Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: P Ob-256/2025-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Ivanu Poljaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženog ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u [adresa], radi spora o roditeljskoj skrbi u odnosu na mlljt. ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici NB, dipl. iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Zajedničko dijete stranaka, mlljt. ZB, rođen **.**.2013. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovat će sa tužiteljicom ŠB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi njenog prebivališta, a oba roditelja će zajednički obavljati roditeljsku skrb.

II. Osobni odnosi između tuženika kao oca i maloljetnog ZB, održavat će se svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje do 18 sati u kući tuženikovih roditelja u [adresa].

III. Tuženik ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je za uzdržavanje mlljt. ZB, rođenog **.**.2013. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi novčani iznos od 224,40 eura mjesečno, počevši od 14. srpnja 2025. godine pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude, a buduće obroke mjesečno unaprijed, do svakog petnaestog dana u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa uzdržavanja do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to na ruke majke i zakonske zastupnice mlljt. ZB ŠB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

IV. Preko dosuđenog doprinosa uzdržavanja u iznosu od 224,40 eura mjesečno u točki III. izreke ove presude, a do zahtijevanog iznos od 250,00 eura mjesečno tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao što se odbija i za dosudu doprinosa uzdržavanja za zahtijevani period od 9. kolovoza 2024. godine do 13. srpnja 2025. godine.

V. Svaka stranka snositi će svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je kod ovog Suda podnijela tužbu protiv tuženika radi spora o roditeljskoj skrbi.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik živjeli u izvanbračnoj zajednici do 8. kolovoza 2024. godine, kada je tuženik svojevoljno napustio mjesto zajedničkog prebivališta i prema saznanjima tužiteljice, započeo emocionalnu vezu s drugom osobom. Za trajanja izvanbračne zajednice rođeno je dijete, mlljt. ZB, rođen **.**.2013. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Nakon faktičnog prestanka izvanbračne zajednice stranaka tužiteljica sa djetetom živi na adresi [adresa], koji životni prostor u potpunosti udovoljava stambenim potrebama djeteta. S obzirom da tužiteljica sada živi sa zajedničkim djetetom, ista je u potpunosti preuzela svu brigu i skrb oko njega, dok tuženik ni na koji način ne doprinosi uzdržavanju zajedničkog djeteta nakon faktičkog prestanka bračne zajednice. Dijete je emocionalno privrženo tužiteljici s kojom živi pa je za njegov daljnji psihofizički razvoj i emotivnu ravnotežu bitno da i dalje ostane s majkom, koja mu i danas pruža svu potrebnu brigu, njegu i pažnju koja mu je s obzirom na dob neophodna. Za uzdržavanje maloljetnog djeteta potrebno je najmanje 500,00 EUR mjesečno, a s obzirom na dob djeteta te potrebe za hranom, odjećom, obućom, osobnom higijenom, tuženik bi s obzirom na svoje materijalne prilike i mlađu životnu dob mogao doprinositi 250,00 EUR mjesečno. Tužiteljica i tuženik proveli su postupak obveznog savjetovanja u postupku pred Zavodom za socijalni rad Bjelovar, a u kojem postupku se nisu uspjeli dogovoriti, niti sastaviti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, time da je obvezno savjetovanje okončano dana 11. veljače 2025. godine.

3. Tuženik u svom odgovoru na tužbu danom na ročištu održanom 28. listopada 2025. godine navodi da se ne protivi da mlljt. dijete stranaka stanuje sa tužiteljicom, a da se osobni odnosi između njega i mlljt. djeteta održavaju na način kako je to predložio HZZSR, PU Bjelovar. U odnosu na uzdržavanje protivi se plaćanju uzdržavanja iznad iznosa od 50,00 eura mjesečno i to ne iz razloga što to smatra neosnovanim, već što tvrdi da on više od toga ne može platiti.

4. Maloljetnom djetetu stranaka postavljen je posebni skrbnik u osobi NB iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica koja u podnesku od 24. listopada 2025. godine navela da, ukoliko bi stranke na ročištu postigle sporazum o sadržajima roditeljske skrbi, ističe da bi načelno sa istim bila suglasna, a sve iz razloga što su roditelji u konačnici oni koji bi trebali potrebe svoje mlt. djece staviti ispred svojih i isti bi trebali znati ono što je najbolje za njihovu djecu, te također imajući u vidu presumpciju najboljeg interesa mlt. djeteta kada su roditelji suglasni u ostvarivanju roditeljske skrbi. Navodi da su roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece, sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona koji propisuje da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djetetu i njegovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe (čl. 6. Obiteljskog zakona, narodne novine 103/15). Ukoliko stranke ne bi postigle spomenuti sporazum, navodi kako je suglasna sa prijedlogom i mišljenjem HZZSR, PU Bjelovar obzirom iz istoga proizlazi kako je stručna radnica Područnog ureda obavila razgovor sa mlt. ZB te je mlt. dijete izrazilo želju da i nadalje živi s majkom, a da sa ocem ostvaruje osobne odnose na predloženi način, odnosno kako ih je i do sada ostvarivao u kućanstvu bake i djeda po ocu.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza Sud je izvršio uvid u rodni list mlljt. djeteta (list 5), izvješće o obveznom savjetovanju od 11. veljače 2025. godine (list 6), rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 18. srpnja 2025. godine (list 11), izvješće o obiteljskim prilikama sa mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 19. rujna 2025. godine (list 14-15) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka (list 19).

6. Temeljem odredbi članka 346. Obiteljskog zakona i u smislu odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku Sud je ocijenio sadržaj svih izvedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj međusobnoj povezanosti dovodeći ih u vezu s rezultatima cjelokupnog postupka, a sve iz razloga kako slijedi.

7. Iz izvješća o obiteljskim prilikama sa mišljenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar od 19. rujna 2025. godine, među inim, proizlazi da je ŠB rođena **.**.1998. u [adresa], u izvanbračnoj zajednici FB i MB. ŠB je završila samo 6 razreda osnovne škole. U 7. razredu je započela vezu sa OB i ubrzo je ostala trudna, pa je školovanje napustila. Živjeli su zajedno, kod njenih roditelja. Sina OB rodila je 11. veljače 2013. godine, a kako u tada ona i otac djeteta bili još maloljetni njena je majka imenovana skrbnicom unučetu kako bi se dijete moglo upisati u matične knjige i dobiti potrebne dokumente i prava. Kada je navršila 16 godina OB je postao punoljetan i više njena majka nije trebala biti skrbnica djetetu, pa su se preselili Danijelovoj obitelji u [adresa]. Do 8. kolovoza 2023. godine živjeli su kod njegovih roditelja. Tada je ŠB napustila ZB jer je saznala da ju je ZB prevario i to sa svojom bivšom djevojkom. Sa sinom je otišla svojim roditeljima, upisala ga je u 5. razred OŠ Velika Pisanica. Pred oko godinu dana preselili su se u [adresa], u kuću koju je kupila 2020. godine, a koju je trebalo renovirati. U kući se sada nalazi uredan dvosobni stan sa kupaonicom i grijanjem na drva. Prostor je opremljen potrebnim namještajem i aparatima i uredno održavan. ŠB se ubrzo i zaposlila kao konobarica u kafiću „Remi" u Velikom Trojstvu. Plaću prima u iznosu od 1.200,00 eura. Radi u smjenama: od 7:00 do 15:00 sati ili od 15:00 do 23:00 sata, koje se izmjenjuju tjedno. ŠB je nakon prekida zajednice sa MB ostala u korektnim odnosi, a sa njegovim roditeljima koji kontinuirano pokazuju interes za unuka i jednom do dva puta mjesečno dođu po njega i odvezu ga u svoju kuću na vikend. U tim prilikama sin je viđao i oca, a izvan toga nije bilo njihovih susreta. Ponekad baka i djed povedu MB u posjet ocu koji sa sadašnjom partnericom i njenim sinom živi u [adresa]. ŠB tvrdi da joj OB nije novčano pomagao za sina niti ju je kontaktirao da ju pita treba li joj novčana pomoć. Razgovor sa djetetom obavljen je u kući majke, nasamo. Rekao je da ne zna zašto su se njegovi roditelji razdvojili, ali ne očekuje da se pomire i naviknuo se na novi način života. Ispričao je da ide u 7. razred Osnovne škole Velika Pisanica i da se radnim danima nalazi kod bake i djeda po majci u Lasovcu. Mama sada živi na upisnom području Osnovne škole Veliko Trojstvo gdje je organiziran prijevoz školskim autobusom, ali nije htio mijenjati školu zbog prijatelja. Dogovorili su se da nastavi školovanje u Osnovnoj školi Velika Pisanica gdje nastavu ima samo ujutro. Ako radi ujutro mama dođe nakon posla kod svojih roditelja, a zajedno provode i vikende. Voli posjetiti baku i djeda po ocu i tada k njima dođe i tata da se druže. Ponekad ga baka i djed odvezu do tate, ali kod njega nije nikada prenoćio niti bi to želio. Tata mu nije davao novac za džeparac, a ponekad mu je kupio nešto od garderobe. U [adresa] OB trenira nogomet. Tata to zna, ali nije ga nikada pitao za utakmice niti pokazao želju da ga dođe pogledati, tako da je OB zaključio da tati to nije važno pa mu niti ne govori o terminima i mjestu svojih utakmica. Kada je tata saznao za maminu tužbu pitao ga je želi li živjeti sa njim. Rekao mu je da želi živjeti sa mamom, a tata se nije radi toga naljutio. OB zna očev broj mobitela, ali se ne dopisuju jer tata navodno nema otvorene profile na društvenim mrežama, već ponekad koriste samo telefonski poziv. MB je poznato da se na sudu vodi postupak radi roditeljske skrbi i otvoreno izražava želju da nastavi živjeti sa mamom kao i do sada, a i da odnose sa tatom održava na dosadašnji način. Mišljenje Zavoda je da je zajednica roditelja prekinuta pred 2 godine kada je dijete promijenilo školu i živjelo sa majkom koja o njemu skrbi. Sa ocem nema kontinuiran i sadržajan odnos, a susreti im se održavaju većinom u kući bake i djeda po ocu koji se brinu i oko prijevoza djeteta, u pravilu svakog drugog vikenda. To se već uvriježilo, a dječak je time i zadovoljan, pa predlažem da sud donese odluku da dječak ima prebivalište kao i majka, da sa ocem provodi svaki drugi vikend u kući njegovih roditelja u [adresa].

