REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-1811/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Deutsche Rentenversicherung Bayern Süd, Am Alten Viehmarkt 2, 8300 Landshut, OIB: 59950094514, zastupanog po punomoćnici Maši Gluhinić, odvjetnici iz ZOU Maša Gluhinić i Monja Matić iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku CU, radi naknade štete, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.924,48 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to na iznos od:

139,83 EUR od 01.02.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.03.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.04.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.05.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.06.2017. godine do isplate,

139,83 EUR od 01.07.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.08.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.09.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.10.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.11.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.12.2017. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.01.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.02.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.03.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.04.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.05.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.06.2018. godine do isplate,

142,50 EUR od 01.07.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.08.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.09.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.10.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.11.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.12.2018. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.01.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.02.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.03.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.04.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.05.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.06.2019. godine do isplate,

147,09 EUR od 01.07.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.08.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.09.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.10.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.11.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.12.2019. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.01.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.02.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.03.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.04.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.05.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.06.2020. godine do isplate,

151,77 EUR od 01.07.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.08.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.09.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.10.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.11.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.12.2020. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.01.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.02.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.03.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.04.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.05.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.06.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.07.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.08.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.09.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.10.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.11.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.12.2021. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.01.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.02.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.03.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.04.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.05.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.06.2022. godine do isplate,

157,01 EUR od 01.07.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.08.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.09.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.10.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.11.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.12.2022. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.01.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.02.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.03.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.04.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.05.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.06.2023. godine do isplate,

165,41 EUR od 01.07.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.08.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.09.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.10.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.11.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.12.2023. godine do isplate,

172,67 EUR od 01.01.2024. godine do isplate,

kao i naknaditi parnični trošak tužitelju, a na teret tuženika sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate u roku od 15 dana.”

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv I. tuženika Croatia osiguranje d.d. i II. tuženika TU, u kojoj navodi da je dana 17. ožujka 1990. godine oko 19.00 sati došlo do prometne nesreće na cesti Đakovo- Budrovci u kojoj je EU, osiguranik I. tuženika, upravljajući motornim vozilom marke "Wartburg" registarskih oznaka [registarska oznaka] naletio na protupropisno parkirano vučno vozilo – traktor marke "IMT", bez registracije, u vlasništvu II. tuženika TU. Navodi da je u navedenoj prometnoj nesreći smrtno stradao osiguranik tužitelja HU, kao suvozač u osobnom vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka]. Kako je osiguranik tužitelja stradao u sudaru dva motorna vozila, to su tuženici kao imaoci i osiguratelji navedenih vozila dužni solidarno naknaditi štetu oštećenom osiguraniku tužitelja, odnosno u ovom slučaju dužni su regresno naknaditi tužitelju iznos od 4.019,88 eura koji iznos je tužitelj, kao osiguratelj oštećenika HU, isplatio na ime obiteljske mirovine iz svojih fondova za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 30. travnja 2019. godine, pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

2. Pravomoćnim rješenjem od 13. siječnja 2025. dopuštena je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva na iznos od 12.924,48 eura za naknadne isplate udovici osiguranika tužitelja do 31. prosinca 2023.

3. Pravomoćnim rješenjem od 19. ožujka 2024. utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na pravnog slijednika II. tuženika IU.

4. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, međutim, otklanja odgovornost svoga osiguranika za nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju, upirući pritom da je za prometnu nezgodu isključivo kriv TU. S tim u svezi, smatra da je prema odredbi čl. 22 Zakona o osiguranju imovine i osoba (Narodne Novine broj 53/77) koji Zakon je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, osiguravajuće društvo dužno fondovima zdravstvenog i mirovinskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu, samo kao je šteta uzrokovana namjerno ili grubom nemarnošću korisnika odnosno vlasnika ili vozača motornog vozila i to samo ako je šteta nastala upotrebom vozila za koje je zaključen ugovor o osiguranju i u granicama obveza preuzetih tim ugovorom. Ako je krivac neosigurano vozilo, onda temeljem citiranog propisa mirovinski fond nema pravo na regres. Spori i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nema ni kod naknade štete prouzročene osiguranim vozilom pravo na puni iznos regresa nego na naknadu stvarne štete opisane u istom članku istoga zakona. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi parnični trošak.

5. Županijski sud u Karlovcu je rješenjem posl.br. Gž-172/2025-2 od 27. kolovoza 2025., povodom žalbe tužitelja, ukinuo ovosudnu presudu posl.br. Pn-2298/2024-4 od 13. siječnja 2025. i vratio ovom sudu na ponovni postupak.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u isprave i to Zapisnik o uviđaju Okružnog suda u Osijeku broj Kir-464/1990-2 od 17. ožujka 1990. (list 6-9), obračun mirovinskih davanja u razdoblju od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2018. s prijevodom (list 4-5 spisa), presudu ovog suda posl.br.

Pn-6088/98 od 06. listopada 2003. (list 10-15 spisa), presudu ovog suda posl.br. P-13362/99-43 od 18. prosinca 2008. (list 16-20 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-5140/2011 od 10. prosinca 2013. (list 21-25 spisa), presudu Općinskog suda u Đakovu posl.br. K-324/90-5 od 20. prosinca 1990. (list 26-27 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz Socijalnog zakonika SR Njemačke (list 60-61 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz Carske uredbe o osiguranju SR Njemačke (list 63 spisa), ovjereni prijevod izvatka iz Građanskog zakonika (list 65 spisa), izvadak iz Sporazuma o socijalnom osiguranju između SR Hrvatske i bivše SFRJ iz od 1969. (list 66 spisa), obračun mirovinskih davanja u razdoblju od 01. svibnja 2019. do 31. prosinca 2020. s prijevodom (list 94-95 spisa), obračun mirovinskih davanja u razdoblju od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. s prijevodom (list 125-126 spisa), obračun mirovinskih davanja u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. s prijevodom (list 141-142 spisa).

7. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine udovici svog osiguranika HU za razdoblje od 01. siječnja 2017. do 31. prosinca 2023.

9. Dakle, šteta tužitelju nastaje svakom isplatom mirovine.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja te aktivna legitimacija tužitelja te isključiva krivnja TU za nastanak prometne nezgode.

11. Između parničnih stranaka sporna je primjena mjerodavnog prava te je li tuženik kao osiguravatelj vozila u kojem je pok. HU stradao kao putnik obvezan tužitelju naknaditi štetu po osnovi isplaćene obiteljske mirovine udovici pokojnog osiguranika, odnosno pasivna legitimacija, a sporna je i visina štete.

12. Međutim, prvenstveno je sporno pravno pitanje primjene zakona.

13. Prema stavu ovog suda, obzirom da šteta nastaje svakom isplatom mirovine, za razrješenje spornog obvezno pravnog odnosa između stranaka mjerodavno pravo određuje se prema bilateralnom Ugovoru o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i SR Njemačke (Narodne novine-Međunarodni ugovori br. 7/98-dalje:Ugovor) kojim je u čl. 30. propisano da se pravo oštećenog osiguranika ocjenjuje prema domaćem pravu, dok je za pitanje je li pravo na naknadu štete prešlo na njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja mjerodavno pravo SR Njemačke.

14. Naime, prema odredbi čl. 30. Ugovora, ima li osoba, koja prema pravnim propisima jedne države ugovornice treba dobiti nadoknadu za štetu nastalu na području suvereniteta druge države ugovornice, prema njenim propisima pravo na nadoknadu štete od treće osobe, tada pravo na nadoknadu prelazi na nositelja prve države ugovornice, prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.

15. Dakle, u pravu je tužitelj da se za pitanje aktivne legitimacije tužitelja primjenjuju njemački propisi, što tuženik niti ne spori.

16. Nadalje, sukladno čl. 4. st. 1. Ugovora, izravno ili neizravno obuhvaćene osobe na koje se Ugovor primjenjuje (čl. 3.), koje prebivaju na području suvereniteta jedne države ugovornice pri primjeni pravnih propisa te države ugovornice, izjednačene su s njenim državljanima.

17. Gore navedena odredba čl. 30. Ugovora sadrži pravila za određivanje mjerodavnog prava, iz koje proizlazi da je za utvrđivanje prava na regres inozemne osobe socijalnog osiguranja (tužitelja) za isplaćene naknade štete oštećeniku mjerodavno pravo SR Njemačke, dok se pravo osiguranika oštećenog na području druge države ugovornice na naknadu štete ocjenjuje prema domaćem pravu.

18. Stoga je osnovana tvrdnja tuženika da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe o razmjernom iznosu mirovine iz čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kao zakonom koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta nastaje svakom isplatom mirovine.

19. Da se na opseg odgovornost osiguratelja primjenjuju propisi iz osiguranja navedeno je i odluci EU suda u predmetu C-371/12 od 23. siječnja 2014., u kojem je izneseno pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornost za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda C-484/09 od **.**.2011. CUP).

20. Kada je riječ o odgovornosti tuženika za štetu (regres) prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, a u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

21. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač-štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnicima opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), ali samo u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om.

22. Naime, sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP-a Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

23. Nadalje, sukladno čl. 27. ZOOP-a, propisano je:

St.1 Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

St.2. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

St.3. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

St.4. Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

24. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

25. Prema navedenom, u ovoj pravnoj stvari vezano za opseg odgovornosti tuženika treba odlučiti primjenom odredbi čl. 27. ZOOP-a koji uređuje ''subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja'', a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

26. Tuženik stoga osnovano tvrdi da, s obzirom da i sam tužitelj navodi kako potraživanje prema tuženiku temelji na sklopljenom ugovoru o osiguranju, da potraživanje tužitelja ne može prijeći okvire propisane čl. 27. ZOOP-a, jer bi u protivnom tužitelj kao strani fond mirovinskog osiguranja, s obzirom na primjenu hrvatskog prava, bio doveden u povoljniji pravni položaj u odnosu na tuženika od pravnog položaja domaćeg (hrvatskog) fonda mirovinskog osiguranja, a što bi uostalom bilo protivno i javnom poretku, ali i odredbi čl. 4. st. 1.Ugovora.

27. Dakle, osiguravajuće društvo (tuženik) dužno je naknaditi stranom (njemačkom) mirovinskom fondu (tužitelju) stvarnu štetu u smislu odredbe čl. 27. ZOOP-a u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odnosno tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu iznosa isplaćenog u korist svog osiguranika samo u visini u kojoj bi osiguranik to svoje pravo ostvario po propisima za naknadu štete domaćeg (hrvatskog) prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-1005/2020-2 od 27. veljače 2024.).

28. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće društvo za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju mirovinskog osiguranja protiv osiguratelja štetnika (u ovom slučaju imaoca motornog vozila za štetu koju je pretrpjela treća osoba) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

29. Ostala opsežna sudska praksa koju je tužitelj dostavio, koja se odnosi na ranije isplate, nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu iz razloga koji su navedeni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

30. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

31. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, čitanjem Zapisnika o uviđaju i pravomoćne presude Općinskog suda u Đakovu posl.br. K- 324/90-5 od 20. prosinca 1990. utvrđeno je da je TU proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće kršenjem propisa o sigurnosti prometa u kojoj je smrtno stradao HU kao putnik u vozilu FU (a koji je nesporno osiguranik tuženika), dakle HU kao treća osoba, a kako je NU osiguranik tuženika te je tuženik u smislu čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91) i čl. 27. st. 1. ZOOP-a dužan naknaditi štetu tužitelju, to je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.

32. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje udovici svog osiguranika i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.

33. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu.

34. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih mirovina i izvod iz isplata mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2., 3. i 4. ZOOP-a.

35. Budući je na tužitelju teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva u smislu čl. 219. ZPP-a odnosno iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

36. Nadalje, čak i kada bi tužitelj imao pravo na isplatu pune mirovine, a ne razmjeran iznos, obzirom da je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, a tužitelj je dostavio obračun isplaćenih mirovina i izvod iz isplata mirovina, koje isprave nemaju značenje javne isprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-133/2023-2 od 05. travnja 2023.), pa je na tužitelju u smislu čl. 219. ZPP-a teret dokaza visine isplaćenih mirovina, što sud ne može utvrditi iz tužiteljevih osporenih privatnih isprava, a tužitelj nije predlagao adekvatne dokazne prijedloge radi utvrđenja spornih činjenica primjerice financijsko knjigovodstveno vještačenje.

37. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova.

38. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana