Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-217/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika pod 1. UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]; i pod 2. AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-894/2020-32 od 15. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: P-894/2020-32 od 15. studenog 2023. u dijelu pod točkom I. i IV. izreke

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju iznos od 3.932,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. studenog 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženicima naloženo naknaditi tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 3.932,28 eura od 18. srpnja 2020. pa do 14. studenog 2023. (točka II. izreke), odbijen je i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju iznos od 766,09 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2020. do isplate (točka III. izreke), te je naloženo tuženicima naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.602,29 eura sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana (točka IV. izreke)

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I. i IV. izreke žale se tuženici, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadom imovinske štete nastale na vozilu u vlasništvu tužitelja uslijed štetnog događaja od 17. srpnja 2020.

5. Posebno je za istaknuti da, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. toč. 11. ZPP-a potrebno je da je izreka odluke nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima odluke, da odluka uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane odluke je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima odluke. Posebno, razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Među strankama nije sporno da je 17. srpnja 2020. na državnoj cesti D235, predio Lisačke rudine, došlo do prometne nezgode, uslijed naleta vozila kojim je upravljao tužitelj, registarskih oznaka [registarska oznaka], na tele u suvlasništvu tuženika.

6.1. Sporna je u ovoj fazi postupka, aktivna legitimacija tužitelja, visina nastale štete na vozilu, pripada li tužitelju iznos poreza na dodanu vrijednost, te doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja.

7. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da je tužitelj 28. studenog 2020. podnio tužbu radi naknade imovinske štete nastale na osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka], navodeći da je 17. srpnja 2020., upravljajući osobnim vozilom državnom cestom D235, naletio na tele u vlasništvu tuženika, koje se bez nadzora nalazilo na kolniku, te da je pritom na navedenom vozilu nastala materijalna šteta u iznosu od 35.399,89 kuna

- da iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova PU dubrovačko-neretvanska, Klasa: 211-04/20-P/16113, Urbroj: 511-03-14/06-P-260-2/2020 (dalje: Potvrda) priložene tužbi proizlazi da je ista izdana na zahtjev ovdje tužitelja, a kojom se potvrđuje da se 17. srpnja 2020. u 20.35 sati dogodila prometna nezgoda na cesti D235, da su kao sudionici prometne nezgode navedeni; ovdje tužitelj kao vozač i vlasnik vozila Honda CR-V reg. oznake [registarska oznaka] i tuženica pod 1. UI kao gonič stoke, te da je istoj na mjestu događaja izdana obavijest o počinjenom prekršaju,

- da iz Izvida štete broj: 202299900056/1 (dalje: Izvid) ovlaštenog osiguratelja, priloženog u spis, i napravljenog neposredno nakon prometne nesreće, proizlazi da je potrebno zamijeniti 11 dijelova na vozilu, dok iz Ponude ovlaštenog servisera SPECTRUM d.o.o. od 2. listopada 2020. (dalje: Ponuda), proizlazi postojanje 19 dijelova za promjenu, po ukupnoj cijeni od 35.399,89 kuna

- da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka ČI, suvozača u vozilu, saslušanih na ročištu od 23. svibnja 2022. proizlazi da je do prometne nezgode došlo uslijed iznenadnog izlaska teleta iz grmlja na lijevu stranu kolnika, te da se vozilo tužitelja prije naleta, obzirom na konfiguraciju terena, kretalo brzinom oko 50 kilometara na sat,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je isti sam i uz pomoć prijatelja popravio vozilo na način da je isto dovedeno u „vozno stanje“ i to nabavom novih i polovnih dijelova, dok je neke dijelove nabavio i na otpadu, dok je primjerice ostavio stari blatobran, da isto nije ni lakirao ni mijenjao, uz trošak popravka od 27 do 30 tisuća kuna

- da iz nalaza i mišljenja i usmenog očitovanja sudskog vještaka prometne struke HI, sačinjenog radi utvrđenja dinamike nastanka nezgode, brzinu kretanja vozila i pitanja doprinosa tužitelja proizlazi da se tužitelj kretao brzinom od 58,9 km/h, dok je dopuštena brzina na predmetnoj dionici iznosila 90 km/h, da je tele iznenada izletjelo na kolnik s lijeve strane ceste, pa da vozač nije mogao nikako izbjeći sudar, osim da je u trenutku uočavanja životinje na cesti vozio brzinom od 43,7 km/h ili manjom, a što nije osnovano očekivati obzirom na ograničenje, uvjete na cesti i tip ceste, pa da se tužitelj kretao primjerenom brzinom u navedenim okolnostima

- da je vještak, uzevši u obzir dijelove koje je potrebno promijeniti ili popraviti (sukladno Izvidu), utvrdio visinu štete (sukladno cijenama iz Ponude, smatrajući ih realnima) u iznosu od 3.932,28 eura, odnosno, 29.627,77 kuna

- da je tužitelj potom povukao tužbeni zahtjev za iznos od 766,09 eura, čemu su se tuženici protivili

8. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.1. Odredbom članka 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom članka 1067. propisani su slučajevi kada se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti (ako šteta potječe od nekog nepredvidljivog uzroka izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ako je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti), dok se isti djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik pridonio nastanku štete (stavak 3.)

8.2. Odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

8.3. Odredbom članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., dalje: ZSPC) propisano je da vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

8.4. Odredbom članka 119. stavka 1. ZSPC propisano je da stoku i druge životinje ne smije se voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora odnosno vlasnici su dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, te je obrazlažući pobijanu presudu u bitnom naveo da su tuženici kao suvlasnici opasne stvari, domaće životinje na cesti, odgovorni za nastalu štetu, te da tijekom postupka nisu uspjeli dokazati da bi tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode, već da se isti kretao dopuštenom brzinom, pravovremeno reagirao kočenjem na uočeno tele koje je s lijeve strane iskočilo na cestu, dok vožnju u navedenim okolnostima brzinom od 43,7 km/h ili manjom nije opravdano očekivati, pritom uvažavajući utvrđenja iz spomenutog nalaza i mišljenja, za koje sud navodi da je sačinjen objektivno, nepristrano i sukladno pravilima struke.

9.1. Prvostupanjski se sud pri određivanju visine nastale štete također oslanja na utvrđenja iz spomenutog vještačenja, ocjenjujući da je vještak pravilno utvrdio koji su troškovi popravka bili opravdani, te u kojoj visini. Pritom prvostupanjski sud, očitujući se na navode tuženika da bi se u konkretnom slučaju radilo o repariranoj šteti u bitnom navodi da je šteta koja je tužitelju nastala, stvarna i potpuna šteta, a iznos utvrđen vještačenjem upravo onaj iznos koji je potreban da se tužiteljeva materijalna situacija vrati u stanje u kojem bi bila da nije bilo štetnog događaja, te da činjenica što je tužitelj sam i uz pomoć prijatelja donekle popravio vozilo na način da se njime može koristiti, pristajući ugraditi polovne, lošije dijelove i voziti automobil s oštećenim blatobranom, ne oslobađa tuženike kao štetnike da mu nadoknade cjelokupan iznos pretrpljene štete, odnosno da takav “popravak” ne oslobađa štetnike odgovornosti i obveze da tužitelju nadoknade vrijednost dijelova prema cijenama određenima u vještačenju.

9.2. Konačno, prvostupanjski sud ocjenjuje promašenim navode kako tužitelju ne pripada obračunati PDV na popravak vozila, te da nije riječ o neosnovanom bogaćenju, kako to navode tuženici, pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda od 5. prosinca 2013., a kojim se VSRH u sadržajno gotovo identičnom predmetu izjasnio da oštećeniku pripada PDV, bez obzira je li isti imao taj izdatak.

9.3. S navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

10. U žalbi tuženici dovode u pitanje tužiteljevu aktivnu legitimaciju, te sadržajno ponavljaju navode iz odgovora na tužbu.

11. Vezano uz navode tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, koji su isti prvi put istaknuli u žalbi, za navesti je da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije materijalnopravni prigovor na kojeg prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti ukoliko taj prigovor nije istaknut tijekom prvostupanjskog postupka (tako i VSRH u odlukama Rev-907/08-2 od 25. svibnja 2011., Rev- 2499/2017-2 od 22. prosinca 2021), te da iz stabilne prakse VSRH jasno proizlazi da je prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije - prigovor materijalnopravne naravi na koje sud prvoga stupnja ne pazi po službenoj dužnosti i koji se po prvi puta ne može isticati tek u žalbi (tako i VSRH u rješenju broj: Revd-4336/2023-3 od 27. ožujka 2024.). Pored navedenog za navesti je da vlasništvo tužitelja nad vozilom Honda CR-V reg. oznake [registarska oznaka] proizlazi iz ranije spomenute Potvrde, javne isprave čiji sadržaj tuženici tijekom postupka u tom dijelu nisu ni dovodili u pitanje.

12. Neosnovano tuženici smatraju da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu nastale štete, obzirom da dovođenjem vozila u vozno stanje od strane tužitelja, isto nije popravljeno na način da bi nastala šteta bila otklonjena (tako i VSRH u odluci Rev-1527/1990-2 od 11. listopada 1990.), već je materijalnu situaciju tužitelja potrebno dovesti u ono stanje u kojem bi se nalazilo da nije bilo štetne radnje, a navedeno se postiže upravo obvezivanjem tuženika na podmirenje troškova popravka prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao što je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud, koja utvrđenja tuženici žalbenim navodima nisu doveli u pitanje.

13. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio žalbene navode kojima tuženici ponovno ističu da tužitelj nema pravo na trošak poreza na dodanu vrijednost, obzirom da oštećeniku, ovdje tužitelju, pripada taj trošak. Uostalom, tako i VSRH u odluci broj: Rev-818/11 od 4. lipnja 2014. navodi da „Oštećenik ima pravo izbora hoće li oštećenu stvar popraviti kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnik) koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju, odnosno, oštećeniku) porez na dodanu vrijednost, ili će popravak izvršiti sam (osobno, ili putem prijatelja, srodnika). No, u svakom slučaju PDV predstavlja dio novčanog iznosa koji je potreban i koji nastaje kao trošak popravljanja oštećene stvari, odnosno, trošak kojim se oštećenikova materijalna situacija dovodi u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja u smislu odredbe članka 190. ZOO“

14. Također, neosnovano tuženici ističu tužiteljev doprinos nastanku štetnog događaja, smatrajući da je isti trebao prilagoditi vožnju navedenoj dionici ceste, na način da vozilo može pravodobno zaustaviti pred zaprekom koja se može predvidjeti, pozivom na odredbu čl. 51. ZSPC, a s obzirom na postojanje znaka opasnosti „domaće životinje na cesti“. Naime, iz stanja spisa je utvrđeno da se tužitelj na navedenoj dionici ceste sukladno propisima kretao primjerenom brzinom, dok se u konkretnom slučaju životinja nije nalazila na kolniku i time predstavljala predvidivu zapreku, već je naglo iz grmlja izletjela na lijevu stranu kolnika, što u ovdje opisanim okolnostima tužitelj nije mogao predvidjeti.

15. Konačno, tuženici posebno obrazloženo ne osporavaju odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika

16. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 18. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica