napravio tragediju, ali kasnije je govorio da mu je svejedno. S FS nije razgovarala o razlogu zbog kojeg je nju i majku zatočio u listopadu 2024., zna što je on izjavio u bolnici kao razlog, ali ga o tome nije ispitivala. Nakon odgovaranja na pitanja stranaka svjedokinja je samoinicijativno navela da ima još nešto za reći te dodala da je negdje u veljači ili ožujku 2024. FS u razgovoru spomenuo da se posvađao s FI, bio je potišten i tužan, te su suprug i ona čak mislili da je neka dublja intimnija veza između njega i FI koji im je bio nepoznanica te da su se posvađali i da je zbog toga potišten. Nakon toga FI više nije spominjao do noć prije napada kada joj je rekao: "Ej mama javio mi se FI, pomirili smo se". Tu noć prije napada FS je bio blijed, oči su mu bile crne, bio je povučen, nije komunicirao, nije ličio sam na sebe, a ona nije prepoznala svoje dijete. Na pitanje kako i u kojoj joj je prilici noć prije događaja FS rekao ovo za FI, s obzirom na to da je opisala da je bio povučen, da nije komunicirao, ličio sam na sebe i bio neprepoznatljiv, svjedokinja je navela da on nije izgubio moć govora i svijest, pa joj je tako ležeći u krevetu kad je ušla u sobu da uzme nešto iz ormara, rekao to što je rekao. Na upit kako to da ispitivana pred ŽDO u ožujku 2025. u iznimno detaljnom iskazu, niti u jednom trenutku nije spomenula ovo što je na raspravi iskazala vezano uz tog nekog FI, svjedokinja je odgovorila da se ne sjeća. Na pitanje opunomoćenika obitelji žrtava, navela je da je FS kako se FI preziva, no nije dobila odgovor. Ništa o njemu nije htio reći, samo da je sramežljiv i povučen, osim što je u jednom trenutku pokazao sliku tog FI njoj i svom ocu kada su se vozili u autu u jednom od posjeta Jankomiru. Pokazao je tu sliku i brzo maknuo, a sjeća se da je bivši suprug komentirao "ajme na što taj liči". To je moglo biti u travnju 2024., ali nije sigurna. Po predočenju dijela iskaza u kojem je svjedokinja rekla da nakon veljače ili ožujka FS više nije spominjao FI, dok sad govori da je sliku pokazivao u travnju, svjedokinja je dodala da ona zapravo ne zna kad je to bilo. Zna da je brzo pokazao fotografiju, nije mogla vidjeti je li to iz medija ili je sam fotografirao, a taj dečko na fotografiji imao je sličnu, ali ne i istu frizuru kao FS.

16. Ispitan tijekom istrage, otac optuženika IA iskazao je u bitnome suglasno iskazu PS o okolnostima odrastanja optuženika, razvodu bračne zajednice i tijeku školovanja. Istaknuo je da je razvod prošao bez većih nesuglasica, konflikata ili sukoba, pa smatra da time FS nije bio izložen nekim negativnim okolnostima. FS je ostao živjeti s majkom, a on je imao pravo viđanja djeteta što je redovito koristio pa i izvan onoga što je sud odredio. U to vrijeme radio je na terenu u Istri, no unatoč tome svaki je vikend viđao sina. Ni on, kao otac, od 1. do 4. razreda osnovne škole nije primijetio probleme u ponašanju kod FS, bio je dobar učenik, družio se s drugom djecom, trenirao u školi tenis, a nakon toga rukomet i nije bilo nikakvih problema s njim. U 5. razredu još je uvijek uredno funkcionirao time da pretpostavlja da mu je promjena škole dosta teško pala, a tada je počeo i pubertet. Prve probleme zamijetio je u 7. i 8. razredu osnovne škole, i to kada je bio lookdown zbog korone, FS je bio nezainteresiran za školu i učenje, kao ni za druge aktivnosti u školi te je bivšu suprugu zvala razrednica da nešto poduzmu kako bi završio taj 8. razred. Naime, činjenica je da je u to vrijeme FS puno vremena provodio na igricama i na internetu o čemu je razgovarao s bivšom suprugom i kao otac u vrijeme kad je FS bio kod njega, ograničavao mu vrijeme na internetu, dok smatra da bivša supruga nije našla način na koji bi mu to ograničila. Kad je FS krenuo u srednju školu, svjedok se nekako u to vrijeme vratio živjeti u Zagreb, no primijetio je da FS izbjegava dolaske kod njega, pretpostavlja upravo zbog činjenice da je imao određena ograničenja vezano za vrijeme provedeno na internetu, a i vezano za njegove obaveze u kući jer je primijetio da je „ljenčuga“, nije želio ništa raditi, najdraže mu je bilo odmarati. Shvatio je da FS ne uočava sam što bi trebalo raditi i da bi nešto trebalo pomoći, no ako mu se pokazalo i vodilo ga, on bi to napravio. Povlačenje u sebe kod FS je primijetio negdje između 2. i 3. razreda srednje škole, nekako se bio otuđio od obitelji, primjerice kada bi boravio kod njega, znali su biti vani na terasi, bilo bi lijepo vrijeme, no FS bi najviše boravio u kući pred TV-om. Pokušao je s njim razgovarati o tome, forsirao promjene, odlaske u prirodu, šetnje, kino, no to FS nikako nije zanimalo. Također je primijetio da FS ne vesele neke sitnice, kojima se druga djeca strašno vesele, primjerice kad bi mu ponudio da mu kupi nove tenisice, on uopće nije pokazivao veselje niti uzbuđenje, što mu je bilo malo čudno. Nakon što je FS završio srednju školu, smatrao je da bi bilo dobro da preuzme odgovornost, da počne raditi te mu je pronašao posao u „Končaru“, u struci. Smatrao je da će to na njega dobro utjecati no, znajući njega, pribojavao se da će nakon par dana odustati od posla budući je trebalo rano ujutro ustajati i u 7 sati doći na posao. FS je u listopadu napunio 18 godina, a nakon rođendana mu je bivša supruga javila da je FS kupio veliki nož. Bio je šokiran jer nije normalno da dijete te dobi kupuje nož, nazvao ga je i pitao što će mu nož, a tijekom kojeg razgovora mu je FS to sve lijepo objasnio, da to nije nikakav problem da ga to zanima. FS je uredno išao na posao mjesec dana, čime je svjedok bio ugodno iznenađen, no 27. studenog 2023., bivša supruga mu je javila da FS nije otišao na posao. Toga dana bivša supruga mu je rekla da je primijetila da je FS taj vikend bilo loše, nije izlazio iz sobe. Telefonom ga je pokušao dobiti, došavši u stan vidjeli su da nije doma, bivša supruga je utvrdila da nema ni noža, a utvrdili su da nije došao ni na posao. Na policiji su prijavili nestanak, a po telefonu je lociran na području Jaruna, te su ga pronašli u šumici na Jarunu gdje je pokušao samoubojstvo nožem, rezao se po lijevoj ruci i prije toga popio tablete koje je bivša supruga imala u kući i alkohol. Tada je prvi put smješten u Psihijatrijsku bolnicu „Sveti Ivan“ u Jankomiru. Dežurni liječnik pitao ga je li to neka mladenačka zafrkancija ili je doista želio napraviti suicid, na što je bez imalo oklijevanja odgovorio da se pokušao ubiti. Supruga i on nisu uspijevali doći do doktorice koja ga je liječila i tek preko nekih poznanika uspjeli su doći na jedan razgovor nakon tri tjedna, pri čemu je razgovorom bio razočaran jer je očekivao da će im liječnica objasniti što se događa s FS, kako da se ponašaju prema njemu, kakva je dijagnoza, no ona je samo rekla da je FS sad u redu, stabilan i da nije suicidalan. Iz prvog otpusnog pisma piše da je FS otpušten 5. prosinca, što nije točno, jer doktorica je FS predložila da nakon otpusta iz bolnice nastavi liječenje na otvorenom odjelu bolnice, a FS na to nije pristao, trebao je biti otpušten i u ponedjeljak nastaviti liječenje na otvorenom odjelu, no supruga ga je zatekla zamotane lijeve ruke i saznala da se ponovno pokušao ubiti rezanjem podlaktice žiletom, nakon čega je vraćen na integrativni odjel gdje se liječio do 19. siječnja 2024., dok u otpusnom pismu piše da je otpušten 5. prosinca i ponovno zaprimljen 6. prosinca, što nije točno. Tijekom 2024. FS je još dva puta završio na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici „Sveti Ivan“. Zbog ove situacije i nezadovoljstva liječenjem sina uputio je prigovor Ministarstvu zdravstva i dobio odgovor od 15. svibnja 2024. Nakon što je otpušten iz bolnice, bivša supruga i on preuzeli su brigu o njemu budući je i dijagnoza bila shizofrenia in obs, a kako nisu bili zadovoljni odnosom liječnice ĐSU prema njima kao roditeljima i prema FS, liječenje je preuzela dr. ŠI, kod koje je odlazio jednom mjesečno na ambulantnu kontrolu. Svjedok je istaknuo da je FS tada propisano da jedanput mjesečno odnosno svakih 28 dana dobiva injekcije Zyphadera od 300 mg. Nakon otpusta PS i FS došli su kod njega u stan. U tom vremenu PS je slučajno kod njih u Prečkom našla dva noža koja je FS kupio dok je još imao karticu i vlastiti novac, što su mu kasnije oduzeli. Jedan nož je kupio u trgovini noževa, a drugi naručio putem interneta. Tada ga je opet pitao što će mu ti noževi, a on je opet ponavljao priču o kolekcionarstvu i slične gluposti. Bilo mu je to zvono za uzbunu jer je shvatio da s njim nešto jako nije u redu. Doktorici ŠI rekli su 22. travnja 2024. za te noževe, na što im je rekla da se kao roditelji moraju s tim pomiriti, jer da je to Leonardov „stil života“. Kolege s posla preporučili su mu da FS pregleda liječnik u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da ode tamo na pregled i hospitalizaciju, na što je FS pristao te je on 24. travnja 2024. zaprimljen u Vrapče gdje ga je vodio dr. FA. Doktor FA je FS otpustio 6. svibnja 2024. gdje je liječnik napisao da se „uslijed jačeg kumuliranog stresa“ ne može isključiti Leonardovo autodestruktivno i heterodestruktivno ponašanje. FS je ponovno hospitaliziran 25. svibnja 2024. jer je opet pokušao suicid. Naime, toga dana nazvao je FS koji mu je bio čudan, rekao je da ide u teretanu na Maksimir, otišao je to provjeriti i ustanovio da nije otišao tamo. Pokušao ga je dobiti na mobitel, no bio je isključen te je odmah policiji ponovo prijavio nestanak. Idućeg dana ujutro, valjda kad je došao malo k sebi, FS ga je nazvao i rekao da se nalazi kod „Arene centra“, da mu oprosti, da se ponovno samoozlijedio. Došao je po njega, našao ga krvavog, izrezanih ruku, a na upit zašto je to napravio, rekao je da je to napravio kako bi izbjegao dnevnu bolnicu koju je trebao početi pohađati na preporuku doktora FA. Tog dana odvezao ga je u bolnicu „Sveti Ivan“ kada ga počinje liječiti na integrativnom odjelu doktor ĆI, koji mu se u početku činio u redu, relativno brzo ih je primio na razgovor te im objasnio Leonardovu dijagnozu, odnosno da se radi o graničnom poremećaju ličnosti, samoozljeđivanju te da ima depresivne i akutne epizode. Doktor ĆI je pokušavao FS uključiti u dnevnu bolnicu na način da s integrativnog odjela odlazi na terapiju u dnevnu bolnicu, no FS je to odbijao. FS je iz bolnice tada otpušten nakon tri tjedna. Nakon tog otpusta ili nakon idućeg otpusta doktor ĆI je rekao da je FS „OK“, da ne treba biti na bolničkom liječenju, da on na odjelu „gljivari“. Negdje u rujnu 2024. FS je naručio mač, katanu, svjedokova majka je zaprimila taj paket i nazvala ga na što joj je rekao da odmah to vrati, no nakon dva dana na adresu stanovanja ponovno je došao naručeni mač odnosno katana. FS je to naručio iako nije imao novaca očekujući da će baka to platiti. Nakon toga mu je očitao bukvicu, no FS se opet opravdavao da ne poštuju njegove interese i slično. Nakon toga majka mu je rekla da se zaključava u sobi kad spava, te da će se ona i otac također zaključati jer su počeli osjećati strah i nelagodu od FS. Naime, FS je ponekad imao takve izraze lica koji su bili zastrašujući. Opisujući događaj od 15. listopada 2024. svjedok je naveo da je u tri u noći na hodniku zatekao FS, koji je prošao kraj njega prema svojoj sobi, a u njegovoj ruci bio je čekić, te mu je rekao da se želi izlupati po glavi. Toga dana imali su ambulantnu kontrolu te iz tog razloga nije zvao hitnu i policiju već je namjeravao doktoru reći za čekić, te je FS prije pregleda na pitanje hoće li doktoru reći za čekić, odgovorio da mora, a FS je zaključio da će onda zasigurno ostati na liječenju u bolnici, međutim kada je to rekao doktoru ĆI, on je odgovorio „da nije fasciniran tom činjenicom“ te FS tada nije ostao na liječenju. Dva tjedna nakon toga, **.**.2024. FS je četvrti puta hospitaliziran i to zato što je u stanu u Prečkom zatočio baku i majku, pri tome im je iz stana uzeo mobitele, torbice i lijekove te ih je zaključao u stan. PS je ujutro shvatila da FS nema, da su zaključane, da nema mobitela te je sa balkona stana zvala prvu osobu koju je vidjela i zamolila da nazovu svjedoka. Nakon toga zvao je policiju, otišao prema Prečkom i istovremeno zvao FS telefonom, nije se javio. Zatekao ga je u stanu u Prečkom gdje je živio sa majkom. Policija je tada nazvala hitnu pomoć koja je FS odvezla u Jankomir, a nakon devet dana ponovno je otpušten kući. Očekivali su da će FS ostati neko duže vrijeme na liječenju jer je postalo očigledno da se tu ne radi o nekoj bezazlenoj situaciji, a imajući u vidu sve ovo što se s njim događalo, noževe, mačeve, zatočenje majke i tada je neka mlada liječnica na prijemu razgovarala s FS, pitala ga za taj njegov interes za mačeve, te mu rekla da on vrlo opasno razmišlja, da ne shvaća stvari te da će ga poslati gore na odjel na liječenje. FS je nazvao majku i rekao da je s doktorom ĆI dogovorio da će ga otpustiti 8. studenog iz bolnice i to zato što je FS doktoru ĆI obećao da će ići u dnevnu bolnicu. Bili su u šoku te je PS pokušala stupiti u kontakt s doktorom, i u telefonskom razgovoru molila da ne pušta FS van, da je on loše i da treba ostati na liječenju te ako će ići u dnevnu bolnicu da ide sa odjela, na što joj je, prema njenim riječima, odgovorio kako je on psihijatar i da je odlučio da FS ide van. Kad je krenuo u dnevnu bolnicu dobili su otpusno pismo na kojem više nije bilo injekcije Zyphandera, a u otpusnom pismu je također pisalo da se pacijent otpušta u dobrom stanju, u remisiji te da nije auto i heterodestruktivan. Tri puta tjedno vozio je FS u dnevnu bolnicu, pa tako i 20. prosinca 2024. Oko 8 sati izašli su iz kuće time da je FS prethodno popio terapiju i na njemu nije primijetio da je nešto drugačiji nego bilo koji drugi dan. Dovezao ga je u dnevnu bolnicu „Sveti Ivan“, ušao u čekaonicu gdje je FS sjeo i ostao čekati da počne terapija, pozdravio ga je i on mu je rekao „vidimo se u jedan“. FS je taj dan imao na sebi crne hlače, crnu hoodicu i čizme, imao je kod sebe mobitel, ne sjeća se da bi imao kišobran, ali nije vidio da bi imao nož ili bilo što slično. Oko 11 sati nazvala ga je Sanjina sestra i pitala gdje je FS na što joj je odgovorio da ga je ostavio u dnevnoj bolnici. Shvatio je da provjerava gdje je FS jer joj je bilo sumnjivo to što je pročitala u vijestima. Nakon toga nazvala ga je PS i pitala je li ostavio FS u dnevnoj bolnici na što je rekao da naravno je, a ona je pitala je li čitao što se to događa. Prva informacija u vijestima je bila da se radi o mladiću od 15 godina koji je ušao u Osnovnu školu Prečko i ozlijedio učenike, a prva reakcija je bila da odjuri u Jankomir prema dnevnoj bolnici da provjeri da li je FS tamo. Dok se vozio prema Jankomiru gledao je vijesti na internetu i vidio da se radi o mladiću od 19 godina, da je bio obučen sav u crno te je već tada bio u šoku i u strahu. Kada je došao pred Jankomir, nazvala ga je policija i oni su mu rekli da je to bio FS. Koliko je svjedoku poznato FS u Osnovnoj školi Prečko nije doživio nikakav traumatični događaj.

16.1. Dodatno ispitan, tijekom raspravnog dijela postupka, svjedok IA je prvo naveo da izražava duboko žaljenje i tugu, žao mu je za sve što se dogodilo i zbog strašnog čina koji je počinio njegov sin. U prvom redu izražava žaljenje i iskrenu sućut te duboko suosjećanje roditeljima poginulog dječačića, i žaljenje svoj ostaloj djeci koja su ranjena, njihovim roditeljima i ranjenoj učiteljici i svima onima koji su tim strašnim činom doživjeli teške traume. Odgovarajući na pitanja naveo je da je uputio prigovor putem e-maila u siječnju 2024. Ministarstvu zdravstva u kojem je prigovarao ponašanju doktorice NI koja je tada liječila njegovog sina, iz sadržaja kojeg proizlazi da se prigovor odnosi na to da je doktorica nepristupačna, arogantna, ne može ju se dobiti na telefon, ne odgovara na e-mailove, uvijek zauzeta i nikad nema vremena za razgovor. Na taj prigovor dobio je odgovor gdje ga se obavještava da je zatraženo očitovanje zdravstvenih djelatnika PB Sveti Ivan i potom dopis iz kojeg proizlazi da je sve upućeno Hrvatskoj liječničkoj komori, Povjerenstvu za medicinsku etiku i deontologiju te Povjerenstvu za stručna pitanja i stručni nadzor. Nakon toga više ništa nije dobio. Pojašnjavajući odlazak u dnevnu bolnicu iskazao je da bi on FS doveo u čekaonicu, tamo su vrata od tehničara i sestra, nekada otvorena, a nekada ne, ne evidentira se dolazak pacijenata. FS je dolazio tri puta tjedno, doveo bi ga prije 9,00 sati i došao po njega oko 13,00 sati. Na kraju tjedna su dobivali raspored za sljedeći tjedan, međutim nitko nikada nije bilježio je li on došao ili nije. Kada bi došao po njega i vozio ga kući razgovarao je s njim i po onome što mu je govorio shvatio je da je tamo bio prisutan, no misli da nije previše sudjelovao u razgovorima, analizama i onome što se tamo radi. Tražio je da ga probaju dobiti nasamo i da razgovaraju s njim vezano uz to oružje jer mu je to bio indikator da se nešto može dogoditi, međutim jednostavno nisu znali što napraviti i kako postupiti. Ako ga zatvorite ne valja, ako ga pustite opet ne valja. Drugi mu je indikator bio to kada se htio zaposliti u McDonaldsu te je pitao u dnevnoj bolnici je li to moguće i dobio odgovor da ne vide razlog zašto se on ne bi prijavio na posao. Međutim onda je trebao proći liječnički pregled za što je potrebna potvrda liječnika opće prakse u kojoj je doktorica napisala Leonardove dijagnoze i tada su u McDonaldsu rekli da ga ne mogu zaposliti bez potvrde liječnice kod koje se liječi. Tada je pitao doktoricu iz dnevne bolnice može li mu izdati potvrdu, na što je odgovorila da ne može jer ga gotovo i ne poznaje, tamo je svega mjesec dana, sjedi u kutu i ne sudjeluje. Moguće da je to bilo nekih dva tjedna prije 20. prosinca 2024. Na pitanje zastupnice optužbe, a vezano uz pokušaj uključivanja u dnevnu bolnicu u svibnju odnosno lipnju 2024., naveo je da to nije realizirano jer je FS to odbijao, a njegov pristanak je nužan za dnevnu bolnicu. Prije toga je također i u Vrapču doktor FA htio FS uključiti u dnevnu bolnicu, te je na to bio pristao. Doktor FA je smatrao da bi to za njega bilo dobro, da bi utjecalo na socijalizaciju i da bi to bio uspješan vid liječenja. Međutim, FS na kraju nije htio ići i tada se dogodio drugi pokušaj suicida, te je 25. svibnja 2024. ponovno zaprimljen, sada u Jankomir, gdje ga je i doktor ĆI pokušao uključiti u dnevnu bolnicu smatrajući da je to za njega dobro, ali on nije htio ići i doktor je onda rekao ništa od toga za sada, pokušat ćemo kasnije. Drugi put u listopadu 2024. nakon što je hospitaliziran po zatočenju majke i bake u stanu, FS je doktoru obećao da će ići u dnevnu bolnicu. Supruga i on su smatrali da je to prerano, da bi on u dnevnu bolnicu trebao odlaziti s odjela barem dva-tri tjedna, da se vidi pomaže li mu to, no doktor ĆI je odlučio otpustiti ga 8. studenoga 2024., te je on 11. studenoga 2024. krenuo u dnevnu bolnicu. Tada **.**.2024. FS je ukinut lijek Zypadher. Upitan o težini ozljeda koje je FS zadobio u tom drugom pokušaju suicida, svjedok je naveo da su to za njegov pojam bile teške ozljede jer kada je po njegovom pozivu došao po njega, bio je sav krvav, izgledao je grozno i bio sav van sebe te ga je odmah vozio u Sveti Ivan da bi ga tamo sanitet prvo odvezao na Rebro da mu se saniraju ozljede, a onda su ga vratili u Jankomir. Koliko zna tada su mu šivane rane na ruci. Na pitanje da pojasni što je mislio kada je ranije u svom iskazu rekao "ako ga zatvorite ne valja, ako ga pustite ne valja", svjedok je naveo da je pod time mislio na njih roditelje i na vrijeme kada bi FS bio kod kuće. Osobno se bojao da će FS nauditi sam sebi. S FS su odlazili na svaki ambulantni pregled da kažu iskreno što se događa i što on radi jer su znali da on neće biti iskren, njega bi pitali jesi li suicidalan, on bi rekao da nije i to je to. Nije više znao što učiniti jer je vidio da mu dijete nije ravna crta, nego da mu je u godinu dana stalno sve lošije i to oružje ga je počelo zabrinjavati. Kada su došli ponovno u Jankomir 29. listopada 2024. nakon što je zatočio majku i baku u stanu, doktorici je na prijemu rekao za tu katanu, ona ga je pitala što će mu katana, na što je odgovorio da bi on trenirao, a ona mu je rekla da je to opasno i da njegova razmišljanja nisu dobra i da će ga hospitalizirati. Tada je očekivao trajniju hospitalizaciju, ali je on nakon 10 dana pušten. Kroz tu hospitalizaciju i kasnije FS je izgledao grozno, bio je loše, zatvorio se u sebe, izlazio je, ali po njemu se vidjelo da u njemu nema života. Po predočenju iskaza svjedoka MH u kojem je naveo da mu je FS izgledao psihički u boljem stanju i da je posjećivao grupne terapije, naveo je da je MH viđao njegovog sina ako jednom u dva tjedna po pola sata i sasvim sigurno MH ne zna bolje od njih kako je tada izgledao i u kakvom je stanju bio. Na pitanje opunomoćenika oštećenika naveo je da je inkriminiranog dana, kao i uvijek, FS vodio u dnevnu bolnicu, dovezao ga, parkirao, došao do prostora iz kojeg se dolazi u tu dnevnu bolnicu, ostavio ga tamo pet do devet, kao i u 98% slučajeva. Tog dana nije primijetio ništa neobično na FS, na njegovom licu, u razgovoru ili gestikulaciji. Sjedio je u autu i većinu vremena šutio dok ga je vozio. Upitan je li osim prijatelja MH optuženik spominjao FI kao svog prijatelja, odgovorio je da je. Kasnije je saznao da je to imaginarna osoba. FS mu je spomenuo tog FI prvi puta kada se prvi put samoozlijedio, prilikom prvog pokušaja suicida u studenom 2023., tada mu je rekao da se ide naći s FI. Bivša supruga mu je rekla da je znao njoj reći u drugom ili trećem srednje da se ide naći s FI. U jednom trenutku joj je pokazao sliku tog FI, te rekao da on ide u istu školu kao i on, ali četverogodišnju, bio mu je čudan taj dečko na toj slici i još je FS spomenuo da je s tom slikom taj FI išao izvaditi dokumente pa nije mogao jer su mu rekli da se mora ponovno slikati drugačije. Guglao je tog FI i upisao pojmove FI i elektromehaničar i elektrotehnička škola, ali nije dobio nikakve rezultate, a onda mu je u jednom trenutku FS rekao da se s njim posvađao i da mu neće reći za samoozljeđivanje jer bi se on jako naljutio na njega. Supruga mu je rekla da joj je večer prije događaja FS spomenuo FI. Kasnije nakon događaja u jednom članku je spomenut zločin koji je počinio FI pa je shvatio da je on Leonardova imaginacija. Upitan je li osim suicidalnih tendencija FS govorio da bi mogao biti nasilan prema drugim ljudima, negativno je odgovorio, uvijek je otklanjao takvo što i govorio da ne bi mogao nekog drugog ozlijediti. Ponovno upitan, pojasnio je da je njemu FS jedan jedini put spomenuo FI i to kada ga je posjetio za vrijeme hospitalizacije nakon prvog pokušaja suicida. Tada su sjedili i razgovarali i on je izvadio mobitel i pokazao sliku te rekao da je to njegov prijatelj. Kad je vidio tog dečka pitao je tko je to, da mu čudno izgleda, a on je rekao da ga je vidio i upoznao na hodniku škole, pitao je kako se preziva, rekao je da se ne sjeća prezimena. Pitao ga je kako to da ga on ne dolazi posjetiti kao MH, na što je rekao da se s njim posvađao. Supruga mu je kasnije rekla da je njoj FS negdje u drugom ili trećem srednje u dva navrata rekao da se ide naći s FI i kada ga je ona pitala tko je i da bi ga htjela upoznati, pričao joj je da je on sramežljiv i povučen. Osim tada jednom više nikada nije spomenuo FI. Koliko se sjeća te zgode je bila prisutna i supruga kada je pokazivao tu sliku, a to je bilo u bolnici, u hodniku, kada su supruga i on došli posjetiti FS. Upitan kako to da ovo nije spomenuo kada je prvi puta ispitan, naveo je da se jednostavno toga nije sjetio. Po predočenju iskaza svjedokinje PS koja drugačije opisuje situaciju s pokazivanjem fotografije, svjedok je dodao da je moguće da je to on njima pokazao i u autu, moguće da je razgovor vođen od predvorja prema autu i u autu, a po predočenju iskaza u kojem ona navodi da je im je FS u veljači govorio da se posvađao s FI, a u travnju pokazivao fotografiju, odgovorio je da je i to moguće, moguće je to bilo u dvije odvojene situacije, uz napomenu da se ne sjeća više toga. Na ponovljeno detaljnije pitanje zastupnice optužbe, a s obzirom na to da je prvi puta detaljno govorio o svim okolnostima koje smatra bitnim za utvrđenje psihičkog stanja svojeg sina, kako je moguće da nije smatrao relevantnim tada iskazati da je njegov sin imao imaginarnog prijatelja, odgovorio je da ne zna, da se tada nije sjetio to reći. Upitan po opunomoćeniku žrtava, naveo je da je po njegovom osobnom mišljenju kao oca, FS po ličnosti povučen, to je njegova karakterna crta, takav je bio odmalena. Pokušavao je to mijenjati kroz aktivnosti i negdje do četvrtog, petog razreda je sve bilo u redu, no negdje u sedmom, osmom razredu, kada dolazi korona, dolazi do izoliranosti, sve veća lijenosti, sve to ostavlja traga na Leonardovo samopouzdanje i daljnji razvoj njegove ličnosti, da bi do četvrtog, petog razreda osim što je bio karakterno povučeniji, sve bilo u redu i onda je na njega vjerojatno utjecala promjena škole, a potom zatvaranje u koroni, sve veće povlačenje u sebe i u najvećoj mjeri Internet i sve loše što Internet nosi.

17. Razmatrajući, analizirajući i cijeneći iskaze svjedoka PS, TS, sve u korelaciji s obranom optuženika, a u dijelovima bitnim za utvrđenje činjenica i okolnosti koje se odnose na psihičko zdravlje i stanje optuženika u vrijeme počinjenja djela te dovodeći sve u vezu s medicinskom dokumentacijom u spisu predmeta o ranijem liječenju optuženika, sud iskaze optuženikovih roditelja i obranu optuženika u tom dijelu nije cijenio istinitom niti ih je kao takve prihvatio. Naime, u prvom redu ovdje je za istaknuti da su IA i PS iznimno detaljno iskazivali o svom sinu, njegovom odrastanju, prijateljima, navikama, razvoju problema i njegovom prethodnom liječenju, kada su prvi puta ispitani u ožujku 2025. Ta ispitivanja trajala su vremenski svako oko dva i pol sata, a pisano su zabilježena na po sedam stranica teksta. Svjedokinja PS tom je prilikom u više navrata govorila o optuženikovim prijateljima, decidirano navodeći da se on u petom razredu osnovne škole družio s dječakom po imenu Š, koji je potom odselio što je njenog sina jako pogodilo, dok da je u srednjoj školi imao samo jednog prijatelja MH s kojim se nastavio i kasnije družiti, da bi na raspravi iskazala kako joj je sin u prvom ili drugom srednje često spominjao i prijatelja FI. Nastavno, otac optuženika, svjedok IA, također detaljno iskazujući o liječenju svog sina i svim okolnostima koje smatra bitnim za utvrđenje njegovog psihičkog stanja, niti jednom ne spominje da bi mu sin govorio za prijatelja FI, za kojeg sam navodi da je nakon inkriminiranog događaja iz medijskih natpisa, dakle svakako prije ispitivanja u ožujku 2025., shvatio da je riječ o imaginarnom prijatelju. Ispitani u tijeku raspravnog stadija postupka, oboje odjednom iskazuju da im je njihov sin pričao o stanovitom FI, no da ih nije htio s njim upoznati jer da je riječ o povučenom i stidljivom dječaku. Potpuno je, po ocjeni ovog suda neuvjerljivo, nelogično i neshvatljivo da niti otac, niti majka u ožujku 2025. detaljno iskazujući o svemu što su očito tada smatrali bitnim vezano uz psihičko stanje njihova sina prije inkriminiranog događaja, pa tako o točnim datumima hospitalizacija, prijavljivanjima njegovih nestanaka, lijekova koji su mu i u koliko navrata aplicirani, a kada ukinuti iz terapije, zatočenju majke i bake, hodanju s čekićem po kući, prijateljima koje je imao i s kojima se kroz život družio, niti u jednom trenutku ne spomenu FI, iako kasnije na raspravi govore da im je to tada bilo čudno, majka čak ističe da je pomislila da je riječ o intimnom prijatelju, otac da mu je slika tog dječaka bila čudna i da mu je bilo neobično da ga, kao i MH ne posjećuje u bolnici. Pri tome, za napomenuti je da postojanje FI prvi puta spominje optuženik u lipnju 2025. prilikom davanja forenzičkog intervjua za potrebe vještačenja. Osim toga, majka i otac optuženika, svjedoci PS i IA u ovim navodima nisu dosljedni ni suglasni, kako sami sebi, tako ni međusobno, a uostalom ni obrani optuženika. Tako svjedokinja PS iskazuje da je u veljači ili ožujku 2024. FS u razgovoru spomenuo da se posvađao s FI, da je zbog toga bio potišten i tužan, te da su bivši suprug i ona čak mislili da je riječ o dubljoj intimnijoj veza između njega i FI, te da nakon toga FI više nije spominjao sve do noć prije događaja. Potom, iskazuje da je FS njoj i svom ocu pokazao sliku tog FI kada su se vozili u autu, misli u travnju 2024., što nikako ne odgovara ranijem navodu da ga od veljače ili ožujka više nije spominjao. Navod ove svjedokinje sukladno kojem su oboje pomislili da je riječ o dubljoj intimnijoj vezi, implicira da je FS njima oboje govorio o FI i to u oba navrata. Nasuprot tome, svjedok IA decidirano prvotno tvrdi da je njemu FS spominjao FI jedan jedini put i to kada ga je posjetio za vrijeme hospitalizacije nakon prvog pokušaja suicida, koji je prema dokumentaciji bio u studenom 2023. te dodaje da su tada sjedili i razgovarali i da je FS izvadio mobitel i pokazao sliku tog dečka uz navod da mu je to prijatelj. Dakle, otac potpuno drugačije od majke opisuje kada, gdje i u koliko prilika je optuženik govorio o FI, a suočen s razlikama u odnosu na iskaz koji je dala majka, navodi da se on toga više ne sjeća. Konačno, a vezano uz spominjanje FI, iskazi oboje svjedoka dijametralno su suprotni obrani optuženika, koji više puta tijekom obrane ističe i tvrdi da nikada nikome nije govorio o FI, pa ni liječnicima jer mu je glas u glavi za kojeg zna da je bio FI prijetio da će nauditi njegovim roditeljima ako ikome spomene da postoji. Osim toga, svjedoci PS i IA iskazuju da je nakon zadnje hospitalizacije optuženik bio potišten, bezvoljan, i u jako lošem stanju, dok suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka MH koji navodi da je prema njegovom dojmu prije događaja u Prečkom optuženik bio u psihički boljem stanju te je posjećivao grupne terapije u psihijatrijskoj bolnici, pri čemu svjedokinja PS stanje optuženika večer prije događaja, tek na raspravi, opisuje potpuno drugačije od toga kako njegovo stanje ujutro prije samog događaja opisuje svjedok IA.

17.1. Nadalje, svjedoci PS i IA u svojim iskazima u više navrata govore o nezadovoljstvu liječnicima koji su liječili njihovog sina, ističući kao bitnu okolnost činjenicu što je nadležan doktor u studenom 2024. ukinuo lijek Zyphadera, o čemu će više riječi biti kasnije, pri tome svjedokinja PS iskazuje da je primijetila da je FS bio bolje dok je uzimao taj lijek, dok istovremeno oba svjedoka opisuju što se sve s FS događalo kroz vrijeme od siječnja do studenog 2024., dakle za vrijeme dok je uzimao taj lijek u terapiji, pa tako o događaju s čekićem, zatočenju majke i bake, naručivanju katane, samoozljeđivanju i navodnim pokušajima suicida. Suočena s ovim činjenicama, svjedokinja PS pak ističe da nije ona liječnik ni psihijatar. Navedeno, kao i druge okolnosti u iskazima ovih svjedoka jasno govore o tendencioznosti u iskazivanju oboje svjedoka, koji razumljivo, nastoje otkloniti krivnju od svog sina i krivca naći u bilo kome drugom, neovisno bio to jedan od brojnih doktora koji su postupali prema optuženiku, sustav kao takav ili pak lijek, odnosno činjenica njegovog (ne)uzimanja, dok s druge strane oboje roditelja iskreno svjedoče o tome da optuženik nije razvio radne navike, već je kako otac navodi „bio lijenčina“ koji je želio samo ležati, odmarati i igrati igrice, jedva i uz pomoć majke koja je opravdavala izostanke završio srednju školu, a kada je trebao započeti odgovoran, odrastao život i počeo raditi na radnom mjestu u struci, pri čemu je otac bio pozitivno iznenađen da mjesec dana ustaje rano ujutro i odlazi na posao na kojem je trebao biti u sedam ujutro, dolazi do prvog incidenta zbog kojeg prvi put biva hospitaliziran, što se onda nastavlja tijekom godine. Osim toga, oboje svjedoka, PS i IA jasno navode da su se osobno bojali za FS, i bili u strahu da bi mogao počiniti suicid, a ne nauditi kome drugom, pri čemu svjedok IA decidirano tvrdi da je sam optuženik, na njegove upite, govorio da nikada ne bi mogao ozlijediti nekog drugog, pri čemu s druge strane majka PS iskazuje da se sjeća kako je kod FS izostala reakcija i osuda masovnog ubojstva djece prije nekoliko godina u Beogradu, kao i da je kao dijete bio emocionalna hladna osoba jer nije volio kada bi ga ona ili baka poljubile, odmah se brisao i općenito nije trpio nikakav fizički kontakt. Osim toga iskaz svjedokinje PS suprotan je iskazu svjedoka TS i u dijelu kada ona navodi da noć prije napada nije prepoznala vlastito dijete, da je bio blijed, oči su mu bile crne, nije komunicirao ni ličio na sebe, dok nasuprot tome prema navodima oca TS proizlazi da tog jutra na dan inkriminiranog događaja vozeći FS u dnevnu bolnicu na njegovom licu i razgovoru ili gestikulaciji nije primijetio ništa neobično. Nadalje, oba roditelja, svjedoci PS i IA iznose i upiru na činjenicu da je doktor koji je vodio optuženika u Vrapču, koji je sukladno obrani optuženika njemu bio najbolji, a gdje ga je otac odveo po preporuci kolega na dodatnu opservaciju u travnju 2024., jedini u medicinskoj dokumentaciji napisao da se u jačem, kumuliranom stresu ne može isključiti mogućnost autodestruktivnih (suicidalnih), ali i heteroagresivnih poriva, međutim iz istog otpusnog pisma, potpisanog po doktoru FA također proizlazi da se u psihičkom statusu optuženika ne registrira znakova akutne dekompenzacije, a u kliničkoj slici dominira depresivno anksiozna simptomatika praćena latentnim agresivnim nabojem hostilnog tipa, pacijent je submisivan u kontaktu, afektivno hladan, distancira se od prosuicidalnog ispada koji elaborira po magijskom obrascu, ali bez prave psihotične dimenzije, iznosi hostilno nabijene zamjerke roditeljima, afirmira bizarni navodno kolekcionarski interes za skupljanje noževa, slabo prijemljiv za konfrontacije, u cjelini stječe se dojam značajnih poteškoća socijalne i profesionalne prilagodbe, a u okviru granične strukture ličnosti. Nadalje iz istog otpusnog pisma proizlazi da se optuženik tijekom liječenja jasno distancirao od suicidalnih promišljanja bez autoagresivnog ponašanja, a adaptacijski boravci u obiteljskom krugu protjecali su bez osobitosti, nije zabilježeno jasne produktivne psihopatologije koja bi aktualno determinirala ponašanje, a zaključno se stječe dojam dekompenzacije u okviru primarne vulnerabilne strukture ličnosti, iz kojih pak navoda jasno proizlazi netočnost tvrdnje majke, svjedokinje PS kada ističe da je jedino u Vrapču optuženiku dijagnosticiran shizoafektivnu poremećaj. Iz istog otpusnog pisma potpuno je jasno da je optuženik i po tom doktoru otpušten s bolničkog liječenja, uz preporuku nastavka liječenja u dnevnoj bolnici u odnosu na koju „pacijent ističe motivaciju za javljanje u tretman u PB Sveti Ivan“. Osim toga u anamnestičkim podacima iz istog otpusnog pisma proizlazi da je optuženik opisao kako ima problema sa samoozljeđivanjem od početka srednje škole, da je on-line gledao kako se ljudi ozljeđuju i tako ispuštao negativnu energiju, a razlog za to vidi u usamljenosti, problemu sa socijalizacijom, osjećaju bezvrijednosti zbog toga. Nadalje je naveo kako nije imao motivacije za učenje, u srednjoj školi išao je na popravni, nakon srednje posao započeo u rujnu, ali ga je posao deprimirao, razmišljao je o tome kako će tako morati raditi cijeli život, bio je usamljen. Misli o suicidu doživljava sotoninim jer su one loše, a sebe ne smatra takvom osobom, no negira da bi imao glasove ili specifične interpretacije o sebi ili svojoj okolini, a kao najveći problem vidi socijalnu anksioznost. Negira obmane osjetila i jasno se aktualno distancira od suicidalnih promišljanja ili namjera. Slijedom izloženog, a imajući u vidu kako tu tako i dijagnoze postavljene od drugih doktora, te autoanamnestičke podatke koje je optuženik svima njima davao, a u prvom redu i rezultate psiholoških testiranja ličnosti, po ocjeni ovog suda proizlazi da svjedoci PS i IA potpuno nekritički inzistiraju na jednoj rečenici otpusnog pisma dr. FA koji je uostalom također optuženika otpustio s bolničkog liječenja i kao preporučenu terapiju naznačio tretman optuženika u okviru dnevne bolnice za koji je sam tada izrazio motivaciju.

17.2. Nastavno, a vezano uz ocjenu vjerodostojnosti obrane optuženika za dodati je kako upitan na raspravi o svom stavu prema liječenju nakon otpuštanja iz Vrapča u svibnju 2024. optuženik iskazuje da on nije želio dnevnu bolnicu, pa kada mu je predočen netom citiran sadržaj otpusnog pisma, po ocjeni ovog suda, neživotno pojašnjava da je duboko u sebi znao da ne želi ići u dnevnu bolnicu, ali da je doktoru FA rekao suprotno jer ga je htio zadovoljiti, dodajući kako je on bio ljubazan prema njemu pa nije htio pokvariti taj odnos. Upitan zašto tom doktoru za kojeg navodi da mu je bio najbolji nije bio iskren, navodi da ga se zapravo samo htio riješiti jer ga je on na to nagovarao smatrajući da će to za njega biti dobro. Pri tome, a nastavno na navod da mu je doktor FA iz [adresa] bio najbolji, potpuno je nejasan navod obrane da je sotonu spomenuo jer je mislio da će to alarmirati nekoga da shvati da on čuje glas, sve s obzirom na navod iz otpusnog pisma potpisanog po doktoru FA u dijelu koji glasi: „Misli o suicidu doživljava Sotoninim jer su one loše a on sebe takvom osobom ne smatra“ i odmah potom navod: „Negira da bi imao glasove, negira da ima specifične interpretacije o sebi ili svojoj okolini…“. Iz izloženog proizlazi da je raniji navod obrane optuženika neistinit, jer je očito da je i tom doktoru decidirano negirao bilo kakve slušne obmane, odnosno glasove. U odnosu na navode obrane kojima optuženik pojašnjava razloge za kupnju noža i navodne pokušaje suicida valja reći da kao razloge za prvi pokušaj optuženik prvotno navodi da je imao teško razdoblje na poslu, da ga je šefica omalovažavala, da je bio loš jer je bio novi, ona ga je stalno kritizirala, da ga kolege nisu prihvatili (pri čemu iz iskaza majke svjedokinje PS proizlazi da je njoj rekao da mu je na poslu dosadno), da nije imao društvo ni curu, i tek nakon svega toga govori da je čuo glas koji mu je rekao da se ubije. Jednako tako objašnjavajući razloge za pokušaj suicida koji je bio u svibnju 2024. prvotno navodi da nije htio ići u dnevnu bolnicu, da je pristankom na istu sebe uvalio u velike probleme jer da je znao da bi ga u dnevnoj bolnici uhvatila velika socijalna anksioznost, te je zbog tih razloga, a i jer mu je glas rekao da se ubije, otišao u šumu kod Arena centra gdje se ponovno rezao. Nastavno, govoreći o događaju kada je zaključao baku i majku u stan, optuženik iznosi tadašnje životne okolnosti te navodi da nije htio s majkom ići baki jer mu se nije dalo slušati njihove međusobne svađe i „zvocanje“ njemu i tamo nema laptop, što je otprilike suglasno zabilježenom u medicinskoj dokumentaciji (htio je biti malo sam pa se vratiti otključati ih; doma ima laptop pa se može igrati, a ovdje mora slušati baku i mamu kako se svađaju; htio privući pažnju na sebe; dao izazov mami i baki), no u nastavku obrane iskazuje da mu je to rekao glas, te potom da je shvatio da mu neće uspjeti napraviti što je namjeravao, pa se ispravlja uz navod da je shvatio da neće uspjeti napraviti ono što mu je glas rekao da napravi. Sve ovo, po ocjeni ovog suda, govori o tome da optuženik prvotno jasno iznosi detaljne i tada postojeće životne okolnosti zbog kojih se samo sažalijevao, a tek onda kao uzrok i razlog pokušaja navodnih suicida i drugih događaja spominje i glas. Jednako tako iz medicinske dokumentacije (ambulantni nalazi na listu 131 i 132 spisa) proizlazi da u anamnestičkim podacima optuženik potpuno drugačije opisuje svoje psihičko stanje od siječnja do travnja 2024., tako na raspravi govori da je bio suicidalan, bezvoljan, bez motivacije, da je čuo glasove pa se ispravlja i navodi da je čuo glas, da se gotovo na dnevnoj bazi samoozljeđivao, dok iz spomenute dokumentacije proizlazi da se kroz to vrijeme razmišljao prijaviti na novi posao, da mu se poboljšala koncentracija, da se čuje i druži s prijateljem koji mu je blizak, da je aktivniji, ide u teretanu i povremeno s tatom radi na gradilištu. Kada je upitan da objasni razlog za ovakve suprotne navode iz medicinske dokumentacije u odnosu na ono što govori u obrani, optuženik pokušava opovrgnuti ono što je zabilježeno u medicinskoj dokumentaciji navodeći da mu se zapravo nije dalo raditi i ići u teretanu i da se s MH po roditeljskoj zabrani nije smio družiti, a bez da zapravo navodi kako se doista tada osjećao i što je od svega toga u konačnici točno. Pri tome iskazuje da se u to vrijeme nije smio družiti s MH jer su mu to jedno vrijeme branili roditelji, dok o ovoj roditeljskoj zabrani u iskazu oboje roditelja nema niti riječi. Nadalje, upitan o tome zašto je i kada kupio prvi nož, optuženik pojašnjava da je igrao igricu Call of Duty War Zone u kojoj inače svi koriste puške, no on je pratio jednog N koji u toj igrici koristi samo nož i balistički štit i ubija druge suigrače koji imaju puške samo nožem, te je guglao i našao isti nož u trgovini, te ga za 120,00 eura kupio dodajući da mu je i glas rekao da si kupi takav nož. Iz navedenog je po ocjeni ovog vijeća jasno da prvi nož optuženik kupuje jer svjesno želi imati isti nož kao onaj u igrici koju idealizira. Osim toga dodaje da je taj nož znao uzeti u ruke, gledati ga i tada se osjećao kao da nije s ovog svijeta, već da je pripadnik ATJ lučko te si zamišljao da hoda s ostalim pripadnicima te jedinice koji imaju puške, a on samo nož zbog čega je poseban jer se bori s oružjem za blisku borbu, a oni ga štite puškama. Iz navedenog proizlazi, sve po ocjeni ovog suda, da kupovina ovog noža nema nikakve veze s glasom kojeg prvi puta spominje u lipnju 2025., već se očito optuženiku sviđa imati nož i zamišljati sebe grandioznim uz taj nož. Nadalje, navodi da je nakon prve, a prije sljedeće hospitalizacije ponovno kupio dva noža, dodajući da je jedan kupio na nagovor glasa, a poslije se ispravlja da je zapravo bila riječ o naredbi glasa koji mu je govorio da mora kupiti nož za samoozljeđivanje i suicid, osim toga navodi kako zna da je prije događaja imao jedan nož koji je skrivao na vrhu ormara, a za drugi uopće ne zna kako se kod njega našao, dok je pretragom doma optuženikova oca pronađeno više noževa čije su oštrice djelomično nazubljene, svaki s pripadajućom futrolom. Osim toga, optuženik navodi da je događaj iz grada Sandy Hook i to animaciju napada i vremensku liniju istog pretraživao jer da mu je glas rekao da to mora gledati, a u protivnom bi mu obitelj umrla, dok se ne sjeća da bi u periodu od ožujka do lipnja 2024. u desecima navrata, kako je to zabilježeno pretragom njegovog računala, pretraživao pojmove „knife“, „knives“, „school“, „massacre“. Sve ovo govori ovom vijeću da se optuženik, suočen s činjenicama, vrlo prikladno ne sjeća samo pojedinih dijelova svog života, pri čemu treba imati u vidu okolnost da je riječ o periodu od tri mjeseca kroz koji, vezano uz druge događaje (liječenje u Vrapču, druženje s MH, događaj kod Arena centra) vrlo jasno i detaljno iskazuje. Nadalje, potpuno je neuvjerljiv navod obrane u kojem optuženik ističe da je on imao volju i želju liječiti se, ali da nije htio biti hospitaliziran, dok je iz ranije obrane jasno da nije htio odlaziti niti u dnevnu bolnicu, odnosno podvrgnuti se tom tipu liječenja, pa se stoga postavlja pitanje na koji se to način optuženik zapravo želio liječiti. Zaključno za dodati je kako optuženik navodi da od kada je očito po uputi glasa napravio ono čega se ne sjeća, radnje inkriminiranog događaja, više taj glas ne čuje, međutim iznoseći obranu navodi i da nakon uhićenja ima probleme, čuje glasove, te kada je u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu rekao da ima i čuje glasove da su ga tamo vezali za krevet mjesec dana i da nakon toga više nije htio govoriti da ih čuje. Navedeni navod obrane optuženika u potpunosti je suprotan izvješću pribavljenom od Zatvorske bolnice u Zagrebu od 13. studenog 2025. iz kojeg proizlazi da je ovaj navod optuženika netočan. Pri tome za napomenuti je da se sukladno istom izvješću optuženik u Zatvorskoj bolnici nalazi jer je zaprimljen kao sigurnosno vrlo visoko rizična osoba, a koji sigurnosni rizik se prvenstveno prognozira i pretpostavlja od strane javne i vanjske ugroze (drugi zatvorenici) zbog težine kaznenih djela, dobne skupine oštećenih žrtava, mjesta počinjenja djela i zaključno velikog broja žrtava, što je načelno bio osnovni razlog smještaja ovog optuženika u Zatvorsku bolnicu u Zagrebu. Nadalje, navod obrane optuženika da u Zatvorskoj bolnici ne prima nikakvu psihijatrijsku pomoć, da s njim nitko ne razgovara, već da je prije nekih mjesec dana imao jedan razgovor s psihologom koji je trajao svega deset minuta, također je, a prema liječničkoj svjedodžbi Zatvorske bolnice u Zagrebu neistinit. Naime, iz iste proizlazi da je tijekom boravka optuženik u kontinuiranoj suportivnoj skrbi psihijatra i to početkom boravka svakodnevno, nakon tri mjeseca dva puta tjedno, a nakon šest mjeseci jednom tjedno, pri čemu kroz cijelo vrijeme nisu zabilježena psihotična proklizavanja. Nastavno, po ocjeni ovog suda, nije logično ni životno niti to da kada optuženik govoreći o glasu navodi da ga je čitavo vrijeme od kada čuje taj glas, po prvi puta početkom 2022., isti tjerao na samoozljeđivanje, dakle na autodestruktivne radnje, što mu je sukladno samoj obrani glas govorio i dan prije događaja (glas mu je rekao da kupi nož jer ovaj koji ima nije dovoljno oštar za samoozljeđivanje), dok je nasuprot tome događaj koji se odvio 20. prosinca 2024. predstavljao agresiju i nasilje prema drugima, a ne prema sebi. U tom kontekstu neuvjerljiv je i navod obrane u kojoj optuženik iskazuje da sada smije pričati o glasu jer je napravio ono što je glas tražio, dok niti jednom u obrani ne iskazuje da bi mu glas rekao da mora ozlijediti druge osobe već ga je navodno uvijek tjerao samo na ozljeđivanje sebe, odnosno govorio mu da se samoozljeđuje i da se ubije. Pri tome, činjenica da je nakon što je na pitanje branitelja je li ranije imao psihičkih problema i je li se liječio optuženik vrlo šturo odgovorio navodeći da se liječio tri odnosno četiri puta po mjesec dana, da je imao psihičke smetnje, čuo glas, a potom uz navod da ne razumije što ga branitelj točno pita, tražio da mu se postave potpitanja, ovom sudu dodatno ukazuje na neistinitost optuženikove obrane, odnosno pokušaj optuženika da simulira određene psihičke probleme i smetnje koje kod njega stvarno ne postoje. Slijedom svega ranije naznačenog, a i slijedom nalaza, mišljenja i zaključaka stručnih osoba, forenzičnog psihijatra i psihologa, koji će biti izloženi u nastavku, ovaj sud nije prihvatio obranu optuženika, već istu cijeni usmjerenom ka nastojanju optuženika da od sebe otkloni krivnju i time izbjegne kaznu za počinjena kaznena djela.

18. Iz nalaza i mišljenja Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot Popovača i to forenzičnog psihijatra Tije Žarković Palijan i kliničkog psihologa TSU proizlazi da optuženik ne boluje od trajne duševne bolesti niti nedovoljnog duševnog razvoja, već da je on tijekom odrastanja razvio poremećaj granične organizacije ličnosti koji se naziva sindrom borderline, a aktualno iskazuje smetnje koje pripadaju anksioznoj depresivnoj simptomatici. Temeljem provedene psihologijske obrade zaključuje se da je optuženik osoba čija se aktualna intelektualna i mnestička efikasnost kreće od graničnog do prosječnog nivoa, a primarne intelektualne i mnestičke sposobnosti snižene su zbog crta ličnosti i djelom ne ulaganja optimalnog napora odnosno pokušaja kontroliranja testne situacije. Ne pokazuje poteškoće misaonog planiranja, a probleme pokušava rješavati metodom pokušaja i pogreški s uvidom. Dobrih je sposobnosti retencije i reprodukcije logičkog i asocijativnog pamćenja, nema smetnji grafomotoričke etiologije. Na području ličnosti uočava se uz naglašenu simulaciju psihotičnih doživljavanja, poremećaj ličnosti kojeg karakteriziraju emocionalna nestabilnost i nezrelost, senzitivnost na odbacivanje, kada reagira nekontroliranom agresijom auto ili hetero predznaka, smanjene je empatije, teži uzbuđenjima i rizičnim aktivnostima, pokazuje sklonost impulzivnom i nepredvidivom reagiranju bez uvida u moguće posljedice. Slabije uči iz vlastitih pogrešaka i ne razmišlja o dugoročnim ciljevima. Pokazuje smanjenu sposobnost socijalnog prilagođavanja, ne zanimaju ga socijalne interakcije koje su iznimno siromašne, aktualno nisu uočene psihotične reakcije. Ispitivanje ličnosti u smislu objektivnih tehnika na upitniku ličnosti MMPI pokazalo je izraziti simulativni trend, optuženik naglašava svoju psihopatologiju, te su uz skalu čudnih odgovora povišene gotovo sve kliničke ljestvice. Hipersenzitivna je, preosjetljiva ličnost, a dominantan mehanizam obrane je projekcija koju koristi u prevladavanju osjećaja inferiornosti i insuficijencije. Na revidiranom inventaru psihopatske ličnosti rezultati su u prihvatljivom rasponu u moralnom, devijantnom i nedosljednom odgovaranju što upućuje da je protokol valjan i neobilježen aberantnim stilom odgovaranja. U odnosu na ostale ljestvice izrazito je naglašena ljestvica bezbrižnog pomanjkanja planiranja koja sugerira da ima ravnodušan stav prema planiranju vlastitih akcija, sklon djelovati prije promišljanja i ne razmišlja o dugoročnim ciljevima. Odgovori na PAI testu nisu interpretabilni jer se ispitanik nastoji prikazati na posebno negativan način te se može zaključivati jedino o njegovoj želji da navodi simptome, a ne o stvarnim simptomima koje ima. Ispitanikov ukupan SIMS rezultat (strukturirani inventar simuliranih simptoma) je viši od preporučene kritične vrijednosti za identifikaciju sumnje na simuliranje. Taj povišeni ukupan rezultat kao i povišenja na ljestvicama poremećaja pažnje i psihotičnih doživljaja upućuju na navođenje simptoma koji su vrlo atipični kod pacijenata sa stvarnim psihijatrijskim ili kognitivnim poremećajima. U doživljajnom svijetu uočava se smanjena kritičnost prema svom ponašanju, naglašena negacija, verbaliziranje straha od suprotnog spola, ambivalentni stavovi prema roditeljima, inzistiranje na tome da je iskren tijekom cijele psihologijske obrade, smanjene empatije, izrazito ambivalentnog stava prema budućnosti vezano i uz percipirane posljedice sudskog postupka, a karakterizira ga afektivna hladnoća. Verbalizirana ranije psihotična doživljavanja (glas FI) su bez adekvatne afektivne i ponašajne pratnje te se stječe utisak da se radi o svjesnoj manipulaciji. Osim psihologijske obrade vještakinje su iznijele bitne odrednice optuženikova života i odrastanja pa su tako naznačile da je odrastao u obitelji razdvojenih roditelja, te povremeno živio s majkom, a malo s ocem, koji su oboje protektivni prema optuženikovom ponašanju. Zaključuju da se u nedostatku pozitivne identifikacije uzora optuženik počinje identificirati s negativnim uzorima i pokazuje tendenciju identificiranja s poznatim nasilnicima u ovom slučaju FI, što može sugerirati da je njegovo ponašanje i način razmišljanja bio u skladu s njegovim uzorom. Počinje pratiti informacije o FI, igra nasilne video igre, a iz višestrukih razgovora uočavaju se tendencije pripremanja za buduće kazneno djelo koje su s vrlo velikom vjerojatnošću trajale više od godinu dana kroz koje vrijeme osim što prikuplja informacije o FI i igra nasilne video igre, bira različite mogućnosti nabavke noževa preko interneta. Više puta pokušava suicide površnim reznim ranama na podlaktici, moguće da si olakša neka teža napeta emocionalna stanja ili se priprema za konačan suicid, no niti jedan pokušaj nije trebao veću medicinsku intervenciju. Nakon tih pokušaja biva hospitaliziran na intervenciju roditelja, zabrinutih za zdravlje i moguće daljnje ponašanje. Simptome koje navodi kao što su anksioznost i depresija te potom spominje i moguću shizofreniju izrazi su koje nalazi na internetu, ali zapravo ne zna opisati svoje psihičko stanje u vezi s tim. Pokušaji samopovređivanja često su znakovi duboke emocionalne napetosti, stresa, ili eventualne depresije, a može biti i način na koji se pojedinac nosi s teškim ili bolnim emocijama, te se mnogi povređuju da puste emocije ili kontroliraju unutrašnju bol pa čak i da se osjećaju živima. Suicid je krajnja nemogućnost suočenja s posljedicama učinjenog, može predstavljati način na koji osobe pokušavaju preuzeti kontrolu nad situacijom koju više ne mogu promijeniti ili se osoba pak ne može suočiti s ogromnim emocionalnim psihološkim teretom uz moguć osjećaj krivnje, srama ili panike, a u konkretnoj situaciji vjerojatno je shvatio da je jedini izlaz suočavanja s posljedicama svojeg čina sebi oduzeti život. Amnezija je moguće psihogena kao mogućnost da se ne mora suočiti s posljedicama. U vezi s psihopatološkim doživljajima kao što su halucinacije na njih se ne može utjecati niti ono što radimo ne može na njih utjecati te se ovdje radi više o imaginaciji, simulaciji i poistovjećivanju s uzorom te je ponašanje u skladu s adaptacijom na ponašanje uzora. Grančni poremećaj ličnosti karakterizira sve prisutan obrazac nestabilnosti u odnosima, slici o sebi, raspoloženju, ponašanju te preosjetljivost na moguće odbacivanje, napuštanje. Osobe strahuju od odbacivanja i napuštanja dijelom jer ne žele biti same, a poremećaj granične osobnosti dijagnosticira se na temelju specifičnih simptoma uključujući česte promjene u odnosima, raspoloženju, slici o sebi, autodestruktivnom i impulzivnom ponašanju. Poremećaji osobnosti su dugotrajni, prožimajući obrasci mišljenja, opažanja, reagiranja i povezivanja koji uzrokuju značajnu uznemirenost i/ili ometaju sposobnost osobe da funkcionira. Osobe s graničnim poremećajem osobnosti ne mogu tolerirati biti same i mogu pribjeći autodestruktivnim radnjama kako bi se nosile s tim, mogu pokušati samoubojstvo kao način da iskomuniciraju svoju patnju i navedu druge osobe da ih spase i brinu o njima. Ovaj poremećaj nije moguće dostupnim medicinsko psihološkim metodama promijeniti, može se liječiti simptomatski prema pojavi simptoma i aktualnim kliničkim slikama, a takav program liječenja zahtijevao bi kompletan preodgoj osobe, koji u našim uvjetima ne postoji. U konkretnom slučaju kazneno djelo planirano je duže vrijeme prema etapama. Optuženik ima granični poremećaj ličnosti, a tempore criminis mogao je shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom, ali uzimajući u obzir dob, karakteristike borderline sindroma, anksioznost, nezrelost, mišljenje je vještakinja da je to moglo dodatno utjecati na motivaciju i izvršenje djela zbog čega je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno.

18.1. Iznoseći i braneći izloženi pisani nalaz i mišljenje tijekom rasprave, odgovarajući na pitanja suda, vještakinje su dodale da je optuženiku ordiniran lijek Zypadher od prosinca 2023., to je lijek iz kategorije antipsihotika, ali može služiti u smirivanju različitih akutnih psihotičnih stanja koja su obilježena konfuzijom, nemirom i slično, a optuženik je tada primljen kao akutni psihotični poremećaj te je ordinirajući psihijatar procijenio da bi to moglo dovesti do poboljšanja stanja. Iz ambulantnog nalaza od 15. listopada 2024. vidljivo je da je tada optuženik još dobio ovaj lijek. Tijekom čitavog trajanja liječenja optuženika u dokumentaciji nije evidentirana psihotična simptomatika, što proizlazi i iz zadnjeg otpusnog pisma, iz kojeg je vidljivo da se po stabilizaciji psihičkog stanja optuženik uključuje u socioterapijski program u kojem je sudjelovao, da se otpušta s bolničkog liječenja u stanju dobre remisije, nije psihotičan, niti auto i hetero agresivan, a preporučen je nastavak liječenja u okviru dnevne bolnice za integrativnu psihijatriju. Upitane na koji način djeluje lijek Zypadher, vještakinja forenzični psihijatar pojasnila je da je ordiniran da smiri akutni psihotični poremećaj, pri čemu iz otpusnog pisma proizlazi da je postignuta dobra remisija bolesti, što znači poboljšanje. Na pitanje je li činjenica što je optuženik prestao konzumirati ovaj lijek koji je konzumirao kroz deset mjeseci mogla utjecati na sposobnost rasuđivanja optuženika, vještakinja je odgovorila da nije, iz razloga što i nakon prestanka uzimanja svakog lijeka taj lijek još uvijek neko vrijeme djeluje, pri čemu su kod optuženika aplicirani i drugi lijekovi koji su služili održavanju postojećeg stanja. Lijek koji je pomoćno sredstvo u rješavanju nekih psihičkih poremećaja nije isključivo odgovoran za poboljšanje psihičkog stanja, jer kao što i bolest uzrokuju biološki i socijalni i društveni uzroci da bi do nečega došlo, tako i na liječenje i rehabilitaciju utječu svi elementi da se dobro psihičko stanje održi. Upitana kada je prvi puta postavljena dijagnoza F23.2, koja predstavlja akutni psihotični poremećaj nalik na shizofreniju, vještakinja je pojasnila da je akutni psihotični poremećaj prolazno psihotično stanje koje se uz terapiju može povući, ali se kod pogoršanja u drugim kliničkim slikama ponovno može pojaviti, što ne znači da će se razviti sama bolest ili da će se ponovno ikad pojaviti, to se može i mora pratiti kroz tijek vremena. Pri tome, vještakinja je napomenula da je dijagnoza F23 stavljena uz naznaku per anamenzam što znači da je većim dijelom postavljena iz podataka koje je sam pacijent davao, a ne da je doista tada i utvrđen taj poremećaj, pri čemu se napominje da iz otpusnog pisma s kraja liječenja proizlazi dijagnoza poremećaj ličnosti, odnosno F60, dakle emocionalno nestabilni poremećaj ličnosti. Pojašnjavajući, vještakinja je dodala da kada se prvi puta opservira mladu osobu koja ima psihotični poremećaj, ne može se tvrditi da je to konačna dijagnoza, nego se kroz daljnje vrijeme liječenja prati da li će se to pojavljivati i u kojem obliku i može proteći vrijeme više od godine ili dvije da bi ustanovili kojoj trajnoj bolesti to može pripadati i hoće li se uopće razviti. Po predočenju navoda pacijenta iz medicinske dokumentacije s lista 142, zadnji odlomak i s lista 144, drugi odlomak, a vezano uz motivaciju koja ga je vodila u situaciji kada je baku i majku zaključao u stan, pa upitana kako se takva motivacija i takvo ponašanje uklapa i u koju od optuženiku postavljenih dijagnoza, vještakinje je navela da je to rezultat poremećenih obiteljskih odnosa, kako sa strane starijih članova obitelji tako i optuženika te je više obilježeno karakteristikama poremećaja osobnosti, karakterističnih u adolescentnoj dobi, kod nekih mladih ljudi više, a kod nekih manje, pri čemu proces odrastanja ne završava s punoljetnošću, nego adolescentni problemi i krize mogu trajati i do 25 godina, uz napomenu da je svaki puta, a prema navodima samog pacijenta, optuženika, taj motiv postupanja malo drugačije opisan, jer na jednom mjestu kaže da je htio privući pažnju na sebe, a na drugom da je to bio izazov za majku i baku. Na daljnje pitanje vještakinja je navela da kroz čitavo liječenje optuženika kako u Svetom Ivanu, tako i u Vrapču kod optuženika nisu zamijećene bilo kakve psihotične dimenzije, epizode i psihoza kao takva, dok vezano uz nalaz Vrapča u kojem je naznačeno da je u stanju kumuliranog stresa moguća auto i hetero agresija, činjenica da je optuženik iz Vrapča otpušten, govori u prilog tome da takva opasnost tada nije postojala. Na pitanje kliničkoj psihologinji vezano uz izvršenu psihologijsku obradu, o značenju skraćenica naznačenih pod "primijenjene tehnike", vještakinja je pojasnila da se radi o 11 izvršenih psiholoških testova i tehnika te uz klinički intervju. Test MMPI je inventar osobnosti, upitnik ličnosti, koji je objektivna metoda koja u sebi sadrži ljestvice valjanosti upitnika i kliničke ljestvice koje ukazuju na neke poremećaje ili poteškoće funkcioniranja osobe. Upitana da pojasni što znači navod da je MMPI pokazao izraziti simulativni trend, pojasnila je da to znači da ispitanik u vrijeme ispitivanja simulira svoje stanje odnosno prenaglašava simptome, pa je tako povišena ljestvica valjanosti skala "čudnih odgovora" koja sadrži simptome koji su nevjerojatni, odnosno ne doživljavaju ih ni pacijenti kojima je doista dijagnosticiran psihotični poremećaj, odnosno vrlo vrlo su rijetki. I na objektivnim tehnikama u vidu upitnika PAI što je inventar ličnosti i SIMS što je inventar koji identificira simulaciju, ta dva upitnika sadrže kontrolne ljestvice, ljestvice valjanosti primijenjenih upitnika kojima se na objektivan način može utvrditi laže li, odnosno prikazuje li se osoba u drugačijem svjetlu no što doista jest, pa je tako na PAI upitniku u konkretnom slučaju bila ekstremno visoka kontrolna ljestvica negativnog dojma, što znači da se ispitanik u vrijeme ispitivanja prikazivao na izrazito negativan način i samim time cjelokupni upitnik nije bilo moguće interpretirati, u kojem se slučaju može zaključivati samo o njegovoj želji da on navodi simptome, a ne o stvarnim simptomima koje zaista ima. Također na SIMS upitniku je ukupan rezultat ukazivao na sumnju na simulaciju te je optuženik prezentirao da ima poteškoće s poremećajem pažnje, što primijenjenim kognitivnim tehnikama i upitnicima nije utvrđeno, također izvještavao je o psihotičnim doživljajima koji su vrlo atipični kod pacijenata sa stvarnim psihijatrijskim ili nekim kognitivnim poremećajima. Njegovi rezultati u SIMS upitniku, njegovo odgovaranje na SIMS upitniku je ukazivalo na navođenje simptoma koji su vrlo atipični kod pacijenata sa stvarnim psihijatrijskim ili kognitivnim poremećajima. Psihologijska obrada je pokazala da se optuženikova aktualna intelektualna i mnestička efikasnost kretala od graničnog do prosječnog nivoa, no za zaključiti je da su njegove primarne kognitivne sposobnosti više od ovih koje je prezentirao tijekom vještačenja, a bile su snižene zbog crta ličnosti i djelom ne ulaganja optimalnog napora u rješavanju zadataka, odnosno njegovog pokušaja kontroliranja testne situacije i rezultata. Na testovima inteligencije između ostalog, ispituje se opće znanje, a ispitanik zna što se očekuje, kakvi odgovori na pitanja se očekuju, pa tako može kontrolirati svoje odgovaranje i utjecati na rezultate, dok u projektivnim tehnikama gdje ne zna koja su očekivanja i što su tzv. normalni odgovori, ne može kontrolirati svoje odgovore, pa tu prezentira sadržaje koji su vrlo pojednostavljeni i siromašni. Ukupnih 11 testova i klinički intervju ispituju kognitivne funkcije, grafomotoriku, gdje se može vidjeti ima li nekog organskog poremećaja u funkcioniranju mozga i procjenu ličnosti objektivnim tehnikama te poluprojektivnim i projektivnim tehnikama. Na pitanje može li se na svakom od ovih upitnika i tehnika utvrditi simulira li ispitanik, vještakinja je navela da simulaciju može utvrditi objektivno samo na objektivnim upitnicima koji sadrže ljestvice valjanosti profila, no na osnovu cjelokupnog psihologijskog ispitivanja, kliničkog intervjua i opažanja ispitanika te na osnovu svog stručnog znanja i iskustva može zaključiti simulira li ispitanik ili disimulira (prikriva).

18.2. Odgovarajući na pitanja branitelja optuženika, vještakinje su navele da je njihov zadatak bio ocijeniti ubrojivost optuženika tempore criminis, je li ona bila isključena, smanjena ili održana, ocijeniti boluje li od trajne duševne bolesti ili je nedovoljnog duševnog razvoja te ocijeniti raspravnu sposobnost. Upitane što znači navod na četvrtoj strani pisanog nalaza i mišljenja da dostavljeni sudski spis sadrži 1264 lista i da je tijekom vještačenja proučen, ali se zbog žurnosti postupka i vrlo kratkog vremenskog roka navedenog u nalogu ne navodi u pisanom obliku vještva, vještakinje su pojasnile da su doista imale kratak rok od deset dana za izradu vještvo, proučili se cijeli spis predmeta, ali nisu imale vremena u nalaz i mišljenje prepisati sadržaj svega što su iz spisa predmeta proučavale te su stoga tražile suglasnost nalogodavca da tako postupe, uz napomenu da su one kopirale spis predmeta prije vraćanja te stoga posjeduju kopije koje i koriste kada na raspravi usmeno izlažu i brane nalaz i mišljenje. Na daljnje pitanje branitelja optuženika, koje je na intervenciju predsjednice vijeća jasnije postavljeno, a odnosi se na upit bi li pisani nalaz i mišljenje bili drugačiji, na više stranica, s više objašnjenja i analiza, sve za slučaj da su imale više vremena za izradu istog, vještakinje su odgovorile da bi mišljenje bilo isto, jedino bi bilo više reproduciranog sadržaja isprava iz spisa predmeta, sve ostalo bilo bi isto. To se odnosi na dio pitanja branitelja koji govori o većem broju stranica, objašnjenja i analize bile bi isti budući da su pojasnile sve što su utvrdile i zaključile, dok na raspravi odgovaraju na pitanja i daju dodatna pojašnjenja. Nakon danog odgovora, i iz razloge što u sebi sadrži odgovor, zabranjeno je potanje branitelja zašto vještakinje nisu analizirale cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, pri čemu vještakinje navode da su cjelokupnu dokumentaciju koju i na raspravi u preslici posjeduju proučile i razmotrile pri davanju nalaza i mišljenja, jedino, kako su već ustvrdile, nisu imale vremena prepisati sve povijesti bolesti, ambulantne nalaze i ostale nalaze koje jesu proučavale. Osim medicinske dokumentacije obratili su pažnju i na ostalo u sudskom spisu, no za odgovor na pitanje koje se od njih tražilo najrelevantniji su medicinska dokumentacija, iskazi svjedoka i opis djela, i to ono što se moglo saznati o tome što je bilo prije djela, što poslije i što u vrijeme počinjenja djela, a što se odnosi na procjenu ubrojivosti. Upitane mogu li navesti određene segmente, odnosno iskaze svjedoka i oštećenika na temelju kojih su dale ovakvo mišljenje, vještak psiholog je navela kako doista ne može prepričati iskaze pojedinih od više desetaka ispitanih svjedoka, ali recimo može reći da su djeca u prvom razredu opisivala mušku osobu u crnoj odjeći koja je zgrabila učiteljicu i nešto joj radila, zatim da je krenuo u razred gdje je nešto radio njihovom prijatelju i slično, ne može decidirano reproducirati pojedinog svjedoka, ali sve su iskaze prije davanja nalaza i mišljenja pročitale. Na komentar branitelja optuženika da nije pitao o iskazima svjedoka o događaju u smislu toga što je optuženik radio, nego o iskazima vezanim uz određene segmente optuženikova postupanja, mimike, izraza lica, dezorganiziranosti, konfuzije, znakova toksikacije, mirnoće, vještak psiholog je dodala da primjerice iz iskaza jednog dječaka, čije ime ne zna, proizlazi da se optuženik smiješio, dok iz nalaza i mišljenja toksikologa proizlazi da nije bio intoksiciran, a sukladno snimci ulaska u školu i kretanja po školi iz koje proizlazi da je optuženik ušao u školu i negdje se očito skrivao jer se prvi vriskovi čuju kasnije, može reći da on nije djelovao uznemireno, dezorijentirano, tako da i iz snimke, a i iz svega ostalog donose svoj zaključak, kod kojeg ostaju, pri čemu snimka ni drugi dijelovi spisa zbog kratkoće vremena nisu pisano reproducirani u vještvu. Potom je zabranjeno pitanje zašto upravo ovi primjeri nisu naznačeni u vještvu i to stoga što je na isto već više puta odgovoreno. Na pitanje branitelja jesu li uočile iskaz svjedokinje DN, pri čemu branitelj nije htio pojasniti na što točno misli, vještakinja psiholog je dodala kako se ne sjeća posebno iskaza te svjedokinje. Na pitanje branitelja na što vještak mora obratiti pažnju kada analizira ubrojivost optuženika, a vezano uz njegovo ponašanje tempore criminis, vještakinja psihijatrica je navela da je bitna kognitivna komponenta, shvaća li počinitelj što radi i nagonska komponenta ima li volju da može upravljati svojim postupcima, a to se utvrđuje na osnovu više parametara, glede samog ponašanja gleda se da li on testira realitet, da li je orijentiran u prostoru i samo njegovo ponašanje. Pri tome sagledavaju se postupci i prije i u trenutku i poslije počinjenja djela, a uzima se u obzir intoksiciranost, postojanje moguće bolesti, ali ne znači nužno da postoji psihotičnost u tom trenutku, razmatra se više parametara. Kada je vještakinjama po predsjednici vijeća predočen iskaza svjedokinja VN u dijelu u kojem navodi da se od pogleda počinitelja sledila jer je gledao kroz nju prozirnim pogledom (stranica 4, redovi 15,16 i 17), iskaz svjedokinje DN u dijelu u kojem navodi da je napadač bio potpuno izvan kontrole, rastrojen te bi njegov pogled mogla opisati kao da je sam vrag bio u njemu (zadnja rečenica prvog odlomka treće strane) i iskaz svjedokinje PH u dijelu u kojem navodi da se radi o mlađem muškarcu tamnije kose, izduženog ovalnog lica, viši rastom, koji je djelovao zadihano i uzbuđeno (zadnji odlomak treće strane i prvi odlomak četvrte strane), pa na upit mogu li isti utjecati na ocjenu ubrojivosti optuženika u vidu procjene njegovog ponašanja i postupanja, vještakinje su navele kako svakako mogu utjecati, međutim mora se imati u vidu da su ove svjedokinje akteri samog događaja u kojem su svi prestravljeni, te je riječ o njihovoj percepciji onoga što su vidjele i doživjele, a može govoriti i o onome što su one osjećale u tom trenutku. S jedne strane su ovakvi iskazi, a s druge prema podacima u spisu predmeta proizlazi da se sukladno iskazu jednog dječaka počinitelj smiješio, a iz video nadzora proizlazi da je mirno ušao u školu, da se negdje skrivao, da je čekao, koje ponašanje govori o planiranosti i upravljanju svojim postupcima. Na daljnje pitanje imaju li saznanja o ponašanju optuženika neposredno nakon počinjenja djela i od koga, navele su da prema onom što je optuženik govorio imaju saznanja da se probudio u bolnici i da se ničega ne sjeća. Zabranjeno je nadalje pitanje mogu li vještakinje reći postoji li iskaz svjedoka o tome kako se optuženik ponašao neposredno nakon počinjenja kaznenog djela, nakon što se zastupnica optužbe istom protivila uz navod da su vještakinje već više puta rekle kako su pregledale snimku događaja iz koje se vidi to što odvjetnik pita. Na daljnje pitanje bi li pri potpunom utvrđivanju psihičkog stanja odnosno ubrojivosti optuženika pomoglo policijsko izvješće sa zapažanjima o stanju optuženika u trenutku uhićenja, odnosno iskazi policajaca koji bi o tome dali svoj iskaz, vještakinje su navele da to unaprijed ne mogu znati, a kada je vještakinjama predočen sadržaj izvješće s lista 17 spisa i to dio koji glasi: "tada uočavamo kako NN muškarac leži na podu bez svijesti, da je obliven krvlju te u desnoj ruci drži nož i gleda prema nama. Istome T izdaje naredbu da baci nož, ali to ovaj odbija i u ležećem položaju maše nožem prema nama…. a što P čini na način da udara navedenog po dlanu desne ruke, uslijed čega nakon trećeg udarca ovome ispada nož." i dio koji glasi: "….na mjestu događaja djelatnik HMP stižu u 10,30 sati i započinju s pružanjem medicinske pomoći. Napominjem da je predmetni tijekom našeg postupanja bio pri svijesti ali je odbijao komunikaciju…" vještakinje su dodale kako se ovaj dio odnosi na to da motrenik, optuženik više nije na mjestu gdje se događaj odvio, već je otišao u drugi prostor gdje se zatvorio, a sama intervencija policije može utjecati na njegovo osjećanje, psihičko stanje i ponašanje, dakle na promjenu istog, pa ovaj dio ne bi utjecao na utvrđenje ubrojivosti u samom trenutku počinjenje djela. Upitane zašto su u pisanom nalazu reproducirale upravo onu medicinsku dokumentaciju koja je u nalazu sadržana, vještakinje su dodale da je riječ o prvoj psihijatrijskoj obradi od 27. studenog 2023. jer je bitno da ranije nije bio obrađivan, i da je to zapravo nastavak kao zadnje psihijatrijsko liječenje u programu dnevne bolnice do dana počinjenja kaznenog djela. Tu su navedene dijagnoze pod kojima se liječio i kako, te kakvu je terapiju dobio, te su navele nakon počinjenja djela bolničko liječenje u Klinici za psihijatriju Vrapče i također o učinjenoj magnetskoj rezonanci glave koji je nalaz pokazao da je moždana masa mozga bez patološkog sadržaja te su izdvojile da se dalje liječi u bolnici za osobe lišene slobode i kakvu terapiju tamo dobiva. Neovisno o tome, analizirale su svu dokumentaciju te su na raspravi iznijele sve zaključke doktora iz postojeće medicinske dokumentacije, a njihovi su zaključci kakvi jesu, one ih ne mogu promijeniti. Svi su doktori zaključili da nije bilo psihotičnog poremećaja tijekom liječenja i da su dijagnoze koje su postavljene takve kakve jesu. Upitane jesu li uočile razlike u odnosu na mišljenja između doktora, vještakinje su navele da su se svi doktori svaki na svoj način izrazili, ali se provlači dijagnoza F60.3 kao zaključna, što je emocionalno nestabilna ličnost, poremećaj. Upitana je li se u praksi dešavalo da se mišljenja različitih doktora o dijagnozi za istog pacijenta razlikuju, vještakinja je dodala da je to moguće, no i da je ranije tumačila da u početku može izgledati kao akutni psihotični poremećaj i da se tek tijekom vremena može postaviti trajnija dijagnoza, a onaj doktor koji zadnji gleda je onaj koji ima najbolji pregled, od početka do tog trenutka, i njegovo je mišljenje najmjerodavnije. Pitanje branitelja vezano uz prigovor otac optuženika na liječenje sina iz siječnja 2024., i činjenicu da je Hrvatskoj liječničkoj komori dostavljena ta predstavka i očitovanje Klinke za psihijatriju Sveti Ivan, no da ne prileži spisu, pa bi li vještakinjama ista koristila, zabranjeno je jer je iz sadržaja predstavke jasno da se otac pritužuje na nepristupačnost, aroganciju, neodgovaranje na e-mailove i odbijanje razgovora doktorice s roditeljima, a ne na postavljene dijagnoze i način liječenja optuženika, zbog čega je odbijen i dokazni prijedlog za pribavu iste. Na pitanje branitelja je li borderline poremećaj ličnosti trajna duševna bolest, vještakinja psihijatar je navela da samim time što je poremećaj ličnosti, nije trajna duševna bolest, ali je trajno stanje ličnosti i pripada u skupinu emocionalno nestabilnih poremećaja ličnosti, karakterizirano izrazitom nestabilnosti emocija i raspoloženja, inkluzivnosti, nestabilnom identitetu, poremećenim međuljudskim odnosima, strahom od napuštanja te povremenim autodestruktivnim obrascima ponašanja kao što su samopovređivanje. Osim u posebnim dekompenziranim stanjima nije psihotični poremećaj i osoba zadržava kontakt sa stvarnošću, pri čemu je dodala da je ovo opis u najkraćim crtama. Na pitanje branitelja što u forenzičnom smislu znači trajna duševna bolest vještakinja je navela da su to shizofrenija, depresivne psihoze, bipolarno afektivna psihoza, ali osobe koje nisu akutno psihotične, a boluju od trajnih duševnih bolesti u forenzičnom smislu mogu biti ubrojive i smanjeno ubrojive. Samo ako se kod osoba s trajnom duševnom bolešću radi o akutnom psihotičnom stanju kada osoba ne testira realitet tek tada se radi o neubrojivoj osobi. Laičkim riječima rečeno osoba koja je duševno bolesna ne znači da je neubrojiva cijelo vrijeme. Na pitanje branitelja u vezi borderline poremećaja što znači akutna dekompenzacija, vještakinja je navela da uobičajeno osoba s borderline sindromom nije psihotična, može biti cijeli život osoba s bordelineom i ne biti psihotična, ali može izuzetno u stresnim situacijama gdje mnogobrojni činitelji pogoršavanju to psihičko stanje nepodnošljivosti dovesti do psihotičnog stanja, to se zove dekompenzacija. Na pitanje označava li dekompenzacija trenutak u kojem osoba ne može zadržati psihičku kontrolu nad svojim emocijama, mislima i ponašanjima, vještakinja je navela da je to moguće, ali i ne mora biti zato što akutno psihotično stanje može biti izraženo na više načina, primjerice u akutnoj intoksikaciji bilo alkoholom ili drogom, osoba može ući u psihotično stanje i na način da zadrži kontrolu nad sobom, primjerice osoba će u nekom nepodnošljivom stanju otići u regres, skupiti se i biti kao malo dijete, ući u sebe i na taj način zadržati kontrolu nad svojim integritetom tako da kada se govori o kontroli u trenutku dekompenzacije, nije moguće jednoznačno odgovoriti. Na pitanje što znači disocijativna epizoda u vezi borderline poremećaja, vještakinja je navela da dolazi do disocijacije u načinu razmišljanja, načinu osjećanja, i onda kada imamo više tih disocijativnih fenomena možemo govoriti o disocijativnoj epizodi. Na pitanje branitelja da li je točna definicija disocijacije - psihološki mehanizam u kojem osoba privremeno odvoji dio svog doživljavanja (emocije, sjećanje, percepciju, svijest o sebi) kako bi se zaštitila od neizdržive boli ili stresa, vještakinja je navela da je ta definicija mogući način komentiranja disocijacije, ali nije cjelovita i ne obuhvaća sve što disocijacija predstavlja i pri tome disocijacija nije tipična samo za borderline. Na pitanje kada se može pojaviti akutna disocijativno-psihotična dekompenzacija, navela je da postoje biološki, socijalni, psihološki, traumatski i drugi čimbenici koji dovode do traumatskog doživljavanja, a na pitanje može li se stupnjevati ubrojivost kod osobe koja je u akutno disocijativno-psihotičnoj dekompenzaciji, navela je da je riječ o hipotetskom pitanju, pri čemu u svakom konkretnom slučaju treba procjenjivati sve okolnosti i za konkretnu situaciju dati konkretan odgovor. Na pitanje postoji li mogućnost da osoba koja je u akutno disocijativno-psihotičnoj dekompenzaciji bude smanjeno ubrojiva, vještakinja je navela da ne može odgovoriti na to pitanje jer se u psihijatriji to tako ne klasificira pri čemu je napomenula da je sveučilišni profesor forenzičke psihijatrije, ali na ovakvo uopćeno pitanje ne može odgovarati. Na pitanje je li se u svojoj praksi i iskustvu susrela sa situacijom u kojoj bi osoba s dekompezacijom bila smanjeno ubrojiva, bitno smanjeno ubrojiva ili neubrojiva, ponovila je da doista na ovakva pitanja ne može dati odgovor jer potrebno je utvrditi da li je netko bio u takvom stanju na temelju konkretnih okolnosti, konkretnog događaja i svega ostalog što se uzima u obzir prilikom ocjene ubrojivosti. Uostalom ovo stanje uvijek se sagledava u sklopu ostalih stanja ličnosti i psihe osobe jer ako je nešto akutno onda nije trajno i stoga se ne može dati općeniti odgovor. S obzirom na jasan odgovor vještakinje, zabranjeno je inzistiranje branitelja da vještakinja na prethodno pitanje i kasnije preformulirano pitanje odgovori s da ili ne. Na pitanje što sadrži lijek Zypadhera vještakinja je ustvrdila da ona nije farmakolog i nema stručnosti odgovarati na to pitanje te dodala da već 50 godina propisuje taj i druge lijekove i naravno da zna o njemu puno, međutim smatra da ovdje nije u redu da ju se ispituje kao na ispitu, budući su ona i vještakinja psiholog odgovorile na konkretna pitanja iz naloga u odnosu na konkretnog optuženika i događaj. Na pitanje što se događa kod naglog prestanka uzimanja lijeka Zypadhera, vještakinja je dodala da svaki pacijent drugačije reagira na taj, ali i druge lijekove, pa tako i na prestanak uzimanja tog ili kojeg drugog lijeka. Ovisi i o tome je li pacijent u remisiji, je li mu lijek zamijenjen drugim lijekom, a i o brojim drugim okolnostima. Nakon danog odgovora, zabranjeno je ponovljeno pitanje što se dešava u tijelu pacijenta kada naglo prekine s uzimanjem lijeka Zypadhera, pri čemu su vještakinje dodale da reakcija na nagli pad olanzapina, kao djelatnog sastojka lijeka Zyphadera, u krvi pacijenta ponovno nije istoznačna kod svakoga, pri čemu su vještakinje dodale da iz toksikološkog nalaza i mišljenja proizlazi da je na dan počinjenja djela optuženik u krvi imao olanzapin, slijedom čega se ne može govoriti o naglom padu u krvi i ponašanju optuženika uslijed te činjenice.

19. Nakon prvotnog nalaza i mišljenja vještakinja, forenzičnog psihijatra i kliničkog psihologa, i po iznošenju obrane optuženika, u dopuni dokaznog postupka sve na prvotno odbijen, a potom usvojen prijedlog obrane, u svojstvu stručnog svjedoka, ispitan je psihijatar ČG. Svjedok ČG, odgovarajući na pitanja branitelja optuženika iskazao je da u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, grupa bolesti i psihičkih promjena označena šifrom F60, predstavlja dijagnoze koje se odnose na promjene ličnosti. S obzirom da je dijapazon promjena veći, šifra F60.3 odgovara emocionalno nestabilnoj ličnosti. Pod dijagnozom emocionalno nestabilne ličnosti grupiraju se dvije skupine, prva je koja se zove impulzivni tip u smislu postupanja i osjećaja, a druga skupina je graničnog tipa koja se naziva borderline, dakle spada u grupu F60.3. Kod dijagnoze F23 odnosno F23.2 riječ o skupini psihičkih simptoma koji odgovaraju akutnom i prolaznom psihotičnom poremećaju, a šifra F23.2 odgovara akutnom i prolaznom psihotičnom poremećaju nalik na shizofreniju. Dijagnoza psihičkog poremećaja koji odgovara šifri F23 manifestira se u smislu promijenjenog ponašanja, otežane komunikacije s okolinom, teže kontrole postupaka i može doći do pojavnosti psihotičnih simptoma. Na upit spadaju li halucinacije i zablude u tu dijagnozu pri manifestaciji bolesti, svjedok je naveo da se isti mogu pojaviti. Na upit za objašnjenje dijagnoze F25, svjedok je naveo da kod istog može doći do psihotičnih manifestacija koje nalikuju shizofreniji, mogu se pojaviti pri tome i depresivne faze ili pojačane faze psihomotorike – manija. U psihijatriji koja je dosta vezana uz osobnost svakog pojedinca mogu nastati simptomi iznenada i bez nekog posebnog povoda, no vrlo često u pozadini mogu postojati uzroci koji dovode do psihotičnih stanja. U zadnje vrijeme to se vrlo često viđa pri kombinaciji uzimanja droge i alkohola, kada nastaje psihotična dekompenzacija. Pri graničnom poremećaju ličnosti kliničkom slikom dominiraju simptomi impulzivnog i nekontroliranog ponašanja uz promjene na emocionalnom planu, ispadi impulzivnosti su često nekontrolirani i osoba gubi kontrolu nad manifestacijom istih. Što se tiče manija ili takvog ponašanja isti spadaju u skupinu bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP), koji isto ima dvije skupine. Jedna je s povećanom psihomotorikom i maničnim simptomima, a druga je upravo suprotnost, da se javljaju depresivni simptomi koji dominiraju kliničkom slikom. U maniji mogu biti stanja koja su blaža, pa se nazivaju hipomanijom, zatim dolazi stanje maničnih manifestacija, a može biti i manija s psihotičnim simptomima. Na pitanje ima li sličnosti između borderline i bipolarnog poremećaja, te ukoliko postoje zajedničke karakteristike, koje su to, svjedok je naveo da sličnosti ima, prvenstveno u emocionalnoj nestabilnosti, s time da kod emocionalno nestabilne ličnosti promjene mogu trajati kraće vrijeme, dok kod bipolarnog afektivnog poremećaja iste mogu trajati i duže vrijeme, a manifestiraju se težom kontrolom impulsa i poremećajem afekta. Upitan mogu li se kod graničnog poremećaja ličnosti javljati suicidalni ispadi, svjedok je pojasnio da je jedna od značajki iz te kategorije ličnosti slabljenje međuljudskih veza i da se zbog nekontroliranog ponašanja, impulzivnih reakcija mogu javljati i autoagresivni postupci, što uključuje suicidalne ideje i nakane. Upitan može li se reći da je to dekompenzirana epizoda, svjedok je naveo da se može odgovoriti da se radi o dekompenzaciji jer u osnovi takvog poremećaja ipak nisu misli o samouništenju. Upitan može li se osobi koja boluje od graničnog poremećaja ličnosti desiti u određenom trenutku bipolarni poremećaj, odnosno bipolarna epizoda heteroagresije, svjedok je pojasnio da granični poremećaj ličnosti ne isključuje mogućnost pojavnosti bipolarnih simptoma i to prvenstveno iz kruga hipomaničnog i maničnog ponašanja, pa pri tome može doći do heteroagresije. Hipomanično ponašanje znači da je došlo do promjena u ravnoteži psihičkog statusa gdje osoba osjeća pojačanu energiju, povisi se psihomotorika, a pri tome može doći i do ispada na impulzivnom planu. Kod manije je to još više izraženo. Upravo netom rečeno, a to je kombinacija poremećaja ličnosti i simptoma iz kruga bipolarnog afektivnog poremećaja, daje osnovu za promijenjeno ponašanje. Upitan što je „mixed state“, svjedok je naveo da ne zna, a upitan je li moguće da se kod određenog broja pacijenta kojima je dijagnosticiran borderline kasnije pokaže da imaju i bipolarni poremećaj, svjedok je iskazao da se to može potvrditi, ali nije često, pri čemu je svjedok naveo da ne razumije pitanje branitelja optuženika je li „epizodičnost“ ključni element koji razlikuje bipolarni poremećaj od poremećaja osobnosti. Upitan mogu li višestruki pokušaji samoubojstva ukazivati na teški afektivni poremećaj, svjedok je iskazao da je moguće da se radi o takvom poremećaju koji može biti upravljen prema sebi i dovesti do pokušaja samoubojstva. Upitan mora li osoba s bipolarnom manijom uvijek biti euforična, svjedok je naveo da je u kliničkoj slici uglavnom prisutna euforičnost, zadovoljstvo samim sobom. Sklonost samoubojstvu ili dizanju ruke na sebe može biti značajka depresivne faze bolesti, a ne manične. Upitan o razlici između lijekova antipsihotika i antidepresiva, svjedok je naveo da su, iz kliničke prakse, lijekovi koji se nazivaju antipsihoticima prvenstveno sredstva za smirenje psihičkog statusa i to prvenstveno psihomotorike, a i unutarnjih doživljavanja. Tu se prvenstveno misli na pojavnost psihotičnih simptoma u smislu produkcije sumanutih misli i halucinatornih doživljavanja. Antidepresivi su lijekovi koji pobuđuju psihičke funkcije i pokušavaju činiti psihički status boljim, naročito na planu emocija i raspoloženja. Upitan da li nakon naglog prekida konzumacije antipsihotika može doći do manične epizode, svjedok je naveo da to ne može isključiti, no liječnik koji vodi pacijenta i poznaje ga, vodi brigu o preskripciji terapije da se ne događaju popratne nuspojave. Pojam drugog mišljenja, svjedok pojašnjava je dosta širok jer se može tražiti drugo mišljenje u odnosu na zdravstveni status bilo zbog tjelesnih ili psihičkih poteškoća, isto se može zatražiti i prilikom provođenja vještačenja na komisijama pa i na sudu, a ono označava ulaz u bit dijagnoze, postavljanje dijagnoze i suglasnost ili eventualno isključenje ranijeg mišljenja. Upitan je li proturječno da je dijagnoza akutni psihotični poremećaj, dok se u odnosu na pacijenata navodi da je bez psihotičnih produkcija u sadržaju, svjedok je pojasnio da se u otpusnom pismu pišu dijagnoze koje su bile prilikom prijema u bolnicu, a u sadržaju se opisuje psihičko stanje utvrđeno tijekom boravka u bolnici, s time da se u zaključku otpusnog pisma uvijek napiše aktualno stanje pri otpustu. Pri tome dijagnoze se pišu pri prijemu, a pri otpustu u zaključku se piše ono što je konstatirano i utvrđeno pri otpustu i sumarna dijagnoza. Kroz otpusno se pismo razradi dijagnoza koja je bila pri prijemu u bolnicu. Stoga dijagnoza akutni psihotični poremećaj pri prijemu nije kontradiktorna s činjenicom da u sadržaju nema psihotičnih produkcija. Prijemi u bolnicu vrlo su često vezani uz akutnu sliku stanja pa tako i akutni psihotični poremećaj, a da se pri otpustu također napiše takva dijagnoza, to nije u kontradikciji. Činjenica da je netko hospitaliziran četiri puta unutar jedne godine može se nazvati učestalom hospitalizacijom, odnosno opetovanom hospitalizacijom.

19.1. Odgovarajući na pitanje suda kako se kod pojedinog konkretnog pacijenta utvrđuje je li došlo do psihotičnih simptoma odnosno halucinacija i zabluda, stručni svjedok ČG je naveo da je u prvom redu dolazak psihijatru vezan za poremećaj psihičkog stanja, pri čemu okolina prva može registrirati promjenu u psihičkom statusu, a psihijatar je osoba koja isto može potvrditi ili isključiti. Ukoliko se radi o poremećaju psihotične razine, tada se osoba zadržava na liječenju i kroz opservaciju i primijenjenu farmakološku terapiju dolazi najčešće do terapijskog odgovora koji potvrđuje postojanje psihotičnog stanja. Tijekom liječenja provodi se i konzilijarna dijagnostička obrada kako bi se potvrdila dijagnoza. Vezano uz raniji navod da simptomi mogu nastati iznenada i bez posebnog povoda te da se u zadnje vrijeme to često viđa u kombinaciji uzimanja droge i alkohola, sve vezano uz nastanak psihotične dekompenzacije, pa na upit radi li se tu o učestalom konzumiranju droge i alkohola ili sporadičnom, pojedinačnom, vještak je naveo da je moguće i u jednoj i u drugoj situaciji. To se odnosi jednako na manične i depresivne epizode, s time da kod su-djelovanja alkohola i droge preteže manična epizoda. Kada se govori o pojavnosti psihotičnih simptoma nalik na šizofreniju onda se govori o F25., a psihotični simptomi mogu se pojaviti i nevezano uz alkohol i drogu. Kod emocionalno nestabilne ličnosti pojavnost teže kontrole impulsa ne mora trajati duže vrijeme i ono može biti trenutačno, dok kod bipolarno afektivnog poremećaja naročito u maničnoj fazi, ispoljavanje impulzivnog ponašanja, nekontroliranih postupaka i slično, traje znatno duže vrijeme i zahtijeva neodloživu psihijatrijsku skrb. Ispadi nekontroliranog ponašanja kod emocionalno nestabilne ličnosti traju relativno kratko, najčešće su uzrokovani nekakvim događajem iz okoline, dok kod bipolarno afektivnog poremećaja ne mora biti prisutan vidljiv povod, a trajanje impulzivnosti, povišenja aktivnosti i činjenja nekontroliranih radnji je duže i bez intervencije sa strane neće prestati. Vezano uz navod da se kod nekih pacijenata koji imaju dijagnosticiran borderline kasnije može pokazati da imaju bipolarni poremećaj, pa na upit kako se to dijagnosticira, svjedok je dodao da se promjene u ponašanju registriraju od strane okoline, no kod emocionalno nestabilne ličnosti moguće je da okolina tolerira takvo ponašanje, dok kod bipolarno afektivnog poremećaja rastu simptomi psihomotorne uzbuđenosti i pojačanog afektiviteta, tako da takva osoba najčešće dolazi psihijatru gdje se kroz opservaciju i terapijski program može utjecati na njegovo ponašanje. Potrebno je reći da na svaki od slučajeva koji dolaze psihijatru treba gledati ponaosob sa svim njegovim značajkama ličnosti, ali i uvjetima u sociokulturnom krugu gdje živi i boravi, tako da je psihijatrija dosta složena medicinska struka koja ne može podvesti svakoga pod isti nazivnik. Na daljnji upit, svjedok je dodao da se antipsihotici daju u psihijatrijskoj praksi i kada ne postoje psihopatološke misli jer koriste se za smirenje psihomotorike i realnije gledanje osobe na zbivanja oko sebe. Vezano uz raniji navod da se ne može isključiti da bi nagli prekid konzumacije antipsihotika mogao dovesti do manične epizode, upitan može li kroz svoju praksu reći da bi takvo što bilo više ili manje uobičajeno, svjedok je naveo da se to događa kad pacijenti sami prekinu medikaciju, a kada liječnik koji vodi pacijenta prekida terapiju antipsihotikom, tada je on u situaciji poznavanja pacijenta i procjene ishoda od toga. Olanzapin je antipsihotik i ako ga osoba u nekom trenutku ima u mokraći i krvi to znači da ga je konzumirala jer se izlučuje iz nje. Na upit opunomoćenika žrtava da li nakon psihotične epizode, nakon što je osoba uz intervenciju druge osobe izašla iz psihotične epizode, postoji kod te osobe sjećanje na ono što se dešavalo za vrijeme psihotične epizode ili ne, svjedok je iskazao da to ovisi o intenzitetu psihotičnog stanja i psihičkim promjenama, pa postoji mogućnost nesjećanja ili djelomičnog sjećanja. Sud je zabranio dodatno pitanje branitelja mora li doktor odnosno liječnik uvijek biti bezuvjetno u pravu što se tiče dijagnoze odnosno terapije, kao hipotetsko, neodređeno i nejasno, a na dodatna pitanja branitelja, svjedok ČG je naveo da se mišljenja različitih doktora vezano uz dijagnostiku i terapiju kod istog pacijenta mogu razlikovati. Upitan je li bitna količina olanzapina u krvi i mokraći u određenom trenutku, svjedok je naveo da on nije toksikolog, a niti farmakolog da bi odgovarao na pitanje može li olanzapin postojati u organizmu neovisno o tome pije li se antipsihotik. Upitan mogu li se i kod liječenja borderline i kod liječenja bipolarnog poremećaja zajedno davati antipsihotici i antiepileptici, svjedok je potvrdno odgovorio i dodao da to nije rijetko već naprotiv često. Na dodatna pitanja predsjednice vijeća jesu li dijagnoze F60.3 i F23 različite od dijagnoze F60.3, F23 per anamnezum, svjedok je naveo da to nisu različite dijagnoze, već navod per anamnezum znači samo da se do dijagnoze došlo iz razgovora s pacijentom. Dijagnoze F60.3 i F23, odnosno F23.2 mogu postojati zajedno, ali i ne moraju, to ovisi od pacijenta do pacijenta i kliničke slike. Na daljnje pitanje suda, svjedok je naveo da osoba s bipolarnim poremećajem i osoba koja ima bipolarnu akutnu dekompenzaciju nije ujedno i neubrojiva, odnosno ne mora biti ujedno i neubrojiva, to će se procijeniti po kliničkoj slici i načinu ponašanja osobe odnosno onome što ona radi, za svakog pojedinca u svakom konkretnom slučaju. Na dodatno pitanje branitelja, svjedok je dodao da takva osoba može biti neubrojiva, ali to kao što je već rečeno ovisi o kliničkoj slici i intenzitetu simptoma i procjenjuje se ponaosob za svakoga, ovisno o konkretnim okolnostima.

20. Osim ispitivanja stručnog svjedoka ČG, na prijedlog obrane pribavljena je i dokumentacija od Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske vezano uz, nakon događaja, zatražen i obavljen nadzor nad liječenjem optuženika prije inkriminiranog događaja, i to dopis Klasa 500-01/24-07/26, Urbroj 534-08/1-25-9 od 19. studenoga 2025. te u prilogu stručno mišljenje Hrvatske liječničke komore od 15. siječnja 2025., e-mail korespondencija, prepiska Hrvatske liječničke komore, Klinike za psihijatriju Sveti Ivan, dokumentacija Klinike za psihijatriju Sveti Ivan (list 1762-1815 spisa). Iz navedenih očitovanja u bitnome proizlazi da je Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor Hrvatske liječničke komore izvršilo uvid u cjelokupnu presliku medicinske dokumentacije, očitovanje ravnatelja Klinike za psihijatriju Sveti Ivan te liječnice TI, detaljno izložilo tijek liječenja optuženika te zaključilo da je liječenje optuženika u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan provedeno prema pravilima struke te su učinjeni svi kliničkim stanjem pacijenta indicirani medicinski postupci, dok stručni propusti u njegovom liječenju od strane liječnika nisu nađeni.

21. Potom, a s obzirom na to da je optuženik na kraju dokaznog postupka iznio obranu, dok u ranijim stadijima postupka nije iskazivao već se branio šutnjom, te da su u spis predmeta zaprimljeni i u dokaznom postupku pročitani netom navedeno očitovanje o provedenom nadzoru ranijeg liječenja optuženika, no i po službenoj dužnosti zatraženo očitovanje Zatvorske bolnice u Zagrebu vezano uz optuženikov boravak i tretman kroz vrijeme lišenja slobode, te je ispitan stručni svjedok ČG, po služenoj je dužnosti naloženo provesti dopunu psihijatrijsko–psihologijskog vještačenja, uzimanjem u obzir naknadno pribavljenih i u dokaznom postupku izvedenih dokaza.

22. U pisanoj dopuni nalaza, vještakinje – forenzični psihijatar Tija Žarković Palijan i klinički psiholog TSU, nakon prouke u tom nalazu zabilježene cjelokupne dokumentacije i izvedenih dokaza, ostale su kod zaključaka i ocjena danih u prvotno provedenom vještvu. Vještakinje su u mišljenju iznijele dijelove iskaza svjedoka događaja koji svaki na svoj način opisuju što su tada na počinitelju uočili, kako je izgledao te se ponašao, sve u vezi jednog od elemenata za procjenu ubrojivosti optuženika u vidu njegovog ponašanja tijekom i netom nakon počinjenog djela. Tako iznose, već ranije citirane dijelove iskaza VN („gledao kroz mene prozirnim pogledom“), DN („bio potpuno izvan kontrole, rastrojen,…pogled…kao da je sam vrag bio u njemu“), PH („djelovao zadihano i uzbuđeno…hodao i nije djelovao da se negdje žuti…“), te iskaze svjedoka FH („“…nije zaustavljao niti okretao već se nastavio udaljavati…tada počeo trčati…“), PI (…“kretao se polako kao da se šeta…okrenuo glavu prema meni, nakratko zastao vratio se pola koraka unazad i pogledao prema meni…“) i JH („…normalnim korakom se krenula udaljavati…lagano se nastavio kretati prema jugu…“), no i iskaze djece koji su roditeljima prepričavali kako je izgledao počinitelj, odnosno kako se ponašao (neki govore o lopovu, drugi da je izgledao kao policajac, treći ga nazivaju „killer“, razbojnik, „lik“, pa neki govore da je tukao učiteljicu šakama, ili pak da ju je „boksao“, jedna djevojčica govori da se smijao i počeo loviti djecu u razredu da su svi pobjegli, da je ČS stao pred njega s raširenim rukama, na što se taj čovjek u crnom smijao i počeo lupati ČS, veći broj djece govori o kapuljači ili pak „fantomki“ na glavi napadača koja se na snimci događaja ne uočava), te potom vještakinje utvrđuju da je riječ o svjedocima koji svojim laičkim riječima opisuju svoje subjektivne doživljaje tijekom iznimno stresne, životno ugrožavajuće situacije u kojoj su prestravljeni što sve utječe na percepciju čovjeka, pri čemu se ne dovodi u pitanje njihov doživljaj već se naglašava da takve životno ugrožavajuće situacije utječu na subjektivan doživljaj osobe. Potom vještakinje u dopuni nalaza i mišljenja prenose sadržaj izvješća o postupanju djelatnike policije prilikom zaticanja, savladavanja i uhićenja optuženika u sanitarnom prostoru Doma zdravlja Prečko te pojašnjavaju da eventualni iskazi tada prisutnih djelatnika policije ne bi bili relevantni za donošenje zaključaka o psihičkom stanju optuženika tempore criminis, sve stoga što je od događaja u školi do uhićenja optuženika prošlo oko 25 minuta, pri čemu je osim proteka vremena, na stanje optuženika prilikom uhićenja vrlo vjerojatno utjecalo postupanje policije, veći broj prisutnih policajaca, uporaba teleskopske palice u svrhu izbijanja noža iz njegove ruke, a što je sve za optuženika bila nesvakidašnja, neuobičajena i vjerojatno ugrožavajuća situacija. Potom vještakinje iznose zapažanja s pregledane snimke video nadzora Osnovne škole Prečko, kao i sa zgrabe u [adresa], te iznose, sve sukladno medicinskoj dokumentaciji detaljni tijek liječenja optuženika u razdoblju koji je prethodio inkriminiranom događaju. U ovoj stručnoj analizi utvrđuju da kroz čitavo liječenje optuženika, i u Klinici Sv. Ivan i u Klinici za psihijatriju Vrapče, nisu zamijećene bilo kakve psihotične dimenzije ili epizode, a što dodatno potvrđuje nalaz psihologa iz Klinike Sv. Ivan gdje se objektivnim tehnikama i upitnicima utvrđuje da je optuženik sklon izrazito negativnoj prezentaciji samog sebe zbog čega je onemogućeno dobivanje jasnog psihološkog profila. Nadalje, da kod njega dominiraju smetnje iz depresivnog kruga, dok se od autodestruktivnih ideacija i planova tada distancira, a u domeni ličnosti sugerirane su anksiozne tendencije. Istovremeno iz nalaza psihologa u Klinici za psihijatriju Vrapče proizlazi da optuženik formalno surađuje, submisivan je u kontaktu, afektivno je hladan, da se distancira od nedavnog prosuicidnog, prema navodu psihologa dijelom, možda, manipulativnog ispada koji elaborira po magijskom obrascu uz navod „sotona me navela“, ali bez prave psihotične dimenzije. Tada obiteljske odnose opisuje šturo, uz diskretne, hostilno nabijene zamjerke roditeljima, posebno majci i afirmira bizarni, navodno kolekcionarski interes za skupljanje noževa, slabo prijemljiv za konfrontacije, deklarira kritičnost spram maladaptivnog obrasca prilagodbe i intrinzični interes za terapiju i „rad na sebi“, uz primjedbu psihologa da je to neuvjerljivo, manipulativno, a u cjelini i prema psihologu Klinike za psihijatriju Vrapče, stječe se dojam značajnih poteškoća socijalne i profesionalne prilagodbe, u okviru granične strukture ličnosti. Jednako tako, u psihologijskoj obradi provedenoj tijekom prvotnog vještačenja u lipnju 2025. kod optuženika se uz naglašenu simulaciju psihotičnih doživljavanja, na području ličnosti uočava poremećaj ličnosti kojeg karakteriziraju emocionalna nestabilnost i nezrelost, senzitivnost na odbacivanje kada reagira nekontroliranom agresijom auto ili hetero predznaka, uz smanjenu empatiju, a težnju uzbuđenjima i rizičnim aktivnostima, sklonost impulzivnom i nepredvidivom reagiranju bez uvida u moguće posljedice, slabije učenje iz vlastitih pogrešaka i bez razmišljanja o dugoročnim ciljevima, smanjene sposobnosti socijalnog prilagođavanja.

22.1. Nastavno na sve analizirano i utvrđeno, vještakinje forenzični psihijatar i klinički psiholog dopunom nalaza i mišljenja glede stanja optuženika ponavljaju da se prilikom ocjene ubrojivost optuženika tempore criminis, sagledavaju njegovi postupci prije, u trenutku i nakon počinjenja djela, te se uzima u obzir njegovo kognitivno funkcioniranje, orijentacija u vremenu, prostoru, prema sebi i drugima, te voljno nagonska komponenta, odnosno može li upravljati svojim postupcima, eventualna intoksiciranost te postojanje bolesti koja dovodi do psihotičnosti odnosno gubitka dodira s realitetom. O optuženikovom stanju prije počinjenja djela iz dostupne medicinske dokumentacije zaključuju da se od prvog pregleda psihijatra 27. studenog 2023. do otpusta sa zadnjeg bolničkog liječenja 20. prosinca 2024. nikada nije evidentiralo heteroagresivno ponašanje, za koje nije bilo nikakvih naznaka, niti se takvo ponašanje može predvidjeti, već je uočena suicidalnost, dakle autodestruktivno ponašanje, a tijekom cijelog perioda nije evidentirana psihotična simptomatika, odnosno manifestni psihotični simptomi. Od početka liječenja klinička slika se mijenjala, od depresije, psihotičnog poremećaja, socijalne anksioznosti, da bi se konačna dijagnoza definirala kao granični poremećaj ličnosti F60.3, što je potvrđeno i provedenim vještačenjem. Na kognitivnom planu uočavaju se tendencije pripremanja za predmetna djela, kroz prikupljanje informacija o FI, igranje nasilnih videoigara, kolekcionarsko skupljanje noževa, navode majke PS o izostanku osude optuženika u odnosu na masovno ubojstvo djece u Beogradu, traženju svog djeda KI da ga vodi u streljanu. Osim toga vještakinje, glede procjene kognitivnih sposobnosti, uzele su također u obzir obranu optuženika s rasprave i dijelove u kojima iskazuje o fascinaciji nožem i svojim osjećajima kada bi ga uzeo i ruke i osjećao se kao da je pripadnik ATJ Lučko, poseban jer se bori oružjem za blisku borbu, a ostali ga pripadnici štite puškama, kao i dio obrane kada navodi kada je i koje noževe kupovao, i koje je imao u posjedu u vrijeme netom prije počinjenja djela, kao i činjenicu da su pretragom doma oca optuženika pronađena tri noža različitih duljina oštrica, svi s djelomično nazubljenom oštricom i pripadajućim futrolama, a uzele su u obzir i činjenicu da je pretragom računala koje je optuženik koristio pronađeno ukupno 823 zapisa o izvršenim internetskim pretraživanjima interneta pojmovi „knife“ (nož), „knives“ (noževi), „school“ (škola), „massacre“ (masakr), „sword“ (mač), katana, te događaja koji se 22. prosinca 2012. dogodio u SAD-u, u gradu Sandy Hook, gdje je počinitelj izvršio napad na osnovnu školu, i to animacije napada i vremenske linije samog napada. Osim toga, vještakinje ponavljaju da je i njihova i psihologijska obrada Klinike Sveti Ivan, kao i Klinike za psihijatriju Vrapče pokazala da se optuženikova intelektualna i mnestička efikasnost kreće od graničnog do prosječnog nivoa, a aktualno su bile snižene zbog crta ličnosti i djelom ne ulaganja optimalnog napora, odnosno pokušaja kontroliranja testne situacije. Slijedom svega netom navedenog, vještakinje zaključuju da je, što se tiče kognitivnih sposobnosti, optuženik bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka. Nadalje, pregledom nadzornih snimki od 20. prosinca 2024. vidljivo je da u 9:12 sati optuženik pije piće ispred zgrade u [adresa] u [adresa], djeluje mirno, staloženo, vidi se da je zastao, popio piće čiju ambalažu nije samo odbacio, nego ju je odbacio točno u određeno mjesto, nakon čega odlazi i normalnim hodom u crnoj odjeći dugih rukava i s rukavicama na rukama ulazi u školu, a kretanje po školi ujednačenih je koraka, sa svrsishodnim pokretima, dobro je orijentiran u prostoru kojim se kreće, testira realitet prostora i vremena, skreće desno u hodnik te se prvi krikovi na nadzornoj snimci čuju 15ak minuta kasnije što upućuje na zaključak da se to vrijeme unutar prostora škole skrivao, vjerojatno dok se svi ne skupe u razred obzirom je bio odmor nakon drugog školskog sata, zatim je vidljivo kako, sada u majici kratkih rukava, skreće desno u hodnik, a potom kreće prema izlazu iz škole, gleda u svoju lijevu šaku na kojoj ima rukavicu i iz koje kapa krv duž cijelog hodnika, a u desnoj ruci drži nož te je vidljiva krv na desnoj podlaktici, da bi se na ulaznim vratima škole vidjelo da nožem kojeg je držao u desnoj ruci tri puta zamahuje prema djetetu, a potom se udaljava iz škole te je na nadzornim snimkama vidljivo da ulazi u prostorije Doma zdravlja Prečko, gdje se vidi da na lijevoj ruci više nema rukavicu. Iz navedenog vještakinje zaključuju da je optuženik mogao upravljati svojim postupcima, odnosno imao je sposobnost vladanja svojom voljom i svojim postupcima. Osim toga, dopunom nalaza i mišljenja vještakinje ističu kako stručnom ocjenom svega pregledanog, pročitanog i analiziranog zaključuju da je počinjeno kazneno djelo planirano sa željom da se ostvari, da nekoliko godina počinitelj živi s idejom s kojom se identificirao preko videa i informacija o FI te se pripremao istražujući pojmove vezane uz to, kupovao noževe, eksperimentirao suicidima u svrhu počinjenja glavnog suicida koji nije uspio izvršiti. Nadalje, ocjenjuju da prije počinjenja djela, u trenutku počinjenja djela te poslije počinjenja njegove radnje teku u kontinuitetu, a analizirani dijelovi pokazuju svrsishodnost postupaka, a te radnje i postupci ne zaobilaze one psihičke funkcije koje se nazivaju sviješću, iz čega proizlazi da svijest nije bila isključena. Pri tome dodaju da dostupni psihijatrijski ordinirani lijekovi niti njihova koncentracija nisu i ne mogu utjecati na namjeru osobe da nešto učini, bilo suicid ili homicid, eventualno mogu usporiti ili odgoditi neku radnju, a što se tiče verbaliziranih glasova, oni ne proizlaze iz bolesti i njihovo prezentiranje nije vjerodostojno, niti po pravilima struke niti po načinu iznošenja, čak se nalazi pretjerivanje koje nadilazi doživljavanje pravih duševnih bolesnika, dok nalazi provedenih liječenja ne pokazuju uvjerljive psihotične sadržaje, što potvrđuju i sva psihologijska testiranja od drugih neovisnih psihodijagnostičkih postupaka. Zaključno, vještakinje su mišljenja da je optuženik u potpunosti shvaćao značenje svojih postupaka i mogao je upravljati svojom voljom, jer djelo je planirano, pripremano i izvršeno u svjesnom stanju te je optuženik mogao shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom što pokazuju kliničko forenzička psihijatrijska i psihologijska obrada, analiza spisa i sinteza mišljenja. No, uzimajući u obzir dob optuženika, utvrđen sindrom borderline, anksioznost, njegovu nezrelost, mišljenja su da je to moglo dodatno utjecati na motivaciju za izvršenje kaznenog djela, koju vještakinje nalaze u želji da postane važan i trajno zabilježen u povijest, zbog čega smatraju da je bio smanjeno ubrojiv, ali ne i u bitnom stupnju.

22.2. Iznoseći nalaz i mišljenje na raspravi, nakon dopune vještačenja, forenzični psihijatar i klinički psiholog, ostale su kod svog pisanog nalaza i mišljenja te dopune istog, nakon čega je, na zahtjev branitelja, a uz odobrenje vijeća prvi pitanja vještakinjama postavljao branitelj optuženika, međutim prvo je pitanje, a jer je zapravo predstavljalo vrijednosno negativnu konstataciju, po vijeću zabranjeno. Na pitanje jesu li analizirale iskaze svjedoka PS i TS, vještakinja psihijatar je navela da na prvom iskazivanju PS i IA nisu govorili ništa od onog o čemu su iskazivali kasnije, a vezano uz glasove i prijateljstvo optuženika s UI, zbog čega to njihovo iskazivanje ne izgleda vjerodostojno, a osobito jer su u iskazima govorili da su odlazili na preglede sa sinom, optuženikom, baš stoga što on ne bi doktorima sve govorio kako treba, pa je za očekivati da bi, da su imali saznanja o glasovima ili o takvoj osobi koja prijateljuje s njihovim sinom, tada o tome iskazali doktorima, a budući iz dokumentacije ne proizlazi da bi to učinili, ovo kasnije iskazivanje o saznanju o tome ne izgleda autentično i uvjerljivo. Nadalje, dodala je da otac koji je doveo na dan počinjenja djela svoga sina doktoru iskazuje da nije ništa primijetio da bi odstupalo od njegovog ranijeg izgleda ili ponašanja. Isto tako jasno je u iskazima roditelja nesuglasje o posjedovanju noževa kada prvo ne znaju za iste, a onda znaju za dva, pa iako je sud taj koji cijeni vjerodostojnost iskaza, i vještakinje kada u izradi nalaza čitaju spis, i kada primijete da je to neuvjerljivo, moraju isto navesti i ne može im biti podloga za ocjenu. Na daljnje pitanje gdje se u mišljenju nalazi analiza citiranih iskaza vještakinja je ustvrdila da ne razumije što branitelj misli kada govori analiza i što podrazumijeva pod analizom, no u obzir su uzele one dijelove iskaza svjedoka koji su im bili nužni za davanje nalaza i mišljenje te ih i razmotrili. Ponovila je da su svjedoci, kao laici, svojim laičkim riječima opisali svoje subjektivne doživljaje tijekom iznimno stresne, životno ugrožavajuće situacije gdje su prestravljeni, što svakako utječe na percepciju svjedoka, pri čemu ne impliciraju upitnost tih doživljaja već naglašavaju da takve situacije utječu na subjektivni doživljaj osobe. Pri tome, dodaje da su naznačile i zapažanja djece kako su ih prenijela svojim roditeljima, svjedocima te svako pojedino zapažanje pojedinog djeteta daje po dio slike, koje kada se ukupno spoji, daje jednu ukupnu sliku onoga što se tamo događalo, a što je od utjecaja na davanje nalaza i mišljenja i ocjenu stanja optuženika. Istovremeno, naglasila je da su imale i analizirale i video snimke koje su upotpunile stanje optuženika prije i poslije kaznenog djela. Ponovljeno suštinski isto, no drugačije formulirano, pitanje branitelja sud je zabranio jer su vještakinje netom na isto odgovorile. Na pitanje branitelja jesu li vještakinje uočile da postoji još koja dijagnoza kod optuženika osim one koju su navele u svojem zaključku, vještakinje su pojasnile da je dijagnoza ta koju su u zaključku navele, kao i da su uzele u obzir sve, primjerice spominjala se i dijagnoza F.23., a to je prolazni psihotični poremećaj. Vidjele su prijemni zapisnik optuženika u Vrapče od 30. prosinca 2024., a na pitanje zašto dijagnozu F.29 nisu navele u svom zaključku kao i što je točno F.29, vještakinja je pojasnila da kada se zaprimi pacijenta kod kojeg je jedna radna dijagnoza, taj akutni psihotični poremećaj, onda se ne zna što će se dalje razviti, da li će to doći do nekog definiranog stanja, da li će biti psihoza ili ništa od toga nikad neće biti, tada se koristi F.29 kao jedna nespecificirana psihoza koja na ništa ne upućuje, koja je neodređena i pitanje je da li će se u budućnosti potvrditi, pri tome su vještakinje ispravile branitelja uz navod da nije riječ o nalazu Vrapča nego bolnice Sv. Duh, nakon počinjenja djela, koju su liječnici u toj dokumentaciji naveli, a nisu potkrijepili nalazom psihijatra. Radi se o prijemnom zapisniku bolnice Sveti Duh gdje je F.29 dan kao per anamnezum, dakle iz onoga što je netko rekao, a ne iz samog utvrđenja koje bi doktor utvrdio, dok u otpusnom pismu Klinike Vrapče stoji dijagnoza poremećaja ličnosti te psihotični poremećaj u opservaciji ili promatranju, što znači da se tek treba vidjeti što će biti, te se navodi i stanje nakon pokušaja suicida, per heteroanamnezum, što znači da su i podatak da je pokušan suicid dobili od drugih, a nisu ga sami utvrdili. Vještakinja psihologinja je pri tome napomenula da Klinička bolnica Sveti Duh nije psihijatrijska bolnica i nema psihijatrijski odjel niti službu psihijatrija te po potrebi traže konzilijarni pregled psihijatra koji su u ovom slučaju i učinili u dva navrata te je dokumentacija bila temelj za prijem u Vrapče 30. prosinca 2024. pri čemu su u nalazu navedene dijagnoze otpusta koje su dali psihijatri u psihijatrijskoj bolnici, pa tako cijelo vrijeme pa i u ovom nalazu dijagnoza je F.60.3. Na pitanje protežu li se F.23 i F.23.2 kroz cijelo vrijeme kao dijagnoze za optuženika, vještak psiholog je navela da je u ekspertizi jasno napisano da se od početka liječenja klinička slika optuženika mijenjala od depresije preko psihotičnog poremećaja, socijalne anksioznosti pa čak i u jednom nalazu paničnog poremećaja, da bi se to konačno definiralo kao dijagnoza F.60.3., granični poremećaj ličnosti. Na pitanje znači li to da su dijagnoze F.23 i F.23.2 bile periodične, vještak psihijatar je navela da je to točno, no bez psihotičnih sadržaja kao što je to naglašeno u svakoj medicinskoj dokumentaciji. Na pitanje branitelja tko može biti „drugi“ kod dijagnoze per anamnezum, vještakinje su navele da to može biti sam motrenik ili njegove bliske osobe koje iznose sadržaje koji mogu uputiti na taj F.29 za koji ih se pita, a znači neodređenu, nespecificiranu, neorgansku psihoza, pri čemu je ta dijagnoza irelevantna jer nije utvrđena kod optuženika, a onaj tko ju je stavio zapravo znači samo da ostavlja mogućnost da će se u budućnosti psihoza možda razviti, a možda i neće. Na pitanje branitelja, vještakinja je potvrdila da u cijeloj medicinskoj dokumentaciji nikada nije bilo evidentirano hetero agresivno ponašanje za koje nije bilo naznaka, a glede otpusnog pisma Klinke za psihijatriju Vrapče gdje je optuženik bio od 24.04. do 06.05.2024. koje su pročitale i navoda istog koji glasi: "reaktivno je podložan dubljim depresivnim otklonima u funkcioniranju /(očaj beznađe). U jačem/kumuliranom stresu ne može se isključiti mogućnost autodestruktivnih (suicidalnih) a i hetero agresivnih poriva", iskazale su da ono što se ne može isključiti ne može se ni potvrditi, jer da su to doktori tada potvrdili, onda bi pokazali i naznačili da su oni vidjeli naznake tog hetero agresivnog ponašanja i tada pacijenta ne bi otpustili s liječenja, a ovako su ostavili hipotetsku mogućnost, što ne znači da će se to ikada dogoditi. No bitno je naglasiti to da za slučaj da su to doista i utvrdili kod optuženika, ne bi ga tada otpustili iz bolnice, a ovdje je riječ o otpusnom pismu. Potom je sud zabranio pitanja branitelja optuženika koja glase: "Možete li mi onda reći da li vi tvrdite da je mišljenje jednog psihijatra onda hipotetičko." te "Vaše boldanje u nalazu čemu služi?", kao i "Zašto je u nalazu i mišljenju na strani 185. kod prijenosa nalaza – otpusnog pisma Vrapča u tekstu "zaključno se stječe dojam dekompenzacije u okvirima primarne vulnerabilne strukture" označeno boldanim slovima, a dio u kojem se navodi da se ne može isključiti sklizavanje u dublji regres nije boldano.“, kao sugestivna i nevažna. Međutim, vještakinja psihijatar imala je potrebu pojasniti da sklizavanje u dublji regres branitelju očito znači nešto drugačije nego što znači psihijatru i psihologu. Primjerice dublji regres osobe koja ima primarno vulnerabilnu strukturu ličnosti može biti i to da se odrasla osoba ponaša izuzetno djetinjasto, pri tome ponavljajući da se radi o psihologijskom nalazu gdje se nešto ne može utvrditi, ali ne može niti isključiti, dakle nije evidentno. Na pitanje branitelja na temelju čega su zaključile da je riječ o djelu koje je planirano sa željom da se ostvari, vještakinje su navele da su to u nalazu i mišljenju već odgovorile, te ponovile da su zaključak donijele na temelju činjenice da je iz svega evidentno da je optuženik s tom idejom živio od trenutka masakra u Beogradu što iskazuje majka u svom prvom iskazu da je djeda molio da ga uputi na streljanu ili da ga pouči pucanju, ali je bio odbijen zbog tog što je maloljetan, od srednje škole prema svojim pričanjima živi s idejom o FI, o čemu svjedoče i internetski ispisi koliko puta je tražio informacije o tome pa onda i ključne riječi masakr, noževi i slično, što je sve navedeno u nalazu. Osim toga i optuženikovo skupljanje noževe i eksperimentiranje sa suicidima. Nadalje, način na koji je on opisao da je glas ušao u njegovu glavu nakon što je pogledao video, takva mogućnost ne postoji u psihijatriji niti se tako ponašaju i manifestiraju halucinacije. Naime, na halucinacije se ne može utjecati niti se one mogu mijenjati kada osoba napravi ono što one od nje zahtijevaju, takvo što ne postoji, to je simulirana fantazija. Prema tome sve navedeno govori u prilog da se ta negativna identifikacija s počiniteljem u SAD-u iz 2012. na neki način svidjela optuženiku pa kako nije imao mogućnost da bude pozitivan u svom nekom drugom krajnjem ponašanju, odabrao je negativnu identifikaciju i za nju se pripremao. Na pitanje branitelja kako vještakinje objašnjavaju da optuženik pretražuje događaje iz SAD-a u svibnju 2024., a nakon tri dana čini pokušaj suicida, sve vezano uz navod da je to pretraživanje pokazatelj planiranja događaja koji se odvio u Zagrebu, zastupnica optužbe je reagirala protivljenjem smatrajući pitanje nerazumljivim, a vještakinja je pojasnila i istaknula da je prema dokumentaciji optuženik pri zaprimanju u bolnicu 25. svibnja 2024. sam izjavio da je pokušao rezati žile kako bi izbjegao odlazak u dnevnu bolnicu, što je naznačeno u tom nalazu. Osim toga prema stanju stvari uvjerenja su da je u tom planiranju, optuženik dugo razmišljao o tome što će učiniti i vjerojatno vagao bi ili ne bi i kad bi i kako bi, to sigurno nije bila odluka tipa „sad pomislim i odmah napravim“ jer to nikada niti ne ide tako. Na pitanje branitelja jesu li u nalazu i mišljenju selekcionirale iskaz optuženika dan kod doktora prilikom pregleda i liječenja, kao i druge navode optuženika na način da su dijelove njegovih navoda izdvojile u svrhu potvrđivanja svog zaključka, a druge dijelove nisu, vještakinje su istaknule da to nije točno, jer vještačenju prilaze bez predrasuda i bez unaprijed zamišljenog scenarija, već analiziraju, provode testove i utvrđuju ono što kao rezultat dobiju. Vještakinja psiholog je dodala da je navod o tome da je u svibnju pokušaj suicida bio radi izbjegavanja dnevne bolnice potvrđen i navodima majke i oca optuženika prilikom davanja iskaza tijekom istrage. Na pitanje branitelja na temelju čega su dali mišljenje o načinu i afektivnoj pratnji verbalnog izražavanja kajanja koje je optuženik dao na raspravi na kojoj nisu bile prisutni pa na temelju čega daju mišljenje naznačeno u predzadnjem odlomku strane 207 nalaza, vještakinje su odgovorile da u tom odlomku dopune nalaza i mišljenja piše citat sa strane 13. prvotnog nalaza i mišljenja te se ovaj njihov zaključak odnosi na afektivno stanje i pratnju optuženikovog izražavanja kajanja kada je o istome govorio u intervju koji su one s njim provodile i bile mu prisutne u Neuropsihijatrijskoj bolnici Popovača, naravno to se ne odnosi na ono što je iskazao na raspravi jer ga tada nisu vidjele. Na daljnje pitanje branitelja, a vezano uz navod iz drugog odlomka lista 208. dopune nalaza u kojem su vještakinje kao motiv naznačile želju da postane važan i zabilježen u povijesti, pa na upit temeljem čega su takvo mišljenje dale, vještakinje su odgovorile da su iz cjelokupne analize i intervjua utvrdile da se optuženik identificirao s FI koji je počinio to što će zauvijek ostati zabilježeno i što će regrutirati nove fanove i negativnu identifikaciju s takvim osobama i tome je težio i ovaj počinitelj, a isto tako njegova identifikacija sa specijalnom jedinicom ATJ Lučko koju su imale priliku i osobno vidjeti kada je bio u Popovači radi vještačenja, gdje se on kod pripadnika te jedinice raspitivao o tome kakva im je oprema, oružje i da li su nekog ubili, a tada optuženik nije imao smetnje o kojima je iskazivao u intervjuu s njima, nego je uživao u tome, a i u dijelu spisa koji su kasnije analizirale isto tako su vidjele da je to isto ponovio u svom iskazu pred sudom da se on vidi kao važan, kao sudionik ATJ Lučko, a to se bilježi na internetu, novinama i kada netko pretražuje nalazi takve podatke, znači trajno ostaje zabilježen u povijesti, pri čemu se neki toga gnušaju, a neki dive i tako se stvaraju novi počinitelji.

22.3. U nastavku ispitivanja vještakinja, nakon kratkog prekida, na pitanje branitelja mogu li pojasniti činjenicu da se od prvog dana liječenja u dijagnozama čitavo vrijeme spominju F.60, F.23. i F.23.2. da bi u listopadu bila naznačena samo dijagnoza F.60., a nakon nemilog događaja se ponovno navode F. 60 i F. 23, vještakinje su odgovorile i pojasnile da je od 27. studenog 2023., dakle prvog susreta s psihijatrom pa do 30. prosinca 2024., optuženika pogledalo ukupno 17 psihijatara i tri psihologa koji imaju objektivne tehnike koje im pomažu pri postavljanju dijagnoze, pri tome riječ je četiri različite ustanove, Vrapču, Jankomiru, Popovači i dr. K. Dakle niti jedan od tih liječnika, ukupno 21 stručnjak, obrazovan specijalist koji se specijalizira cijeli svoj radni vijek, nije potvrdio tijekom svog gledanja i rada s optuženikom, psihotične elemente odnosno psihotična proklizavanja i simptome kod optuženika. Osim toga od 30. prosinca 2024. do danas, optuženik se nalazi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu gdje je u praćenju 18-tog psihijatra i četvrtog po redu psihologa, dakle gotovo godinu dana se više ne spominje nikakva dijagnoza iz spektra od F 20 do F 29 - spektra psihotičnih poremećaja, već je u zadnjem izvješću navedena dijagnoza F.43 – krizno stanje što je logična posljedična dijagnoza na događaj i ponovno F.60.3., te su nakon toga odgovorile pitanjem da li ukupno 22 ljudi griješi. Na pitanje provlačenja različitih dijagnoza, gore konkretno naznačenih kroz liječenje optuženika, vještakinje su istaknule da su već nekoliko puta pojasnile, dakle to je dijagnoza koja se postavlja kao moguća, i to iz anamnestičkih podatka koje daje pacijent, koja se može i ne mora razviti u pravu psihozu, pri čemu je za ponoviti da se zadnjih gotovo godinu dana optuženik liječi iz sigurnosnih razloga u Zatvorskoj bolnici, bez obzira što je optuženik naveo da ima glas i dalje, iako je pri provođenju vještačenja iz lipnja jasno tada rekao da glasova više nema od kada je počinio to djelo, i da ako mu se glas javi da će odmah to nekome prijaviti, dakle u zadnjih godinu dana u Zatvorskoj bolnici nisu zabilježeni u dokumentaciji psihotični simptomi i elementi, ni glasovi ni bilo što drugo. Osim toga, vještakinje su navele da je jako važno konstatirati i to da se pacijenti koji su u akutnom psihotičnom stanju ne ponašaju na način kako se optuženik ponaša, pa i u smislu da je primjerice optuženik u stanju, kao na raspravi na kojoj su ispitivane, pratiti raspravu koja traje od 9 sati, bez ikakvih ispada, pri čemu pacijenti koji imaju slušne halucinacije odaju svojim ponašanjem da čuju neke glasove što može primijetiti i običan promatrač. Pitanje branitelja "znači li to da mi odbacujemo mogućnost psihotičnih epizoda tijekom ovih dana koji su relevantni?“, zabranjeno je kao neodređeno, a po pojašnjenju da li odbacuju mogućnost akutnih psihotičnih epizoda u svakoj prilici kada je optuženik zaprimljen na liječenje u vremenu prije događaja ili u događaju, osim 24. travnja 2024. kada ga je otac odveo u Vrapče, vještakinje su ponovile da kroz cijeli tijek liječenja nisu zabilježeni psihotični simptomi, samim prijemima, liječenju i otpustima optuženika nisu bile prisutne pa ne mogu s potpunom sigurnošću reći je li toga bilo ili ne, ali otpusna pisma su iscrpna i opisuju, kao što je i stručni svjedok dr. ČG potvrdio, kako status pacijenta kod njegovog prijema, tako i tijek liječenja i njegovo stanje prilikom otpusta, u kojem niti jednom nije zabilježen psihotični poremećaj, ispad, epizoda. Na pitanje branitelja kako tumače da je nakon ukidanja lijeka Zypadhera u listopadu, nakon događaja u nalazu od 30. prosinca, opet bio prijedlog liječenja s olanzapinom koji je djelatni sastojak lijeka Zypadhera, vještakinje su navele da je ovaj lijek registriran kao antipsihotik, ali se on ordinira i kod drugih stanja, primjerice nesanice, nemira, konfuznog stanja, u kombinaciji s drugim lijekovima ili u određenim ordiniranim dozama. Na pitanje slažu li se vještakinje s odgovorom stručnog svjedoka ČG da nakon naglog prekida konzumacije antipsihotika može doći do manične epizode i da se to ne može isključiti, vještak psihijatar je odgovorila da je to točno, ali se ne može niti tvrditi da će doći. Naime, to je hipotetski govoreći te se hipotetski ne može isključiti niti potvrditi nastanak ili izostanak manične epizode nakon naglog prekida uzimanja lijeka, jer svaki pacijent ima individualne karakteristike i načine na koje odgovara na primjenu određene terapije i prekid određene terapije. Na daljnje pitanje na temelju čega utvrđuju da baš ovdje nije došlo do takve reakcije odnosno manične epizode i to baš u vrijeme počinjenja djela, vještakinja je navela kako nema dokaza da bi to tako kod optuženika bilo, pri čemu iz toksikološkog vještačenja proizlazi da je kod optuženika pronađen olanzapin u krvi odmah nakon počinjenja djela, ali i kombinacija raznih lijekova, dok onaj tko poznaje manične i depresivne epizode ne može ih na taj način tumačiti odnosno, ne može ih tumačiti samom činjenicom nedostatka nekog lijeka. Ne zna napamet kada je rađen toksikološki nalaz no iz dokumentacije proizlazi da je uzorak krvi i mokraće uzet 20. prosinca 2024. u 16,30 sati. Na pitanje branitelja je li bitna koncentracija olanzapina u krvi ili sama činjenica da je on zamijećen u krvi, vještakinje je navela da to ovisi o kliničkoj slici, pri čemu su napomenule da nisu farmakolozi niti toksikolozi. Na pitanje koje su nuspojave lijeka Depakine Chrono vještakinje je iskazala da je to stabilizator raspoloženja, a svaki lijek ima svoje djelovanje na svakog pojedinca drugačije, glede nuspojava tog lijeka i psihičkih poremećaj svaki pacijent ima svoju reakciju ili je nema na neki lijek, i svaki psihijatar za slučaj postojanja nuspojava i ekstrapiramidnih smetnji to bilježi u svojim nalazima, ako se i kada one pojave. Po predočenju dijela dokumenta ispisanog sa službene stranice HALMED-a vezano uz lijek Depakine Chrono u kojem su naznačene nuspojave konzumiranja ovog lijeka, među ostalim da je česta nuspojave kod psihijatrijskih poremećaja stanje konfuzije, halucinacije, agresivnost, agitacija, poremećaj pažnje, pa na upit mogu li vještakinje sa sigurnošću utvrditi da ovaj lijek nije utjecao na okrivljenika i njegovo ponašanje, odgovorile su da nisu farmakolozi ni toksikolozi, no da svaki lijek, pa tako i običan diuretik ili analgetik, utječe drugačije na svakog čovjeka. Osim toga dodale su da je 29. listopada 2024. uveden samo Depakine Chrono koji se dalje proteže sve do kraja, do počinjenje djela, uveo ga je doktor koji je optuženika liječio, a taj je lijek optuženik i ranije konzumirao. Prvi puta kada je taj lijek ordiniran sam, bez antipsihotika, otpusna dijagnoza bila je samo F.60.3., znači nije bilo psihotičnih simptoma, to se nije primijetilo, a to se sada po branitelju navodi kao nuspojavu tog lijeka. Nakon toga opet u prosincu 2024. imamo isti lijek i opet dijagnozu F.60.3. iz čega proizlazi da tijekom perioda od gotovo dva mjeseca nisu se primijetile nuspojave koje navodi obrana, a što sigurno bi da su one bile prisutne. Iz onoga što je glede ponašanja i postupaka optuženika zabilježeno na video snimkama prije počinjenja djela i u vrijeme počinjenja djela te iz iskaza svjedoka ne proizlazi da bi počinitelj tada bio u stanju konfuzije, s poremećajem pažnje ili pod utjecajem halucinacija. Ponavljajući ono što su već više puta navele u nalazu i usmeno, vještakinje su naglasile da osoba koja je pod utjecajem zvučnih halucinacija ne može sjediti mirno i na nikakav način odavati dojam da je pod zvučnim halucinacijama, a vezano uz samo vrijeme počinjenja radnje počinitelja vidljive na snimci su svrsishodne, sinkronizirane, orijentacija je u cijelosti održana, kod kretnji nema znakova uznemirenosti, radnja je u kontinuitetu i ne zaobilazi one psihičke funkcije koje nazivamo sviješću. Pojašnjavajući značenje navoda iz trećeg odlomka na strani 206. dopune nalaza i mišljenja vještakinje su navele da se o psihičkom stanju počinitelja u trenutku počinjenja djela ne mogu očitovati razmatrajući njegove navode jer tvrdi da se ničega ne sjeća, no o njegovom psihičkom stanju zaključuju prema svim okolnostima naznačenim u nalazu i mišljenju i podataka u spisu predmeta. Ponavljaju da ne mogu zaključivati iz onoga što bi o tom mogao reći optuženik budući on tvrdi da se ne sjeća, no to ne znači da uopće nije moguće zaključivati o njegovom psihičkom stanju. Na pitanje predsjednice vijeća, a vezano uz navod o djelovanju lijeka na svijest osobe i temeljem čega su procijenili da u konkretnom slučaju uzimanje ili ne uzimanje lijeka nije u vezi s utvrđujem ubrojivosti, vještakinje su navele da niti jedan lijek ne može utjecati na namjeru nekoga, on može usporiti osobu pa na taj način može odgoditi djelovanje osobe, ali ne može utjecati na njegovu namjeru, bilo da je riječ o suicidu ili homicidu. Zaključno su dodale da duševni bolesnici vrše djela ubojstva unutar obitelji, što su pokazali brojni znanstveni istraživački radovi praćenja učina tih djela, a da u pravilu osobe s poremećajima osobnosti napadaju druge ljude bez da su s njima u nekoj vezi, uz navod vještakinje psihijatra kojim ističe da, obzirom na to da liječi ljude koji su psihički bolesni, ne želi da oni budu stigmatizirani da će napasti svakog čovjeka, oni ne napadaju ljude bez razloga, izvan obitelji, već je takvo što doista rijetkost.

