Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-273/2019-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima ZOU IP i CPZ, [adresa], protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupane po punomoćnicima OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave održane dana 20. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z. punomoćnice EP, odvjetničke vježbenice kod punomoćnika tuženika, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 3210294671 od 26.7.2007. sklopljen između tužitelja CP, iz [adresa] i tuženika Zagrebačka banka d.d., Paromlinska 2, Zagreb, solemniziran po javnom bilježniku Rankici Benc iz Varaždina, Vrazova 8c, pod brojem OV-6257/2007 od 1.8.2007., u čl. 2., a koji glasi:

"…redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d…."

te u čl. 7., a koji glasi:

"…za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta kroz rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete kroz rate. O izmijenjenom iznosu anuiteta kroz rate kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora",

te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe čl. 7., koji glasi: "Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja za CHF".

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb da tužitelju MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 7.044,45 EUR (slovima: sedamtisućačetrdesetičetri eura i četrdesetipet centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF pa do 31.07.2015. godine, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

na iznos od 115,51 EUR sa kamatom od 02.04.2011. do plaćanja; na iznos od 108,79 EUR sa kamatom od 02.05.2011. do plaćanja; na iznos od 110,00 EUR sa kamatom od 02.06.2011. do plaćanja; na iznos od 138,52 EUR sa kamatom od 02.07.2011. do plaćanja; na iznos od 141,30 EUR sa kamatom od 02.08.2011. do plaćanja; na iznos od 159,58 EUR sa kamatom od 02.09.2011. do plaćanja; na iznos od 172,71 EUR sa kamatom od 02.10.2011. do plaćanja; na iznos od 134,26 EUR sa kamatom od 02.11.2011. do plaćanja; na iznos od 132,84 EUR sa kamatom od 02.12.2011. do plaćanja; na iznos od 131,82 EUR sa kamatom od 02.01.2012. do plaćanja; na iznos od 138,13 EUR sa kamatom od 02.02.2012. do plaćanja; na iznos od 143,64 EUR sa kamatom od 02.03.2012. do plaćanja; na iznos od 144,37 EUR sa kamatom od 02.04.2012. do plaćanja; na iznos od 140,57 EUR sa kamatom od 02.05.2012. do plaćanja; na iznos od 143,14 EUR sa kamatom od 02.06.2012. do plaćanja; na iznos od 144,89 EUR sa kamatom od 02.07.2012. do plaćanja; na iznos od 141,94 EUR sa kamatom od 02.08.2012. do plaćanja; na iznos od 142,71 EUR sa kamatom od 02.09.2012. do plaćanja; na iznos od 140,50 EUR sa kamatom od 02.10.2012. do plaćanja; na iznos od 135,70 EUR sa kamatom od 02.11.2012. do plaćanja; na iznos od 140,81 EUR sa kamatom od 02.12.2012. do plaćanja; na iznos od 143,26 EUR sa kamatom od 02.01.1013. do plaćanja; na iznos od 141,55 EUR sa kamatom od 02.02.2013. do plaćanja; na iznos od 131,91 EUR sa kamatom od 02.03.2013. do plaćanja; na iznos od 140,10 EUR sa kamatom od 02.04.2013. do plaćanja; na iznos od 140,81 EUR sa kamatom od 02.05.2013. do plaćanja; na iznos od 137,60 EUR sa kamatom od 02.06.2013. do plaćanja; na iznos od 127,62 EUR sa kamatom od 02.07.2013. do plaćanja; na iznos od 127,37 EUR sa kamatom od 02.08.2013. do plaćanja; na iznos od 129,82 EUR sa kamatom od 02.09.2013. do plaćanja; na iznos od 133,75 EUR sa kamatom od 02.10.2013. do plaćanja; na iznos od 139,19 EUR sa kamatom od 02.11.2013. do plaćanja; na iznos od 136,38 EUR sa kamatom od 02.12.2013. do plaćanja; na iznos od 138,37 EUR sa kamatom od 02.01.2014. do plaćanja; na iznos od 106,50 EUR sa kamatom od 02.02.2014. do plaćanja; na iznos od 107,79 EUR sa kamatom od 02.03.2014. do plaćanja; na iznos od 110,51 EUR sa kamatom od 02.04.2014. do plaćanja; na iznos od 109,62 EUR sa kamatom od 02.05.2014. do plaćanja; na iznos od 106,61 EUR sa kamatom od 02.06.2014. do plaćanja; na iznos od 105,64 EUR sa kamatom od 02.07.2014. do plaćanja; na iznos od 106,08 EUR sa kamatom od 02.08.2014. do plaćanja; na iznos od 109,50 EUR sa kamatom od 02.09.2014. do plaćanja; na iznos od 112,38 EUR sa kamatom od 02.10.2014. do plaćanja; na iznos od 111,78 EUR sa kamatom od 02.11.2014. do plaćanja; na iznos od 114,29 EUR sa kamatom od 02.12.2014. do plaćanja; na iznos od 112,38 EUR sa kamatom od 02.01.2015. do plaćanja; na iznos od 247,69 EUR sa kamatom od 02.02.2015. do plaćanja; na iznos od 116,30 EUR sa kamatom od 02.03.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.04.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.05.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.06.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.07.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.08.2015. do plaćanja; na iznos od 116,32 EUR sa kamatom od 02.09.2015. do plaćanja,

