REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-509/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nenadu Potkonjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici u OD Župić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 18. prosinca 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 232,26 eura sa zateznim kamatama tekućima od 19. svibnja 2021. do isplate.

II. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 14. svibnja 2025.

III. Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 03. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.442,82 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih  za  razdoblja  dulje  od  godine  dana  nefinancijskim trgovačkim  društvima  izračunate  za  referentno  razdoblje  koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa sve do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu  stopu  za  posljednje  glavne  operacije  refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 657,18 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2021. do isplate, kao

neosnovan

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.636,05 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025.  do  isplate  po  stopi  određenoj  za  svako  polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 430,79 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.02.2021. oko 03:18 sati, na križanju ulice Ilice, Vodovodne ulice i Mandaličine ulice, u Zagrebu, došlo do prometne nezgode koju je skrivio vozač ČS, upravljajući gospodarskim vozilom Citroen Jumper, registarskih oznaka [registarska oznaka], na način da je na navedenom raskrižju prošao dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, pri čemu je na prednju stranu vozila kojim je upravljao naletjelo osobno vozilo Mitsubishi Colt, reg. oznaka [registarska oznaka]. U vozilu Citroen Jumper, registarskih oznaka [registarska oznaka] tužitelj BS se nalazio u svojstvu suvozača, te je u opisanoj prometnoj nezgodi tužitelj BS zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Vozilo marke Citroen Jumper, registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja bilo je osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Obzirom da je osiguranik tuženika skrivio prometnu nezgodu, tužitelj za povrede prava osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje) potražuje pravičnu novčanu naknadu kako slijedi: za pretrpljenu neimovinsku štetu 18.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 2.005,00 kn, za troškove liječenja 1.750,00 kn, odnosno ukupno 2.887,38 eur-a/21.755,00 kn. Dana 27.08.2021. tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, temeljem kojeg je tužitelju u mirnom postupku isplaćen ukupan iznos od 757,18 eur- a/5.705,00 kn (na ime neimovinske štete iznos od 5.300,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 405,00 kn). Tužitelj ističe kako je člankom 22. Stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske zajamčeno čovjekovo pravo na slobodan razvoj vlastite osobnosti te je čovjekova osobnost nepovrediva. Osobnost čovjeka se odnosi na sam život, zdravlje, čast i ugled, vlastitu sliku o samom sebi, emocije, kao i sve ostalo što čini ukupnost čovjekova psihosocijalnog stanja. Sukladno odredbama članka 19., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima tužitelj zbog povrede prava osobnosti ima pravo na novčanu naknadu štete. Slijedom iznesenog, tužitelj potražuje s osnova neimovinske štete prethodno navedeni iznos, osobito uvažavajući težinu povrede, okolnosti slučaja, jačinu i trajanje fizičkih bolova, straha, te stupanj oštećenja zdravlja. Ujedno, tužitelj ističe kako je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dana 05.03.2020. i 15.06.2020., pod brojem Su-IV-47/2020-5, zauzeto pravno shvaćanje kojim je promijenjena dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete na način da se naknada u odnosu na dosadašnje orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH poveća za 50%, pa stoga tužitelj smatra kako je visina iznosa koji potražuje s osnova neimovinske štete opravdana. Oštećenom je bila potrebna tuđa pomoć i njega ukućana za vrijeme dok isti nije mogao samostalno obavljati higijenu, otići u kupovinu, oblačiti se, itd. Stoga isti po osnovu tuđe pomoći i njege potražuje imovinsku štetu u iznosu od 266,11 eur-a/2.005,00 kn. Također, a u skladu sa odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1606/2015-3 od 15. listopada 2019. godine, tužitelj ističe da je istom odlukom zauzeto pravno shvaćanje da troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka, točnije da se oštećeniku u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO-a priznaje na ime navedene pružene tuđe pomoći i njege kamata od dana podnošenja pisanog zahtjeva. Radi navedenog tužitelj kako je to pobliže naprijed naznačeno, umanjeno za isplaćeno u mirnom postupku, za povrede prava osobnosti (pravo na tjelesno i duševno zdravlje) potražuje kao pravičnu novčanu naknadu daljnji iznos, kako slijedi: za pretrpljenu neimovinsku štetu 12.700,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 1.600,00 kn, za troškove liječenja 1.750,00 kn. Ukupno: 2.130,86 eur-a/16.050,00 kn. Obzirom da je tuženik odbio isplatiti u mirnom postupku zatraženi iznos, tužitelj predlaže da po provedenom postupku naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.130,20 eura i to na ime neimovinske štete iznos od 1.685,58 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2021. do isplate, na ime imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 212,36 eura sa zateznim kamatama tekućima od 28. kolovoza 2021. do isplate te na ime imovinske štete za troškove liječenja iznos od 232,26 eura sa zateznim kamatama tekućima od 19. svibnja 2021. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. Podneskom od 14. svibnja 2025. tužitelj je djelomično povukao tužbu za troškove liječenja u iznosu od 232,26 eura sa zateznim kamatama tekućima od 19. svibnja 2021. do isplate, čemu se tuženik nije protivio pa je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

3. Istim gore navedenim podneskom od 14. svibnja 2025. tužitelj je tužbeni zahtjev postavio na način da je zatražio naknadu štetu, umanjeno za nespornu isplatu od 757,18 eura, u iznosu od 2.600,00 eura s osnova neimovinske štete te iznos od 500,00 eura s osnova tuđe pomoći i njege, dakle daljnji iznos od ukupno 3.100,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2021. do isplate. Dakle, učinio je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik nije protivio, pa je dopuštena preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj tek po izvedenom medicinskom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

4. Nadalje, podneskom od 03. studenoga 2025. tužitelj je zatražio naknadu štetu u iznosu od 232,40 eura za imovinsku štetu troškova liječenja sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2021. do isplate. Dakle, učinio je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik protivio. Naime, tužitelj je podneskom od 14. svibnja 2025. djelomično povukao tužbu na način da ne potražuje troškove liječenja i to nakon provedenog vještačenja kojim je utvrđeno da je tužitelj plaćene račune za liječenje mogao provesti na račun HZZO-a, na koji pisani nalaz i mišljenje vještaka tada tužitelj nije imao primjedbi, pa sud nije dopustio preinaku tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj prethodno djelomično povukao tužbu za trošak liječenja nakon izvedenog medicinskog vještačenja. Sud ne prihvaća da se radilo o omašci kod pisanja podneska od 14. svibnja 2025. vezano za trošak liječenja, jer je tužitelj tek naknadno iznio primjedbe na vještačenje, pa stoga nije opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva niti je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom III. izreke rješenja.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je nesporno da se dana 27.02.2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj sudjelovao kao putnik vozila reg. oznaka: [registarska oznaka]. Također je nesporno kako je za prometnu nezgodu odgovoran osiguranik tuženika koji je upravljao navedenim vozilom, a koje vozilo je u trenutku prometne nezgode kod tuženika bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti slijedom čega tuženik priznaje pasivnu legitimaciju. Također je nesporno kako je tuženik tužitelju povodom odštetnog zahtjeva isplatio naknadu štete u vezi s predmetnim štetnim događajem u iznosu od 757,18 eura/5.704,97 kn. Tuženik smatra kako je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti i pravično naknađena šteta. Nadalje, tuženik osporava utuženu visinu štete kako u ukupnom iznosu, tako i po pojedinim zatraženim vidovima štete, kao i zatraženi tijek zakonske zatezne kamate. Tuženik nadalje navodi kako je opis događaja u tužbi u oprečnoj vezi s dostavljenim dokazima. Tužitelj u tužbi navodi kako nije mogao obavljati higijenu, oblačiti se, ići u trgovinu i sl., međutim isto je nemoguće povezati sa štetnim događajem. Naime, iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi kako je tužitelj zadobio doslovno zadobio površinsku ozljedu potkoljenice, s tim da je predmetna ozljeda rentgenski pregledana i ista je okarakterizirana kao bez prijeloma, a konstatirano je da je tužitelj samo zadobio površinsku ozljedu koljena. Također je navedeno kako nema instabiliteta koljena. Nadalje, tuženik ističe kako iz ničega nije razvidno iz kojeg razloga je tužitelj obavljao preglede koje je obavljao u privatnim poliklinikama, odnosno kako isto nije preporučeno od strane bilo kojeg liječnika, već je isto obavljeno samoinicijativno i bespotrebno. Sve navedene pretrage bilo je moguće obaviti u okviru HZZO-a, odnosno bez stvaranja dodatnih troškova, no da bi se isti obavili potreban je razlog za obavljanje istoga. Nadalje, a u vezi s nalazom od 29.04.2021. izdan od strane Specijalne bolnice Sv. Katarina, koji se odnosi na magnetsku rezonancu lijevog koljena, tuženik za isti ističe kako je jasno vidljivo kako se radi o degenerativnim promjenama i da nalaz ni na koji način nije, niti može biti u vezi sa štetnim događajem. Dakle, iz navedenog se može zaključiti kako se ne radi o odviše ozbiljnoj ozljedi, a što i proizlazi iz nalaza dostavljenih uz tužbu. Za zaključiti je kako se u konkretnom slučaju, na sreću radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi, bez daljnjih posljedica. Nadalje, kako tuženik osporava visinu naknade štete kako ju potražuje tužitelj, to je suglasan da se radi utvrđivanja visine naknade štete provede medicinsko vještačenje, i to na okolnost visine štete, ranijeg zdravstvenog stanja te svih kvalifikatornih okolnosti, završetka liječenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezivanje naknade prouzročenog parničnog troška tuženiku.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze saslušanjem tužitelja, pribavom osobnog zdravstvenog kartona tužitelja te pregledom medicinske dokumentacije po medicinskom vještaku te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Augustu Mijiću.

7. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 27. veljače 2021.

9. Između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nadalje, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe iznos od ukupno 757,18 eura s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege, od čega se iznos od 405,00 kn/53,75 eura odnosi na tuđu pomoć i njegu.

10. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa te tijek zateznih kamata.

11. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz saslušanjem tužitelja te medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Augustu Mijiću.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je prvih mjesec i pol dana kada je nosio longetu morao se premjestiti u prizemlje vlastite kuće jer se nije više mogao penjati po stepenicama. Prvih mjesec dana je otac brinuo za njega dok je bio dolje u prizemlju, kad nije on bio u mogućnosti pomagao mu je brat. Na poslu su ga poštedjeli od težeg rada, na intervencijama je znao nositi ljude na katove, u dogovoru sa šefom su ga poštedjeli od teškog fizičkog rada, sve dok mu se to koljeno ne oporavi. Od vanjskih hobija se inače bavio nogometom, kojega je morao prestati trenirati od prve saobraćajne iz ovog štetnog događaja. Naknadno je imao još jednu prometnu nezgodu. Još dan danas pretjerano hodanje po stepenicama ga umara, a u toj drugoj nezgodi je ozlijedio isto koljeno. U odnosu na troškove liječenja se privatno naručio zbog predugog reda čekanja na magnet. Nema potvrdu o narudžbi za dijagnostičke pretrage preko HZZO- a. Čučanj može napraviti uz bol i ima bolne ograničene kretnje u lijevom koljenu. Kada se vratio sa bolovanja nakon prve prometne nezgode počeo je osjećati bolove u koljenu i ograničene kretnje, a to je shvatio kada je bio na ispomoći drugoj ekipi na intervenciji. Nije mogao nakon prve prometne nezgode slobodno izvoditi čučanj. Stanje koljena nakon druge prometne nezgode, to je bila kontuzija, samo udarac i vjerojatno je pogoršalo stanje od prve nezgode.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog koljena. Temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda ne može se utvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem 2 dana, a u manjem 3 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 60 dana. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 10 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 30. lipnja 2021. Pregledi prema računima koji su priloženi uz tužbu su bili neophodni u sklopu liječenja tužitelja, ali su se pregledi mogli napraviti na teret HZZO-a.

14. Očitujući se na primjedbe tužitelja na ročištu je vještak iskazao da vezano uz ocjenu trajnih posljedica, da temeljem medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, kod tužitelja ne nalazi zaostale trajne posljedice, koje bi izazivale potrebu ulaganja pojačanih napora. Naime, tužitelj je stradao 27. veljače 2021., nakon toga postoji medicinska dokumentacija potpisana od strane specijalista sa zadnjim datumom 18. svibnja 2021., što znači dva i pol mjeseca od predmetnog događaja. Na bolovanju je bio od 27. veljače 2021. do 30. lipnja 2021. Navodi da uzevši u obzir nalaze specijalista od 27. veljače 2021. do 18. svibnja 2021. utvrdio je ocjenu boli, no temeljem ove medicinske dokumentacije nema čvrstog uporišta da je samo natučenje lijevog koljena rezultiralo posljedicama koje bi trebale ulagati pojačane napore. Radi se o običnom natučenju lijevog koljena. U nalazu magneta lijevog koljena, opisuje se razrjeđenje hrskavice u području ivera iliti patele lijevog koljena. Ovakav objektivni nalaz, kao i klinička slika na pregledu vještaka, ne ostavlja trajne posljedice koje bi iziskivale pojačane napore, bez obzira što sam tužitelj iskazuje da ime stalne bolove u lijevom koljenu, posebno kod dužeg hodanja ili stajanja. U medicinskoj dokumentaciji, 18. svibnja 2021., navodi se da dolazi radi bolova u lijevom koljenu, ali da je sada stanje bolje. Nakon toga nema više nikakvu obradu, niti je provodio liječenje. Bol je subjektivna kategorija, individualna, no medicinska dokumentacija posebno učinjena objektivna obrada, ne ukazuje na to da treba ulagati pojačane napore. Što se tiče boli, bol je subjektivna kategorija i ona bi se trebala objektivizirati. Pod kumulativnu metodu ocjenjivanja boli i straha navodi kako ista metoda uzima u obzir uporabu analgetika kao i spavanje, u kojem periodu se bol i strah isključuju, tako da je pacijent kroz mjesec dana imao bolove, oni nisu bili tih mjesec dana svaki dan po 24 sata, upravo stoga što postoje periodi u toku dana kada zbog uporabe analgetika i kada spava izostaju bolovi. To je kumulativna metoda. Vještak je radio kao povremeni cenzor i za osiguravajuća društva i za odvjetnike po jednakim kriterijima. U vezi troškova liječenja može navesti kako zbog duge liste čekanja za te pretrage pacijenti pribjegavaju najbržem rješenju, a što je najbolje za njegovo zdravlje, privatno idu raditi CT, MR, čak i fizikalnu terapiju.

15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja te je na ročištu argumentirano i stručno otklonio sve primjedbe tužitelja te je sud stoga odbio dokazni prijedlog tužitelja novim vještačenjem po drugom vještaku, kao nepotreban.

16. Sud prihvaća iskaz tužitelja samo u dijelu kojem nije suprotan provedenom vještačenju odnosno ne prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da ulaže pojačane napore, jer je provedenim vještačenjem utvrđeno da je bol subjektivna kategorija, individualna, no medicinska dokumentacija posebno učinjena objektivna obrada, ne ukazuje na to da treba ulagati pojačane napore, a što se tiče boli, isto tako je subjektivna kategorija i ona se treba objektivizirati, što je vještak i učinio.

17. Sud prihvaća iskaz tužitelja da su mu tuđu pomoć i njegu pružali otac i brat, jer je životno logičan, dok u odnosu na troškove liječenja također prihvaća iskaz tužitelja, međutim tužitelj je povukao tužbu u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva, pa ga sud nije posebno ni cijenio kao niti provedeno vještačenje u odnosu na troškove liječenja.

18. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio natučenje lijevog koljena. Uslijed štetnog događaja kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 1 dan, u srednjem 2 dana, a u manjem 3 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 5 dana, srednjeg oko 15 dana, manjeg još oko 60 dana. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 10 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za nj uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 30. lipnja 2021.

19. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

20. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do listopada 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 32%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije pet godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

21. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 2.400,00 eura.

22. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 300,00 eura, pri tome kasni strah koji se javlja kao zabrinutost u situacijama prometa nije kvalifikatorna okolnost za koju bi se dosuđivala pravična novčana naknada.

23. Obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 2.700,00 eura.

24. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u trajanju ukupno 100 sati. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, za koju je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su je pružali otac i brat, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a od 5,00 eura. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 500,00 eura.

25. Dakle, tužitelju pripada ukupan iznos od 2.700,00 eura s naslova neimovinske štete, umanjeno za nespornu isplatu od 703,43 eura, pa istome pripada daljnji iznos od 1.996,57 eura i iznos od 500,00 eura s naslova imovinske štete, umanjeno za nespornu isplatu od 53,75 eura, pa istome pripada daljnji iznos od 446,25 eura, pa je dosuđen iznos od 2.442,82 eura kao u točki I. izreke presude, dok je za ostatak tužbenog zahtjeva odbijen kao u točki II. izreke presude.

26. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana, što je u konkretnom predmetu 27. kolovoza 2021., pa je valjalo dosuditi zateznu kamatu kako je tužitelj potraživao od 28. kolovoza 2021.

27. Nadalje, tužitelj je podneskom od 14. svibnja 2025. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 3.100,00 eura. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što je u konkretnom predmetu slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-54/2023-3 od 10.04.2024.), jer je odštetnim zahtjevom (list 21-22 spisa) potraživao od tuženika s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 27.000,00 kn/3.583,51 eura, umanjeno za nespornu isplatu prije podnošenja tužbe (757,18 eura), dakle 2.826,33 eura, pa kako je tužitelju dosuđen manji iznos to mu pripada zatezna kamata od 28. kolovoza 2021. i na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

28. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

29. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

30. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a s obzirom na zahtjev postavljen u tužbi, tužitelj uspio sa 78,80% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh dokazivanja u pogledu osnove neimovinske i imovinske štete, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 89,40%. Tuženik je uspio u omjeru od 10,60%. Kad se od ukupnog uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika kao stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku dobije se omjer od 78,80%.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava obrazloženog podneska od 14. svibnja 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 08. studenoga 2023., 05. studenoga 2025. i 11. prosinca 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Zatim, trošak sastava podneska od 13. prosinca 2023. (Tbr. 8./3. OT) u iznosu od 25 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu (Tbr. 9./3. OT) od 50 bodova. Dakle ukupno 675 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.687,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,88 eura koliko je i plaćeno te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 38,73 eura, jer može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze. Dakle, ukupno 1.760,11 eura, pa s obzirom na uspjeh od 78,80%, tužitelju pripada iznos od 1.386,97 eura.

32. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 249,08 eura, jer je bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh.

33. Međutim, nije priznat kao potreban trošak sastava podneska od 26. veljače 2024., jer se sadržajno radi o požurnici te ista nije bila potrebna za postupak.

34. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.636,05 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 2.066,84 eura).

35. Obzirom na tuženikov neuspjeh u sporu isti je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška.

36. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana