Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovi broj Gž-2960/2025-2

IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Ankice Matić, predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici iz [adresa], protiv 1. tužene OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tuženog ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. tuženog ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4. tužene FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] svi zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić i dr. iz Bjelovara, 5. tuženog Općine Sveti Ivan Žabno, Sveti Ivan Žabno, Trg Karla Lukaša 3, OIB 85606488440, kao pravnog slijednika iza pok. 5. tuženika ČT i 6. tuženog [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao pravnog slijednika iza pok. 5. tuženika ČT, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika ad 1. do ad 4. protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-94/2025-10 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18.prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, a usvaja se žalba tuženika OT, ET, ŠT i FT, pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj P-

94/2025-10 od 24. listopada 2025.:

a/ potvrđuje u dijelu pod točkom II. izreke,

b/ preinačuje u dijelu pod točkom I. i III. izreke i u tom dijelu sudi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha dozvoljena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, broj Ovr-190/2012 od 24. 10. 2012. godine radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zz-. OT kao i FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao ovrhovoditelji, a protiv ČT i ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, a na upisanom suvlasničkom dijelu ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji se sastoji od:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2, upisan u 2/3 dijela, upisana u posjedovni list [broj] u 2/3 dijela,

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 771 m2 i

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 6460 m2, obje upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u ½ dijela,

- čkbr. [katastarska čestica] klijet Mladina u Prkosu od 11 čhv. i vonograd Mladina u Prkosu od 236 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma od 1174 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevina u Vražjem oku od 721 čhv. sve tri upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], sve u odnosu na ½ dijela navedenih nekretnina"

Nalaže se tužiteljici da tuženicima OT, ET, CT i FT naknadi parnični trošak u iznosu od 13.743,89 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na navedeni iznos troška tekućom od 24. listopada 2025. do isplate, koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženicima se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužiteljice.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

" I Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha dozvoljena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima, broj Ovr-190/2012 od 24. 10. 2012. godine radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika OT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], mldb. ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po majci i zz-. OT kao i FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi kao ovrhovoditelji, a protiv ČT i ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao ovršenika, a na suvlasničkom dijelu ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koji se sastoji od:

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u bregu površine 961 m2, upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] u naravi kuća, dvor sa 620 m2, oranica sa 341 m2, upisana u posjedovni list [broj],

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 771 m2 i

- čkbr. [katastarska čestica] oranica Breg u Bregu od 6460 m2, obje upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina],

- čkbr. [katastarska čestica] klijet Mladina u Prkosu od 11 čhv. i vinograd Mladina u Prkosu od 236 čhv.

- čkbr. [katastarska čestica] šuma od 1174 čhv. i

- čkbr. [katastarska čestica] šuma Krčevina u Vražjem oku od 721 čhv. upisane u zkul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina], sve u odnosu na ½ dijela navedenih nekretnina.

II Odbija se kao neosnovani tužbeni zahtjev preko dosuđenog dijela.

III Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica i tuženici OT, ET, ŠT i FT.

2.1. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92,112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 96/07, 84/08, 123/08, 57/1,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22,155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Tuženici OT, ET, ŠT i FT ( u daljnjem tekstu: tuženici) pobijaju presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353.st.1. ZPP- a s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika, a tuženici na žalbu tužiteljice. Tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima tuženika, a tuženici žalbenim navodima tužiteljice, te su jedni i drugi predložili da se žalba suprotne strane odbije kao neosnovana.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nisu u pravu tužiteljica i tuženici kada tvrde da je kod donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.st.2. toč.11. ZPP-a jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. U provedenom postupku nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje temeljem odredbe članka 354.st.2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Križevcima poslovni broj Ovr- 190/2012 od 24. listopada 2012. radi namirenja novčanog potraživanja s naslova naknade štete u korist tuženika OT, mldb. ET, mldb. ŠT, te FT.

