Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 Povrv-63/2017-12

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik, Kralja Zvonimira 50, OIB: 26251326399 kojeg zastupa zakonski zastupnik TM dipl. iur. u [adresa], direktor, a ovog punomoćnik Ante Paić, odvjetnik u Šibeniku i djelatniku tužitelja protiv tuženice VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 4. studenoga 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženice, a na ročištu objave odluke dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljiljanke Malenice iz Šibenika broj Ovrv-4398115 od 21. prosinca 2016. godine u dijelu u kojem je naloženo ovršeniku, sada tuženoj VM, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju Vodovodu i odvodnji d.o.o. Kralja Zvonimira 50, Šibenik, OIB: 26251326399 iznos od 138,31 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog računa pa do namirenja tužitelja i to:

- na iznos od 13,40 eura od 20. 08. 2014. godine do isplate;

- na iznos od 44,18 eura od 20. 09. 2014. godine do isplate;

- na iznos od 6,29 eura od 20. 10. 2014. godine do isplate;

- na iznos od 6,53 eura od 20. 11. 2014. godine do isplate;

- na iznos od 7,50 eura od 20. 12. 2014. godine do isplate;

- na iznos od 6,05 eura od 20. 01. 2015. godine do isplate;

- na iznos od 7,86 eura od 20. 02. 2015. godine do isplate;

- na iznos od 7,50 eura od 20. 03. 2015. godine do isplate;

- na iznos od 6,92 eura od 20. 04. 2015. godine do isplate;

- na iznos od 6,92 eura od 20.05. 2015. godine do isplate;

- na iznos od 7,86 eura od 20.06.2015. godine do isplate;

- na iznos od 17,30 eura od 20.08. 2015. godine do isplate;

po stopi utvrđenoj prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 1.1.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od osam (8) dana.

2. Nalaže se tuženici VM, OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Vodovodu i odvodnji d.o.o., OIB:26251326399 nadoknadi postupak u ukupnom iznosu od 26,54 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude (18.12.2025.) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od osam (8) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Vodovod i odvodnja d.o.o. [adresa] je kao ovrhovoditelj dana 21. rujna 2015. godine podnio protiv tuženice VM kao ovršenika javnoj bilježnici Ljiljanki Malenici u [adresa] prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, rad isplate iznosa od 1.324,52 kuna (175.79 eura) s osnova neplaćanja potrošnje vode, te je odnosni javni bilježnika dana 21. prosinca 2016. godine donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4398/15.

2. Protiv citiranog Rješenja o ovrsi tuženica je u svojstvu ovršenika izjavila prigovor te je Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-63/2017od dana 8. veljače 2017. godine citirano rješenje o ovrsi stavljeno van snage na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4398/15, te su ukinute sve provedene radnje (točka 1. izreke, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 2. izreke).

3. Tužitelj je i dalje naveo da mu tuženica na temelju vjerodostojne isprave- izvoda iz poslovnih knjiga s osnova isporučene vode za razdoblje od srpnja 2014. do srpnja 2015. godine u objektu u [adresa] duguje iznos od 1.324,52 kuna (175.79 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

4. U svezi navoda tuženice tužitelj je naveo da je tuženica VM sukorisnica mjernog mjesta 397120 u [adresa] zajedno sa DM, koja činjenica je nesporna, međutim sporna je činjenica koliko isporučene vode na predmetnom mjernom mjestu pojedinačno koriste odnosni sukorisnici.

5. Između tužitelja i tuženice vodilo se više parničnih predmeta po istovrsnom činjeničnom i pravnom odnosu za različita razdoblja više parničnih po istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu za različita razdoblja, te su prvostupanjske presude donesene u korist tužitelja, koje su potvrđene drugostupanjskim odlukama.

6. Tužitelj dostavlja naslovljenom sudu pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Šibeniku od dana 19. veljače 2018. godine poslovni broj Povrv- 6612017 koja je donesena u parničnom postupku između istog tužitelja i tuženice po istom pravnom osnovu radi naplate duga za isporučenu vodu za razdoblje kolovoz 2015. godine do lipnja 2016. godine u korist tužitelja .

7. Odredbom članka 211. Zakona o vodama je određeno da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i slično) ima ugrađeni vodomjer. U protivnom, kada se voda isporučuje preko jednog zajedničkog vodomjera, potrošena voda unutar zgrade se raspoređuje na pojedine vlasnike odnosno korisnike posebnih dijelova zgrade prema broju članova obiteljskog domaćinstva i to prema podacima koje tužitelju dostavlja ovlašteni predstavnik suvlasnika.

8. Korisnik ĆM je dana 1. lipnja 2008. godine od tužitelja zatražio i dobio posebni vodovodni priključak za svoj posebni dio zgrade u [adresa], ali prema saznanjima kojima raspolaže tužitelj, isti nije predmetni priključak stavio u funkciju zbog sprječavanja od strane tuženice, iako isti korisnik uredno plaća mjesečne račune za fiksni dio cijene tzv. Paušal.

9. Zbog izloženog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Ljiljanke Malenice u [adresa] poslovni broj Ovrv-4398/15 od dana 21. prosinca 2016. godine uređen podneskom od dana 8. listopada 2025. godine – list 36 do 38 spisa).

10. Tuženica VM se protivila zahtjevu tužitelja i predložila je da se isti odbije kao neosnovan. U odgovoru na tužbu (prigovoru) istakla da je netočno da tužitelju duguje utuženi iznos, te je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, prema dogovoru tužitelja i DM, drugog potrošača na istom mjernom mjestu postignut je dogovor o plaćanju 50% potrošnje vode sa kojim dogovorom je vlasnica, tužena upoznata i suglasna (u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem P-805/2006).

11. Tužitelj je bezbroj puta upozoren da pogrešno ispostavlja račune i da je tuženica u obvezi plaćanja 50% iznosa potrošnje što ista uredno podmiruje, radi čega prema tužitelju nema nikakav dug.

12. Tuženica je navela da je nejasno zbog čega tužitelj uporno nju tereti za veći iznos s kojim se nije usuglasila dok je za iznos od 50% dala suglasnost i u tom postotku uredno podmiruje potrošnju vode.

13. Tuženica je također istakla da je netočan izvod iz poslovnih knjiga tužitelja jer je svoju obvezu u visini od 50% platila i za mjesec 9/2014 u iznosu od 252.48 kuna, a u vjerodostojnoj ispravi stoji da je nepodmireni iznos od 332.86 kuna, a uplata 0,00 kuna. Na isti način je izvršena uplata za 7/2015 u iznosu od 277,69 kuna odnosno 50% ukupne potrošnje uvećano za razliku za 6/2015, dok u izvodu iz poslovnih knjiga je naveden nepodmireni iznos od 272,03 kuna za mjesec 7/2015.

14. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom spisa ovog suda poslovni broj Povrv-66/2017, izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 16.9.2015., prigovora tuženice na opomenu broj 10/591 od 19.4.2013., podneska tužitelja Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik broj 01-754/1/08 od 13.3.2008. upućenog ovom sudu na predmet broj P-805/2006, računa tužitelja za 8/2014 i 7/2015 na ime tuženice VM, pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Povrv-574/2015-2 od 31. siječnja 2020., presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-770/2020-2 od 26. kolovoza 2020., presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 12/2020-2 od 11. svibnja 2020., presude ovog suda poslovni broj Povrv-111/2019-18 od 29. srpnja 2019. godine, potvrde Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Zagreb od 1. srpnja 2025., izjave DM od 23.11.2012. godine i saslušanjem svjedokinje SM, dok je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka DM.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od s osnova potrošnje vode za objekt u [adresa] za razdoblje od srpnja 2014. godine do srpnja 2015. godine.

18. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se tuženica u evidenciji tužitelja vodi kao obveznik plaćanja predmetne vodovodne naknade i to pod šifrom kupca broj 48587

- da tuženica za razdoblje od srpnja 2014. godine do srpnja 2015. godine duguje tužitelju (kao isporučitelju usluge) ukupan iznos od 1.324,52 kune s osnova potrošnje vode za objekt u [adresa] – (utvrđeno pregledom Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od 16.9.2015.)

- da tužena u rokovima dospijeća nije izvršila uplatu mjesečnih iznosa po ispostavljenim računima (koja činjenica nije prijeporna)

- da je po tužbi tuženice VM od dana 31. ožujka 2006. godine (kao tužiteljice) protiv DM (kao tuženika) radi isplate u postupku pod poslovnim brojem P-805/2006 ovaj sud dana 31. ožujka 2008. godine donio presudu poslovni broj P-805/2006 kojom je naloženo tuženiku DM da u roku od osam (8) dana i pod prijetnjom ovrhe isplati VM iznos od 1.275,22 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31.03.2006. do konačne isplate (točka 1. izreke), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen i to glede kamatnog potraživanja na dosuđeni iznos iz točke 1. izreke za razdoblje od 20. do 31.03.2006. (točka 2. izreke), te glede isplate iznosa od 700,00 kuna s kamatnim potraživanjem od 20.03.2006. do konačne isplate (točka 2b. izreke), te da je citirana presuda u pobijanom dijelu (po tužiteljici točki 2b. izreke, a po tuženiku točka 1. izreke) potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 878/2008-2 od 28.02.2011. godine. Iz obrazloženja citiranih odluka proizlazi da odnosni iznos koji je tuženik u obvezi isplatiti VM predstavlja razmjeran dio troška za potrošenu vodu i to prema ispostavljenim računima i broju članova njihovih obiteljskih domaćinstava. – (utvrđeno pregledom spisa ovog suda poslovni broj P-805/2006)

19. Dalje je utvrđeno da se do 2012. godine obiteljsko domaćinstvo DM sastojalo od dva (2) člana (on i pok. supruga), da DM i dalje plaća potrošnju vode za dva člana (utvrđeno iz iskaza svjedoka DMlist 19 spisa), da je tuženica VM sa ZM dana 9. prosinca 2007. godine sklopila Ugovor o najmu stana na I. katu u [adresa] na određeno vrijeme (od jedne godine) uz obvezu najmoprimaca na plaćanje troškova potrošnje vode prema članovima domaćinstva (utvrđeno pregledom citiranog Ugovora o najmu koji prileži kao dokaz u spisu ovog suda broj P-805/06- list 17 tog spisa i iskaza svjedoka DM), da obiteljsko domaćinstvo tuženice čine četiri člana, te da tužitelju nikakav sporazum između tuženice i DM, sukorisnika mjernog mjesta (koje je jedno) tužitelju nije poznat i ne postoji na pismeno, te da se računi za potrošnju vode za objekt u [adresa] ispostavljaju tuženoj (utvrđeno iz iskaza svjedokinje SM, djelatnika tužitelja – list 75 i 76 spisa poslovni broj P- 805/2006)

20. Navedena svjedokinja je iskazala da se radi o kući u [adresa] na adresi ŠM koja ima 2-3 stambene cjeline, odnosno da više obitelji i članova tu živi, da su negdje prije 2012. godine poslali poziv DM i gospođi VM da dođu i da se izjasne koliko tko ima članova po obitelji, da tuženica nije došla, zvala je i rekla da neće doći, a gospodin DM je došao i misli da je bio u pravnoj službi i dao je izjavu da on živi sa suprugom, a kod tuženice da ih ima četvero, te da se tuženica u evidenciji tužitelja vodi za četiri člana.

21. Dakle na osnovu odnosne izjave tužitelj tuženici ispostavlja račun.

22. Prema odredbi članka 20. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04,110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 dalje: ZKG) cijena komunalne usluge se plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik nekretnine kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na novog korisnika.

23. Nesporno je da je upravo tuženica kao vlasnica objekta u spornom razdoblju obveznik plaćanja komunalne usluge i kao takva se vodi kod tužitelja što znači da je ista i u obvezi prema tužitelju isplate utuženog iznosa, radi čega se prigovor tuženice glede promašene pasivne legitimacije ukazuje neosnovanim.

24. Kraj takva stanja stvari navodi tuženice istaknuti u odgovoru na tužbu, a posebno pozivanje na dopis tužitelja koji je priložen kao dokaz u spisu ovog suda poslovni broj P-805/2006 odnosno na činjenicu da postoji dogovor između tužitelja i DM o plaćanju 50% iznosa ispostavljenih računa ne mogu se prihvatiti.

25. Iz rezultata dokaznog postupka i to iskaza naprijed navedenih svjedoka i priloženog izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja ne proizlazi osnovanost navoda tužene u pravcu razmjernog snošenja troškova plaćanja potrošnje vode.

26. U tom pravcu valja istaknuti da račun tužitelja kao pravne osobe koja ga je izdala u vršenju javnog ovlaštenja (članak 6. u svezi članka 3. ZKG koji zakon se primjenjuje u konkretnom) predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. ZPP-a, te potvrđuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, s tim da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili je isprava nepravilno sastavljena.

27. Sukladno odredbi članka 6. stavka 3. Pravilnika o općim i tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga tužitelja (koji je stupio na snagu 15.10.2011.) u svezi odredbi Zakona o vodama ("Narodne novine" 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) tužitelj kao isporučitelj usluge potrošačima ispostavlja račun za utrošenu vodu na temelju stanja očitane potrošnje na vodomjeru i to u pravilu jednom mjesečno, a potrošena voda unutar zgrade može se rasporediti na pojedine stanare prema broju članova obiteljskog domaćinstva i to prema podatcima koje tužitelju dostavlja ovlašteni predstavnik suvlasnika.

28. U konkretnom, kraj nesporne činjenice da tuženica i DM koriste jedan vodomjer, očiglednim se ukazuje da se svi sukorisnici trebaju suglasiti i o toj činjenici izvijestiti tužitelja, a što ovdje nije slučaj.

29. Kako je tuženica obveznik plaćanja predmetne usluge i ista se u tom svojstvu vodi kao kupac u evidenciji tužitelja, ista je u obvezi isplate utuženog iznosa tužitelju.

30. Da je tako proizlazi i iz pravomoćno dovršenih postupaka i to postupka pod brojem Povrv-66/2017, kao i naprijed citiranih prvostupanjskih i drugostupanjskih odluka.

31. Za napomenuti je da tuženica naknadno ima pravo regresa prema drugom sukorisniku, DM.

32. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, radi čega je temeljem citirane odredbe stavka 2. toga zakona valjalo odlučiti kao u izreci i to od dana dospijeća svakog pojedinog računa.

33. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

34. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude (ukoliko je stranka zatražila isplatu zateznih kamata).

35. Odluka o parničnom trošku temelji se odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), a tužitelju je priznat trošak

- za pristojbu odluke (13.27 eura) sukladno Tar. br. 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023)

- javnobilježničku nagradu (80 kuna uvećanu z aPDV-25% -20 kuna, ukupno 100,00 kuna ili 13.27 eura) sukladno članku 6. Pravilnika o naknadi i nagradi za rad javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj 8/2011, 112/2012, 114/2012 koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu) u ukupnom iznosu od 26,54 eura.

Šibenik, 18. prosinca 2025.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (članak 467.a. ZPP-a).

DN-a:

- tužitelju, Vodovodu i odvodnji d.o.o. Šibenik, Kralja Zvonimira 50

- tuženici VM, [adresa]