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik živi na stanu u [adresa] te u [adresa] njegovi roditelji imaju kuću gdje su oni ranije živjeli. Tuženik posjeduje automobil koji je starije godište, a misli da je Mazda, a za koji automobil smatra da mu služi kao potreba, a ne kao luksuz. Ne zna da li tuženik posjeduje druge vrijednije pokretnine, kao što su vozila, strojevi, umjetnički predmeti. Isto tako ne zna da li ima u vlasništvu poslovne udjele, dionice, vrijednosne papire, imovinska prava i potraživanja, bitcoine i slično. Isto tako nije joj poznato da bi u svome vlasništvu imao nekakvu nepokretnu imovinu. Tuženik ostvaruje naknadu na ime invalidnine u mjesečnom iznosu od 1.400,00 eura mjesečno. On već 4 godine čeka transplantaciju srca pa prima navedenu invalidninu. Misli da mu ovu naknadu isplaćuje socijalno osiguranje jer misli da se radi o inkluzivnom dodatku. Uz njihovo zajedničko mlljt. dijete tuženik ima zakonsku obvezu uzdržavati još jedno mlljt. dijete. Tuženik unatoč invalidnosti može raditi te je i radio u vrijeme dok su živjeli zajedno. Ona je u radnom odnosu te ostvaruje plaću u mjesečnom iznosu od 1.000,00 eura. U vlasništvu od nekretnina ima kuću u [adresa]. Nema u vlasništvu nikakvu vrijednije pokretnu imovinu osim osobnog automobila, dok nema nikakve druge vrijednije pokretnine imovine kao što su nakit, strojevi i slično. Osim mlljt. djeteta ZB nema zakonsku obvezu uzdržavati drugu djecu. Potrebe mlljt. djeteta za uzdržavanjem odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odjeće i obuće, higijene, odgoja i obrazovanja, školskih i izvanškolskih aktivnosti, socijalnih kontakata i slično, odnosno njegove su potrebe jednake prosječnim potrebama za uzdržavanjem djece njegove dobi.

9. Tuženik ZB u svom iskazu navodi da su potrebe mlljt. ZB jednake potrebama djece njegove dobi i tu se slaže sa navodima tužiteljice. U svome vlasništvu nema nikakvih nekretnina niti vrijednije pokretne imovine. Ostvaruje inkluzivni dodatak u mjesečnom iznosu od 432,00 eura, a što primam preko socijalnog osiguranja. Čeka transplantaciju srca te ima niz drugih bolesti, a zbog ugrađenih pacemakera ne smije ništa raditi. Ima zakonsku obvezu uzdržavati još jedno dijete staro 13 godina. Kuću u kojoj živi tužiteljica je kupio on te ne zna da li ona u vlasništvu ima automobil. Nije mu poznato da bi ona imala nešto drugo od imovine u vlasništvu.

10. Dakle, iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Bjelovar proizlazi da tužiteljica adekvatno vodi brigu i skrb o mlljt. djetetu te ima dostatne roditeljske kompetencije pa s obzirom da dijete već živi s njom te da su tuženik i posebna skrbnica maloljetnog djeteta suglasni da maloljetno dijete stranaka živi sa majkom, Sud je to odredio kao i što je odredio da roditelji zajednički vrše roditeljsku skrb nad svojim maloljetnim djetetom.

11. Stranke su se usuglasile, osim toga da mlljt. dijete živi s majkom ŠB i o tome da se osobni odnosi između oca ZB i mlljt. djeteta odvijaju sukladno prijedlogu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar, odnosno da mlljt. dijete sa ocem provodi svaki drugi vikend u kući bake i djeda u [adresa], a posebna skrbnica maloljetnog djeteta je navela da podržava dogovor stranaka do kojega dođe pa je Sud u odnosu na osobne odnose tj. kontakte između maloljetnog djeteta stranaka i tuženika te s obzirom na dob maloljetnog djeteta prihvatio dogovor stranaka.

12. Shodno svemu navedenom u prednjim odlomcima za ponoviti je da su sukladno temeljnom načelu Obiteljskog zakona roditelji prije svih odgovorni za skrb i odgoj svoje djece jer je odredbama članka 6. istog Zakona propisano da roditelji imaju pravo, dužnost i odgovornost skrbiti se o djeci i njihovoj imovini, a da državna tijela interveniraju samo u slučaju potrebe.

13. Isto tako, prema odredbi čl. 3. Konvencije o pravima djeteta, u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora se prvenstveno voditi računa o interesima djeteta. Nadalje, odredbama članka 18. Konvencije o pravima djeteta propisano je da roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta, te da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

14. Dakle, što se tiče odluke o stanovanju maloljetnog djeteta i roditeljske skrbi prema maloljetnoj djetetu kao i u pogledu osobnih odnosa između maloljetnog djeteta stranaka i tuženika, kao oca, Sud je kod odluke slijedio dana stručna mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Bjelovar i posebne skrbnice te je s obzirom na konkretne okolnosti predmetnog slučaja tj. da se je i sam tuženik, kao otac, suglasio sa svime predloženim odredio da će maloljetno dijete stranaka stanovati sa majkom, a da će oba roditelja zajednički obavljati roditeljsku skrb, dok će se osobni odnosi između tuženika i maloljetnog djeteta stranaka održavati svaki drugi vikend od petka u 18,00 sati do nedjelje do 18 sati u kućanstvu tuženikovih roditelja, sa čime su također tijekom postupka bili suglasni i tužiteljica i tuženik.

15. U odnosu na zahtijevano uzdržavanje Sud je donio odluku kao u izreci imajući u vidu procesno disponiranje stranaka tj. da su stranke suglasne oko postojanja potreba maloljetnog djeteta za uzdržavanjem kao i tuženikove obveze da za isto doprinosi. Naime, tuženik se je izjasnio da s obzirom na navedeno ne smatra da je zahtjev za uzdržavanje u traženom iznosu od 250,00 eura neosnovan već samo tvrdi da on nije u mogućnosti doprinositi za navedeno uzdržavanje iznos veći od 50,00 eura jer to nema od kuda budući da u svom vlasništvu nema nikakve vrjednije imovine i ne ostvaruje primanja, osim inkluzivnog dodatka u iznosu od 432,00 eura jer čeka transplantaciju srca, a zbog ugrađenih pacemakera ne može ništa raditi.

