REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-969/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku ĐB, dipl. iur., zaposleniku tuženika, po gen. pun. Su-357/15, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja MB, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika ĐB, dipl. iur., zaposlenika tuženika, po gen. pun. Su-357/15, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.416,35 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 859,68 EUR od dana 15.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 1.556,67 EUR od dana 15.12.2023. pa do isplate,

kao i nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.416,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18.12.2025. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 07.05.2024. navodi da je dana 04.10.2023. u mjestu [adresa], u [adresa], tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao suvozač u vozilu reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran DB, iz [adresa], koji se upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] unatoč obvezi zaustavljanja uključio na prometnicu ne uvjerivši se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, kojom prilikom je udario u vozilo u kojem se nalazio tužitelj i na taj način izazvao prometnu nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena hitna medicinska pomoć u Općoj bolnici Karlovac, u [adresa]. Tužitelj se zbog posljedica štetnog događaja nalazio na bolovanju od 05.10.2023. do 25.11.2023., što je razvidno iz izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad koja se dostavljaju u prilogu, za koje vrijeme je trpio izgubljenu zaradu. Iz tužiteljevih platnih lista je vidljivo kako je isti za vrijeme redovnog rada imao prosječna mjesečna neto primanja u iznosu od 4.834,05 EUR (2.907,06+4.687,04+6.908,06/3), dok mu je za vrijeme bolovanja, isplaćena manja naknada plaće, pa je tako tužitelju za listopad 2023. umjesto očekivane neto plaće u iznosu od 4.834,05 EUR isplaćena neto naknada plaće u iznosu od 1.847,21 EUR, pa je neto razlika izgubljene zarade za listopad 2023. iznos od 2.986,84 EUR, dok je tužitelju za studeni 2023. umjesto očekivane neto plaće u iznosu od 4.834,05 EUR isplaćena neto naknada plaće u iznosu od 3.006,54 EUR, pa je neto razlika izgubljene zarade za studeni 2023. iznos od 1.827,51 EUR, odnosno ukupna neto razlika izgubljene zarade jest iznos od 4.814,35 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu, pa sve do isplate.

2. Stoga, tužitelj u skladu sa odredbom iz čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) potražuje sljedeću naknadu štete: neto izgubljenu zaradu za mjesec listopad 2023.g. 2.986,84 EUR i neto izgubljenu zaradu za mjesec studeni 2023.g. 1.827,51 EUR, odnosno ukupno 4.814,35 EUR. Tužitelj se u mirnom postupku dana 07.02.2024. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime neto izgubljene zarade, isplatio ukupan iznos od 3.049,90 EUR bez specifikacije isplaćenog iznosa. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu štete, umanjenu za nesporno isplaćen iznos i to neto izgubljenu zaradu za mjesec studeni 2023. godine 1.764,45 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu, pa sve do isplate. Tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.764,45 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 15.12.2023. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 19.06.2024. priznaje da je dana 04. listopada 2023. godine tužitelj stradao u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu registarskih oznaka [registarska oznaka] te da je za predmetnu prometnu nesreću odgovoran DB iz [adresa], vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Tuženik priznaje činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan nastanka prometne nesreće bilo osigurano kod tuženika policom AO broj 016249334246. Nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, kao i izgubljene zarade, isplatio nesporan iznos od 4.050,90 EUR (od toga 3.049,90 EUR za izgubljenu zaradu). Tuženik smatra da je isplatom gore navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Tuženik ističe kako je na ime izgubljene zarade tužitelju uplatio iznos od 3.049,90 EUR, čime je u potpunosti naknadio štetu na ime izgubljene zarade. Nadalje, tvrdnje tužitelja su u potpunosti neosnovane i kontradiktorne budući da uz tužbu dostavlja u potpunosti različit obračun od onog dostavljenog uz odštetni zahtjev, iako se odnose na isto vremensko razdoblje. Ukoliko tužitelj smatra da šteta na ime izgubljene zarade i dalje postoji, tuženik predlaže da sud radi utvrđivanja eventualne visine izgubljene zarade, u slučaju osnovanosti tužbenoga zahtjeva, obveže tužitelja da dostavi platne liste unazad najmanje šest (6) mjeseci prije nastanka štetnog događaja, a ako je tužitelj bio na bolovanju prije nastanka štetnog događaja, najmanje šest (6) mjeseci prije otvaranja predmetnog bolovanja, budući tužitelj uz tužbu dostavlja platne liste za samo 3 mjeseca prije nastanka štetnog događaja. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske o tom pitanju više puta je nedvosmisleno zauzeo pravno shvaćanje pa tako u presudi Revd 2720/2020 navodi: „Oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog NETO iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja.“ Tako i u presudama Vrhovnog suda Revd 2083/2021, Rev 234/2022, Županijskog suda u Vukovaru Gž-402/2022 i dr. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Zaključno, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Tuženik u podnesku od 10.07.2025., a u očitovanju na provedeno financijsko vještačenje u ovom predmetu na koje tuženik nije imao primjedbi, tuženik navodi da u odnosu na izračun izgubljene zarade kao razlika između potencijalne plaće i ostvarenih iznosa za listopad i studeni 2023. godine, tuženik nema primjedbi. Iz izračuna vještaka razvidno je da je tuženik ispunio svoju obvezu ( i više od toga) i prije pokretanja ove parnice od strane tužitelja. U odnosu na terenski dodatak tuženik ističe kako ista predstavlja naknadu troškova koji nastaju kada radnik boravi izvan mjesta svojeg prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili sjedišta izdvojene poslovne jedinice. Radi navedenog ista ne može biti uračunata u izgubljenu zaradu kako je primjerice odlučio Vrhovni sud u odluci Revr- 9/2006 od 11,07,2007. koju tuženik dostavlja u privitku. Ukoliko sud terenski dodatak uračuna u izračun visine izgubljene zarade tuženik ističe kako iste treba uzeti u iznosu manjem od 100%. Razumno je za pretpostaviti da bi se barem polovica tog iznosa odnosila na učinjene troškove, dakle ukoliko je radnik od terenskog dodatka plaćao sebi troškove terenskog rada ne postoji osnova za isplatu izgubljene zarade, jer takvi troškovi nisu niti nastali. Naime, terenski dodatak po svojoj prirodi i namjeni služi radi podmirenja povećanih troškova koje radnik ima dok radi izvan mjesta prebivališta, pa se kao izgubljena zarada ne može smatrati cjelokupan iznos ostvarenog terenskog dodatka već samo onaj iznos koji bi s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja po redovnom tijeku stvari tužitelj „uštedio“. Nastavno na navedeno, tuženik ističe kako bi u ovom slučaju na tužitelju bio teret dokazivanja da bi dio terenskog dodatka „uštedio“, a što je isti propustio dokazati. Slijedom navedenog tuženik nije dao povoda ovoj parnici i predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti uz snašanje parničnog troška.

5. Tužitelj je, a nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu na koje tužitelj nije imao primjedbi, u podnesku od 17.07.2025. preinačio (na način da je isti povećao) tužbeni zahtjev, navodeći da tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje financijske vještakinje Lidije Tkalec Gradinšćak iz Tkalec d.o.o. od dana 30.06.2025. , da iz predmetnog nalaza jasno proizlazi kako je tužitelj povodom predmetnog štetnog događaja, preko utuženog iznosa pretrpio štetu na ime izgubljene zarade tijekom trajanja privremene nesposobnosti za rad u listopadu i studenomu 2023., a jer je predmetnim nalazom i mišljenjem vještaka nesporno je utvrđeno kako je tužitelj u razdoblju od 6 radnih mjeseci prije štetnog događaja imao prosječna primanja u visini od 4.650,02 EUR, a koja su se sastojala od prosječne neto plaće u iznosu od 3.093,35 EUR i neto terenskog dodatka u iznosu od 1.556,67 EUR. Nadalje, iz izračuna je razvidno kako je tuženik u utuženom razdoblju od listopada 2023. do studenog 2023. godine, naknadio tužitelju iznos od 3.049,90 EUR, a koji se iznos odnosio na izgubljenu zaradu primitka po osnovi neto plaće, čime je preplatio izgubljenu zaradu s te osnove u iznosu od 626,99 EUR. Nadalje, ne prejudicirajući odluku suda po pitanju prava na naknadu plaće u vidu primitka po osnovi neto terenskog dodatka vještak daje izračun izgubljene zarade očekivanih primitaka neto terenskih dodataka, utemeljenom na obračunu platnih lista za razdoblje od 6 radnih mjeseci prije štetnog događaja te utvrđuje kako je prosječni primitak s osnove neto terenskog dodatka iznosio 1.556,67 EUR. Nastavno, uzevši u obzir ostvareni terenski dodatak od 70,00 EUR, kao i preplatu tuženika od 626,99 EUR, vještak utvrđuje razliku od 859,68 EUR za listopad 2023. godinu dok u studenom 2023. godine tužitelju pripada cjelokupan očekivani iznos terenskog dodatka od 1.556,67 EUR. Također, tužitelj ponovo naglašava kao i u tužbi, kako prilikom isplate nespornog iznosa, tuženik nije specificirao isplaćeni iznos, a tužitelj kao laik, odnosno osoba bez odgovarajućeg stručnog znanja, nije mogao pretpostaviti o kojem vidu neto primitka je bila riječ. Stoga, tužitelj povisuje, odnosno preinačava tužbeni zahtjev, u skladu s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku i to temeljem nalaza i mišljenja vještaka, a koji predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe te se tuženik takvoj preinaci utemeljenoj na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne može protiviti. Slijedom navedenog, mijenja točka III. i IV. tužbe koje sada glase: „III/ Tužitelj se u mirnom postupku dana 07.02.2024. god. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime neto izgubljene zarade, isplatio ukupan iznos od 3.049,90 EUR bez specifikacije isplaćenog iznosa. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu štete, umanjenu za nesporno isplaćen iznos: neto terenski dodatak za mjesec listopad 2023. godine 859,68 EUR i neto terenski dodatak za mjesec studeni 2023. godine 1.556,67 EUR, odnosno ukupno 2.416,35 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade teku od 15. dana u idućem mjesecu, pa sve do isplate.

6. Stoga, tužitelj u podnesku od 17.07.2025. predlaže donošenje slijedeće presude:

''Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, platiti tužitelju LB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.416,35 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 859,68 EUR od dana 15.11.2023. g., pa do isplate,

- na iznos od 1.556,67 EUR od dana 15.12.2023. g., pa do isplate,

kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

7. Tužitelj, a u odnosu na navode tuženika o tome da se terenski dodatak ne može uračunati u izgubljenu zaradu, navodi da je terenski dodatak primitak koji pokriva troškove za vrijeme dok je radnik na radu izvan mjesta svoga prebivališta, međutim kroz sudsku praksu je jasno ustanovljeno kako se ista može promatrati u kontekstu izgubljene zarade ukoliko se tijekom postupka utvrdi da je radnik terenski dodatak štedio ili ga je primao kao neoporezivi primitak za vrijeme dok nije obavljao rad izvan mjesta prebivališta, a što i sam tuženik u svom očitovanju potvrđuje. Slijedom navedenog, na predmetnu okolnost tužitelj je i predložio dokaz svojim saslušanjem.

8. Tuženik se na ročištu od 12.11.2025. zatraženoj preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 17.07.2025. usprotivio, navodeći da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer je tužitelj taj kojemu je prvome poznato da li je zaradu gubio ili ne i ako jest u kojem iznosu, jer je riječ o konkretnoj novčanoj šteti, a ne o neimovinskoj šteti kada do vještačenja nije poznat iznos same štete.

9. Sud je na ročištu od 12.11.2025. dopustio tužitelju preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 17.07.2025., iako se tuženik toj preinaci usprotivio, a sve primjenom odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a stoga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama i stoga jer tužitelj, bez svoje krivnje, nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev usklađen s provedenim financijskim vještačenjem u ovom predmetu, a upravo sud temeljem odredbe čl. 259. st. 1. ZPP-a rukovodi vještačenjem, odnosno određuje zadatak vještaku, pa tužitelji prije povođenja vještačenja u ovom predmetu nije mogao znati kakav će biti nalaz i mišljenje vještaka. Osim toga, tužitelj zatraženom preinakom nije promijenio identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužitelj u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa, čime on nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može s uspjehom pokrenuti novi parnični postupak.

10. Tuženik na ročištu od 12.11.2025., a u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Tuženik ističe da je tuženik i preplatio tužitelju iznos izgubljene zarade, odnosno razlike plaće. Ako sud bude smatrao da tužitelju u izračun izgubljene zarade treba uračunati i terenski dodatak, tada tuženik smatra da i taj terenski dodatak treba umanjiti za iznos koji je tuženik već isplatio tužitelju, a koji iznos je više isplaćen sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti, ne traži trošak. Tuženik skreće pozornost na to da tužitelj sam u iskazu navodi da su mu podmireni trošak smještaja i prehrane dok je na terenu, te budući da nije bio na terenu, da ne trpi nikakvu štetu, niti je dokazao da bi trpio ikakvu štetu budući da je sam rekao da je koristio terenski dodatak za podmirenje osobnih potreba na terenu.

11. Tuženik je na ročištu od 12.11.2025. naveo da nije sporno da je bolovanje tužitelja uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju od 04.10.2023. tijekom listopada i studenog 2023. bilo medicinski opravdano.

12. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u potvrdu Postaje prometne policije Karlovac o prometnoj nezgodi od 24.11.2023. (list 5 – 6 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7 – 9 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužitelja (list 10 – 12 spisa), obračune isplaćene plaće tužitelju (list 13 – 22 spisa), odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku 07.02.2024. (list 23 – 26 spisa) i u dopis poslodavca tužitelja GE Steam Power Hrvatska d.o.o., Karlovac od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 30.06.2025. (list 88 – 91 spisa), te je sud saslušao tužitelja osobno (list 112 spisa).

13. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev (kao u podnesku tužitelja od 17.07.2025.) osnovan.

14. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja - prometne nezgode od 04.10.2023. - u kojoj je tužitelj kao putnik ozlijeđen, kao niti odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, a niti je sporno da je bolovanje tužitelja uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju od 04.10.2023. tijekom listopada i studenog 2023. bilo medicinski opravdano, a isto proizlazi i iz potvrde Postaje prometne policije Karlovac o prometnoj nezgodi od 24.11.2023. (list 5 – 6 spisa), medicinske dokumentacije tužitelja (list 7 – 9 spisa) i iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad tužitelja (list 10 – 12 spisa), pa sud temeljem odredbe čl. 221. st. 1. ZPP-a na ove okolnosti nije provodio daljnje dokaze, te se isto neće posebno obrazlagati. Stoga, tuženik je temeljem odredbi čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1069. st. 1. i 4., čl. 965., čl. 1085. st. 1. i 3. i čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) dužan naknaditi tužitelju svu prouzročenu imovinsku štetu s naslova izgubljene zarade koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi od 04.10.2023.

15. Među strankama nije sporno da je tuženik prije pokretanja ovog postupka isplatio tužitelju naknadu štete s naslova izgubljene zarade u iznosu od 3.049,90 EUR.

16. Uvidom u odštetni zahtjev tužitelja upućen tuženiku 07.02.2024. (list 23 – 26 spisa) sud je utvrdio da se dana 07.02.2024. tužitelj, zastupan po punomoćniku odvjetniku, obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom zahtijevajući naknadu neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja od 04.10.2023.

17. Među strankama je sporno postojanje i visina imovinske štete s naslova izgubljene zarade, te je sud na tu okolnost izvršio uvid u obračune isplaćene plaće tužitelju (list 13 – 22 spisa) i u dopis poslodavca tužitelja GE Steam Power Hrvatska d.o.o., Karlovac od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa), sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 30.06.2025. (list 88 – 91 spisa), te je sud saslušao tužitelja osobno (list 112 spisa).

18. Sud je dopisom od 10.10.2024. zatraži od poslodavca tužitelja dostavu podataka o visini primanja tužitelja u razdoblju tužiteljevog bolovanja od 05.10.2023. do 25.11.2023., podatak o tome koliko bi iznosila pretpostavljena primanja tužitelja tijekom bolovanja, a da bolovanja nije bilo, osobito da li bi tužitelj primao naknadu za terenski rad tijekom tog razdoblja po redovnom tijeku stvari, a da bolovanja nije bilo, te isplatne liste tužitelja za razdoblje od 6 punih mjeseci prije dana 05.10.2023. (tj. za rujan, kolovoz, srpanj, lipanj, svibanj i travanj 2023.), a ako je tužitelj bio na bolovanju u tom razdoblju, najmanje šest mjeseci prije otvaranja tog bolovanja, te je poslodavac tužitelja GE Steam Power Hrvatska d.o.o., Karlovac odgovarajući na ovaj dopis suda dostavio svoje očitovanje od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa) u kojem dostavlja podatke o visini isplaćenih primanja tužitelju u razdoblju bolovanja tužitelja od 05.10.2023. do 25.11.2023., kao i podatke o tome koliko bi iznosila primanja tužitelj da nije bilo bolovanja, navodeći da bi tužitelj, da je radio u navedenom razdoblju, za mjesec dana rada primio iznos od 1.334,00 EUR na ime ugovorene mjesečne bruto plaće, iznos od 3.210,65 EUR na ime bruto mjesečnih dodataka uz plaću vezanih uz rad na terenu (prosjek 6 punih mjeseci bez bolovanja), te iznos od 1.556,67 EUR na ime neto terenskog dodatka/ dnevnice (prosjek 6 punih mjeseci bez bolovanja), te je poslodavac tužitelj uz ovaj dopis dostavio i isplatne liste tužitelja za 10/2023 i 11/2023, za razdoblje od 04/2023 do 09/2023 (6 mjeseci prije bolovanja u listopadu 2023) i za razdoblje od 10/2022 do 03/2023 (6 mjeseci prije bolovanja u travnju 2023). Sud je uvidom u isplatne liste tužitelja za razdoblje od listopada 2022. do studenog 2023. utvrdio da je tužitelj gotovo u svakom mjesecu u kojem nije bio na bolovanju primao, uz redovnu plaću, i terenski dodatak.

19. Sud je na prijedlog tužitelja i sa zadatkom vještaku da se očituje na okolnost visine tužbenog zahtjeva s naslova izgubljene zarade, uz napomenu da se izračun očekivane plaće ne može temeljiti na platnim listama iz travnja i svibnja 2023. godine, s obzirom da je tužitelj u navedenim mjesecima bio na bolovanju, stoga iste nisu referentne i istima se ne bi utvrdilo potpuno činjenično stanje, već uz nalog vještaku da kao referentne uzme podatke iz posljednjih 6 radnih mjeseci prije štetnog događaja kada tužitelj nije bio na bolovanju, a to su veljača, ožujak, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2023. godine, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 30.06.2025. (list 88 – 91 spisa), te je vještak nakon izrade potrebnih izračuna mišljenja:

