Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj PN-4/2020-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u [adresa] protiv tužene ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Skoblaru, odvjetniku iz [adresa], radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025. i nakon objave 18. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e :
I. Usvaja se u cijelosti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženoj ČV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati:
- s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 12.909,57 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11. studenog 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2024. određivala, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana
- s osnova imovinske štete iznos od 1.891,27 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na zakonske zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu tekuće od 11. studenog 2019. do 18. prosinca 2025.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.819,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi od 24. veljače 2020. tužitelj je naveo da je 28. kolovoza 2018. stradao u prometnoj nesreći u mjestu Jošani, Općina Udbina na državnoj cesti D1 kao vozač autobusa marke VDL Futura registracijskih oznaka [registarska oznaka] kada je na kolnik izašao konj bez nadzora i izazvao prometnu nesreću. Konj je u vlasništvu tužene pa tužitelj smatra da je ona pasivno legitimirana u ovom postupku. Dalje navodi kako je u opisanoj nesreći pretrpio tjelesne ozljede zbog kojih je upućen u Opću bolnicu Gospić, a daljnje liječenje nastavio je u specijalističkim ordinacijama. S obzirom na navedeno tužitelj s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje prema kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenih jakih i dugotrajnih fizičkih bolova zahtijeva naknadu štete u iznosu od 35.000,00 kuna te prema kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenog jakog i dugotrajnog straha u iznosu od 15.000,00 kuna, a s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smanjenja životne aktivnosti zahtijeva naknadu štete u iznosu od 15.000,00 kuna i s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog naruženosti u iznosu od 10.000,00 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. kada je podnio odštetni zahtjev pa do isplate. S osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj zahtijeva naknadu štete u iznosu od 5.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. Tužitelj je dostavio dokaz da se u mirnom postupku prije podnošenja tužbe obratio tuženoj s odštetnim zahtjevom 11. studenog 2019. Tužena nije isplatila naknadu za pretrpljenu štetu u mirnom postupku pa tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom će se tuženu obvezati na plaćanje naknade neimovinske i imovinske štete u zatraženim iznosima zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Uz tužbu tužitelj je dostavio zapisnik o očevidu Policijske uprave ličko-senjske od 29. listopada 2018., medicinsku dokumentaciju i prijedlog za izvansudsku nagodbu od 11. studenog 2019.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Smatra da tužitelj dokazima koje je priložio uz tužbu nije dokazao niti osnov niti visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, a okolnosti u činjeničnom supstratu tužbe nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokazima, prvenstveno postojanje odgovornosti tužene za nastanak štetnog događaja. Naime, tužena tvrdi da nije točno da je njezin konj bio bez nadzora jer ga je držala u prostoru koji je ograđen električnim pastirom te nije krivnjom tužene izašao na kolnik, a odgovornost tužene se ne može presumirati sve dok se pravomoćno ne okonča kazneni postupak koji se protiv nje vodi pred sudom pod poslovni broj K-147/2022, a obzirom da se radi o prethodnom pitanju tužena predlaže da sud odredi prekid ovog parničnog postupka do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi pod poslovni broj K-147/2022. Tužena smatra da je tužitelj nastalu štetu mogao naplatiti preko police osiguranja i navodi kako je upitno je li tužitelj uopće prijavio štetu budući da je autobus morao imati osiguranje koje bi vozaču i oštećeniku isplatilo traženi iznos naknade štete koji bi onda osiguranje eventualno regresno moglo potraživati od tužene. Slijedom navedenog tužena predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu uz naknadu troškova postupka.
3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u zapisnik o očevidu Policijske uprave ličko-senjske od 29. listopada 2018., medicinsku dokumentaciju tužitelja i prijedlog za izvansudsku nagodbu od 11. studenog 2019. Provedeno je medicinsko vještačenje, saslušane su parnične stranke te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz predmeta ovog suda poslovni broj K-147/2022.