16. S obzirom na navedeno Sud je imao u vidu da je odredbom članka 314. st. 1. Obiteljskog zakona propisano da će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

17. Prema odredbama stavka 3. članak 314. Obiteljskog zakona iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma: 1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili

2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

18. S obzirom da iz podataka u spisu predmeta ne proizlazi da je maloljetni ZB u mogućnosti vlastitim prihodima doprinositi svojem uzdržavanju, Sud je odredio da tuženik za uzdržavanje maloljetnog ZB doprinosi minimalni iznos i to umanjen za 15 % zbog toga što iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik, uz maloljetno dijete stranaka obveznik uzdržavanja još jednog djeteta i to u dobi od 13 godina, a sve s obzirom da je praksa ovoga Suda da se u slučaju kada su ispunjene pretpostavke u osobi obveznika da se u sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 314. st. 3. Obiteljskog zakona utvrdi iznos niži od zakonskog minimuma da to umanjenje kod dvoje uzdržavane djece bude od 10 do 15%. U ovom slučaju, dob toga drugog djeteta te tuženikovo imovinsko stanje i nesposobnost za rad je bio razlog da to umanjene bude na gornjem pragu za ovu kategoriju tj. na 15%.

19. Dakle, imajući u vidu sve naprijed navedeno, kao i dob maloljetnog ZB od 12 godina te sadržaj Odluke o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta koje je dužan platiti roditelj s kojim dijete ne stanuje za zaključiti je da je zahtijevani iznos i manji od minimalno propisanog (za dijete u dobi od 12 godina za 2025. godinu kao minimalan je propisan iznos od 264,00 eura) tako da je Sud odredio da tuženik na ime uzdržavanja maloljetnog ZB plaća iznos od 224,40 eura mjesečno tj. minimalno propisani iznos od 264,00 eura umanjen za 15%. Preko dosuđenog iznosa od 224,40 eura mjesečno, a do zahtijevanog iznosa od 250,00 eura mjesečno Sud je tužbeni zahtjev odbio. Za napomenuti je da je pri tome imao u vidu i sadržaj odredbe članka 426. Obiteljskog zakona prema kojoj Sud kod odluke o uzdržavanju nije vezan zahtjevima stranaka.

20. Sukladno odredbi članka 306. Obiteljskog zakona Sud je odredio da se obveza plaća od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu tj. od 14. srpnja 2025. godine, a prije toga dana za zahtijevani period od 9. kolovoza 2024. godine do dana 13. srpnja 2025. godine je tužbeni zahtjev odbio.

21. Na dosuđene iznose uzdržavanja Sud je tuženiku naložio da od dana njihova dospijeća do uplate plati i zakonske zatezne kamate po stopi određenoj sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

22. S obzirom na disponiranja stranaka u postupku, podatke sadržane u socijalnoj anamnezi i stručnom mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured u Bjelovaru i iskaze stranaka te to da su minimalni iznosi uzdržavanja određeni Obiteljskim zakonom i citiranom Odlukom Sud nije smatrao potrebnim izvoditi dodatne dokaze.

23. U pogledu odluke o troškovima postupka Sud je vodio računa o svim okolnostima ovog slučaja te o ishodu ovog spora. Naime, tuženik se nije protivio tužbenom zahtjevu u pogledu odluke o stanovanju, roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima pa tako niti o zahtijevanom uzdržavanju jer potrebe djeteta i svoju obvezu plaćanja istog nije osporio kao što nije osporio niti zahtijevani iznos već je samo iznio ogradu da zbog svojih osobnih prilika nije u mogućnosti platiti čitav iznos već samo dio zahtijevanog iznosa. Nadalje, uspjeh tužitelja u ovom sporu je djelomičan kako u pogledu visine iznosa zahtijevanog uzdržavanja tako i u pogledu trenutka od kojega je suđena obveza tuženiku da isto plaća. Dakle, vodeći računa o svemu tome, kao i o tome da se stranke nisu uspjele dogovoriti tijekom postupka obveznog savjetovanja pred Zavodom (Izvješće Zavoda na listu 6 spisa), Sud je temeljem odredbi članka 366. Obiteljskog zakona odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

U Bjelovaru, 18. prosinca 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Dostaviti:

- Pun. tužiteljice, Hrvoju Čačiću, odvjetniku

- Tuženom ZB

- Posebnoj skrbnici NB

- HZZSR, PU Bjelovar