1

                            Poslovni broj Gž R-721/2020-4

 

 

Poslovni broj Gž R-721/2020-4

 

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. Š. B., OIB:...., iz K., osobno i kao nasljednica iza pok. D. B., 2. Ž.B., OIB: ...., iz R.e, oboje zastupani po punomoćnicima iz OU B. G., D. C., K. B., odvjetnika iz R., protiv tuženika L. R. d.d., R., OIB:...., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU M. M. i B. M., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-790/2018-29 od 9. travnja 2020., na sjednici vijeća 24. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-790/2018-29 od 9. travnja 2020. u točki I izreke, osim u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 eur[1] za razdoblje od 15. veljače 2008. do 8. travnja 2020., te u točkama II i IV izreke.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana prvostupanjska presuda u točki I izreke u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 eur za razdoblje od 15. veljače 2008. do 8. travnja 2020, te sudi:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice Š. B. za isplatu zatezne kamate na iznos od 60.000,00 kn/7.963,37 eur za razdoblje od 15. veljače 2008. do 8. travnja 2020.

 

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog  stupnja u točki I izreke je naloženo tuženiku da prvotužiteljici Š.B. isplati s osnova naknade štete iznos od 409.609,90 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na iznos od 170.000,00 kn od 15. veljače 2008. pa do isplate, na iznos od 239.609,90 kn od 21. kolovoza 2009. pa do isplate. Točkom II izreke je naloženo tuženiku da drugotužitelju Ž. B. isplati s osnova naknade štete iznos od 151.800,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 21. kolovoza 2009. pa do isplate. Točkom III izreke je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva prvotužiteljice do iznosa od 855.545,90 kn. Točkom IV. izreke je naloženo tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 146.438,00 kn sa zateznom kamatom od 9. travnja 2020. do isplate, dok je u točki V. izreke odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

 

2. Protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelji u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi pobijana presuda.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

3. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je zahtjev 1. tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti njenog supruga D. B. u iznosu od 239.609,90 kn/ 31.801,70 eur te za isplatu tražbine naknade neimovinske i imovinske štete kao nasljednice pok. D. B., koji je preminuo tijekom postupka 8. travnja 2009., u iznosu od 170.000,00 kn/ 22.562,88 eur, te zahtjev 2. tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog smrti njegovog oca D. B. u iznosu od 151.800,00 kn/ 20.147,32 eur, s kamatama.

 

3.1. Prednik tužitelja, D. B. je u ovom predmetu podnio tužbu radi naknade imovinske i neimovinske štete temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da je tijekom dugogodišnjeg rada kod tuženika bio izložen azbestnoj prašini te da je kao posljedica takvih uvjeta rada kod njega nastala profesionalna bolest.

 