23. Nakon provedenog prvotnog vještačenja, pisanog nalaza i mišljenja, dopune pisanog nalaza i mišljenja, te u dva navrata iznimno detaljnih usmenih nalaza i mišljenja u kojima su vještakinje jasno, razložno, uz pojašnjenja i analize odgovorile na sva pitanja suda i stranaka, osobito obrane optuženika, ovaj je sud psihijatrijsko- psihologijsko vještačenje forenzične psihijatrice Tije Žarković Palijan i kliničke psihologinje TSU, prihvatio u cijelosti. Ovo ne samo stoga što je vještačenje provedeno od strane stručnih i za ishod postupka u cijelosti nezainteresiranih osoba, već i jer su vještakinje odgovarajući, kako na dijelom općenita, tako i na iznimno detaljna, brojna i sveobuhvatna pitanja potpuno jasno, logično i uvjerljivo otklonile svaku sumnju u stručnost i pravilnost svojih nalaza i konačnog zaključka, a njihovi zaključci po ocjeni ovog vijeća nisu dovedeni u pitanje ni sumnju niti jednim izvedenim dokazom, tako ni iskazom stručnog svjedoka ČG. Pri tome, ovo vijeće nalazi prigovore obrane na subjektivnost vještakinja, u cijelosti neutemeljenima. Ovo stoga što s jedne strane ovaj sud nije našao ni jedan objektivan razlog na strani vještakinja za takvu ocjenu, dok činjenica što se obrana ne slaže s nalazima i zaključcima vještakinja ne može biti temelj ocjeni da bi na strani vještakinja postojale predrasude u odnosu na osobu optuženika, pri čemu razmatranjem samog vještačenja ovaj sud nalazi da obrana nije u pravu kada tvrdi da su vještakinje zanemarile, odnosno da nisu analizirale onaj dio dokaza koji bi mogao ići u korist optuženika. Naime, iz provedenog, kako pisanog, tako i usmenog vještačenja jasno proizlazi da su proučile cijeli spis predmeta, sve provedene materijalne i personalne dokaze, osobito medicinsku dokumentaciju o ranijem liječenju optuženika, dokumentaciju nakon počinjenja djela i onu koja postoji o njegovom psihičkom stanju i liječenju kroz čitavo vrijeme lišenja slobode. Osim toga, provele su forenzički intervju, zatražile pretragu snimanja mozga optuženika, psihološka testiranja i sve ono što je prema pravilima struke bilo potrebno provesti za davanje zaključka o psihičkom stanju optuženika bitnom za odluku o njegovoj ubrojivosti tempore criminis. Nastavno, svojim su pisanim i posebno usmenim izlaganjima te odgovorima na brojna pitanja, vještakinje objektivno potkrijepile da su doista izvršile sve te radnje, ispitivanja, analize i prouke na temelju kojih su donijele i temeljile svoje zaključke. Naime, detaljno su i konkretno razjasnile da kod optuženika niti jedan od dvadesetak doktora koji je optuženika liječio i prema njemu postupao nije zabilježio niti jedan psihotični ispad ili epizodu, koju bi specijalizirani liječnik, već i prema iskazu stručnog svjedoka ČG, svakako bio sposoban utvrditi i da je istu utvrdio svakako bi je u medicinskoj dokumentaciji i zabilježio. Osim toga, vještakinje su naznačile sve dijagnoze pod kojima se vodio optuženik te jasno, a u skladu i sa stručnim vještakom ČG, pojasnile iz kojeg razloga je optuženikova dijagnoza u konačnici određena kao granični poremećaj ličnosti (F.60), suglasno navodeći da se prvotna dijagnoza pri prijemu daje na temelju dobivenih podataka od pacijenta ili drugih osoba i onog tada utvrđenog o psihičkom stanju pacijenta, a pri otpustu se piše ono što je utvrđeno tada i sumarna dijagnoza. Nastavno, stručni svjedok ČG, odgovarajući na općenita pitanja, jasno je naveo da dijagnoza akutni psihotični poremećaj pri prijemu nije kontradiktorna činjenici da u sadržaju nema psihotičnih doživljavanja, što je, sukladno nalazu i mišljenju vještakinja kao i sadržaju cjelokupne medicinske dokumentacije, bio slučaj kod optuženika, budući niti u jednom nalazu, anamnezi, otpusnom pismu nije naznačeno da bi kod njega postojao bilo kakav sadržaj psihotične produkcije. Pri tome, već prema navodu stručnog svjedoka ČG pri graničnom poremećaju ličnosti kliničkom slikom dominiraju simptomi impulzivnog i nekontroliranog ponašanja uz promjene na emocionalnom planu i osoba gubi kontrolu nad manifestacijom ispada impulzivnosti. Što se tiče manija ili takvog ponašanja isti spadaju u skupinu bipolarnog afektivnog poremećaja, no kod takvog poremećaja promjene traju duže vrijeme, a simptomi psihomotorne uzbuđenosti pojačanog afiniteta su takvi da bez intervencije sa strane neće prestati i da ih i osobe iz okoline zamjećuju, temeljem čega je u cijelosti logičan i životan, a ne subjektivan zaključak vještakinja da ukoliko više od dvadeset doktora koji su liječili ili dolazili u susret s optuženikom nisu u dokumentaciji zabilježili psihotičan ispad, epizodu ili sadržaj, da tada očito on kod optuženika nije niti nastupio. Jednako tako za naglasiti je da kako vještakinje tako i stručni svjedok suglasno navode da svakog pacijenta koji dolazi psihijatru treba gledati ponaosob sa svim njegovim značajkama ličnosti, ali i uvjetima u kojima živi i boravi, te po kliničkoj slici i načinu ponašanja osobe za svakog pojedinca u svakom konkretnom slučaju utvrditi je li ili nije u određenom trenutku ubrojiv, jer naime i osoba s utvrđenim bipolarnim poremećajem i bipolarnom akutnom dekompenzacijom nije ujedno i istovremeno čitavo vrijeme neubrojiva osoba. U tom dijelu za naglasiti je da su vještakinje ne samo proučile iskaze svjedoka koji govore o ponašanju optuženika u vrijeme počinjenja djela, već su njegovo postupanje promatrale na snimkama koje obuhvaćaju vrijeme netom prije počinjenja, vrijeme počinjenja i vrijeme netom nakon dovršenja radnji kaznenih djela. Upravo su između ostalog i slijedom tih snimki zaključile da je postupanje optuženika u to vrijeme sa svrsishodnim pokretima, kreće se ujednačenim koracima, dobro je orijentiran u prostoru u kojem se kreće, testira realitet prostora i vremena jer prvo skreće u hodnik desno, petnaestak se minuta skriva, potom skreće u hodnik desno, kreće prema izlazu iz škole kada se udaljava, te se normalnim korakom upućuje prema Domu zdravlja gdje je i zatečen, pri čemu sukladno toksikološkom nalazu i mišljenju tada nije intoksiciran ni alkoholom ni drogama. Istovremeno vještakinje jasno navode sve ranije detaljno izložene ostale okolnosti temeljem kojih zaključuju da su kod optuženika u vrijeme počinjenja djela bile očuvane kognitivne sposobnosti shvaćanja značenja svojih postupaka, kao i sposobnosti upravljanja svojim postupcima i svojom voljom. U odnosu na prigovore obrane o (ne)konzumaciji pojedinih lijekova pri čemu se prvo inzistira na prestanku konzumiranja lijeka Zypadhera kao mogućem okidaču za eventualni psihotični ispad, a potom na propisivanju lijeka Depacine Crono i mogućih nuspojava konzumiranja istog, valja dodati da su vještakinje po ocjeni ovog suda detaljno i jasno odgovorile na ova pitanja, te otklonile ove prigovore obrane. Naime, životan je i logičan njihov zaključak da ne postoji dostupan psihijatrijski ordinirani lijek koji može utjecati na namjeru osobe da nešto učini, pri čemu jasno i na dokazima utemeljeno zaključuju o tome da je kod optuženika voljna komponenta bila očuvana. Pri tome i stručni svjedok ČG općenito iskazujući o utjecaju naglog prekida konzumacije antipsihotika i mogućnosti da isto dovede do manične epizode, navedeno ne isključuje, no ni ne potvrđuje, uz izričit navod da se to može dogoditi kad pacijent sam prekine medikaciju, no ne i kada liječnik koji vodi pacijenta prekida terapiju antipsihotikom jer tada je liječnik u situaciji poznavanja pacijenta i procjene istoga od ukidanja terapije, dodajući da se antipsihotici u psihijatrijskoj praksi propisuju i kada ne postoje psihopatološke misli jer se koriste i za smirenje psihomotorike i za realnije gledanje osobe na zbivanja oko sebe. U tom kontekstu potrebno je naglasiti da je optuženik čitavo vrijeme od jedne godine koje je prethodilo počinjenju djela bio pod praćenjem psihijatara, da je lijek Depacine Crono uzimao kroz vrijeme od dva mjeseca prije inkriminiranog događaja, kroz koje je bio u kontroli psihijatara koji očito kod njega nisu zamijetili niti jednu od po obrani isticanih nuspojava ovog lijeka. Pri tome ponovno je za naglasiti da vještakinje na temelju postojećih dokaza o ponašanju optuženika prilikom samih izvršenja radnji kaznenih djela, netom prije i netom nakon istih, isključuju mogućnost psihotičnih ispada kod optuženika uz jasno pojašnjenje da se psihotična osoba ne može ponašati onako kako je zabilježeno da se ponašao optuženik na snimci s mjesta događaja i s obližnje zgrade. U tom smislu potpuno je neosnovano upiranje obrane i inzistiranje na traženju mogućih uzroka za eventualni psihotični ispad, kada isti u postupcima i psihičkom stanju optuženika nije utvrđen ni zabilježen. Ponovno je za dodati da kako prema iskazu stručnog svjedoka, tako i prema nalazu i mišljenju vještakinja, jasno proizlazi da i osoba koja ima bipolarnu akutnu dekompenzaciju ne mora ujedno biti i neubrojiva, već će se to procijeniti po kliničkoj slici i načinu ponašanja te osobe u konkretnom trenutku, što je u ovom postupku, dakle ponašanje optuženika, između ostalog zabilježeno snimkom audio- video nadzora. Slijedom svega ovaj sud nalazi da je psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje utemeljeno kako na dostupnoj dokumentaciji i dokazima iz spisa predmeta, tako i na provedenim stručnim ispitivanjima, metodama i analizama od strane stručnih i u cijelosti nepristranih te objektivnih vještakinja, zbog čega je isto prihvaćeno u cijelosti, a odbijen je ranije tijekom postupka stavljen prijedlog obrane za provođenje novog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja po drugim vještacima.

24. Iz netom navedenih razloga zbog kojih je ovaj sud nalaz i mišljenje psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja prihvatio i cijenio stručnim te vjerodostojnim, a osobito dijela koji se odnosi na činjenicu da iz ponašanja optuženika tempore criminis ne proizlazi da bi tada bio psihotičan, ovaj je sud odbio prijedlog obrane za provođenje farmakološkog, odnosno konačno stavljen prijedlog da se u postupku provede kombinirano farmakološko-psihijatrijsko vještačenje. Naime, obrana je ovaj dokazni prijedlog obrazložila činjenicom što iz dokumentacije proizlazi da je prilikom zadnje hospitalizacije optuženiku ukinut antipsihotik (za pretpostaviti je lijek Zypadhera), a nastavljena je primjena lijeka (za pretpostaviti je da je riječ o lijeku Depacine Crono) koji u svojim nuspojavama ima naznačenu mogućnost konfuzije, halucinacija, agresivnosti, agitacije i poremećaja pažnje, pa je smatrala bitnim utvrditi je li liječenje takvim farmakološkim sredstvima moglo utjecati na stanje optuženika u trenutku "nemilog događaja". S obzirom na sve ranije navedeno, a vezano uz činjenicu da lijekove prema stanju pacijenta, smetnjama, simptomima i dijagnozi propisuje i primjenu istog prati liječnik psihijatar, što je u konkretnoj situaciji bio slučaj, te činjenicu da su od suda prihvaćene zaključke vještakinje dale na temelju forenzičkog intervjua, snimanja MR glave optuženika, psihologijskih testova, cjelokupne medicinske dokumentacije, svih dokaza provedenih u postupku pri čemu se posebno ističe audio- video snimka događaja, a kojima je isključen psihotični ispad kod optuženika koji pri tome nije zabilježen tijekom godine dana liječenja od strane dvadesetak što psihijatara, što psihologa, to je ovaj dokazni prijedlog odbijen kao nevažan. Osim toga, u ovom postupku nije relevantno utvrditi općenito djelovanje psihofarmatika i njihov općenit utjecaj na kognitivne funkcije, emotivnu stabilnost i sposobnost psihičkog rasuđivanja, već je bilo potrebno u odnosu na konkretnog optuženika utvrditi je li tempore criminis mogao shvatiti značenje svog postupanja i vladati svojom voljom, pri čemu iz opsežne medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi optuženik tijekom liječenja imao bilo kakvu nuspojavu u odnosu na bilo koji lijek ili pak reakciju na prestanak konzumiranja kojeg lijeka. Nadalje, a budući da u spisu predmeta postoji cjelovita i cjelokupna medicinska dokumentacija o liječenju optuženika prije, no i nakon događaja, koja je osim testova, ispitivanja, intervjua i drugih metoda koje su provele vještakinje relevantna za utvrđenje činjenica i okolnosti odlučnih za ocjenu ubrojivosti optuženika, to ovaj sud ne nalazi razloga za ispitivanje u svojstvu svjedoka dr. BA jer nije jasno koje bi se to za meritum važne činjenice, a koje provedenim dokazima nisu utvrđene, njegovim ispitivanjem imale utvrditi.

25. Nastavno na sve u ovom dijelu presude izloženo, analizom i ocjenom iskaza svjedoka PS i IA, obrane optuženika, iskaza stručnog svjedoka ČG, medicinske dokumentacije o liječenju optuženika, a ponajviše cjelokupnim nalazom i mišljenjem forenzičke psihijatrice Tije Žarković Palijan i kliničke psihologinje TSU, ovaj sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je optuženi FS vršeći radnje koje predstavljaju ostvarenje objektivnih obilježja terećenih mu djela bio ubrojiv, odnosno imao očuvanu sposobnost shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom. Naime, iz svega tijekom postupka provedenog i ranije izloženog, a pogotovo iz audio video snimaka nadzornih kamera, iz kojih je vidljivo da optuženik stotinjak metara prije ulaska u školu, ispred zgrade u obližnjoj ulici hoda mirno, staloženo, zastaje, do kraja ispija piće, čiju ambalažu nije samo odbacio, nego ju je odložio u za to točno određeno mjesto, u kontejner, da normalnim hodom u crnoj odjeći dugih rukava i s rukavicama na rukama ulazi u školu, kreće se ujednačenim koracima, dobro je orijentiran u prostoru kojim se kreće, skreće u hodnik desno gdje se više od deset minuta skriva, očito čekajući završetak odmora i početak nastavnog sata, da bi se tada začuli krici i zapomaganje, nakon čega se ponovno u kadru pojavljuje optuženik sada u majici kratkih rukava koji skreće u drugi hodnik i potom odlazi prema izlazu iz škole gdje na ulaznim vratima nožem kojeg drži u desnoj ruci tri puta zamahuje prema djetetu koje se tada tamo zateklo i normalnim korakom se potom udaljava iz pravca škole u pravcu Doma zdravlja, po ocjeni ovog suda jasno je da je njegova ubrojivost te zgode bila očuvana. Sve ovo, po ocjeni ovog suda, govori o kontinuiranim i metodičnim postupcima, dobroj orijentaciji u prostoru i vremenu, sve uz svrhovite radnje i pokrete, što isključuje obranu kojom optuženik želi od sebe otkloniti odgovornost za počinjeno uz navod da to nije bio on, već da je u njemu očito bila neka druga osoba, jer iz svega proizlazi da je optuženik tada postupao s održanom ubrojivošću, odnosno sposobnošću shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom. Pri tome, a s obzirom na zaključak vještakinja da je na njegovu motivaciju za izvršenje djela mogla dodatno utjecati njegova dob, sindrom borderline, anksioznost i nezrelost, on je prema zaključku vještakinja bio smanjeno ubrojiv, no ne i u bitnom stupnju. Stoga, iz izloženog je za zaključiti da je optuženik koji se tog jutra trebao nalaziti u dnevnoj bolnici, dakle u ustanovi u kojoj može zatražiti pomoć, s održanom ubrojivošću odlučio to ne učiniti već otići u Osnovnu školu Prečko i tamo poduzeti sve one radnje koje mu se činjeničnim supstratom optužnice stavljaju na teret, za koje je nedvojbeno znao da su zabranjene.

25.1. Pri tome, u odnosu na kaznena djela protiv života i tijela počinjena na štetu ČS koji je na mjestu događaja preminuo, US čiji je život spašen hitnom medicinskom intervencijom, BSU, GSU i AS, kod kojih je smrtni ishod izbjegnut samo slučajem, optuženik je postupao s izravnom namjerom, odnosno ciljem da ove žrtve ubije. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz činjenice oružja koje je optuženik koristio, a riječ je o noževima, dakle sredstvima u cijelosti podobnim za nanošenje po život fatalnih ozljeda, te dijelova tijela žrtava koje je tim nožem ubadao, odnosno rezao, kao i brojnošću ozljeda koje je žrtvama zadao. Naime, sve žrtve ozljede su zadobile u području vitalnih dijelova tijela i to glave, vrata, prsa i gornjeg dijela leđa, pri čemu je ČS te zgode preminuo od najmanje 28 zadobivenih ozljeda, BSU pretrpio je jednako toliko ozljeda, FSU nožem je najmanje 25 puta uboden, US zadobila je najmanje 30 ubodnih i reznih rana, dok je AS na kojeg je napad zabilježen na audio vide snimci optuženik tri puta žustro, brzo i odlučno uboo u vrat i gornji dio tijela. Sve ovo u svojoj ukupnosti jasno i nedvosmisleno govori da je optuženik postupao u izravnoj namjeri da sve žrtve kojima zadaje ubodne i rezne rane nožem liši života, te je upravo tu posljedicu i htio kao takvu i kao svoju. Sve ove radnje optuženik poduzima neovisno što zna i svjestan je da se nalazi u osnovnoj školi i da se tamo nalaze druga osnovnoškolska djeca koja su i dalje u razvoju, a svjestan je da ovakvo nasilje koje pred njima poduzima može ugroziti njihov daljnji pravilan psihofizički razvoj, što ga ne priječi u njegovom naumu, već na te posljedice pristaje. Time, u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava optuženik postupa s neizravnom namjerom te ostvaruje subjektivna obilježja ukupno pedeset kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11., počinjenih u odnosu na svu onu djecu koja su svjedočila ovom izrazito nasilnom događaju. Istovremeno on je znao da je ono što poduzima zabranjeno i da za takvo postupanje nema niti jedan ispričavajući razlog.

26. Primjenjujući pravo na ovako utvrđene činjenice, ovaj sud nalazi nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da je optuženik s očuvanom sviješću i sposobnošću upravljati svojim postupcima i voljom, svojim radnjama ostvario subjektivna i objektivna obilježja pet kaznenih djela protiv života i tijela i to kaznenog djela dovršenog teškog ubojstva na štetu djeteta ČS, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu učiteljice US, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta BSU, kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta FSU i kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju na štetu djeteta AS. Pri tome, sva djela teškog ubojstva kvalificirana su podmuklošću u načinu počinjenja, dok ih u odnosu na ČS, BSU, ČI FSU i AS kvalificiranima čini i činjenica posebne ranjivosti ovih žrtava uslijed njihove dobi. Objektivna obilježja načina i okolnosti počinjenja u vidu činjenice da je mjesto počinjenja osnovna škola, koja do tog dana u ovom društvu nesporno predstavlja sigurno okruženje u kojoj se djeca niske kronološke dobi (od 6 do 15 godina), no i njihovi učitelji osjećaju zaštićeno, da optuženik dolazi naoružan noževima, da se unutar škole skriva i neko vrijeme čeka kraj odmora te početak nastavnog sata, da se prvi napad odvija u razredu u kojem su djeca prvašići i to napadom na njihovu učiteljicu koja se ne može bijegom spasiti jer tada skrbi za dvadesetak izuzetno male djece, te se napad nastavlja na ostale žrtve koje takvo što u obrazovnoj ustanovi ni u primisli ne očekuju, što sve u objektivnom smislu olakšava izvršenje radnji djela i prema ocjeni ovog vijeća ne može biti okarakterizirano drugačije no podmuklim načinom postupanja. Istovremeno optuženik je svjestan svih ovih činjenica i okolnosti i upravo stoga, kada ga otac ostavlja u bolnici, bez njegova znanja i potajno odlazi u osnovnu školu koju je nekada pohađao, gdje mu je poznat raspored prostorija, što koristi da se prvotno skriva unutar te institucije te pričeka početak nastavnog sata sve u svrhu olakšavanja ostvarenja cilja svog postupanja, pri čemu je svjestan i zna da su djeca i njihovi učitelji od takvog neočekivanog napada i životne ugroze potpuno nezaštićeni, i upravo stoga odlazi u razred u neposrednoj blizini sanitarnog prostora, gdje prvo napada bespomoćnu učiteljicu dvadesetak iznimno male djece, a potom i ostale žrtve, pri čemu optuženik u počinjenju i želji ostvarenja svog cilja svjesno iskorištava upravo opisanu bezazlenost svojih žrtava, čime ostvaruje i subjektivni element ovog kvalifikatornog obilježja. Osim toga, kada se ima u vidu da se u odnosu na četiri žrtve radi o osnovnoškolskoj djeci koja se uslijed svoje niske kronološke dobi nisu u stanju fizički oduprijeti napadu odrasle osobe koja je pri tome naoružana noževima i koja su uslijed svoje dobi emocionalno, psihički i fizički posebno ranjiva zbog svoje bespomoćnosti u ovom napadu, čega je optuženik u cijelosti svjestan te upravo stoga i odabire osnovnu školu kao mjesto gdje će izvršiti svoj naum, u dovršenom kaznenom djelu teškog ubojstva na štetu ČS i tri djela teškog ubojstva koja su u odnosu na žrtve BSU, GSU i AS ostala u pokušaju, ostvarena su subjektivna te objektivna obilježja i ove okolnosti koja ta djela čine kvalificiranim, odnosno teškim ubojstvom.

26.1. Osim toga, za ponoviti je da su djela počinjena u osnovnoj školi u kojoj je poimence navedenih pedesetero djece, svjedočilo bilo napadu na učiteljicu, koju je prvu napao optuženik na način da ju je kako sama navodi bjesomučno, naizmjenično, brzo, snažno i žestoko ubadao i udarao nožem, i to najmanje 30 puta, bilo napadu na prijatelja sedmogodišnjaka koji je preminuo od najmanje 28 uboda, odnosno rezova nožem, ili pak napadu na drugog sedmogodišnjeg prijatelja koji je, iako je zadobio jednako toliko ubodno reznih rana, na sreću, preživio, bilo napadu na dijete iz petog razreda kojeg je dok je ležao na podu optuženik 25 puta ubo i porezao u glavu, vrat, prsa i leđa, bilo da su svjedočili fizičkom napadu optuženika na dijete koje mu se na samim vratima pri izlazu iz škole očito samo "našlo na putu". Pri tome optuženik je bio svjestan prisutnosti druge djece koja svjedoče ovom ubilačkom pohodu, dok iz iskaza roditelja te djece jasno proizlazi da su sva trpjela posljedice u vidu noćnih mora, straha od osoba odjevenih u odjeću kakvu je te zgode nosio optuženik, problema s uspavljivanjem, straha od ostajanja kod kuće pa čak i u sobi bez prisutnosti odrasle osobe, straha od buke, povišenih glasova, kao i druge probleme zbog kojih neki i dalje trebaju stručnu pomoć. Time je nedvojbeno utvrđeno i to da je svojim postupcima toj djeci ugrozio pravilan psihofizički razvoj, i time ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja pedeset kaznenih djela povrede djetetovih prava u odnosu na svako dijete koje je ovom nasilju na ovaj način bilo posredno izloženo.

26.2. Slijedom svega u ovoj presude ranije navedenog, ovaj je sud optuženog FS proglasio krivim za sva terećena mu, a izrekom presude specificirana, kaznena djela.

27. Prije prelaska na okolnosti kojima se sud vodio pri izboru vrste i mjere kazne, a s obzirom na to da je optuženik djelo počinio u dobi od devetnaest godina, slijedom čega je riječ o mlađem punoljetniku na kojeg je pod određenim pretpostavkama moguće primijeniti maloljetničko pravo, valja obrazložiti zbog čega sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno primijeniti odredbe općeg kaznenog prava. Pri ovoj odluci sud je razmotrio podatke iz izvješća o osobnim i obiteljskim prilikama optuženika sastavljenima po djelatnicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje: HZSR), višoj stručnoj savjetnici - specijalistici državnog odvjetništva i višoj stručnoj savjetnici - specijalistici ovog suda.