u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorene valute u CHF iz čl. 1. Ugovora o kreditu prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.695,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je s tuženikom sklopio Ugovor o namjenskom kreditu pobliže naveden u izreci pod točkom I. presude, a da je 1.2.2016. sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je provedena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR, a za koju tužitelj smatra da nije od utjecaja na ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu iz 2007. godine, i to ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika i ugovornoj odredbi po kojoj je glavnica i kamata vezana uz valutu CHF. Naime, da sklopljenim Dodatkom nije nestao uzrok ništetnosti jer učinkom konverzije tužitelju nije naknađen iznos oštećenja zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredaba, a konverzijom se ne propisuje uklanjanje ništetnih ugovornih odredaba iz osnovnog ugovora, a što potvrđuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2868/2018-2 od 12.2.2019.. Tuženik da je odobrio i stavio na raspolaganje tuženiku kredit u iznosu kunske protuvrijednosti iznosa od 62.950,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. U članku 2. Ugovora da je ugovorena kamatna stopa od 4,4% godišnje, a promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika. U čl. 7. da je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunate po srednjem tečaju HNB važeće na dan plaćanja za CHF. Spomenute ugovorne odredbe da su ništetne te protivne Zakonu o zaštiti potrošača i to odredbama čl. 81 i 84. Pri tome se tužitelj poziva i na Presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13.6.2014. u odnosu na tuženika, a temeljem tužbe Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača kao i na presudu istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.. Uslijed promjene kamatne stope prema odluci tuženika i promjeni tečaja CHF, tužitelj da je preplatio iznos od 50.626,50 HRK / 6.719,29 EUR i traži u tužbi isplatu tog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava činjenicu sklapanja Ugovora o kreditu i Dodatka Ugovoru o kreditu. Međutim, da tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da je sredstva kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Ističe i prigovor zastare, smatrajući da se na zahtjev tužitelja za isplatu primjenjuje trogodišnji zastarni rok jer da se u ovom slučaju radi o postupku naknade štete. Dodatkom Ugovoru o kreditu parnične stranke da su izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, odnosno, položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 da je propisan odredbom čl. 19.b dok je odredbom čl. 19.c određen način izračuna konverzije. Dakle, zakonom je bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR. Tuženik da je u cijelosti postupio u skladu sa zakonskim odredbama te je tužitelju pravovremeno dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pri tom uzimajući u obzir sve uplaćene iznose radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF. Navodi da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Gos-1/2019 konačno zauzeo i potvrdio pravno shvaćanje da nakon provedene konverzije Ugovora o kreditu prema odredbama ZIDZPK/15 tužitelj ne raspolaže valjanom pravnom osnovom za potraživanjem bilo kakvih iznosa s osnove preplaćenih tečajnih razlika i kamata. Primjećuje da tužitelj ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim citiranim odredbama. Također da bi tužitelj imao pravo potraživati zakonske zatezne kamate isključivo od podnošenja tužbe jer je tek podnošenjem tužbe postavio zahtjev za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten pa ga u smislu odredbe čl. 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim stjecateljem.

Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao Ugovor o namjenskom kreditu, Dodatak Ugovoru o kreditu, otplatnu tabelu, provedeno je financijsko vještačenje te je pročitan nalaz vještaka Centar poslovnih analiza d.o.o. iz Čakovca, saslušan je tužitelj, pročitan je dopis tuženika tužitelju od 12.11.2015., izračun konverzije na dan 30.9.2015., izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama od 14. studenog 2015., promet po predmetnom Ugovoru o kreditu.

4. Temeljem navoda tužbe i odgovora na tužbu te izjašnjenja stranaka tijekom postupka, ukazuje se činjenično nespornim između stranaka da su 26.7.2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3210294671 u svrhu kupnje stana kojim je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti 62.950,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je solemniziran kod javnog bilježnika Rankice Benc iz [adresa] pod brojem OV-6257/2007 od 1.8.2007.. Nije sporno da je u čl. 2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, a u čl. 7. ugovoreno je da za slučaj izmjene redovne kamatne stope, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta i obvezuje se plaćati tako izmijenjene anuitete/rate. Odredbom istog članka ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF te je čl. 1 ugovorena valuta u CHF prema kojoj je glavnica vezana za navedenu valutu. Nije sporno ni to da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu 1.2.2016., sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015., nakon konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom EUR, da iznos neotplaćene glavnice kredita na spomenuti 30.9.2015. iznosi 35.118,22 CHF u protuvrijednosti kune 245.152,29 HRK . Također je utvrđena preplata u iznosu od 34.763,73 HRK. Sve navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spisu. Također tužitelj ne osporava zakonitost i točnost u smislu matematičkog izračuna provedene konverzije. Nije sporno da je Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014., a koja se presuda odnosi i na tuženika, sud utvrdio ništetnom promjenu kamatne stope sukladno odluci banke, dok je Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, a kakve je između ostalih banaka sklapao i tuženik, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik tužitelja kao potrošača, kao i druge potrošače, u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, isključivo na štetu tužitelja kao potrošača.

5. Sporno je između stranaka da li su ništetni dijelovi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu. Nadalje, da li tužitelj ima pravo na kondemnatornu pravu zaštitu zahtijevajući isplatu utuženog novčanog iznosa, a sve u kontekstu provedene konverzije sukladno ZID ZPK/15, te da li je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu ostvario pravnu zaštitu koju traži u ovom postupku. Sporan je iznos eventualno više plaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule temeljem osnovnog Ugovora o kreditu do 30.9.2015. s kojim danom je izvršena konverzija kredita, te je sporno da li je nastupila zastara predmetne tražbine.

6. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i protiv tuženika, kojom se i u odnosu na tuženika utvrđuje da je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

7. Presudom pak istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

8. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati jednako na sve potrošače, već od slučaja do slučaja nakon utvrđenja prave volje ugovornih strana i utvrđenja informiranosti primatelja kredita o svim parametrima eventualnih rizika, tuženiku kratko treba reći da se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

9. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati niti iz isprava, naprotiv, tužitelj navodi u stranačkom iskazu da nije imao mogućnost pregovaranja o bilo kojoj ugovornoj odredbi i da mu je ponuđeno upravo sklapanje Ugovora gdje je glavnica vezana uz valutu CHF. Pri tome mu nije predočeno pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa niti mu je prezentirano da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj valute CHF. Konačno, da su mu rate kredita sa početnih cca. 2.000,00 HRK povećane u jednom periodu i na 4.000,00 HRK iz kojeg razloga je pristao na sklapanje Dodatka Ugovoru o kreditu jer su mu se time rate kredita bitno smanjile, a kreditna sredstva iskoristio je za kupnju stana kojeg koristi sa obitelji isključivo za stanovanje.

10. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

11. U vrijeme podnošenja ove tužbe 25.4.2019. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19), a prema odredbi čl. 118. tog zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom čl. 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba čl. 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju čl. 106. st. 1. tog zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. st. 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

12. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu) i P-6632/17 od 14. lipnja 2018. (za valutnu klauzulu), donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenute presude odnose i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, kao i one koje se odnose na valutnu klauzulu. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, konkretno, razliku između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i onog u vrijeme isplate kredita 2007. godine, kao i na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 4,4% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).

13. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje: Novela), u odredbi čl. 19.b. propisano je načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

14. Kao način konverzije kredita, u odredbi čl. 19.c. st. 1. toč. 1. i 2. Novele propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

15. Učinak prihvata konverzije propisan je, između ostalog u odredbi članka 19.e stavak 7. i 8. tako da ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita:

– učinak konverzije iz članka 19.c stavka 1. točke 8. ovoga Zakona snosi vjerovnik, a ona se u poslovnim knjigama vjerovnika iskazuje kao usklađenje tražbine zbog promjene tečajeva, odnosno rashod temeljem povrata preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. podtočaka 1. i 2. ovoga Zakona,

– razliku u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza iz članka 19.c stavka 1. točke 1. ovoga Zakona, iznos naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova iz članka 19.c stavka 1. točke 4. ovoga Zakona, iznos kamate i tečajnih razlika na ime preplate iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona snosi potrošač. Ako su ugovorom o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama u valutnoj klauzuli u CHF potrošaču bile odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika, vjerovnik ih nije dužan primijeniti na izračun konverzije iz članka 19.c ovoga Zakona, već one padaju na teret potrošača. Pritom se pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

16. Iz Dodatka Ugovora o kreditu od 1. veljače 2016. proizlazi da su stranke prihvatile konverziju te da su mijenjale odredbe iz osnovnog ugovora i to valutu kredita. te mijenjale iznos neotplaćenog kredita te postigle sporazum o preplati iznosa od 34.763,73 HRK / 4.554,95 EUR.

17. Dodatak Ugovoru o kreditu nije ništetan kao što je to zaključio u istovjetnom predmetu Vrhovni sud u svojoj odluci Gos-1/2019. Naime, u citiranoj odluci zauzet je pravni stav po kojem Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

18. Tako Vrhovni sud u citiranoj odluci ističe kako Novelu ("Narodne novine" broj 102/15) Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske te u svojem rješenju broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15).

19. U svojoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske pored formalne i materijalne ustavnosti istaknuo je da osporeni ZIDZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

20. U takvim okolnostima, a imajući nastavno na umu da je ZIDZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO/05) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK, o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

21. Međutim Vrhovni sud apostrofira da je sporazum trebao biti sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK, odnosno Novele.

22. Razlozi za preuzimanje obveze u vidu sklapanja sporazuma o konverziji na strani potrošača nisu otpali naknadnim utvrđenjem ništetnosti valutne klauzule u subjektivnom smislu, a ni u objektivnom smislu – cilju u vidu izjednačavanja njihovog položaja s položajem svih onih mnogobrojnih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane uz EUR-e.

23. U presudi Europskog suda u predmetu broj C-118/17 C protiv Erste Bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

24. Točno je da je tužitelj kao korisnik kredita mogao odbiti konverziju koju mu je banka prethodno bila dužna ponuditi. Tužitelj ne osporava da je izračun prilikom provođenja konverzije napravljen temeljem spomenute Novele, odnosno da je izračun tuženika točan.

25. Sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka ne znači da su istovremeno s njegovim sklapanjem stranke riješile pitanje ugovornih odredaba kojima se u ugovoru o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa niti se tim Dodatkom rješava pitanje ništetnosti utuženih dviju odredaba ugovora koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. Okolnost da su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu i utvrdile višak preplate, ne upućuje na zaključak da je provedenom konverzijom tužitelju vraćen iznos kao razlika između plaćenih ugovornih kamata na temelju utvrđene ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i onoj početno ugovorenoj kao niti razlika u tečaju CHF na dan isplate kredita i na dan plaćanja daljnjih rata kredita. Jednako i prema odredbi čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu, koja propisuje da se potrošač ne može odreći, niti mu se mogu ograničiti prava koja ima temeljem citiranog zakona.

26. Kako je sud utvrdio da su ništetne spomenute odredbe Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještaku Centar poslovnih analiza d.o.o., a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno je da je tužitelj do konverzije, ukoliko se primjeni kamatna stopa koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 4,4% godišnje i obveze izraze u kunama po tečaju na dan korištenja kredita, tužitelj je do 30.9.2015. više uplatio 9.516,68 EUR pri čemu se iznos od 1.597,18 EUR odnosi na više plaćeno zbog promjene kamatne stope, a iznos od 7.919,49 EUR na više plaćeno zbog promjene tečaja CHF. Kako je prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR, tuženik priznao tužitelju preplaćeni iznos od 4.554,95 EUR, a tom preplatom u nalazu je zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 2.082,72 EUR i nalazom utvrđena razlika u iznosu od 2.472,23 EUR pa je preostala razlika više plaćenog 7.044,45 EUR (9.516,68 – 2.472,23). Sud je obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. Utvrđeno je da je tuženik kao stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, dakle od svake pojedine uplate rate kredita, zbog čega ima pravo tražiti zatezne kamate od svakog takvog preplaćenog iznosa, a ne od podnošenja tužbe kako to pogrešno smatra tuženik.