4. Prvostupanjski sud u postupku nespornim utvrđuje da je pok. D. B. bio djelatnik tuženika od 1964. sve do umirovljenja 1995. te da je obavljao poslove lučko transportnog radnika (LTR) i signaliste do 2. lipnja 1994., da bi nakon toga oko godinu dana prije umirovljenja obavljao poslove skladištara. Prihvaćanjem iskaza svjedoka I. B. i I. M., također radnika tuženika, te prvotno tužitelja D. B. utvrđuje da je u razdoblju dok je tužitelj bio LTR kod tuženika se kao teret pojavljivao azbest u raznim oblicima i tužitelj je kao radnik neposredno tijekom svoga rada dolazio u dodir s azbestnim česticama s time da osim što je utovarivao i istovarivao vreće, vreće su se znale oštetiti tijekom transporta pa je tužitelj dolazio i u direktni doticaj s azbestom. Pri tome, prvostupanjski sud zaključuje da je takvo utvrđenje potvrđeno i u nalazu i mišljenju vještaka medicine rada pri IMI d.o.o. Zagreb , koje vještačenje je provedeno na okolnost postojanja azbestoze i povezanih bolesti kod pokojnog D. B. te uzročne veze tih bolesti i rada kod tuženika i posljedično smrti D. B.. Tako da je u nalazu i mišljenju vještaka istaknuto da je uporaba i promet azbesta bio intenzivan tijekom 60-tih, 70-tih i 80-tih godina 20. stoljeća u cijelom svijetu pa i kod nas, te da se azbest ugrađivao u brodove u brodogradilištima u P., S. i dr., u automobile i druge industrijske proizvode, a aktivne su bile i tvornice azbestnih proizvoda u V. i P. pa da se ukazuje logičnim i vjerojatnim da je azbest u navedenom razdoblju kao teret prolazio L. R.. Stoga da je opravdano zaključiti da je tužitelj D. B. prilikom rada kod tuženika kao LTR radnik bio neposredno izložen azbestu, pri čemu je značajnije bio izložen prilikom rasipanja azbestnog tereta i naročito pri čišćenju rasutog tereta. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada-IMI prvostupanjski sud utvrđuje da postoji uzročno posljedična veza između rada kod tuženika i bolesti pok. D. B.–mezotelioma poplućnice i zadebljanja poplućnice (pleuralnog plaka) jer su zadovoljeni svi uvjeti prema propisima kojima je reguliran zdravstveni nadzor radnika profesionalno izloženih azbestu za priznavanje mezotelioma poplućnice i zadebljanja (plakova) poplućnice kao profesionalne bolesti uzrokovane azbestom. To stoga jer je D. B. bio neposredno izložen azbestu na radnom mjestu u razdoblju od 1964. diskontinuirano, ali ukupno više od šest mjeseci (povremeno rukovanje azbestom kao teretom na radnom mjestu lučko transportnog radnika u razdoblju od 1964. do 1994.), a mezoteliom i zadebljanje poplućnice su dokazani specifičnim dijagnostičkim postupkom i javili su se više desetljeća nakon početka izloženosti azbestu, dok drugi mogući uzroci opisanih promjena na poplućnici nisu utvrđeni,  te je smrt pok. D. B.uzrokovana profesionalnim mezoteliomom poplućnice s udjelom 100%.

 

4.1. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik na temelju odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ( „Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08-dalje: ZZR) odgovoran tužiteljima za štetu koja je zbog profesionalne bolesti nastala pok. D. B. po načelu objektivne odgovornosti jer je do nastanka bolesti kod prednika tužitelja došlo zbog dugotrajne izloženosti štetnim tvarima za koje je znanstveno dokazana veza između izloženostima istih i razvoja azbestoze, pri čemu da tuženik tijekom postupka nije dokazao da šteta potječe od nekog uzroka koji ne bi bio u vezi s djelatnošću koju je pok. B.obavljao za tuženika, nije dokazao ni barem djelomični doprinos treće osobe ili samog prednika tužitelja nastanku bolesti, slijedom čega nema uvjeta za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu koju trpi prednik tužitelja i tužitelji u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08-dalje:ZOO).

 

4.2. Pored toga, prvostupanjski sud utvrđuje da je azbest, s obzirom na svoja štetna svojstva, opasna stvar, zbog čega i rad s njim predstavlja opasnu djelatnost, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužitelj obolio od profesionalne bolesti uzrokovane utjecajem azbesta negdje drugdje, već upravo pri radu kod tuženika, to da na strani istoga postoji odgovornost za nastalu štetu tužitelju
na temelju odredbe čl. 1063. ZOO-a.

 

5. Potom, prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. V.F.utvrđuje da je pok. D. B. azbestoza utvrđena nalazom MSCT-a grudnog koša 02.01.2007.g., mezoteliom pleure utvrđen je 13.04.2007.g. patohistološkim i imunohistokemijskim nalazom koji kolerira s kliničkim i radiološkim nalazom te je mišljenja da je pok. D. B. kao posljedicu navedene bolesti trpio fizičke bolove i to srednjeg intenziteta u trajanju  3-4 sata dnevno, a od siječnja 2007. oko 6 sati dnevno, a zadnjih 5 mjeseci isti je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju 8-10 sati dnevno, također je trpio strah od travnja 2007. srednjeg intenziteta u trajanju 8-16 sati dnevno, a zadnjih 5 dana života strah jakog intenziteta u trajanju 12-16 sati dnevno, te je nastupilo smanjenje životne aktivnosti kao posljedica mezotheluma pleure i azbestoze pluća od 70% od travnja 2007., a 100% pet dana prije smrti u travnju 2009. kada je preostala funkcionalna sposobnost organizma smanjena do te mjere da je ista dostatna za obavljanje bilo kakve životne aktivnosti. Potreba za tuđom pomoći i njegom postojala je od travnja 2007. u trajanju 2-16 sati dnevno, a posljednjih 5 dana postojala je potreba cjelodnevne pomoći i višekratne medicinske njege (bio je u bolnici).

6. Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke dr. F., prvostupanjski sud utvrđuje da je uslijed opisane bolesti prvotno tužitelju D. B.bilo povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a ocijenio da mu pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 110.000,00 kn kn i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 40.000,00 kn, pretrpljenog straha u iznosu od 20.000,00 kn te smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kn, koji iznos dosuđuje 1. tužiteljici kao njegovoj nasljednici sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate primjenom čl. 1103. ZOO-a. Pored toga, prvostupanjski sud utvrđuje da bi D. B. primjenom čl. 1095. ZOO-a i po slobodnoj ocjeni pripadala naknada imovinske štete na ime troškova tuđe pomoći i njege u iznosu od 60.000,00 kn s obzirom na dani nalaz i mišljenje dr. F. o potrebi tuđe njege i pomoći, uzimajući cijenu sata te pomoći u iznosu od 20,00 kn, koji iznos dosuđuje 1. tužiteljici sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

7. Osim toga, prvostupanjski sud u primjeni čl. 1101. st. 1. ZOO-a odmjerava 1. tužiteljici pravičnu novčanu naknadu zbog smrti supruga u iznosu od 220.000,00 kn, a 2. tužitelju u iznosu od 150.000,00 kn, te dosuđuje i naknadu imovinske štete u primjeni čl. 1093. ZOO-a 1. tužiteljici na ime pogrebnih troškova iznos od 12.159,90 kn, troškova nadgrobnog natpisa u iznosu od 5.000,00 kn, karmina u iznosu od 2.000,00 kn, te žalobne odjeće u iznosu od 450,00 kn, te 2. tužitelju na ime žalobne odjeće dosuđuje iznos od 1.800,00 kn.

8. Prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15-dalje Tarifa).

9. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda.

10. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u odnosu na tijek zatezne kamate na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege dosuđene 1. tužiteljici.

11. Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude tuženik u žalbi prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda utemeljenom na iskazima svjedoka da bi se azbest prevozio u L. R. u spornom razdoblju, ističući da nije ni dokazano u kojem točno razdoblju bi se azbest prevozio u L.R.. Smatra da kako ne postoje materijalni dokazi na okolnost da bi se azbest koristio u L. R. u spornom razdoblju, da se zaključak o postojanju eventualno uzročno-posljedične veze ne bi mogao izvesti (samo) na temelju iskaza svjedoka. Osim toga, navodi da da su i nalazi vještaka utemeljeni na presumpciji da bi se azbest u spornom razdoblju prevozio kroz L. R., a ne na provjerljivoj u činjenici i stoga smatra da se zaključak o postojanju uzročno-posljedične veze ne bi mogao izvesti s dovoljnim stupnjem vjerojatnosti. U tom smislu prigovara da nijedan od nalaza ne sadrži egzaktne podatke izmjerene u području L.R., već podatke o izmjeri koncentracija azbesta temelji na podacima dobivenim iz drugih područja pa da ustvari ne postoje relevantni, ni približno slični podaci na temelju kojih bi se mogla utvrditi eventualna prisutnost azbesta. Osim toga, ističe da tužitelju azbestoza pluća i pleure nije priznata kao profesionalna bolest rješenjem Zavoda, međutim prvostupanjski sud unatoč tome utvrđuje da su tužitelju vještaci priznali njegovu dijagnozu profesionalnom bolešću, što u okviru ovog postupka ne bi bili ovlašteni budući da profesionalna bolest treba biti priznata u upravnom postupku pred Zavodom. Slijedom toga, smatra da zahtjev tužitelja nije osnovan zbog činjenice da ne postoji uzročno-posljedična veza između bolesti D. B. i rada kod tuženika, kao i zbog toga što ne postoji dokaz o uzročno-posljedičnoj vezi između njegove smrti i oboljenja od mezotelioma, a s obzirom na dob u kojoj je preminuo (73 godine), da je i za očekivati da bi po prirodnom slijedu događaja preminuo, s time da je bolovao i od drugih bolesti, međutim da vještaci suprotno dostavljenoj medicinskoj dokumentaciji nisu cijenili prisutnost ostalih dijagnoza D. B. i utjecaj istih na smrtni ishod.