27.1. Iz izvješća socijalnih pedagoginja HZSR-a proizlazi da su na temelju uvida u dokumentaciju kojom raspolaže ured te provedenih razgovora s roditeljima i mlađim punoljetnikom stekle dojam da je riječ o osobi koja je odrasla u obitelji složene dinamike te kod koje su se problemi na planu ponašanja i funkcioniranja pojavili u osnovnoj školi. Vezano uz učinjena djela stječe se dojam iskazane svjesnosti o ozbiljnosti učinjenog i verbaliziranju kajanja, no istovremeno mlađi punoljetnik je sklon umanjivanju vlastite odgovornosti i vrednovanju sebe kao žrtve, te emocionalnog distanciranja od samog počinjenja kaznenih djela jer iako na trenutke promišlja o žrtvama kojih mu je žao, istovremeno ostavlja dojam dominantnije fokusiranosti na samog sebe i vlastitu povredu i time ostavlja dojam da nema stvarni uvid u posljedice počinjenih kaznenih djela. Između ostalog u izvješću se navodi da optuženik prati reakciju sugovornika kojoj potom prilagođava vlastitu reakciju i ponašanje, pri tome samoinicijativno ističe da je bio neubrojiv i da će uslijed svega biti smješten u psihijatrijsku ustanovu. Uzimajući u obzir izrazitu okrutnost i težinu počinjenih kaznenih djela i činjenicu da su ista počinjena u osnovnoj školi, koja treba predstavljati sigurno okruženje prvenstveno namijenjeno odgoju i obrazovanju, kao i činjenicu da su djela usmjerena na djecu niske kronološke dobi koja su izrazito emocionalno i fizički ranjiva, mišljenja su da se prema optuženiku trebaju primijeniti odredbe kaznenog zakona te ga adekvatno sankcionirati za učinjeno. Viša stručna savjetnica specijalistica državnog odvjetništva u svom izvješću navodi da je riječ o mlađem punoljetniku koji će u listopadu navršiti 20 godina života, koji je rođen kao jedino dijete u braku roditelja koji su se 2012. godine rastali, odrastao uz majku, uz kontakte s ocem, a kod kojeg su se teškoće u ponašanju pojavile pred kraj osnovne škole, a znatnije tijekom pohađanja srednje škole. Završio je srednju školu i kratko radio, a od studenog 2023. višekratno hospitaliziran u psihijatrijskim bolnicama uz dominante smetnje iz depresivnog kruga. Višekratno se samoozljeđivao, te je uočeno da je opsjednut noževima koje je kupovao. Budući da je riječ o izuzetno teškim kaznenim djelima i doživotnim traumama za preživjele oštećenike, njihove obitelji i svekoliku javnost koja su počinjena na izrazito brutalan način mišljenje je da je protiv optuženika potrebno postupati po općim odredbama kaznenog zakona. Viša stručna savjetnica – specijalistica ovog suda zaključuje da je riječ o mladiću kasne adolescentske dobi koji po svom načinu razmišljanja i ophođenja ne odstupa u bitnome u odnosu na kronološku dob. Rigidan je, ali sklon preispitivati svoje stavove kada ga se konfrontira konkretnom argumentacijom, no vrlo niskog samopouzdanja uz nedostatak životnog smisla što su okidači za produbljivanje problema mentalnog zdravlja kroz koje simptome zapravo pokušava uspostaviti psihičku ravnotežu. Riječ je o mladoj osobi koja je obzirom na temperament, životne modele i nedostatak socijalnih vještina usmjerena isključivo na sebe, a sustavnim individualnim radom moguće je djelovati na njegovu svijest i promjenu ponašanja sve radi osnaživanja daljnjeg razvoja ličnosti i jačanja osobne odgovornosti u suzdržavanju od ponovnog činjenja kaznenih djela, međutim vrsta i težina kaznenih djela nisu odraz mladenačke životne dobi, a s obzirom da svaka sankcija sadrži i specijalni i generalni segment, primjenu općih propisa u ovom slučaju smatra opravdanom. Izložena izvješća sud je prihvati jer su dana od stručnih i za ishod postupka nezainteresiranih osoba.

27.2. Razmatrajući izložena izvješća i zaključke stručnih osoba, sud je vodio računa da je riječ o osobi koja je u vrijeme počinjenja djela imala 19, a danas 20 godina, koji je završetkom srednje škole završio svoje obrazovanje, tada već bio zaposlen i to u struci, no posao očito zbog pomanjkanja radnih navika i osjećaja odgovornosti nije uspio zadržati. Istovremeno sud je cijenio činjenicu da vrsta i težina počinjenih kaznenih djela nikako ne mogu predstavljati odraz mladenačke životne dobi, dok je riječ o izrazito teškim kaznenim djelima koja su ostavila trajne traumatske posljedice na sve one koji su im bili izravno, ali i neizravno izloženi, no i na cjelokupnu društvenu zajednicu. Stoga, ovaj sud smatra da je optuženog mlađeg punoljetnika potrebno promatrati kao odraslu osobu i prema njemu primijeniti opće kazneno pravo.

28. Primjenom općeg kaznenog prava, a pri izboru vrste i mjere kazne, sud je u prvom redu razmatrao kaznu propisanu za djela za koje je ovom presudom optuženik proglašen krivim, a riječ je o kazni zatvora u trajanju najmanje deset godina ili kazni dugotrajnog zatvora za svako od počinjenih kaznenih djela teškog ubojstva odnosno teškog ubojstva u pokušaju, te o kazni zatvora u trajanju od jedne do pet godina za svako od počinjenih kaznenih djela povrede djetetovih prava. Osim toga, cijenjene su sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, osobito jačina povrede zaštićenog dobra i posljedice koje su pretrpjele žrtve, pobude iz kojih su djela počinjena, način počinjenja djela i skrivljeni učinci kaznenih djela, prijašnji život i dob optuženika te njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. No prije svega, sud je pošao od stupnja optuženikove krivnje i opće te individualne svrhe kažnjavanja, kako je to određeno člankom 47. KZ/11.

28.1. Stoga, potrebno je reći da je optuženik postupao s izravnom namjerom na učin svih kaznenih djela teškog ubojstva pa i onih koja su ostala u pokušaju, dok je pri tome čineći ta djela pred brojnom drugom djecom čija prisutnost ga nije odvratila od njegovog nauma i pristajući time ugroziti pravilan psihički i fizički razvoj sve te djece, kaznena djela povrede djetetovih prava počinio s neizravnom namjerom. Sve ovo kroz ocjenu stupnja krivnje cijenjeno je otegotnim.

28.2. Nadalje, otegotnim je cijenjeno ponašanje optuženika inkriminirane zgode koje nije moguće okarakterizirati drugačije no ničim izazvanim nasiljem prema bespomoćnim žrtvama do mjere da je, po ocjeni ovog suda, moguće govoriti o planiranom ubilačkom pohodu. Naime, ne ulazeći pri tome u kvalifikatorne okolnosti sve zbog zabrane dvostrukog vrednovanja istih okolnosti, a u vidu ocjene načina počinjenja djela radi razmatranja odgovarajuće vrste i mjere kazne, potrebno je naglasiti da je optuženik prethodno tog jutra prije odlaska u dnevnu bolnicu gdje se trebao liječiti, očito uzeo i kod sebe skrivao noževe i dva para rukavica, te umjesto da bude u dnevnoj bolnici istu napušta, odlazi u osnovnu školu gdje se neko vrijeme očito priprema u sanitarnim prostorijama u kojima je pronađena njegova jakna, te u cilju ostvarenje plana napada na što veći broj žrtava u što kraćem vremenu, u svega najviše pet minuta s ukupno najmanje 113 zamaha rukom žrtvama zadaje ozljede, pri čemu učiteljici najmanje 30, preminulom ČS i preživjelom BSU najmanje po 28, FSU dok taj dječak leži na podu 25 ozljeda, a zadnju žrtvu AS ubada u vrat i gornji dio leđa uz put na samom izlasku iz škole, gdje se taj dječak slučajno zatekao, kada prolazi kroz vrata u namjeri da školu napusti. Osim toga sve po sudskomedicinskom vještaku zabilježene ozljede kod žrtava optuženik nanosi u predjelu njihovih glava, prsa, vrata, gornjeg dijela leđa, što ovom sudu ukazuje na to da je riječ o ubodima zadanima isključivo s ciljem da ubiju, pri čemu žrtva US jasno govori o bjesomučnim, strašno brzim, snažnim i žestokim udarima rukom u kojoj optuženik drži nož. Opisani način počinjenja i postupanja optuženika jasno ukazuje na brutalnost i bešćutnost, iznimno veliku kriminalnu volju i količinu, te u svojoj ukupnosti, po ocjeni ovog vijeća, nadilazi do tog dana u ovom društvu ikada prije zabilježen vid nasilja. Pri tome, spomenuta činjenica da ujutro sa sobom uzima i od oca skriva noževe i rukavice, te činjenica da u razdoblju od svega par mjeseci od inkriminiranog događaja u više desetaka navrata na internetskim tražilicama pretražuje riječi "knife" (nož), "school masacre" (masakr u školi), "sword" (mač), katana, kao i animaciju te vremensku liniju napada koji je počinjen u osnovanoj školi u SAD-u 2012. godine, jasno i nedvosmisleno govore o planiranosti izvršenja ovih djela, što je također cijenjeno otegotnim.

28.3. Nastavno sud je razmatrao jačinu povreda zaštićenih dobara i posljedice prouzročene postupanjem za koje je optuženik ovom presudom proglašen krivim, no i skrivljene učinke ovih kaznenih djela. Daleko najgora posljedica počinjenih djela je smrt jednog izuzetno malog sedmogodišnjeg djeteta koje je bilo na samom početku svog životnog puta, a koje je lišeno života, odrastanja i budućnosti, dok su njegovi roditelji, kojima je bio jedino dijete, i svi njemu bližnji nepovratno izgubili najveću dragocjenost u životu. Osim te najgore i najteže posljedice, još je troje osnovnoškolske djece pretrpjelo u ukupnosti teške tjelesne ozljede pri čemu je za saniranje nekih, kao primjerice ožiljaka lijeve strane lica sedmogodišnjeg BSU ili, pak, komplikacija kod djeteta AS trebalo duže vrijeme, dok je učiteljica US zadobila osobito teške tjelesne ozljede, te je njezin život spašen hitnom medicinskom intervencijom, a prema njenom iskazu predviđeno liječenje u vidu fizikalne terapije i rehabilitacije ruke koja nema funkciju i pluća koja nemaju puni kapacitet trajati će najmanje godinu dana. Osim toga, ovom je vijeću gotovo nezamislivo da će se od psihičkih posljedica optuženikovih radnji ove žrtve ikada u cijelosti oporaviti, pri čemu se zbilja ove procjene temelji i na iskazu same učiteljice da ima još tri godine do uvjeta za mirovinu, no misli da više nije u stanju obavljati posao koji je radila do ovog događaja te na iskazima roditelja djece BSU, FSU i AS o svim psihičkim i ponašajnim smetnjama, poteškoćama i problemima s kojima se nakon događaja zajednički s djecom nose. Nadalje, kod sve one djeca koja su svjedočila ovom nasilju i na taj mu način bila neizravno izložena optuženikovi su postupci ostavili trajni trag i psihičke posljedice za savladavanje kojih je većini i dalje potreban određeni vid stručne pomoć, pri čemu je ovaj događaj svakako ostavio posljedice i na brojne roditelje koji su tog dana u tih nekoliko sati od kada su u sredstvima javnog informiranja ili, pak, na razrednim grupama, saznali za nemili događaj pa dok svoju djecu nisu pronašli, notorno preživjeli pakao. Konačno, ovaj do inkriminiranog dana u društvu u kojem živimo nezamisliv čin, ostavio je trag i na društvo u cjelini te na svakog građanina ove zemlje. Naime do 20. prosinca 2024. škole su, kao odgojno-obrazovne ustanove bile mjesta u koja su djeca odlazila bez straha, bezbrižno stjecati znanja i vještine, mjesta u koja su roditelji upućivali svoju djecu uvjereni da su tamo sigurna, mjesta bez zaštitara i metalnih detektora. Ovim događajem djeci je ograničena sloboda kretanja, oduzeto pravo na mirno i sigurno obrazovanje, a osjećaj sigurnosti ne samo djece, i svih djeci bliskih osoba, već i svakog građanina ovog društva nepovratno je promijenjen, pri čemu je ovaj događaj utjecao na sigurnosne protokole u čitavom odgojno obrazovnom sustavu, koji svakodnevno podsjećaju djecu, roditelje, učitelje i sve djelatnike u školstvu da njihova sigurnost nije neupitna. Sve izložene posljedice i skrivljeni učinci optuženikovog postupanja cijenjeni su krajnje otegotnim.

28.4. Nadalje, sud je prilikom odluke o vrsti i visini kazne, kroz ponašanje optuženika nakon počinjenog djela, imao u vidu i okolnosti, utvrđenja i zaključke zabilježene od strane stručnih osoba, socijalnih pedagoginja HZSR, državnog odvjetništva i ovog suda. Naime, ne osporavajući pravo svake osobe da se brani od optužbe za kazneno djelo na bilo koji način na koji to smatra prikladnim, sud je imao u vidu da iz svih izvještaja stručnih osoba proizlazi kako je optuženik bez da je bio pitan o tome samoinicijativno isticao da je on neubrojiv, da će biti smješten u psihijatriju, da ima shizofreniju i u cijelosti usmjeren na sebe, bez iskrenog izražavanja razumijevanja težine učinjenog i dubine posljedica koje su nakon njegovih radnji ostale kod žrtava. Osim toga, iako je na početku iznošenja obrane izrazio žaljenje zbog žrtava uz potpuno nerealnu nadu da su se sada svi oporavili i da im je lakše, u nastavku objašnjava da mu je čuvši što je napravio po buđenju u bolnici, nakon što se zapitao što je s dječakom koji je preminuo, druga pomisao bila što će biti s njim i njegovim roditeljima, što i po ocjeni ovog suda govori o optuženikovoj prvenstvenoj usmjerenosti na sebe i izostanku pravog uvida u ono što je te zgode učinio. Pri tome, za dodati je da prema ocjeni ovog suda pravi motiv s kojim je optuženik toga jutra krenuo u svoj ubilački pohod i izvršio ova kaznena djela nikada neće biti sa sigurnošću utvrđen. Može li se on pronaći u želji optuženika da bude zapamćen u povijesti kako to zaključuju vještakinje te u tom dijelu ocjenjuju da je bio smanjeno ubrojiv no ne i bitno stoga što je na njegovu motivaciju dodatno utjecala životna dob, nezrelost i karakteristike graničnog poremećaja ličnosti, ili je do nemilog događaja došlo uslijed nerazvijenih radnih navika, manjka odgovornosti, smanjene empatije, sve kao posljedica njegovog življenja u virtualnom svijetu, života većim dijelom provedenog u internetskim igricama nasilnog sadržaja, praćenju kako sam navodi poznatog „youtubera“ i fasciniranosti njegovim načinom da u nasilnoj ratnoj videoigri koristi samo nož i štit, te nalaženjem uzora u takvim, no i stvarnoj osobi koja je u prošlosti počinila strašan zločin, nikada sa sigurnošću neće biti utvrđeno, no po ocjeni ovog suda ne može biti cijenjeno olakotnim.

28.5. Mlada životna dob optuženika, koja je prema mišljenju vještaka jedan od konkurirajućih čimbenika na motivaciju za učin djela, zbog kojih je njegova ubrojivost bila umanjena, no ne u butnom stupnju, cijenjena je olakotnom, a jednako je tako cijenjena činjenica da je kod optuženika utvrđen granični poremećaj ličnosti, tzv. borederline. Olakotnom je cijenjena nadalje činjenica da su kaznena djela teškog ubojstva u odnosu na učiteljicu i troje djece ostala u pokušaju, premda je to sve s obzirom na mjesto zadavanja ubodnih i reznih rana nožem tim žrtvama te na broj zadobivenih ozljeda, ovisilo samo o slučaju. Pri odluci o kazni razmatrana je i činjenica što optuženik prije počinjenja ovih kaznenih djela nije kazneno osuđivan, međutim ova je okolnost s rezervom uzeta u obzir, jer je i za očekivati da devetnaestogodišnja osoba nije dolazila u takav sukob sa zakonom koji bi zahtijevao intervenciju društva u vidu kaznenog kažnjavanja. Okolnost da je optuženik u više navrata, pa i nakon dovršenja djela sebi eventualno htio oduzeti život, po ocjeni ovog suda ni na koji način ne može predstavljati ni objašnjenje, a kamoli opravdanje za ono što je prethodno učinio te u tom smislu utjecati na odluku o kazni.

29. Stoga, a imajući u vidu i to da kazna mora predstavljati zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnih kaznenih djela i djelovati odvraćajući na članove ovog društva, ovaj sud za optuženikove postupke koji predstavljaju kaznena djela teškog ubojstva smatra primjerenom samo i isključivo kaznu dugotrajnog zatvora, dok zbog ranije izloženog načina počinjenja koji ostvaruje karakteristike ubilačkog pohoda, zbog izravnih i neizravnih fizičkih i psihičkih posljedica tog teškog nasilja na neposredne i posredne doista brojne žrtve, kao i zbog skrivljenih učinaka optuženikovog postupanja na njihove roditelje te svu ostalu djecu, učitelje i djelatnike u školstvu, no i na društvo u cjelini, u konkretnom slučaju po ocjeni ovog vijeća ne dolazi u obzir primjena instituta ublažavanja kazne, unatoč tome što je riječ o počinitelju koji je mlađi punoljetnik i što su slučajem ili pak hitnom medicinskom intervencijom četiri djela ostala u pokušaju. Kazna dugotrajnog zatvora za svako je pojedino kazneno djelo teškog ubojstva i teškog ubojstva u pokušaju individualizirano odmjerena, vodeći računa o osobi i dobi pojedine žrtve, ozljedama koje je zadobila te okolnostima počinjenja svakog djela. Tako je za dovršeno teško ubojstvo iz članka 111. točaka 1. i 2. KZ/11., počinjeno na štetu sedmogodišnjeg ČS optuženiku utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 30 godina. Za tri kaznena djela teška ubojstva u pokušaju iz članka 111. točaka 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., počinjena na štetu sedmogodišnjeg BSU koji je pretrpio najmanje 28 ubodnih i reznih rana, djeteta FSU kojeg je optuženik srušio na pod i najmanje 25 puta nožem uboo te na štetu djeteta AS koji mu se na izlazu iz škole doslovno našao na putu na samim izlaznim vratima, a koja su sva osnovnoškolska djeca pretrpjela teške tjelesne ozljede, optuženiku je utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od po 22 godine za svako dijete. Nadalje, za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva iz članka 111. točke 1. u vezi članka 34. KZ/11. počinjenog na štetu učiteljice US koja je tom zgodom zadobila osobito teške tjelesne ozljede od kojih se liječila i rehabilitirala dulje vrijeme, a čiji je život tada spašen hitnom medicinskom intervencijom, optuženiku je također utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 22 godine. U odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., sud je uz ranije navedene okolnosti na strani optuženika, okolnost da su ova djela izvršena s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera, cijenio stupanj ugroze pravilnog psihofizičkog razvoja pedesetero djece koja su nazočila ovom nasilju, a koji je na tu djecu notorno ostavio trajni trag i psihičke posljedice za savladavanje kojih je većini i dalje potrebna stručna pomoć, te je optuženiku za svako djelo počinjeno na štetu djece: SS, HS, OS, GS, LS, ŽS, ĆSU, ĐS, JS, MS, ZS, CS, ES, VS, DS, IS, BT, FT, ŠT, ĆT, NT, TT, PT, KT, UT, ČT, RT, AT, TG, FSUM, HT, OT, GT, LT, PG, ĐT, JT, MT, ZT, CT, KG, UG, DT, NSU, IT, BG, FG, ŠG, ĆG i NG utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po dvije godine za svako. Ovaj sud smatra da su ovako odmjerene i utvrđene pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora, odnosno kazne zatvora primjerene svim ranije izloženim olakotnim i otegotnim okolnostima te stupnju optuženikove krivnje.

30. Nadalje, prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne, sud je cijenio prethodno izložene okolnosti koje govore o ličnosti optuženika te ukupnost djela za koja je proglašen krivim. Naime, pri ocjeni ličnosti optuženika sud se vodio utvrđenjima i zaključcima stručnih osoba koje su u ovom postupku vještačile optuženika, no i utvrđenjima glede njegove ličnosti koja proizlaze iz druge medicinske dokumentacije, te je u to smislu cijenio da je u području njegove ličnosti uočen, uz naglašenu simulaciju psihotičnih doživljaja, poremećaj ličnosti kojeg karakteriziraju emocionalna nestabilnost, smanjena empatija uz težnju uzbuđenjima i rizičnim aktivnostima, sklonost impulzivnim i nepredvidivim načinima reagiranja bez uvida u moguće posljedice, te slabije učenje iz vlastitih pogrešaka, a bez razmišljanja o dugoročnim ciljevima. Nadalje, sud je razmotrio i činjenicu da je, u pravnom smislu jedinstvenim radnjama – fizičkim nasiljem počinjenim nad pet žrtava, optuženik ostvario obilježja dvije grupe raznorodnih kaznenih djela kojima su povrijeđena dva različita pravna dobra većeg broja osoba, s jedne strane život i tijelo žrtava ČS, BSU, FSU, AS i US, a s druge prava na pravilan psihički i fizički razvoj pedesetero djece koja su ovom nasilju neposredno svjedočila. Slijedom svega, optuženi FS, uz primjenu odredaba članka 51. stavaka 1., 2. i 3. u vezi članka 46. stavka 2. KZ/11. osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju 50 godina. Naime, ovaj sud smatra da je upravo jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju 50 godina na koju je optuženik osuđen, jedina primjerena postupanju za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, i to težini počinjenih kaznenih djela u prvom redu teškog ubojstva i teških ubojstava u pokušaju, svim okolnostima konkretnih događaja, osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, posljedicama i skrivljenim učincima ovih kaznenih djela, sve imajući u vidu kako one najteže, trajne i nepovratne posljedice, po neposredne, no i posredne žrtve ovog događaja, tako i posljedice nastale za ovo društvo u cjelini koje je nakon 20. prosinca 2024. nepovratno promijenjeno.

30.1. Upravo ovom jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora, ovaj sud smatra da će se u jasnoj i dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenih teških djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava te pravednost kažnjavanja. Osim toga, ovom kaznom utjecat će se na optuženika da u potpunosti shvati krajnju neprihvatljivost svojih postupaka, u cijelosti pojmi težinu i značaj onoga što je učinio, a jednako tako upozorit će se i drugi građani da se klone sličnih ponašanja i shvate da je život, osobito život i dobrobit djece, kao najranjivije skupine u ovom društvu, najdragocjenija vrijednost ispred koje ne može stajati ništa. Na taj će način, po ocjeni ovog suda, u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana člankom 41. KZ/11.

30.2. U jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora na koju je osuđen optuženiku je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme oduzimanja slobode po uhićenju i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u kojem se i dalje nalazi budući da mu je istražni zatvor produljen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 2. ZKP/08.

31. Na temelju u izreci citiranih odredaba ZKP/08. optuženi FS oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, sve stoga što u vlasništvu nema vrijednije imovine i ne ostvaruje redovna mjesečna primanja, dok je ovom presudom nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora, slijedom čega ovaj sud zaključuje da neće biti u mogućnosti nadoknaditi trošak ovog kaznenog postupka. Pri tome, za napomenuti je da sukladno odredbama zakona, sud nije u mogućnosti osloboditi optuženika obveze naknade troškova oštećenika i njihovih opunomoćenika.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Iva Gradiški Lovreček

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka (tužitelj i optuženik), branitelj i oštećenici imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka iste, pri čemu oštećenici mogu pobijati presudu zbog odluke o njihovim troškovima kaznenog postupka. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sve stranke, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.