27. Slijedom iznijetog, sud u cijelosti prihvaća nalaz vještaka stručnim i objektivnim i temelji odluku na nalazu vještaka, odnosno prihvaća tužbeni zahtjev koji je usklađen upravo sa nalazom vještaka. Na matematički izračun vještaka stranke nisu imale primjedbi, a tuženik je i izričito istaknuto da ne predlaže saslušanje vještaka.

28. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 25.4.2019. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnim ugovornih odredaba kojima je u spornom ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, ništetnost takvih ugovornih odredaba utvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018., tako da u tom slučaju također nije nastupila zastara tražbine za podnošenje konkretne tužbe.

29. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO), propisano je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a čl. 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. U odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu kojim se ugovara iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF, sud ocjenjuje taj dio tužbenog zahtjeva neosnovanim. Naime, iz Presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača proizlazi da ugovorna odredba kojom je ugovorena obveza banke, a ne potrošača, nije u kolektivnom sporu utvrđena ništetnom pa utvrđenja iz te presude nemaju obvezujući učinak, a kako tužiteljica nije iznijela nikakve razloge zbog kojih smatra tu odredbu ugovora kojim je obveza tužene isplatiti kredit u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju tužene važećem na dan korištenja kredita ništetnim pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Osim toga, riječ je o transparentnoj ugovornoj odredbi kojom je definirana glavna obveza kreditora (predmet Ugovora) pa na temelju čl. 84. ZZP/2003 ne podliježe testu poštenosti. Radi se o jasnoj odredbi kojom je definirana bitna obveza tužene na isplatu kredita, zbog čega nije riječ o obvezi koja u smislu čl. 81 st. 1. ZZP/2003 može stvoriti znatniju neravnotežu u pravima ili obvezama stranaka na štetu potrošača. Iz iznijetih razloga taj je dio tužbenog zahtjeva odbijen kao pod točkom III. izreke presude.

31. Tužitelj je nakon provedenog vještačenja povećao tužbeni zahtjev sa iznosa od 6.719,29 EUR na iznos od 7.044,45 EUR, dakle preinačio tužbu, a kojoj preinaci se tuženik protivio, ali koju je sud dopustio. Naime, preinaka tužbe ja promjena istovjetnosti zahtjeva u tužbi, odnosno povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći koja je dopuštena ako tužitelj zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu. Preinaka je dozvoljena do zaključenja prethodnog postupka, a iznimno i do zaključenja glavne rasprave, ako tužitelj bez svoje krivnje nije mogao ranije preinačiti tužbu. Sud je dopustio preinaku jer tužitelj nije mogao postaviti određeni tužbeni zahtjev prije provedenog financijskog vještačenja, a za navesti je da preinaka tužbe iz iste pravne osnove prekida rokove zastare kao da je zahtjev bio postavljen u izvornom tužbenom zahtjevu. I prema pravnom shvaćanju druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. (Su-IV-123/2024-5), u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (ne prava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190, i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

32. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 5. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, obzirom da tužitelj nije uspio u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 250,00 EUR (uključujući i PDV), zastupanja na raspravama 27.4.2023., 5.6.2023., 17.10.2023., 12.3.2024., 20.11.2025., sastav podneska od 4.5.2023., 27.2.2025. i 28.10.2025., sve u iznosima od po 250,00 EUR, sudska pristojba na tužbu 113,61 EUR, trošak vještačenja 331,80 EUR, ukupno 2.695,41 EUR. Naprotiv, nije mu priznat trošak sastava podneska od 9.4.2024. koji nije bio potreban za donošenje meritorne odluke, a kojim obavještava sud da je plaćen trošak vještačenja.

Varaždin, 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa u pravnom lijeku:

Protiv presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnici tužitelja – ZOU IP i CPZ, [adresa]

2) Punomoćnici tuženika – OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb,

Lopašićeva 6