11.1. Protivno prednje iznesenim žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, pravilno cijeneći da su detaljno opisali proceduru rada kod tuženika u razdoblju kada je tužitelj radio kod tuženika, utvrdio da je tužitelj radeći na manipulaciji teretom bio izložen djelovanju azbestnih čestica. Pravilno je prvostupanjski sud cijeneći stručnim i objektivnim nalaz i mišljenje vještaka medicine rada IMI nastavno zaključio da je na temelju danog nalaza i mišljenja potvrđena izloženost D. B. azbestnim česticama, pri čemu je za istaći da je u danom nalazu jasno naznačeno razdoblje (duljina) izloženosti tijekom rada koje je relevantno za posljedice štetne po zdravlje, konkretno nastupa bolesti tipičnih za izloženost azbestozi koje su dijagnosticirane D. B.-mezoteliom poplućnice i zadebljanje poplućnice kao profesionalne bolesti uzrokovane azbestom.

11.2. U odnosu na daljnje žalbene tvrdnje da D. B. u odgovarajućem upravnom postupku, pred Zavodom, nije priznata azbestoza pluća i pleure kao profesionalna bolest, prije svega treba navesti da iz stanja spisa proizlazi da D. B. nije pokretao postupak pred tim tijelom. Međutim, u spisu predmeta priloženo je rješenje Zavod, Područne službe u R. od 30. studenog 2007. (list 18 spisa), u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, a koji je razmatran i u sklopu dokumentacije za potrebe vještačenja po vještaku medicine rada IMI (list 372-374 spisa), te proizlazi da je D. B. utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80 % uz obrazloženje da je nastupilo tjelesno oštećenje od 70% uslijed profesionalne bolesti –profesionalna pneumokinoza s trajnim oštećenjem respiratorne funkcije teškog stupnja, datum nastanka tog tjelesnog oštećenja je 30. ožujka 2007., a s obzirom na ranije oštećenje bubrega utvrđenog od 30% koje je nastalo 2. srpnja 1998., utvrđen je ukupan postotak oštećenja od 80%. Vještak medicine rada IMI je naime pojasnio sadržaj predmetnog rješenja uz konstataciju da je D. B. u studenom 2007. specijalist medicine rada postavio dijagnozu profesionalne bolesti uzrokovane azbestom. U postupku nije utvrđeno da bi citirano rješenje bilo pobijano te je slijedom toga sud u ovom sporu u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a vezan navedenim utvrđenjem u postupku Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje da kod D. B. postoji tjelesno oštećenje od 70% i da je to tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica profesionalne bolesti (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Revr 1512/16-2 od 13. prosinca 2016.).

11.3. Prema odredbi čl. 56. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme kada je utvrđeno naznačeno tjelesno oštećenje ("Narodne novine br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07-dalje ZOMIO) tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost. Sukladno tome, tjelesno oštećenje može biti podudarno s pojmom invalidnosti jer prema svojoj težini može uzrokovati invalidnost, odnosno ima za posljedicu smanjenje životnih aktivnosti, koje je kod D. B., na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. F., nastupilo kao posljedica mezotheluma pleure i azbestoze pluća od 70% od travnja 2007.

11.4. Prema tome, tuženik za predmetnu štetu odgovara svom radniku D. B. sukladno čl. 15. ZZR-a kojom je propisano da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, s time da 1. tužiteljica pravo na naknadu predmetne štete ostvaruje sukladno čl. 1105. st. 1. ZOO-a.