4. Tužitelj je u iskazu naveo da je kritične zgode vozio autobus na relaciji Imotski
- Osijek oko 1 sat noću. Bilo je ljeto i bez padalina. Vozio je pod dugim svjetlima koja je isključio zbog nailazećeg automobila, a nakon prolaska automobila ponovno je uključio duga svjetla. Tada je s desne strane uočio tri konja koja su prelazila cestu okomito na drugu stranu kad je došlo do udara. Kočenje je pokušao kombinacijom nožne kočnice i retardera, vjeruje da sudar nije mogao izbjeći. Smatra da bi možda stigao uočiti konje koji su prelazili cestu 10 do 15 m ispred njega kad ih je uočio da nije bilo automobila koji mu je prije nesreće išao u susret. Konji su došli sa desne bočne strane i krenuli prelaziti cestu. Udario je prednjim dijelom autobusa, a vozio je brzinom od oko 60-70 km/h. U prometnoj nesreći zadobio je prijelom kosti desne noge i otjecanje lijevog gležnja. Imao je bolove na tijelu na mjestu gdje se nalazio sigurnosni pojas. Proveo je 40 dana u bolnici, trpeći bolove. Nakon bolničkog liječenja mjesec dana je pio Tramal, potom Brufen. Brufen i danas uzima zbog bolova. Nakon prometne nesreće trpio je strah zbog kojeg je vozio sporije što su mu kolege spominjale. Zbog straha više ne vozi noćne relacije. Sada vozi u gradskom prijevozu gdje nema noćne vožnje. Bilo ga je strah za ishod liječenja. Bojao se da više neće moći voziti autobus jer su mu tako rekli za vrijeme trajanja liječenja. Ima trajne bolove pri povremenom opterećenju i problem pri penjanju stepenicama. Ima ožiljak na potkoljenici. Nakon dolaska iz bolnice primao je kućnu fizikalnu pomoć fizijatrice 2 - 3 tjedna te zatim bio 3 tjedna u toplicama. 6 - 7 mjeseci išao je na fizikalnu terapiju u kliniku Otos. Na početku nije mogao sam obavljati osnovne aktivnosti (pranje, WC, odijevanje), ali se nakon povratka iz toplica počeo kretati sam sa štakama. Supruga i sinovi pružali su mu svakodnevnu pomoć jer je u početku samo ležao. Hranu su mu donosili u krevet. Nije se mogao sam obući. Prije štetnog događaja bio je dobrog zdravlja, imao je samo bolove u leđima. Star je 58 godina, u braku je i ima dva sina.
5. Tužena ne osporava da je njezin konj udario u autobus. Smatra da konji nisu izašli iz ograde njezinom krivnjom. Konje drži ograđene električnom žicom visine oko 1 m. Stradali konj bio je dvogodišnja odrasla kobila. Konji ne izlaze iz ograde jer se boje struje osim ako ih netko pusti ili divljač potrga ogradu. Tvrdi da je te noći električna žica bila potrgana i da je njezin suprug to pokazao policiji, ali da ne zna je li policija to unijela u zapisnik. Navodi da su njezin suprug i sin stalno u blizini konja, čak i do kasnih sati. Mjesto nesreće udaljeno je oko 400-500 metara od mjesta gdje drži konje. Nakon nesreće posjetila je tužitelja u bolnici sa sinom
6. Stranke su obavijestile sud da je u tijeku kazneni postupak protiv tužene u predmetu poslovni broj K-147/2022 u kojem je naloženo prometno vještačenje te su suglasno predložile da se nalaz i mišljenje iz kaznenog postupka uzme u obzir i u ovom parničnom postupku.
7. Rješenjem poslovni broj Pn-4/2020-24 od 3. svibnja 2024. određeno je provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Želimiru Koraću, dr. med. Iz Karlovca. Zadatak vještaka je bio da se očituje koliko je trajala i kojeg je intenziteta bila fizička bol koju je tužitelj trpio ili trpi kao posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i njihovog liječenja, koliko je trajao i kojeg je intenziteta strah kojeg je tužitelj pretrpio kao posljedice ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i njihovog liječenja, je li, u kojem obliku i kojoj mjeri tužitelju trajno umanjena životna aktivnost kao posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i njihovog liječenja, je li i do kojeg stupnja tužitelj naružen u predmetnoj prometnoj nesreći, je li, odnosno u kojem trajanju je tužitelj imao potrebu za tuđom pomoći i njegom zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći i njihovog liječenja i postoje li i koje su trenutne zdravstvene tegobe tužitelja koje su posljedica ranijih zdravstvenih problema i koje se ne mogu pripisati predmetnoj prometnoj nesreći, odnosno postoje li i koje su trenutne zdravstvene tegobe tužitelja koje su posljedica predmetne prometne nesreće.
8. U pisanom nalazu i mišljenju sudski vještak kirurg naveo je da su temeljem medicinske dokumentacije u spisu kod tužitelja u predmetnom štetnom događaju utvrđene sljedeće ozljede i posljedična stanja: otvoreni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti, uganuće i natučenje lijevog gležnja, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje pluća obostrano, prijelom prsne kosti, natučenje oba stopala, osteoartritis desnog koljena posttraumatske geneze, hondralne lezije patele, oba kondila tibije i femura i oštećenje medijalnog meniskusa desnog koljena. Vještak je osobno pregledao tužitelja i utvrdio prisustvo ožiljaka u području desnog koljena i potkoljenice koji su dimenzija 22 cm (vanjska strana desnog koljena i potkoljenice), 8 cm unutarnja strana koljena te tri ožiljka s prednje strane stopala i gležnja (2,5x1 cm, 2x1 cm i 2x0,5 cm). Fleksija u desnom koljenu 110 st., ekstenzija uredna. Kretnje u gležnjevima su primjerene. Hipotrofija mišića desne natkoljenice - 2 cm u srednjoj trećini i potkoljenice - 1 cm u srednjoj trećini. Kod hoda blaže šepa na desnu nogu. Čučanj ne može izvesti u cijelosti, već samo polovično. Sada osjeća povremene bolove u desnom koljenu, posebno kod promjene vremena. Ne može više potrčati, penjati se po ljestvama ni klečati. Otežano hoda po stepenicama i neravnom terenu, a ako duže hoda javljaju se bolovi u koljenu. Ima osjećaj da mu koljeno „kleca“. Ostao je na istom radnom mjestu vozača, no u drugoj firmi. Više ne ide na duža putovanja. Sada radi u gradskom prijevozu, manje su brzine i dnevno radi 7 sati. Nema noćne vožnje niti vožnje na otvorenim cestama. Na bolovanju je bio oko 15 mjeseci. Svoj auto počeo je voziti nakon nešto više od godine dana od nesreće. Kod psihijatra se nije liječio, nije uzimao sedative, a po otpustu iz bolnice neko vrijeme uzimao je Tramal protiv bolova i za smirenje, a kasnije Brufen po 2-3 tablete dnevno kada ga jače boli. Dugo je osjećao zabrinutost za ishod liječenja i opseg trajnih posljedica te mogućnost povratka na posao profesionalnog vozača. Vještak je utvrdio da je tužitelj zbog navedenih ozljeda tijekom njihovog liječenja i rehabilitacije trpio fizičke bolove ukupno i kumulativno: jakog intenziteta 8 dana, srednje intenziteta 60 dana, slabog intenziteta 4 mjeseca i slabog intenziteta povremenog trajanja (ulaze u trajno smanjenje životne aktivnosti). Tužitelj je trpio sljedeće neugodnosti: hospitalizacija (3x), sanitetski transport Gospić-Osijek, podvrgavanje anesteziji i operacijskim zahvatima (2x), primanje infuzije i injekcija, vezanost uz krevet desetak dana, obrada i šivanje rana, odstranjenje šavova, previjanje rana, Rtg snimanja, korištenje štaka, nošenje mobilizacije desnog koljena, brojne fizikalne terapije, preglede i kontrole liječnika. Tužitelj trpi zbog trajnog smanjenja životnih aktivnosti zbog posttraumatske artroze desnog koljena uz smanjenu pokretljivost lakog stupnja, prijelom prsne kosti s natučenjem oba pluća i djelomično odstranjenje medijalnog meniskusa desnog koljena. Tužitelj će u budućnosti morati ulagati pojačane napore pri radnjama koje zahtijevaju duže stajanje, hodanje, uspinjanje, nošenje težih predmeta, teži fizički rad i sl. Trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja iznosi 15%. Tužitelj je trpio i zbog straha. Primarni strah jakog intenziteta bio je kratkotrajan, koliko i sam događaj. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je do završetka inicijalne obrade i spoznaje o opsegu ozljeda te do počete stabilizacije stanja pa se ponovo javio pri transportu i premještaju u drugu bolnicu kao i prije operacijskih zahvata, dakle ukupno 4 dana. Sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao je tijekom bolničkog liječenja (odgađanje operacije zbog plućnih komplikacija, izrazita ograničenost mobilnosti) do prve kirurške kontrole kada je postalo jasno da liječenje ide u dobrom smjeru, a u manjem opsegu vezano za naknadni zahvat, dakle ukupno i kumulativno 44 dana. Sekundarni strah slabog intenziteta uključujući zabrinutost za ishod liječenja trajao je još ukupno i kumulativno 6 mjeseci. Strah kod tužitelja nije ostavio trajne posljedice. Opisani ožiljci na desnoj nozi, zadebljanje koljena, hipotrofija mišića natkoljenice te blaži oblik šepanja daju jasne elemente za prisustvo naruženja. Vještak smatra da se radi o naruženju koje se može klasificirati između malog i srednjeg stupnja koje je trećim osobama vidljivo ponekad. Tužitelju je bila potrebna tuđa njega i pomoć (isključeno vrijeme boravka u bolnici i toplicama) na razini 4 sata dnevno (korištenje dvije štake uz gipsanu imobilizaciju i bez oslanjanja) u trajanju od mjesec dana, potom svaki dan po 3 sata (korištenje dvije štake uz ortozu i djelomično opterećivanje) u trajanju od 3 mjeseca. Dalje mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć svaki dan 2 sata (hod uz jednu štaku) tijekom 2 mjeseca i završno još 1 sat dnevno 2 mjeseca. Navedena pomoć u početnim razdobljima bila mu je potrebna i za održavanje osobne higijene, oblačenje, svlačenje, pripremu hrane i sl., a završno pretežno za poslove u domaćinstvu, nabavu i nošenje namirnica, pripremu i nošenje ogrjeva i sl. Navedenu pomoć mogao je pružiti i netko od ukućana. Zaključno, vještak je naveo da zdravstvene tegobe tužitelja koje su navedene i opisane potječu izravno i u cijelosti od ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi.
9. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka kirurga i traumatologa prim. dr. sc. Želimira Koraća, ali je predložio da se vještak pisano očituje o datumu kada je završeno liječenje tužitelja. Tužena nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.
10. U očitovanju na traženje tužitelja sudski vještak naveo je kako je nakon predmetnog događaja od 28. kolovoza 2018. liječenje tužitelja u kontinuitetu trajalo do 12. studenog 2019. kada fizijatar navodi da je po kirurgu liječenje završeno i bolovanje zatvoreno. Vezano za ozljede pri predmetnom događaju kasnije se pogoršalo stanje tužitelja u području desnog koljena te je ponovno hospitaliziran od 5. srpnja do 9. srpnja 2021. i artroskopski operiran, a liječenje i rehabilitacija vezano uz ovaj zahvat trajali su još naredna 4 mjeseca.
11. Podneskom od 27. kolovoza 2024. tužitelj je nakon provedenog medicinskog vještačenja uredio tužbeni zahtjev kojim s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje prema kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenih jakih i dugotrajnih fizičkih bolova zahtijeva naknadu štete u iznosu od 5.297,41 EUR, te prema kvalifikatornoj okolnosti pretrpljenog jakog i dugotrajnog straha u iznosu od 5.203,25 EUR, a s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smanjenja životne aktivnosti zahtijeva naknadu štete u iznosu od 2.408,91 EUR i s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog naruženosti u iznosu od 2.408,91 EUR sve s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. kada je podnio odštetni zahtjev pa do isplate. S osnova imovinske štete radi naknade za tuđu pomoć i njegu tužitelj zahtijeva naknadu štete u iznosu od 1.891,27 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. kada je podnio odštetni zahtjev pa do isplate. Dakle, sveukupno tužitelj s osnova neimovinske štete zahtijeva naknadu u iznosu od 12.909,57 EUR te s osnova imovinske štete naknadu u iznosu od 1.891,27 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2019. do isplate.
12. Dopisom od 19. rujna 2024. sud je obavijestio tuženu o preinaci tužbe s upozorenjem iz članka 190 stavka 3 i 4 Zakona o parničnom postupku i upozorenjem da će se smatrati da tužena pristaje na preinaku tužbe ukoliko se u roku od 15 dana od primitka obavijesti ne usprotivi preinaci. Tužena se u ostavljenom roku nije protivila preinaci tužbe pa se smatra da na nju pristaje.
13. Izvršen je uvid u nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" samostalnog vještaka za prometna vještačenja JV, dipl. ing. izvršenog za potrebe kaznenog postupka u predmetu poslovni broj K-147/2022. Izvršenim vještačenjem utvrđeno je da je uzrok nastanka prometne nesreće prelazak konja preko državne ceste D1 u trenutku kada se istom kretao autobus VDL Futura registracijskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj. Autobus se kretao istočnom (svojom desnom) trakom državne ceste iz smjera juga u smjeru sjevera iz smjera čvorišta [adresa] prema Korenici po dvokilometarskom pravcu koji se proteže od 28.-og do 26.-og kilometra 13. dionice D1 brzinom oko 90 km/h. Vještak je mišljenja da je vozač kočenjem mogao izbjeći nalet da je uočio životinju kada je od iste bio udaljen 70 metara. Iz zapisnika o očevidu Policijske uprave ličko- senjske nalazi se da je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave šefa smjene Policijske postaje Korenica 28. kolovoza 2018. u 00:46 sati. Mjesto događaja nije osiguravano, a očevid je započeo u 1:10 sati. Prilikom poduzimanja očevida policijski službenik utvrdio je da se prometna nesreća dogodila na 26,200 km državne ceste D1 u Jošanima, Općina Udbina izvan naselja. Kolnički zastor je asfaltni, a kolnik gladak, dobar i suh. Cesta je podijeljena isprekidanom uzdužnom bijelom linijom, a brzina je ograničena prometnim znakom na 100 km/h. Analizom prometne nesreće utvrđeno je da je tužitelj upravljao autobusom VDL Futura registracijskih oznaka [registarska oznaka] krećući se istočnom trakom državne ceste D1 iz smjera juga u smjeru sjevera iz smjera čvorišta [adresa] prema Korenici po dvokilometarskom pravcu koji se proteže od 28.-og do 26.-og kilometra navedene 13. dionice D1. Na 26. km i 250. m navedene dionice domaća životinja - konj kretao se preko istočne trake D1 iz smjera istoka u smjeru zapada, s desne prema lijevoj strani kolnika u odnosu na smjer kretanja autobusa. Do naleta prednjim, više lijevim dijelom autobusa na lijevu bočnu stranu konja došlo je na sredini istočne (desne) trake D1. Životinja je od siline udara odbačena u smjeru sjevera na istočni (desni) rub ceste gdje je uginula. Nakon naleta autobus se nastavio kretati do 400m sjeverno od mjesta naleta na konja te se konačno zaustavio na ugibalištu koje se nalazi uz istočni rub ceste. S obzirom na oštećenja na autobusu i tragove navedene u Zapisniku o očevidu procijenjeno je da se autobus u trenutku naleta na konja mogao kretati brzinom oko 90 km/h. Uzimajući u obzir da uobičajeno vrijeme reakcije vozača na pojavu prometno opasne situacije može iznositi do 1s vještak smatra da bi vozač autobusa koji se kreće brzinom od 90 km/h uz vrijeme reakcije od 1s uspio kočenjem zaustaviti autobus prije naleta na životinju da je istu uočio kada je od životinje bio udaljen 70 metara. Ispitivanjem je utvrđeno da je uzrok nastanka prometne nesreće prelazak konja preko državne ceste D1 u trenutku kada se istom kretao autobus, a vozač bi kočenjem mogao izbjeći nalet da je uočio životinju kada je od iste bio udaljen 70 metara.
14. Na raspravi održanoj 19. ožujka 2024. sudski vještak Andrija Repušić ostao je u cijelosti kod nalaza i mišljenja koje je izrađen 4. srpnja 2019. po nalogu Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću i dodao da je tužitelj mogao izbjeći nesreću da je uočio životinju na udaljenosti od najmanje 70 metara, ali da je životinja mogla izletjeti na cestu na kraćoj udaljenosti od 70 metara. Radi se o državnoj cesti oznake D1 gdje je opće ograničenje brzine od 90 km/h. Ograničenje za autobuse na brzim cestama i državnoj cesti je 80 km/h, a u konkretnom slučaju tužitelj se kretao brzinom oko 90 km/h. Da je tužitelj vozio brzinom od 80 km/h kočenjem bi mogao izbjeći nalet na životinju da je istu uočio kad je od nje bio udaljen najmanje 57,5 metara. U ovom slučaju tužitelj je kao vozač autobusa uočio konja na 10-15 m prije naleta kako je iskazivao, uzimajući u obzir vrijeme reakcije od 1 sekundu i put koji autobus prijeđe pri brzini od 90 km/h, konj bi udario bočno u autobus, a ne autobus prednjom stranom u konja. Dodaje da moramo uzeti u obzir gdje se životinja nalazila u trenutku kad je nju tužitelj uočio. Ukoliko je autobus tehnički ispravan i ukoliko vozač nije pri kočenju pokušao skrenuti volanom ne bi trebao biti zanošen u stranu pa time ne bi bio produžen zaustavni put.
15. Analizom svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
16. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio u štetnom događaju odnosno prometnoj nesreći koja se dogodila 28. kolovoza 2018.
17. Nesporan je nastanak prometne nezgode i činjenica da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio teške tjelesne ozljede te da mu je nastala imovinska i neimovinska šteta.
18. Između stranaka je sporno je li tužena odgovorna za pretrpljenu neimovinsku štetu s naslova pretrpljenih fizičkih bolova i straha, smanjene životne aktivnosti i naruženosti zbog pretrpljenih ozljeda te imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći i njege koja je nastupila kao posljedica opisane prometne nezgode.
19. Odredbom članka 1100 stavaka 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.
20. Odredbom članka 1045 stavka 1 ZOO-a propisano je: Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
21. Prema odredbi članka 1046 ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
22. Odredbom članka 119 stavka 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023 i 145/2024, dalje: ZSPC) propisano je da se stoku i druge životinje ne smije voditi niti ostavljati na cesti bez nadzora odnosno vlasnici su dužni poduzeti sve mjere da iste ne izađu na cestu bez nadzora.
23. Na temelju dokumentacije priložene u spisu i temeljem provedenog prometnog i medicinskog vještačenja sud je utvrdio sljedeće nesporne činjenice:
- da se 28. kolovoza 2018. dogodila prometna nesreća na državnoj cesti D1 u mjestu Jošani, Općina Udbina u kojoj je sudjelovao autobus marke VDL Futura kojim je upravljao tužitelj
- da je do nesreće došlo kada je na kolnik iz smjera desne strane izašao konj u vlasništvu tužene;
- da je prometnim vještačenjem utvrđeno da je uzrok nesreće prelaženje konja preko kolnika te da je tužitelj uočio konja tek 10-15 metara prije naleta;
- da je prometni vještak utvrdio da bi se nesreća mogla izbjeći da je konj uočen na udaljenosti od najmanje 70 metara;
- da tužena ne osporava da je konj njezin niti da je sudjelovao u nesreći;
- da tužena nije poduzela sve mjere da konj u njezinom vlasništvu ne izađe na cestu bez nadzora;
- da je tužitelj u nesreći zadobio teške tjelesne ozljede, a medicinska dokumentacija i vještačenje potvrđuju otvoreni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti, uganuće i natučenje lijevog gležnja, natučenje lijeve strane prsnog koša, natučenje pluća obostrano, prijelom prsne kosti, natučenje oba stopala, osteoartritis desnog koljena posttraumatske geneze, hondralne lezije patele, oba kondila tibije i femura i oštećenje medijalnog meniskusa desnog koljena;
- da je medicinskim vještačenjem utvrđeno da su sve ozljede tužitelja uzročno povezane s nesrećom;
- da je uslijed štetnog događaja tužitelj bio hospitaliziran ukupno tri puta, a njegovo liječenje trajalo je kontinuirano od dana nesreće do 12. studenog 2019.
- da je tužitelj zbog pogoršanja stanja desnog koljena ponovno operiran 2021. godine;
- da je sudski vještak utvrdio 15% trajnog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, da tužitelj trpi povremene bolove, ograničenu pokretljivost i šepanje, da su na tijelu tužitelja vidljivi brojni ožiljci što predstavlja naruženost manjeg do srednjeg stupnja, da je tužitelj zbog ozljeda trpio jake, srednje i slabe bolove kroz višemjesečno razdoblje i jak, srednji i slab strah u razdoblju od nekoliko mjeseci, bez trajnih psihičkih posljedica te da je potreba za tuđom pomoći trajala ukupno osam mjeseci u različitom intenzitetu;
- da je tužitelju uslijed nesreće nastala imovinska i neimovinska šteta u vidu bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti, naruženosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom.
24. Sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti jer sve činjenice koje su utvrđene provedenim prometnim i medicinskim vještačenjem te saslušanjem parničnih stranaka jasno i nedvosmisleno upućuju na odgovornost tužene za štetu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći od 28. kolovoza 2018.
25. Sud prije svega utvrđuje da je prometna nesreća nesporno nastala naletom autobusa na konja koji se nekontrolirano našao na kolniku državne ceste. Nesporno je da je navedeni konj bio u vlasništvu tužene što ona u postupku nije ni osporavala.
26. Člankom 119 stavkom 1 ZSPC-a izričito je propisano da se životinje ne smiju slobodno kretati kolnikom te da je vlasnik dužan spriječiti njihov nekontrolirani izlazak na cestu. Dakle, vlasnik životinje dužan je osigurati nadzor i držanje životinje na način da se spriječi opasnost za promet. Iz navedene zakonske obveze proizlazi da je upravo tužena bila dužna poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo da njezin konj izađe na cestu.
27. Prometni vještak u svom nalazu i mišljenju zaključio je da je uzrok prometne nesreće izlazak konja na kolnik, a ne protupravno ponašanje vozača autobusa. Utvrđeno je da je autobus bio tehnički ispravan i da se kretao propisanom brzinom od približno 90 km/h. Kolnik je bio suh, pregledan i prometno nesporno ispravan.
28. Sud prihvaća nalaz vještaka da je tužitelj konja mogao uočiti tek na udaljenosti od 10-15 metara što je premala udaljenost za bilo kakvu realnu mogućnost izbjegavanja sudara. Prema tome, tužitelju se ne može pripisati nikakva krivnja ili propust u vožnji.
29. Sukladno članku 1045 ZOO-a, onaj tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tužena nije dokazala da je poduzela sve radnje koje bi spriječile izlazak životinje na cestu. Naprotiv, iz njezinog iskaza proizlazi da je ograda bila oštećena i da je nedostajala potporna žica što ukazuje na nemar u održavanju prostora za držanje konja. Tužena u iskazu navodi da je divljač mogla potrgati električnu ogradu, ali to nije viša sila i ne oslobađa je odgovornosti. To je tipična, predvidljiva situacija u ruralnim područjima.
30. Sud posebno naglašava da odgovornost vlasnika životinje proizlazi ne samo iz odredbe članka 119 stavka 1 ZSPC-a, već i iz članka 1045 stavka 3 ZOO-a koji propisuje da se za štetu od stvari od koje potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju te članka 1064 ZOO-a koji propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.
31. Konj koji se bez ikakvog nadzora kreće na javnoj prometnici nesporno predstavlja opasnu stvar pa za štetu koja od njega potječe njezin vlasnik odgovara po objektivnom kriteriju sukladno odredbi čanka 1045 stavka 3 ZOO-a i odredbi članka 1064 ZOO-a.
32. Iako članak 1067 stavak 1 ZOO-a propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a stavak 2. da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, u konkretnom slučaju takve okolnosti nisu dokazane pa tužena objektivno odgovara za štetu nastalu naletom njezine životinje na vozilo kojim je upravljao tužitelj.
33. Medicinsko vještačenje utvrdilo je jasnu uzročnu vezu između prometne nesreće i ozljeda koje je tužitelj zadobio. Te ozljede uključuju teške tjelesne povrede, dugotrajno liječenje i trajno smanjenje životnih aktivnosti. Tužitelj je pretrpio fizičke bolove različitog intenziteta u trajanju duljem od godine dana. Također je pretrpio jak, srednji i slab strah u razdoblju od nekoliko mjeseci. Ožiljci koje trpi predstavljaju estetsku naruženost manjeg do srednjeg stupnja što prema ustaljenoj sudskoj praksi također predstavlja oblik neimovinske štete. Potvrđena je i potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od ukupno osam mjeseci. Sve ove vrste štete pravno se štite kroz odredbe o naknadi neimovinske štete iz članka 1100 ZOO-a.
34. S obzirom na težinu, trajanje i posljedice ozljeda sud smatra da je iznos kojeg tužitelj zahtijeva pravičan i razmjeran pretrpljenoj šteti. Sud je pritom vodio računa o svrsi naknade, a to je pružanje pravične satisfakcije oštećeniku.
35. Sud nalazi da je tužitelj vjerodostojno, logično i uvjerljivo opisao nesreću i posljedice koje trpi. Njegov iskaz u cijelosti je usklađen s objektivnim medicinskim nalazom
i provedenim prometnim vještačenjem. Sud nije našao nikakve proturječnosti u iskazu tužitelja niti razloge sumnjati u njegovu vjerodostojnost.
36. S druge strane, tužena nije pružila nijedan dokaz koji bi je oslobodio odgovornosti ili smanjio njezin opseg.
37. Stoga, kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu odnosno protupravnost, šteta, uzročna veza i odgovornost počinitelja, sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan pa je tužena dužna naknaditi tužitelju svu počinjenu neimovinsku i imovinsku štetu zajedno sa zateznim kamatama.
38. Odmjerena naknada, prihvaćajući sve već ranije navedeno, po ocjeni ovog suda predstavlja pravičnu novčanu naknadu kada se cijene sve okolnosti i težina povreda te ne odstupa u niti jednom segmentu od Novih orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda koji se osim toga niti ne primjenjuju kao matematička formula, već se koriste kao smjernice u utvrđivanju pravične novčane naknade koja je ovisna o svakom pojedinačnom konkretnom slučaju.
39. Pritom, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja te polazeći od činjenice da su se u međuvremenu, od podnošenja tužbe, uslijed inflacije povećali egzistencijalni troškovi života, navedeno po ocjeni suda opravdava dosuđenje pravične novčane naknade s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.891,27 EUR pri čemu je sud cijenu sata odmjerio temeljem članka 223 Zakona o parničnom postupku u visini od 3,318 EUR-a po satu pružene pomoći. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć (isključeno vrijeme boravka u bolnici i toplicama) u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno, 90 dana po 3 sata dnevno, 60 dana po 2 sata dnevno i 60 dana po 1 sat dnevno što ukupno iznosi 570 sati.
40. Navedeni iznos sud odmjerene naknade sud smatra primjerenim za cijenu sata pomoći i njege koju su tužitelju pružali ukućani jer tužitelj tijekom postupka nije dokazao da mu je pomoć i njega pružala stručna osoba koje se profesionalno bavi pružanjem pomoći. Stoga je sud satnicu takve neprofesionalne usluge odredio primjenom odredbe članka 223 Zakona o parničnom postupku odnosno po slobodnoj ocjeni, a cijena usluge utvrđena je prema cijenama u vrijeme presuđenja.
41. Kako tijekom postupka nije utvrđeno da je tužitelj plaćao tuđu pomoć i njegu, slijedom navedenog kamata na taj iznos može teći tek od dana presuđenja. Osim toga, s obzirom da je visina štete za naknadu na ime tuđe pomoći i njege utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, ta se šteta ne može smatrati dospjelom jer se radi o nenovčanoj materijalnoj šteti koja se procjenjuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega zatezne kamate za ovaj vid štete teku od dana donošenja presude kada je šteta i utvrđena.
42. Odredbom članka 29 stavka 1 ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, a stavkom 2 propisano je da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
43. Uvjet koji mora biti ispunjen da bi zatezne kamate na iznos neimovinske štete počele teći jest da je šteta nastala odnosno da su poznate sve posljedice štetne radnje. Naime, neimovinska šteta ne nastaje danom štetnog događaja, već nastupa kad se završi liječenje oštećenog ili kada dođe do stabilizacije zdravstvenog stanja.
44. Po ocjeni ovoga suda, primjenom odredbe članka 1103 ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a imajući u vidu da je liječenje tužitelja prema stanju spisa dovršeno 12. studenog 2019. proizlazi da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta jer su tada bili poznati svi elementi štete, njezin opseg i osoba odgovorna za naknadu iste.
45. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe članka 154 stavka 1 i 2 i članka 155 stavka 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa). Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka (članak 154) pri čemu će se, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika odmjeriti troškovi prema toj tarifi (članak 155 stavak 2).
46. Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife).
47. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP).
48. U parnične troškove spadaju sudske pristojbe, troškovi vezani uz izvođenje dokaza, održavanje ročišta izvan sudske zgrade, osobni troškovi stranaka i njihovih zastupnika povezani s njihovim dolaskom u sud, troškovi za nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151 ZPP).
49. S obzirom da su bili opravdani sud je tužitelju priznao trošak zastupanja putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika kako slijedi: trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 21. kolovoza 2023 u visini od 50 bodova što iznosi 100,00 EUR (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. rujna 2023. u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 5. listopada 2023. u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. ožujka 2024. u visini od 100 bodova što iznosi 200,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak pristupa sudskog vještaka na ročište u iznosu od 100,00 EUR, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 272,84 EUR, trošak sastava obrazloženog podneska od 27. kolovoza 2024. u visini od 250 bodova što iznosi 500,00 EUR (Tbr. 8 toč. 1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 13. studenog 2025. u visini od 250 bodova što iznosi 500,00 EUR (Tbr. 9 toč. 1 Tarife), trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 152,63 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 194,46 EUR, dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 2.819,93 EUR.
50. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. lipnja 2023. budući da je uz taj podnesak dostavljena medicinska dokumentacija koju je tužitelj mogao predati u spis i na pripremnom ročištu održanom 21. kolovoza 2023. do zaključenja prethodnog postupka, zatim trošak sastava podneska - požurnice od 10. srpnja 2023. jer taj trošak nije bio neophodan za vođenje parnice; trošak sastava podneska od 16. travnja 2024. kojim je tužitelj dostavio dokaz o uplati predujma za medicinsko vještačenje budući da taj podnesak nije bio neophodan za vođenje parnice jer je sud provjerom u IPIS-u utvrdio je li predujam uplaćen; trošak sastava podneska od 11. veljače 2025. jer je sadržajno identičan podnesku od 27. kolovoza 2024., trošak sastava podneska - požurnice od 8. srpnja 2025. i trošak sastava podneska - požurnice od 22. rujna 2025. jer ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje parnice.
51. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Gospiću, 18. prosinca 2025.
Sudac:
Mirjana Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude za stranku koja nije obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. Krešimir Škarica, odvjetnik u [adresa]
2. Ivan Skoblar, odvjetnik u [adresa]