7. U postupku nije bilo sporno:

- da je rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj Ovr-222/2019-3 od 14. siječnja 2020. tužiteljica kao ovršenica upućena na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom članka 46. st. 1. t. 7. Ovršnog zakona,

- da je temeljem rješenja o osiguranju Općinskog suda u Križevcima posl. br. P-371/2008 od 10. srpnja 2008. zabilježena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ČT pobliže označenih u izreci pobijane presude,

- da su sve predmetne nekretnine u vrijeme donošenja rješenja o osiguranju i zabilježbe privremene mjere bile u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasništvo ČT za cijelo,

- da je temeljem bračnog Ugovora od 13. kolovoza 2008. ovjerenog pod brojem OV-5652/2008 i rješenja Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-1781-3 od 14. rujna 2009. tužiteljica dana 23. rujna 2009. uknjižena kao vlasnica u 2/3 dijela predmetnih nekretnina,

- da je brak između ČT i tužiteljice razveden presudom Općinskog suda u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima posl. br. P Ob-60/2018 od 1 travnja 2018.,

- da je sada pok. ČT **.**.2008. usmrtio IT (supruga prvotuženice, oca drugotuženice i trećetuženika i sina četverotuženice), radi čega je presudom Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj K-16/08 proglašen krivim za kazneno djelo ubojstva

8. Sporno je je li dopuštena ovrha na nekretninama u suvlasništvu tužiteljice, a radi namirenja tražbine tuženika ad 1-4. s naslova naknade štete.

9. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, nakon što je u bitnome utvrdio, da je tužiteljica svoj suvlasnički dio predmetnih nekretnina stekla nakon zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina i to temeljem dobrovoljne raspoložbe protivnika osiguranja, njezinog sada pok. supruga ČT, odnosno sklapanjem bračnog ugovora od 13. kolovoza 2008., ali da neovisno o tome navedene nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog sada pok. supruga ČT, svakoga za po ½ dijela, da su tuženici prilikom pokretanja postupka osiguranja i ovrhe postupali u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige, međutim, da je unatoč tome „jače“ pravo tužiteljice po osnovu bračne stečevine, posebno što tuženoj ad 1 nije moglo biti nepoznato postojanje prava tužiteljice s osnove bračne stečevine.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda nije moguće prihvatiti.

11. Naime, prema odredbi članka 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 81/15 - dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko u dobroj vjeri postupa s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga zaštitu prema odredbama zakona.

Prema odredbi stavka 2. istoga članka stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ne u trenutku kad je zahtijevao upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga sumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

Odredbom članka 130. st. 2. ZV-a vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

11.1. Dakle, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava suvlasnika ili zajedničkog vlasnika čije pravo vlasništva je stečeno na temelju zakona, a u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano ( tako Vrhovni sud RH u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1031/2020-2 od 21. listopada 2020., Rev-x 147/2018-2 od 28. kolovoza 2024., Broj: Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024.)

12. Nadalje, prema odredbi članka 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 dalje: ZZK), smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu članka 8. st. 3. ZZK-a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

13. Prema navedenom, u smislu odredbe članka 122. st. 1. ZV-a i članka 8. st. 3. ZZK-a zakon pruža pravnu zaštitu stjecatelju koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, kao i da se nedostatak dobre vjere ne može prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao zemljišno knjižno stanje.

13.1. Dakle, zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Međutim, stjecatelj kada nije postupao u dobroj vjeri njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu, ako je isti makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je izvanknjižno stanje drugačije od zemljišnoknjižnog, ili ako je isti, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnost morao posumnjati da postoji ta razlika.

14. Narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava, dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja u domaći pravni poredak, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što stoji upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu neizvjesnost, nesigurnost i nepovjerenje u pravni promet što je suprotno načelu vladavine prava kao jednoj od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske.

15. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je obiteljska kuća tužiteljice i njezinog sada pok. supruga ČT građena od 1969. do 1974., te da tužiteljica sve do 2008. kada je u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini upisana privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nije poduzela ništa da svoje vlasništvo na navedenoj nekretnini po osnovu bračne stečevine upiše u zemljišne knjige, već je tek tada sa svojim suprugom sklopila bračni ugovor prema kojemu navedena nekretnina predstavlja njezino suvlasništvo vrhu 2/3 dijela.

15.1. Tužiteljica je, prema ocjeni ovoga suda imala mogućnost zaštititi svoje pravo (zajedničkog) vlasništva spornih nekretnina jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje u tom pravcu, odnosno zahtijevati upis svog prava u zemljišne knjige. Tužiteljica od izgradnje navedene kuće - 1974. nije poduzela nijednu radnju radi zaštite svoga prava vlasništva, pa čak niti u vrijeme kada je prema vlastitim navodima prestala živjeti za suprugom ČT (2006.), već je s istim sklopila bračni ugovor tek 2008. kada su tuženici upisali privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina, pa se u konkretnom slučaju ne može smatrati da je tužiteljica postupala savjesno i u dobroj vjeri.

16. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužiteljica i tuženici bili susjedi oko dvije godine, prije tragičnog događaja kada je suprug tužiteljice ubio pravnog prednika tuženika IT, radi čega je prvostupanjski sud smatrao da su tuženici znali, odnosno morali znati da na navedenim nekretninama postoje prava tužiteljice s osnove bračne stečevine.

16. 1. Međutim, s pravom tuženici osporavaju navedeni zaključak prvostupanjskog suda.

16.2. Naime, sama tužiteljica je u svom stranačkom iskazu (list 175. spisa) navela: „Od kada su se Z doselili u tu novu kuću, ja nikada nisam bila u društvu sa OT, bili smo na dobar dan, a nikada se posebno nismo razgovarali, viđala sam nju i njenu djecu jer sam imala vrt preko puta njih, a nikada se nismo družili“. Isto tako, tužiteljica je u svom stranačkom iskazu navela da su se njezin suprug i pok. IT poznavali, ali da je između njih bila velika razlika u godinama, pa nisu baš bili prijatelji.

16.3. S obzirom na citirane navode tužiteljice, koji ne upućuju na bliske i prijateljske odnose tužiteljice i njezinog supruga sa tuženicima i njihovim pravnim prednikom, proizlazi da tužiteljica ničim nije dokazala da je tuženicima bilo poznato bilo što u svezi s vlasničkim pravima na predmetnim nekretninama, a posebno da bi se radilo o bračnoj stečevini tužiteljice i njezinog supruga. Stoga tuženici nisu imali razloga posumnjati da zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina ne odgovara stvarnom stanju.

17. Slijedom naprijed iznesenog, tuženici su, suprotno zaključku prvostupanjskog suda postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige i u dobroj vjeri zatražili upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina ČT u zemljišnim knjigama.

18. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pod točkom I. izreke pobijane presude djelomično prihvatio tužbeni zahtjev.

19. S obzirom na izneseno trebalo je odbijanjem žalbe tužiteljice, a prihvaćanjem žalbe tuženika, na temelju odredbe članka 368.st.1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja pod točkom II. izreke, te na temelju članka 373. ZPP-a preinačiti presudu u dijelu pod točkom I. izreke i u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Kako je prvostupanjska presuda dijelom preinačena, to je trebalo sukladno odredbi članka 166. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka.

21. Tuženici OT, ET, ŠT i FT su u cijelosti uspjeli u postupku, pa im je tužiteljica sukladno odredbi članka 154.st.1. ZPP-a dužna naknaditi prouzročene parnične troškove.

21.1. Tuženicima na ime troškova prvostupanjskog postupka pripada na ime sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr.8. toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/2023, 107/2025- dalje: Tarifa) 375 bodova, za zastupanje na 9 ročišta ( 12.11.2020., 17.2.2021., 6.5.2021.,15.6.2021.,20.4.2022.,14.6.2024.,15.4.2025.,6.6.2025.12.9.2025.) po 375 bodova, te za zastupanje na ročištu od 14.5.2024. prema Tbr.9.toč.5. Tarife 50 bodova, odnosno sveukupno 3800 bodova. Navedeni iznos potrebno je uvećati za 30% za zastupanje više osoba sukladno odredbi Tbr. 40. toč.1. Tarife, tako da tuženicima pripada ukupno 4940 bodova što uvećano za vrijednost boda i pripadajući PDV iznosi ukupno 12.350 eur. Tuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 8.9.2020. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, kao ni trošak ročišta od 12.12.2020. jer isto nije bilo ni zakazano ni održano. Isto tako tuženicima nije priznat niti trošak sudske pristojbe od 94,57 eur, jer isti nije popisan sukladno odredbi članka 164.st.2. ZPP-a. budući da nije vidljivo na koju se pristojbu taj trošak odnosi.

Tuženici su uspjeli u žalbenom postupku pa im na ime troška sastava i pristojbe žalbe pripada ukupno 1.393,89 eur, tako da ukupni trošak tuženika u ovom postupku iznosi 13.743,89 eur koji trošak im je dužna naknaditi tužiteljica, kako je to i navedeno u izreci ove presude.

Tuženicima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, jer taj trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje ove parnice

U Splitu 18. prosinca  2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ankica Matić