11.5. Nadalje, neosnovano tuženik sadržajem žalbe osporava tužiteljima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog smrti D. B. u smislu čl. 1101. st. 1. ZOO-a i nastavno pripadajuće naknade imovinske štete uz neosnovanu tvrdnju da ne postoji dokaz o uzročno posljedičnoj vezi između smrti D. B. i oboljenja od mezotelioma budući da je prvostupanjski sud pravilno na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicine rada IMI utvrdio da je smrt D. B. uzrokovana profesionalnim mezoteliomom poplućnice s udjelom 100%. Tuženiku je za ukazati da je u nalazu i mišljenju vještaka pojašnjeno da je bolest od koje je bolovao pok. D. B.-mezoteliom poplućnice vrlo agresivan zloćudni tumor koji brzo dovodi do smrti bolesnika, u pravilu unutar godine dana od postavljene dijagnoze.

 

12. Odlučujući o visini naknade neimovinske štete, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 1100. ZOO-a te cijeneći nalaz i mišljenje vještaka dr. F. vodio računa o utvrđenim kvalifikatornim okolnostima iz stavka 2. citiranog članka tj. trajanju i jačini pretrpljenih fizičkih bolova koje je trpio D. B., smanjenju opće životne aktivnosti i strahu, kao i o konkretnima okolnostima slučaja, te pravilno utvrdio pravičnu novčanu naknadu koju bi ostvario D. B. za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju fizičkih boli u iznosu od 40.000,00 kn, straha u iznosu od 20.000,00 kn i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 50.000,00 kn. Isto tako, pravilno je u primjeni čl. 1095, ZOO-a i po slobodnoj ocjeni odmjerio naknadu imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 60.000,00 kn.

12.1. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom čl. 1101. st. 1. ZOO-a i sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske odmjerio 1. i 2. tužiteljima pravičnu novčanu naknadu zbog smrti supruga, odnosno oca. Pri tom tuženik neosnovano osporava visinu naknade neimovinske štete odmjerene 2. tužitelju ukazujući da 2. tužitelj  nije živio u kućanstvu s ocem D. B. budući da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i činjenicu da će 2. tužitelj i ubuduće trpjeti duševne boli zbog gubitka oca.

12.2. Pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 1093. ZOO-a dosudio 1. tužiteljici na ime pogrebnih troškova iznos od 12.159,90 kn, troškova nadgrobnog natpisa u iznosu od 5.000,00 kn, karmina u iznosu od 2.000,00 kn, te žalobne odjeće u iznosu od 450,00 kn, te 2. tužitelju na ime žalobne odjeće dosuđuje iznos od 1.800,00 kn, sukladno priloženim računima tih troškova i na temelju sadržaja iskaza 1. i 2. tužitelja, za koja utvrđenja je naveo opravdane razloge koje prihvaća i ovaj sud pa nisu prihvaćeni žalbeni prigovori tuženika da tužiteljima ne bi pripadala naknada u odnosu na tražbine troškova pogreba koji ne bi bili potkrijepljeni računima.

13. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnost primjene materijalnog prava, utvrđeno je da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio zatezne kamate na iznos naknade imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege od 60.000,00 kn od podnošenja tužbe jer je visina naknade štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja pa 1. tužiteljica primjenom odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO-a ima pravo na kamate od presuđenja do isplate zbog čega je presudu suda prvog stupnja valjalo preinačiti u tom dijelu i odbiti zahtjev 1. tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos naknade imovinske štete od 60,000,00 kn za razdoblje prije presuđenja. Naime, kako se ovdje radi o nenovčanoj imovinskoj šteti njezino se dospijeće sukladno odredbi čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a vezuje uz presuđenje (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3562/2019-2 od 22. studenog 2022., Rev 638/2020-2 od 12. siječnja 2021., Rev 3116/1994-3 od 24. studenog 1994).

14. Kako je tuženik u žalbenom stadiju postupka uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu s osnova kamata, to nije utjecalo na omjer uspjeha stranaka u sporu te je pravilna odluka o parničnom trošku odmjerenom tužiteljima prema čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

16. Tuženiku nije odmjeren trošak u povodu žalbe jer je uspio u odnosu na sporedno potraživanje s osnova kamata u odnosu na koje nisu nastali posebni troškovi (čl. 154. st. 5. ZPP-a). Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. ZPP-a).

 

17. Presuda suda prvog stupnja u točkama III i V izreke nije pobijana te ostaje neizmijenjena u tom dijelu.

 

U Rijeci 24. listopada 2023.

 

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović v.r.