- da je tuženik je nespornom uplatom podmirio izgubljenu zaradu tužitelja na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarenih naknada za listopad i studeni 2023. godine u cijelosti, pa tužitelj nema potraživanja s te osnove, te da ostatak uplate tuženika iznosi 626,99 EUR, te

- ako je trebalo utvrditi izgubljenu zaradu i na ime terenskog dodatka, a obzirom da tužitelj nije imao trošak za koji se ta naknada isplaćuje (pravno pitanje – opisano u nalazu), tada ta izgubljena zarada za listopad i studeni 2023. godine, a umanjena za ostatak nesporno plaćenog iznosa, iznosi ukupno 2.416,35 EUR neto i to: 859,68 EUR za listopad 2023. godine i 1.556,67 EUR za studeni 2023. godine.

20. Kako stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka za financije, te kako je vještak svoj nalaz i mišljenje izradio savjesno, stručno, objektivno i na temelju brižljive analize sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu, te u potpunosti sukladno zadatku suda, to je sud provedeno financijsko vještačenje u cijelosti prihvatio.

21. Sud je saslušao tužitelja osobno (list 112 spisa), te je sud njegov iskaz analizirao i usporedio sa sadržajem dokumentacije koja prileži spisu i provedenim financijskim vještačenjem, te sud nalazi da je tužitelj iskaziva jasno, logično, okolnosno i suglasno sadržaju dokumentacije koja prileži spisu, osobito suglasno dopisu poslodavca tužitelja od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa) i provedenom financijskom vještačenju, te je stoga sud iskazu tužitelja u cijelosti poklonio vjeru.

22. Sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da je on u vrijeme nastanka ovog štetnog događaja od 04.10.2023. bio zaposlen u firmi GE STEAM POWER Hrvatska d.o.o., sa sjedištem u [adresa], u kojoj radi već 25 godina, a koja firma se bavi montažom turbina i generatora, a tužitelj u okviru svog posla stalno ide po terenima po cijeloj Europi i Hrvatskoj, te terenski dodatak prima povrh plaće kada ide na terene, a visina tog dodatka ovisi od države do države, tj. ovisno o tome u kojoj državi je bio, s tim da kada tužitelj ide po terenima, njemu poslodavac osigurava smještaj i prehranu, dakle za to ne mora on osobno ništa platiti, a terenski dodatak prima povrh toga i povrh plaće, te da je trebao biti na terenu tijekom listopada i studenog 2023. u Njemačkoj ili Švicarskoj, a da on terenski dodatak trošim za vlastite potrepštine kao npr. popiti piće u kafiću, otići u restoran i sl.

23. Tuženik je na ročištu od 12.11.2025. predložio da se od poslodavca tužitelja GE STEAM POWER Hrvatska d.o.o. pribave sljedeći podaci: 1.) o tome da li je tužitelj tijekom listopada i studenog 2023. trebao ići na teren i ako da u koju zemlju; 2.) koliko bi iznosio terenski dodatak isplaćen tužitelju da je on tijekom listopada i studenog 2023. bio na terenu; i 3.) čemu služi terenski dodatak koji isplaćuje poslodavac tužitelja, s tima da se tužitelj usprotivio ovom dokaznom prijedlogu tuženika, navodeći da je isti istaknut nakon zaključenja pripremnog ročišta, te s obzirom da je tuženiku bilo vidljivo iz platnih lista dostavljenih uz tužbu kako je sastavni dio svake plaće bio terenski dodatak za rad u inozemstvu. Tuženik je ovaj svoj dokazni prijedlog dalje obrazložio navodeći da smatra da je svrsishodno prihvatiti taj dokazni prijedlog tuženika, jer tužitelj nije bio svaki mjesec na terenu ili nije teren bio u jednakom trajanju, te se tužitelj niti sam ne sjeća gdje je trebao biti na terenu u spornom periodu, te zbog načela materijalne istine postupka tuženik smatra da je potrebno prihvatiti gornji dokazni prijedlog tuženika, a sve u svrhu da tužitelj ostvari pravo na naknadu upravo u onom iznosu koji mu pripada, a na koje navode tuženika je tužitelj odgovorio navodeći kako je iz podataka dostavljenih od strane poslodavca tužitelja vidljivo da bi tužitelj u utuženom razdoblju primio terenski dodatak, što je vidljivo iz točke 2. predmetnog dopisa poslodavca od 25.11.2024.

24. Sud, a primjenom odredbi čl. 220. st. 2. i čl. 299. st. 3. ZPP-a, je na ročištu od 12.11.2025. odbio dokazni prijedlog tuženika da se od poslodavca tužitelja GE STEAM POWER Hrvatska d.o.o. pribave daljnji podaci od poslodavca tužitelja kako je gore naveo tuženik, a sve stoga jer se poslodavac tužitelja u svom dopisu od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa) djelomično očitovao na neke od okolnosti na koje upire tuženik, dok odgovori na ostala pitanja koja tuženik predlaže postaviti poslodavcu tužitelj nisu odlučni za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, poslodavac tužitelja je u svom dopisu odgovorio na pitanje koliko je tužitelj trebao primiti tijekom listopada i studenog 2023. da nije bio na bolovanju na ime bruto mjesečnih dodataka uz plaću vezanih uz rad na terenu (prosjek 6 punih mjeseci bez bolovanja) i na ime neto terenskog dodatka/ dnevnice, a iz kojeg odgovora poslodavca tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj, a da nije bio na bolovanju, tijekom listopada i studenog 2023., trebao ići na teren i primiti terenski dodatak, a što je izostalo zbog bolovanja tužitelja, pa je time odgovoreno na pitanje tuženika o tome da li je tužitelj tijekom listopada i studenog 2023. trebao ići na teren i koliko bi iznosio terenski dodatak isplaćen tužitelju da je on tijekom listopada i studenog 2023. bio na terenu. Nadalje, a sve primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a, za donošenje odluke u ovom predmetu i nije odlučno u koju je to zemlju tužitelj trebao ići na teret da nije bio na bolovanju, a niti je na poslodavcu da odlučuje i/ili se očituje o tome čemu služi terenski dodatak koji isplaćuje poslodavac tužitelja, odnosno kako ga zaposlenik troši, s tim da je sud na ove okolnosti saslušao tužitelja i njegovu iskazu (kojemu niti tuženik nije prigovarao) poklonio vjeru. Osim toga, tuženik, iako je uz tužbu primio obračune isplaćene plaće tužitelju (list 13 – 22 spisa) iz kojih proizlazi da je tužitelj primao u promatranom razdoblju prije štetnog događaja terenski dodatak u svakom promatranom mjesecu, mogao je gornji dokazni prijedlog bez svoje krivnje staviti u odgovoru na tužbu ili kasnije, do zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu na ročištu od 10.10.2024., pa je i primjenom odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a valjalo odbiti tuženikov prijedlog s ročišta od 12.11.2025. za pribavljanjem daljnjih podataka od poslodavca tužitelja.

25. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito ovo proizlazi iz dopisa poslodavca tužitelja od 25.11.2024. s prilozima (list 45 – 73 spisa), iz iskaza tužitelja i iz provedenog financijskog vještačenja u ovom predmetu, sud je utvrdio da bi ovdje tužitelj, a da nije bio ozlijeđen u predmetnom štetnom događaju od 04.10.2023. i posljedično tome na bolovanju od 05.10.2023. do 25.11.2023., bio upućen na rad na terenu bilo u Hrvatskoj bilo drugdje u Europi, a tužitelju kada radi na terenu poslodavac osigurava smještaj i prehranu, te bi tužitelj primio povrh redovne plaće i terenski dodatak, a koji terenski dodatak tužitelj troši na svoje osobne potrebe, kao npr. popiti piće u kafiću, otići u restoran i sl. Slijedom ovako utvrđenih činjenica, sud je nadalje utvrdio da tužitelj ne troši terenski dodatak koji prima kada radi na terenu za podmirivanje troškova smještaja i prehrane izvan mjesta stanovanja, jer ove troškove podmiruje poslodavac tužitelja, već je tužitelju terenski dodatak, uz redovnu plaću, očekivani, redovni prihod koji on troši za osobne potrebe, pa je stoga, a primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, sud, a suprotno stavu tuženika, utvrdio da se i terenski dodatak, uz redovnu plaću, treba uračunati u izračun izgubljene zarade tužitelja.

26. Stoga, a kako je provedenim financijskim vještačenjem u ovom predmetu sud utvrdio da je tuženik je nespornom uplatom iznosa od 3.049,90 EUR podmirio izgubljenu zaradu tužitelja na ime razlike između potencijalne plaće i ostvarenih naknada za listopad i studeni 2023. godine u cijelosti, te da tužitelj nema potraživanja s te osnove, a da ostatak uplate tuženika iznosi 626,99 EUR, te da izgubljena zarada tužitelja na ime terenskog dodatka za listopad i studeni 2023. godine, a umanjena za ostatak nesporno plaćenog iznosa, iznosi ukupno 2.416,35 EUR neto i to: 859,68 EUR za listopad 2023. godine i 1.556,67 EUR za studeni 2023. godine, te kao iz isplatnih lista tužitelja proizlazi da tužitelj prima plaću sa svim dodacima do 15. -og dana u mjesecu za prošli mjesec, to je sud primjenom odredbi čl. 1095. st.1., čl. 1085. st. 1. i 3., čl.1086. i čl. 29. st. 1. ZOO-a usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (iz podneska od 17.07.2025.) u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude glede glavno zahtjeva tužitelja i tražbine zateznih kamata tekućih na isti.

27. Sud je odluku o visini stope zatezne kamate iz izreke ove presude donio sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, jer se radi o "ostalim" odnosima.

28. Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tužitelj uspio u ovom sporu u cijelosti s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom. Sud je tužitelju priznao kao potreban i dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 70,61 EUR (koliko je tužitelj zatražio), trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR, te trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i vrijednosti predmeta spora od 2.416,35 EUR, a trošak zastupanja tužitelja koji je priznat kao potreban i dosuđen tužitelju se sastoji od troška sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 32), sastava tužbe (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 11.09.2024., 14.03.2025. i 17.07.2025. (Tbr. 8/1), te troška zastupanja na ročištima od 10.10.2024., 24.03.2025. i 12.11.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, te za sastav podneska od 08.04.2025. (Tbr. 8/4) 25 bodova, što ukupno iznosi 825 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom u iznosu od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.650,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 412,50 EUR, to ukupno iznosi 2.062,50 EUR, a uz trošak sudskih pristojbi i trošak vještačenja, to ukupno iznosi 2.416,29 EUR, pa je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužitelju s naslova naknade parničnog troška, odlučivši kao u izreci ove presude, s tim da tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate.

29. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a sud tužitelju nije dosudio naknadu za sastav podneska od 18.06.2025., jer se radi o požurnici koja tužitelju nije bila potrebna za vođenje ove parnice, kao niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, a jer na ovom ročištu tužitelj nije iznosio nikakve navode, a isto ročište bi se održalo bez obzira na pristup tužitelja. Također, a primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP-a, odnosno jer se radi o slučaju koji se njemu dogodio, sud tužitelju nije dosudio trošak sastava podnesaka od 24.03.2025., 03.10.2025. i 07.10.2025., a jer tužitelj u ovim podnescima obavještava sud o svojoj nemogućnosti da pristupi ročištima u ovom predmetu zakazanim radi njegova saslušanja, te dostavlja dokaze na te okolnosti.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335. st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjeraka.

DNA:

1. Pun. tužitelja – uz rješenje nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 70,62 EUR

2. Tuženiku