Poslovni broj: P-5805/2023-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćnici Jurici Grbiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, isplatiti tužiteljici UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti iznos od 19.646,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na sljedeće iznose:

- na iznos od 445,43 € s kta od 29. 11. 2019. godine do isplate

- na iznos od 455,07 € s kta od 31. 12. 2019. godine do isplate

- na iznos od 458,76 € s kta od 31. 01. 2020. godine do isplate

- na iznos od 466,90 € s kta od 29. 02. 2020. godine do isplate

- na iznos od 496,82 € s kta od 31. 03. 2020. godine do isplate

- na iznos od 487,98 € s kta od 30. 04. 2020. godine do isplate

- na iznos od 483,29 € s kta od 31. 05. 2020. godine do isplate

- na iznos od 482,53 € s kta od 30. 06. 2020. godine do isplate

- na iznos od 457,10 € s kta od 31. 07. 2020. godine do isplate

- na iznos od 460,53 € s kta od 31. 08. 2020. godine do isplate

- na iznos od 462,19 € s kta od 30. 09. 2020. godine do isplate

- na iznos od 473,28 € s kta od 31. 10. 2020. godine do isplate

- na iznos od 461,64 € s kta od 30. 11. 2020. godine do isplate

- na iznos od 456,63 € s kta od 31.12.2020. godine do isplate

- na iznos od 459,10 € s kta od 31.01.2021. godine do isplate

- na iznos od 449,37 € s kta od 28.02.2021. godine do isplate

- na iznos od 440,99 € s kta od 31. 03. 2021. godine do isplate

- na iznos od 441,50 € s kta od 30.04.2021. godine do isplate

- na iznos od 438,86 € s kta od 31.05.2021. godine do isplate

- na iznos od 435,47 € s kta od 30.06.2021. godine do isplate

- na iznos od 442,65 € s kta od 31.07.2021. godine do isplate

- na iznos od 437,77 € s kta od 31.08.2021. godine do isplate

- na iznos od 436,81 € s kta od 30.09.2021. godine do isplate

- na iznos od 454,38 € s kta od 31.10.2021. godine do isplate

- na iznos od 467,65 € s kta od 30.11.2021. godine do isplate

- na iznos od 472,81 € s kta od 31.12.2021. godine do isplate

- na iznos od 468,58 € s kta od 31.01.2022. godine do isplate

- na iznos od 472,20 € s kta od 28.02.2022. godine do isplate

- na iznos od 480,28 € s kta od 31.03.2022. godine do isplate

- na iznos od 482,65 € s kta od 30.04.2022. godine do isplate

- na iznos od 476,29 € s kta od 31.05.2022. godine do isplate

- na iznos od 492,38 € s kta od 30.06.2022. godine do isplate

- na iznos od 506,18 € s kta od 31.07.2022. godine do isplate

- na iznos od 504,07 € s kta od 31.08.2022. godine do isplate

- na iznos od 523,42 € s kta od 30.09.2022. godine do isplate

- na iznos od 496,67 € s kta od 31.10.2022. godine do isplate

- na iznos od 503,16 € s kta od 30.11.2022. godine do isplate

- na iznos od 500,99 € s kta od 31.12.2022. godine do isplate

- na iznos od 465,09 € s kta od 31.01.2023. godine do isplate

- na iznos od 451,67 € s kta od 28.02.2023. godine do isplate

- na iznos od 455,60 € s kta od 31.03.2023. godine do isplate

- na iznos od 441,26 € s kta od 30.04.2023. godine do isplate

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska 69, naknaditi tužiteljici UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu 3.425,00 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.12.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 10.12.2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 078-50-4576515, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u svoti od 267.505,43 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita s rokom otplate 360 mjeseci odnosno 30 godina.

2. U Ugovoru o kreditu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,45% godišnje, a koja kamata je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke.

3. Tužitelj u navedenom kreditnom odnosu nije bio ravnopravna strana jer s tuženikom nije mogao pregovarati o sadržaju Ugovora, pa isto tako niti o odredbama Ugovora koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te na pravo banke da svojim jednostranim odlukama tijekom otplate kredita mijenja prvobitno ugovorenu kamatnu stopu.

4. Neravnopravnost stranaka dovela je do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što nije u skladu s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a koji definira da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

5. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.g. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž- 7129/13 od 13.06.2014.g. u dijelu vezanom uz ugovaranje kamatnih stopa gdje je pod točkom 4. izreke te presude utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, koristeći u ugovorima o kreditima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a prije sklapanja ugovora i prilikom sklapanja ugovora tužiteljica kao korisnica kredita nije s tuženikom pojedinačno pregovarala i ugovorom utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara, što je zbog neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana imalo za posljedicu jednostrano povećanje kamatnih stopa.

6. Povodom revizije tuženika u naprijed navedenom trgovačkom sporu Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. broj Revt-249/14 od dana 09.04.2015.g. reviziju odbio kao neosnovanu, a ove presude su potvrđene presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521/2015 od 13.12.2016.g.

7. Tužitelj nadalje ističe vezano za valutnu klauzulu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013.g. utvrdila nepoštenim i ništetnim odredbe Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom VTS-a pod brojem Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., te presudom i rješenjem VSRH pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako VSRH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno oba bitna sastojka Ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita), kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

8. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako Zakon što drugo ne određuje dok prema čl. 324. ZOO-a ništetnost neke odredbe Ugovora ne povlači ništetnost Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen.

9. Tužitelj je svoj kredit otplatio pa kako je temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu tuženiku platio veće kamatne stope od ugovorene, a isto tako je kredit bio vezan za špekulativnu valutu CHF koju nije štitio HNB, tužitelj je s osnova aprecijacije CHF-a zbog promjene tečaja CHF-a i zbog jednostrano promjenjive kamatne stope koju je tuženik određivao po svojoj volji platio znatno više iznose odnosno preplatio je kredit kako po osnovi jednostrano promjenjive kamatne stope tako i po osnovi valutne klauzule (tečajnih razlika), a koja je bila sadržana u anuitetnoj otplati.

10. Tužitelj protiv tuženika već vodi parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1313/19 u kojem predmetu tužitelj potražuje temeljem nepoštene odredbe o valuti CHF novčani iznos zaključno s listopadom 2019. godine.

11. Predmetni kredit je vlastitom odlukom banke 2012. godine samo preračunat u valutu euro, a pri tome nije provedena konverzija kredita sukladno odredbama ZID ZPK/15 jer je taj zakon donesen tek tri godine poslije. Stoga, tužiteljica nije konvertirala predmetni kredit sukladno zakonskim odredbama o konverziji već i nadalje plaća predmetni kredit na način da joj je obveza utvrđena u valuti EUR, te 2012. kada je banka jednostrano preračunala kredit iz valute CHF u valutu euro, a bez da je na bilo koji način tužiteljicu obeštetila, već štoviše povećala joj je obvezu po kreditu.

12. Stoga, tužiteljica navodi da ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora.

13. Stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja tužiteljica potražuje na ime pretplate po predmetnom kreditu u razdoblju od 1. studenog 2019. godine pa do zaključno 30. travnja 2023. ukupan iznos glavnice od 19.646,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška s pripadajućim kamatama.

14. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da su stranke dana 10. 12. 2007. sklopile ugovor o kreditu, ali sukladno odredbi članka 9. tog istog ugovora o kreditu na zahtjev tužitelja je 3.8.2012. provedena konverzija kredita na način da je isti pretvoren u kredit u eurima. Stoga, tužitelja počevši od 3.8.2012. ima kredit vezan uz valutu euro s kamatnim stopama primjenjivim na kredite vezane uz valutu eur, pa stoga ona nema nikakvu tražbinu koju potražuje u ovoj tužbi.

15. Eventualna ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nema nikakvog učinka na razdoblje otplate kredita u EUR. Tuženik osporava tužiteljici svojstvo potrošača navodeći da je njoj odobren iznos kredita koji je u kunskoj protuvrijednosti iznosio više od 1.000.000,00 kn te je isti isključen iz primjene odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno nije potrošački kredit. Tuženik ističe prigovor zastare tražbine.

16. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu parničnog troška.

17. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj: 078-50-4576515 sklopljen između stranaka dana 10.12.2007. (list 9-12 spisa), izračun tražbine za potrebe podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (list 6-7 spisa), otplatni plan kredita (list 21-39 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice kredita (list 13-20 spisa), Zahtjev za izmjene po kreditu (list 55-56 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 115-118 spisa), te je saslušana tužiteljica kao stranka (list 129-131) spisa.

18. Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

19. Među strankama je neprijeporno da su tužitelj i tuženik dana 10.12.2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 078-50-4576515, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se tijekom otplate kredita mijenjala jednostranom odlukom tuženika, da je ugovorena valuta CHF, a čiji tečaj se u tijeku otplate kredita mijenjao, te da je obveza otplate kredita utvrđena u valuti euro umjesto u valuti CHF, a bez da je između stranaka provedena konverzija kredita prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Neprijeporno je da tužiteljica i nadalje otplaćuje predmetni kredit koji je sklopljen 2007. godine jer je rok otplate tog kredita utvrđen na 30 godina.

20. Prijeporno je ima li tužiteljica pravo utuživati razliku između valutne klauzule CHF prema inicijalno utvrđenom tečaju CHF u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i tečaja valute EUR u kojem joj se sada obračunava obveza otplate kredita.

21. Radi utvrđivanja ovih prijepornih okolnosti sud je saslušao tužiteljicu kao stranku te je proveo financijsko vještačenje.

22. U svom iskazu tužiteljica je navela da je kod tuženika dignula kredit dana 10.12.2007. temeljem kojeg Ugovora o kreditu je od banke dobila isplatu protuvrijednosti u kunama 267.500,43 CHF-a, što je preračunato u eure iznosilo 160.000,00 €. Nije pristupila konverziji kredita onda kada je donesena izmjena ZID ZPK/15 već u sporazumu s bankom 2012. Prilikom pretvaranja postojećeg kredita vezanog za valutu CHF u eurski kredit, njoj je banka u trenutku "konverzije" utvrdila glavnicu za 60.000,00 € veću od inicijalne glavnice. Naglašava da je inicijalna glavnica bila 160.000,00 €, a 2012. nakon 5 godina kontinuirane otplate kredita gdje mi je inicijalni anuitet bio cca. 700,00 €, a banka joj je utvrdila novu glavnicu od 226.000,00 €. Danas, nakon 17 godina kontinuirane otplate kredita njena glavnica po tom kreditu iznosi 135.000,00 €, a mjesečni anuitet kojeg plaća je 1.150,00 €.

23. Dakle, ponavlja inicijalni anuitet je iznosio 5.660,00 kn, dakle cca. 700,00 €, a danas taj anuitet iznosi 1.150,00 €.

24. Ujedno dodaje da u trenutku kada je provela konverziju CHF u euro, banka joj je za euro utvrdila kamatnu stopu od 6,25 % umjesto ranije kamatne stope od 5,45% koliko je bilo u CHF kreditu, pa joj je anuitet bio u tom trenutku 1.389,51 €, a danas je kako je navela 1.150,00 €. Pri tome navodi da je posve sigurna da govori o anuitetima koji su iskazani u eurima jer je rekla da joj je početni anuitet iznosio 5.660,00 kn mjesečno, a onda je došao na iznos preko 10.000,00 kn mjesečno i nije se nimalo zabunila kada govori o navedenim iznosima anuiteta.

25. Dodaje da je te 2012. kada je napravila "konverziju" franak toliko divljao i otišla je u banku pitati što se može učiniti. Oni su rekli da joj mogu obvezu u CHF-u pretvoriti u eursku obvezu, međutim oni njoj nisu dali nikakav Ugovor, nisu sklapali nikakav Dodatak ugovoru, nisu je pozvali na sastanak, nisu učinili ništa osim što su rekli da joj sada obvezu iz valute CHF-a pretvaraju u eursku obvezu i dali su joj novi otplatni plan. Banka uopće sa njom ništa nije pregovarala oko te konverzije, nego su samo rekli da joj toliko mogu izaći u susret i ništa više od toga. Predmetni kredit je bio stambeni kredit odnosno taj novac od kredita je utrošen za kupovinu stana u kojem i danas stanuje, a u tom stanu se nikada nije obavljala nikakva poslovna djelatnost. Godine 2007. kada je dignula taj kredit, otišla je u banku s namjerom da si riješi kredit radi kupovine nekretnine u kojoj će stanovati. U banci joj je ponuđen kredit vezan za valutu CHF s obrazloženjem da je to najpovoljniji i najjeftiniji kredit za nju. Govorili su joj u banci da je to najsigurnija i najstabilnija valuta, da se tijekom čitavog niza godina nije ništa mijenjalo i da će najvjerojatnije tako i ostati. Predmetni kredit je dignula u prosincu 2007. i samo 8 mjeseci nakon dizanja kredita ti anuiteti su bili onako kako je ugovoreno u samom Ugovoru o kreditu, a nakon toga su počeli rasti. Anuiteti su bili cca. 700,00 €, počeli su rasti, narasli su 2012. do tih 1.400,00 € mjesečno, a nakon toga su pali na sadašnjih 1.150,00 € mjesečno.

26. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a njezin iskaz je sukladan dokumentaciji priloženoj u spis.

27. Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

28. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

29. Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

30. Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

31. Nadalje, kako je tužiteljici njezina obveza koja proizlazi iz kredita vezanog za valutu CHF bez ikakvog obrazloženja pretvorena u valutu EUR o čemu stranke nisu pregovarale, za utvrditi je da tužiteljici svakako pripada razlika po inicijalnom tečaju CHF- a iz ugovora o kreditu iz 2007. i kasnijeg tečaja eura, za cijelo vrijeme otplate kredite, a sve sukladno Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 96/03 poglavito odredaba 81,82 i 90, te člancima 96 i 97, jer se radi o odredbama kredita u kojima banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Kako je tuženik imao obvezu postupati sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, a nije, odredbe o kojima stranke nisu pregovarale imaju za posljedicu ništetnost, kako to propisuje odredba čl. 87. ZZP-a.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o. proizlazi da tužiteljica i nadalje otplaćuje kredit koji je bio sklopljen na iznos od 267.500,00 CHF-a koji je isplaćen dana 20.12.2007., a koji je 1.8.2012. prebačen u kredit uz valutnu klauzulu EUR.

33. Na dan isplate kredita srednji tečaj kreditora za valutu CHF iznosio je 4,396374 kn za 1 CHF, a srednji tečaj kreditora za valutu EUR iznosio je 7,296660 kn za 1 EUR, pa je CHF iznosio 0,602519 EUR.

34. Vještak je utvrdio da razlika obveze u razdoblju od 1.11.2019. do zaključno 30. travnja 2023., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 19.646,00 EUR.

35. Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je dan temeljem kompletne dokumentacije koja je priložena u spis, prema podacima o primijenjenim tečajima CHF-a i EUR-a u odnosu na početni tečaj, te sukladno pravilima struke i vještine.

36. Temeljem tog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužiteljica u tijeku otplate kredita s osnova preplate ukupno pretplatila svotu od 19.646,00 EUR.

37. Radi toga sud je tužiteljici na ime preplate kredita dosudio ukupan iznos od 19.646,00 EUR, a temeljem čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

38. Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa, što je razvidno iz nalaza i mišljenja vještaka.

39. Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

40. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe od 09.06.2023. u iznosu od 250 bodova, troška sastava 2 podneska (10.09.2024. i 09.05.2025.), svako po 250 bodova, troška zastupanja na 2 ročišta (19.09.2024. i 06.11.2025.), svako po 250 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr. 9/1 i Tbr 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 EUR prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.

41. Zbrojeno parnični trošak iznosi 2.500,00 EUR.

42. Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 625,00 EUR, te trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR koji je bio neophodan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, čime je tužitelju ukupno dosuđen pripadajući parnični trošak u iznosu od 3.425,00 EUR.

43. Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

44. Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do II. izreke presude.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika