Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1464/2023-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici u Našicama, protiv tuženika VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P- 219/2020-20 od 27. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj: P-219/2020-20 od 27. travnja 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj],[adresa] iznos od 65.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 2. studenoga 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% tna poena, sve u roku od 15 dana.“,

dok je točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 32,72 eura /1.000,00 kuna u roku od 15 dana

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu uvažiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz dosudu parničnog troška, odnosno podredno presudu u cijelosti ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.2. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom osporava žalbene navode tužitelja, predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 65.000,00 kn s pripadajućim kamatama. Navedeni iznos prema navodima tužitelja predstavlja privatnu pozajmicu danu tuženiku, a koju isti nije vratio

5. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tužitelja, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Među strankama nije sporno da su u dva navrata tijekom siječnja 2016. s računa obrta u vlasništvu tužitelja izvršeni prijenosi novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 65.000,00 kn na račun Prometno-zanatske zadruge Obrtnik, u vrijeme kada je tuženik bio upravitelj navedene zadruge.

6.1. Sporno je predstavlja li navedeni novčani iznos privatnu pozajmicu, te da li se tuženik spomenuti iznos obvezao osobno vratiti.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužitelj u tužbi u bitnom naveo kako je tuženiku pozajmio 65.000,00 kuna za potrebe poslovanja Prometno-zanatske zadruge Obrtnik, da tuženik nikada nije osporavao da se radi o privatnoj pozajmici koja je tuženiku trebala za poslovanje navedene zadruge, te da je tuženik obećavao povrat uplaćenih sredstava, međutim da ni nakon poziva iz rujna 2019. navedeno nije izvršio

- da iz izvadaka o prometu po računu obrta u vlasništvu tužitelja proizlazi da je 25. siječnja 2016. izvršena uplata u iznosu od 50.000,00 kn a 26. siječnja 2016. izvršena uplata u iznosu od 15.000,00 kn na račun Prometno-zanatske zadruge Obrtnik, pri čemu je kao svrha plaćanja navedeno „pozajam za likvidnost“.

- da je tužitelj u listopadu 2019. godine uputio tuženiku pisanu opomenu radi povrata navedenog iznosa, odnosno radi „vraćanja pozajmice“

- da je tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako istu smatra neosnovanom, navodeći kako se spomenuti transferi novca ne odnose na njega osobno, već na ranije navedenu zadrugu, te da su služili za daljnje poslovanje iste

- da iz iskaza svjedoka AS, bivšeg člana zadruge, proizlazi da su on i tužitelj, koji je prema navodima spomenutog bio također član iste, uplatili novčana sredstva zadruzi, te da spomenute pozajmice nisu trebale služiti zadruzi, već radi određenog poslovnog pothvata i to za potrebe pokretanja proizvodnje u kamenolomu CS, koji nije bio član zadruge. Ističe da mu uplaćeni novci nisu vraćeni, iako ih je potraživao i od CS i od tuženika, dok o povratu novca ovdje tužitelju nema saznanja

- da iz iskaza svjedoka CS proizlazi da je imao poslovni dogovor sa zadrugom Obrtnik o pokretanju posla, da je zadruga trebala osigurati sredstva za realizaciju tog posla, koja je pribavljala od svojih članova, a služila su namjenski, primjerice za kupovinu opreme, te da mu nije poznato da bi tužitelj pozajmio novčana sredstva tuženiku osobno. Svjedok je naveo i da planirani posao u konačnici nije realiziran zbog nedostatnosti sredstava, te da mu se tužitelj u nekoliko navrata obraćao i tražio različite iznose, što je isti odbio s obzirom da nije imao nikakav ugovorni odnos s tužiteljem kao fizičkom osobom

- da iz iskaza svjedoka LS, bivšeg člana zadruge, proizlazi da mu nije poznato da bi tužitelj pozajmljivao novac tuženiku osobno i da bi se tuženik obvezao iste vratiti, već da je predmetni spor, prema njegovim saznanjima, povezan s poslovanjem zadruge, radi ulaganja u kamenolom CS

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su predmetna sredstva u dva navrata, 25. i 26. siječnja 2016. u suglasnost tužitelja, koji mu je preko telefona naveo da će pomoći u deblokadi i sudjelovati u namjeravanom poslovnom pothvatu, prebačena radi deblokade računa zadruge i realizacije planiranog poslovnog pothvata, odnosno ulaska u suvlasništvo kamenoloma tadašnjeg vlasnika CS, da sredstva nisu bila namijenjena njegovim osobnim potrebama niti da se osobno obvezao na njihov povrat, već je tužitelja upućivao na ostvarivanje eventualnih potraživanja prema zadruzi u stečajnom postupku

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik bio njegov računovođa, te da mu je isti predložio ulazak u nekakav posao na koji nije izričito pristao i da je prijenos sredstava izvršen s njegova računa na račun zadruge bez odobrenja

8. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

8.1. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8.3. Odredbom članka 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (stavak 1.) Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (stavak 2.) Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 3.)

8.4. Odredbom članka 499. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud u bitnom naveo kako je tužitelj u tužbi i tijekom prethodnog postupka kao činjeničnu osnovu tužbe isticao postojanje privatne pozajmice tuženiku dok su tvrdnje o neovlaštenom raspolaganju sredstvima iznesene tek u iskazu tužitelja, nakon zaključenja prethodnog postupka, da nijedan saslušani svjedok nije potvrdio postojanje dogovora o privatnoj pozajmici između stranaka, te da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da je tuženik osobno primio novac niti da se obvezao isti vratiti

9.1. Stoga je prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da isti vezan činjeničnim supstratom tužbe, da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice koje čine bitne elemente ugovora o zajmu, dok se nove činjenice iznesene nakon zaključenja prethodnog postupka ne mogu se uzeti u obzir, pritom navodeći da je naknadno odbio dokazni prijedlog tužitelja radi saslušanja svjedokinje ŠS, obzirom da je isti bio usmjeren na dokazivanje nepravodobno iznesenih činjenica

10. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud tijekom postupka pogrešno primijenio materijalno pravo i to čl. 219. ZPP-a jer istog nije na pripremnom ročištu upozorio na nedostatnost predloženih dokaza, te da je sud neosnovano odbio dokazni prijedlog saslušanja svjedokinje ŠS

11. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud propustio postupiti sukladno članku 219. stavku 2. ZPP-a. Navedena odredba sudu ne nameće obvezu, već daje diskrecijsku ovlast da, do zaključenja prethodnog postupka, upozori stranke na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza, ako ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora. U konkretnom slučaju tužitelj je već u tužbi iznio činjeničnu osnovu na kojoj je temeljio svoj zahtjev, predložio dokaze koje je smatrao potrebnima te tijekom prethodnog postupka nije ukazivao na postojanje drugih odlučnih činjenica niti je predlagao izvođenje dodatnih dokaza. Osim toga, u fazi prethodnog postupka sud nije mogao znati da će se tijekom glavne rasprave pokazati kako predloženi dokazi, u svjetlu kasnije iznesenih navoda tužitelja na glavnoj raspravi, nisu dostatni za dokazivanje odlučnih činjenica, osobito stoga što je tužitelj tek u svom iskazu iznio drugačiji činjenični supstrat, koji nije bio predmetom raspravljanja u prethodnom postupku. Sud stoga nije bio dužan upozoravati tužitelja na potrebu dokazivanja činjenica koje u toj fazi postupka uopće nisu bile iznesene.

12. Pravilno je i prvostupanjski sud postupio kada, sukladno članku 299. stavku 3. ZPP-a, nove činjenice iz iskaza sa glavne rasprave, koje tužitelj nije opravdao razlozima zbog kojih ih nije mogao ranije iznijeti, nije uzeo u obzir.

13. Suprotno tvrdnjama žalitelja, iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da prijenos novčanih sredstava izvršen radi osobnih potreba tuženika, niti da je isti preuzeo obvezu povrata navedenog iznosa, već da je izvršen radi osiguranja likvidnosti zadruge i pokušaja realizacije određenog poslovnog pothvata, koji se na kraju nije ostvario. Dakle, takav prijenos sredstava, s obzirom na njegovu svrhu i način korištenja, ne upućuje na sklapanje ugovora o privatnoj pozajmici između tužitelja i tuženika, već na poslovno ulaganje uz preuzimanje pripadajućeg rizika.

14. U navedenim okolnostima, saslušanje predložene svjedokinje ŠS nije odlučno, budući da je novčani iznos nedvojbeno isplaćen na račun zadruge, te eventualna potvrda okolnosti isplate odnosno načina raspolaganja sredstvima sa računa obrta tužitelja, ne bi mogla dovesti do drukčijeg pravnog zaključka o postojanju osobne obveze tuženika.

15. Također, tužitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženicima priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženicima pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda.

16. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica