Poslovni broj: UsI-3355/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Vesne Stanić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EH, državljanina Turske, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, Samobor, Mirnovečka cesta 23a, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke Zagrebačke, Policijske postaje Samobor Klasa: UP/I-216-01/25-03/645, Urbroj: 511-19-40-25-1 od 02., rujna 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 08. prosinca 2025. godine iznos od po 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke Zagrebačke, Policijske postaje Samobor Klasa: UP/I- 216-01/25-03/645, Urbroj: 511-19-40-25-1 od 02. rujna 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, EH tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2005. godine, u mjestu Dyarbakir, država Republika Turska, državljaninu Republike Turske, se određuje ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. se smještaj određuje na vrijeme od 1 (jedan) mjesec, a teče od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja podnosi tužbu zbog: bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U pobijanom rješenju se navodi da je tužitelj smješten u centar jer bi mogao izbjeći obvezu napuštanja EGP-a, s obzirom na to da nema financijskih sredstava, putnih karata te adresu boravka u Republici Hrvatskoj. Također, u rješenju se navodi da je izjavio da neće napustiti Republiku Hrvatsku.

Tužitelj smatra kako je ta argumentacija neosnovana. Sama činjenica da tužitelj nema financijskih sredstava ili smještaja ne može biti jedini razlog za određivanje mjere smještaja. Smještaj u Prihvatni centar treba biti krajnja mjera, a ne prva opcija, a rješenje ne dokazuje da su iscrpljene sve blaže mjere propisane Zakonom o strancima. Također, tužitelj navodi da nikada nije izjavio da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a. Navedena tvrdnja tuženog je neosnovana i služi kao neosnovano opravdanje za smještaj u centar. Jedini razlog za smještaj u centar je naveden kao potreba za organizacijom i suradnjom s turskim konzularnim tijelima radi dobivanja putnog lista, što se može postići i bez zatvaranja u centar. U skladu s individualnom procjenom i načelom razmjernosti, prisilno udaljenje stranca ne može se osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, što je u suprotnostai s člankom 212. stavkom 2. koji određuje smještaj na najkraće moguće vrijeme. Tužitelj smatra da je smještaj u Prihvatni centar nerazmjeran i pretjeran.

Rješenje ne navodi konkretne dokaze koji bi potvrdili da bi blaže mjere, poput obveznog javljanja nadležnim tijelima, bile neuspješne. Neosnovano se zaključuje da bih tužitelj izbjegavao obvezu napuštanja zemlje samo na temelju nedostatka financija i smještaja. Ovakvim pristupom povrijeđeno je načelo razmjernosti, koje nalaže da se uvijek odabire najmanje restriktivna mjera.

Nadležna tijela su tužitelju izrekla zabranu ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru na razdoblje od godinu dana, zajedno s prisilnim udaljenjem. Međutim, rješenje je doneseno po službenoj dužnosti bez pristanka tužitelja i bez mogućosti da se tužitelj izjasni o svim okolnostima.

Obzirom na navedeno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. U upravnom postupku utvrđene su sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je donijeto rješenje. Prilikom provođenja upravnog postupka dana 2. rujna 2025. godine temeljem članka 76. Zakona o općem upravnom, postupku sastavljen je zapisnik o provedenom ispitnom postupku iz članka 51. istog zakona. Zapisnik je sastavljen u vidu izjave tužitelja, kojom prilikom je tužitelj upoznat sa svim pravima i dužnostima u ispitnom postupku, a nakon što je upoznat izjavio je da se odriče prava na opunomoćenika za zastupanje, prava na obavješćivanje člana obitelji ili druge osobe, pravo na obavješćivanje diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin, prava na besplatnu pravnu pomoć, kao i prava na tumača. Tijekom provođenja postupka korištena je usluga prevoditelja za turski jezik, gosp. Domagoj Borošak. Postupak donošenja Rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance pokrenut je i proveden po službenoj dužnosti temeljem članka 216. stavka 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20,114/22, 151/22,40/25). Prije donošenja samog Rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, proveden je postupak nad stranim državljaninom kojom prilikom je utvrđeno da je predmetnom stranom državljaninu Turske dana 01.09.2025. godine u 22,30 sati na bivšem graničnom prijelazu Bregana - Obrežje (Republika Slovenija) od strane policije Republike Slovenije odbijen ulazak u Republiku Sloveniju zbog neposjedovanja potrebite vize nakon čega je predan na postupanje i provođenje kriminalističkog istraživanja od strane policijskih službenika Policijske postaje Samobor. U provedenom postupku utvrđeno je da je predmetni strani državljanin dana 27.08.2025. godine zrakoplovom iz Turske zakonito stigao na teritorij Bosne i Hercegovine u kojoj boravio do dana 01.09.2025. godine. Navedenog dana se u ranim jutarnjim satima iz Bosne i Hercegovine nezakonito pješice i kroz gustu šumu stigao na teritorij Republike Hrvatske i to na cestu koje nije označeno kao službeni granični prijelaz. Ulaskom u Republiku Hrvatsku nastavio je svoj nezakoniti boravak prema neutvrđenoj prometnici u blizini mjesta Cetingrad, područje Policijske stare Karlovačke, gdje se autostopom nastavio kretati do grada Zagreba. Dolaskom u grad Zagreb 2 prostoru autobusnog kolodvora rezervirao je i kupio je autobusnu kartu za autobusu koji je prometovao na relaciji Hrvatska - Francuska te je u navedenom autobusu zatečen u gore navedeno vrijeme po policijskim službenicima Republike Slovenije. Nadalje, u ispitnom postupku strani državljanin je naveo kako posjeduje samo 320 eura, nema reguliran privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak kako u Republici Hrvatskoj tako i u drugim državama članicama tropskog gospodarskog prostora. Također, prilikom davanja iskaza naveo je da mu je odredišna zemlja Francuska u koju se želi uputiti s obzirom da tamo stanuje i boravi njegov brat ali je također izjavio da ne želi napustiti Europski gospodarski prostor. Nakon što je zatraženo da policijskim službenicima pruži i druge relevantne informacije i činjenice za kojima temelji svoj nezakoniti ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj, isti više nije želio ništa iskazivati. Sve navedeno je konstatirano kroz sastavljeni zapisnik koji je predmetnom i pročitan te usmeno preveden od strane prevoditelja. Nakon što je zapisnik pročitan, strani državljanin je isti vlastoručno i potpisao pri čemu je naveo da nema primjedbi.

U provedenom postupku utvrđeno je da strani državljanin sukladno članku 183. stavku 1. Zakona o strancima nezakonito boravi u [adresa] jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku odnosno sukladno članku 183. stavku 2. Zakona o strancima nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.

Stranom državljaninu u upravnom postupku doneseno je Rješenje o protjerivanju iz RH kojim mu je određene zabrana ulaska i boravak u EGP- u trajanju od 1 godine koja počinje teći danom prisilnog udaljenja iz RH /EGP-a.

Navode da je je tužitelj samim donošenjem Rješenja o smještaju oštećen smatraju neosnovanim, jer je očigledno da je strani državljanin u Republiku Hrvatsku ušao nezakonito, nastavio je svoje nezakonito kretanje kroz Republiku Hrvatsku prema odredištu u Francuskoj, a u ispitnom postupku strani državljanin je izjavio da ne želi napustiti Europski gospodarski prostor. Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje stranog državljanina ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavka 1. Zakona o strancima budući da iz svega navedenog postoj rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske pri čemu mu je u skladu s odredbom članka 212. stavka 2. Zakona o strancima određen smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova u primjerenom i minimalnom trajanju od 1 mjesec.

Mišljenje su da ostali navodi iz tužbe, u ovom slučaju ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu dana 25. kolovoza 2025. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke Zagrebačke, Policijske postaje Samobor Klasa: UP/I- 216-01/25-03/645, Urbroj: 511-19-40-25-1 od 02. rujna 2025. godine pod točkom Sud je utvrdio da je istim tužitelju pod točkom 1.) EH tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.2005. godine, u mjestu Dyarbakir, država Republika Turska, državljaninu Republike Turske određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova i pod točkom 2. je smještaj određen na vrijeme od 1 (jedan) mjesec, a teče od dana donošenja rješenja, s obrazloženjem kako je u provedenom postupku je utvrđeno da je Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Samobor, donijela Rješenje o protjerivanju: UP/l-216- 04/25-01/3388 od 02.09.2025. godine godine, kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 1 (jedne) godine te prisilno udaljenje.

Individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno je da se prisilno udaljenje stranca ne može osigurati primjenom blažih mjera propisanih u članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, obzirom da stranac nema putne karte koje bi mogao položiti, nema dovoljno financijskih sredstva koja bi mogao položiti, nema adresu smještaja na kojoj bi mogao boraviti.

Imenovani stranac nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj, izjavio je da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, te je nezakonito ušao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku, a što ukazuje da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske, slijedom čega su utvrđene okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a. odnosno Republike Hrvatske, propisane člankom 214. stavkom 2. podstavcima 2 3. 8. Zakona o strancima.

U skladu s odredbom člankom 212. stavkom 2. Zakona o strancima, smještaj u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova je određen na rok do 1 (jedan) mjesec, jer je to najkraće moguće vrijeme koje je potrebno radi organizacije i suradnje s konzularnim tijelima Turske vezano za ishođenje putnog lista te vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja tj. provedbe readmisije u Tursku.

Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem članka 216. stavka 1., a u svezi s člankom 213. stavkom 1., člankom 212. stavak 2., člankom 214. stavkom 2. podstavcima 2.,3., 8. i 9. Zakona o strancima, te s člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21) riješiti kao u izreci rješenja.

Temeljem članka 216. stavak 4. Zakona o strancima spisi predmeta o smještaju u Centar, odmah po donošenju, će se dostaviti Upravnom sudu.

Tužba protiv ovoga rješenja nema odgodni učinak sukladno članku 26. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, 110/21)

8. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Stavkom 5. točkom 5. članka 54. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

10. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

12. Odredbom članka 54. stavak 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja tužitelju za razdoblje od 3 mjeseca, jer je imajući u vidu da je nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da je u ispitnom postupku utvrđeno postupku strani postupku naveo kako posjeduje samo 320 eura, nema reguliran privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak kako u Republici Hrvatskoj tako i u drugim državama članicama Europskog gospodarskog prostora. Također, prilikom davanja iskaza naveo je da mu je odredišna zemlja Francuska u koju se želi uputiti s obzirom da tamo stanuje i boravi njegov brat ali je također izjavio da ne želi napustiti Europski gospodarski prostor, pravilno utvrdio je da je rok od 1 (jednog) mjeseca u konkretnom slučaju opravdan i prikladan te je također pravilno individualnom procjenom tuženik utvrdio da se primjenom drugih mjera ograničavanja kretanja ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, pa je nedvojbeno da su ispunjene sve pretpostavke za ograničenje slobode kretanja prema članku 54. stavku 2. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Stavka Kolara 82 te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 08. prosinca 2025. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Samobor, [adresa] Samobor, Mirnovečka cesta 23a,

3. U spis