REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-476/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Marini Kapikul, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Apfenthaler, u kaznenom predmetu protiv optuženog BA zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: OKDO u Zagrebu) broj KO-DO-84/2021 od 9. veljače 2021., nakon provedene javne rasprave održane i zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti savjetnice OKDO u Zagrebu EA i optuženog BA, **.**.2025. objavio je, a 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Optuženi BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i E rođene G, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, kontrolor leta, ing. prometa, VŠS, oženjen, otac dvoje djece, zaposlen u Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe, sa mjesečnim primanjima od 9.500,00 eura, vlasnik 3 automobila, stana u [adresa] površine 78 m2, vlasnik kuće u selu Guci, vojsku služio, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan

k r i v  j e

što je

dana 26. prosinca 2019., oko 18,08 sati, u Zagrebu, Ulica kneza Branimira 163, na parkiralištu SPAR supermarketa, s ciljem da nanese štetu, nakon što se vozilom marke BMW registarskih oznaka [registarska oznaka], dovezao do rampe navedenog parkirališta, izašao iz istog vozila, došao do rampe te rukama istrgnuo iz ležišta pomični dio rampe te ga bacio u obližnji grm, čime je oštetio trgovačko društvo „Spar Hrvatska“ za iznos od 1.212,50 kn,

d a k l e, oštetio tuđu pokretnu stvar,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari- opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. Kaznenog zakona

za koje se na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11.

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU 3 (TRI) MJESECA.

II/ Na temelju članka 56. KZ/11. optuženiku se izriče

UVJETNA OSUDA

te se izrečena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

III/ Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. optuženom BA određuje se posebna obveza da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku SPAR Hrvatska d.o.o., OIB:46108893754, Slavonska avenija 50, Zagreb, isplati iznos od 160,92 eura.

IV/ Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. optuženik se upozorava da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

V/ Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) oštećeniku SPAR Hrvatska d.o.o., OIB:46108893754, Slavonska avenija 50, Zagreb, dosuđuje se postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 160,92 eura, te se nalaže optuženiku isti iznos platiti oštećeniku u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

VI/ Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženiku naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 150,00 eura koji je trošak dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. OKDO u Zagrebu podiglo je kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužnicu broj KO-DO-84/2021 od 9. veljače 2021. protiv optuženog BA zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. koja optužnica je potvrđena ovosudnim rješenjem broj Kov-699/2021 od 25. svibnja 2021.

2. Očitujući se o osnovanosti optužbe optuženi BA naveo je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret (list 155 spisa).

3. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani račun trgovačkog društva ECCOS inžinjering d.o.o. broj 3627/EI/1 od 30. prosinca 2019., zapisnik trgovačkog društva ECCOS inžinjering d.o.o. broj 194014/2019 od 27. prosinca 2019. službena zabilješka o dojavi II policijske postaje PUZ-a od 27. prosinca 2019., CD medij nadzorne kamere trgovine SPAR sa fotografijama. Na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka GA i PA s rasprave od 11. rujna 2024. (listovi 97-103 spisa), svjedokinje LA s rasprave 14. siječnja 2024. (listovi 110-114 spisa) i svjedokinje JA s rasprave 4. travnja 2024. (listovi 141-143 spisa). Naposljetku pročitani su izvod iz kaznene evidencije (list 152 spisa) i prekršajne evidencije za optuženika (list 151 spisa), a optuženik je ispitan na raspravi.

4. Iznoseći svoju obranu na raspravi optuženi BA (listovi 156-158 spisa) naveo je kako je inkriminiranog dana bio sam u posjetu svojoj punici koja je živjela u susjedstvu trgovine Spar (na adresi [adresa]) koji se nalazi u Ulici Kneza Branimira 163 te je ostavio automobil na parkiralištu trgovine Spar negdje oko 13,00 sati, znači tijekom radnog vremena trgovine Spar. Za napomenuti je da je Spar toga dana radio skraćeno s obzirom da je bio državni blagdan. Osim supermarketa Spar na tom parkiralištu bila je i autopraonica čiji su korisnici također prolazili istu rampu parkirališta, kao i kupci Spara. Vezano uz mehanizam izlaska sa parkirališta i eventualne naplate parkinga parking je bio besplatan za korisnike autopraonice unutar 15 minuta, a kupce Spara unutar 2 sata od ulaska na parkiralište, te se u navedenom periodu rampa prilikom izlaska sama podizala kada bi se kartica za izlazak približila aparatu. S obzirom da je optuženik automobil na parkingu ostavio puno duže od navedenog vremena, koliko se sjeća, nekih 5 sati, dok je sa suprugom i djecom bio u posjetu punici, na parking se vratio tek oko 18,00 sati. Pokušao je izaći s parkinga na način da je karticu prislonio na automat očekujući da će biti u mogućnosti platiti korišteni parking gotovim novcem, međutim rampa se nakon njegovog opetovanog pokušavanja nije podizala jer aparat za plaćanje nije primao karticu za izlaz. Rampa se naravno nije niti mogla podići jer se nije mogla izvršiti naplata parkinga. Ubrzo su došli njegovi supruga i djeca i svi zajedno su pokušavali prisloniti tu karticu i izaći iz parkinga. Dodatno pojasnio je da je za plaćanje bilo potrebno najprije umetnuti karticu u automat da bi uopće bila očitana, a nakon toga bi tu istu karticu trebalo približiti na aparat koji podiže rampu na izlasku, međutim nije mu to uspijevalo kao niti članovima moje obitelji. Zatim je pozvao kuma PA koji živi u susjedstvu, a koji je snalažljiv čovjek, nadajući se da će on uspjeti s karticom i da će se rampa podignuti, međutim i on je bio bez uspjeha. Potom je pokušavao zamoliti nekoliko korisnica autopraonice da mu one daju svoju karticu kako bi izašao s njihovim karticama, međutim, naravno to nije bilo moguće jer rampa nije mogla prepoznati njihove kartice na njegov automobil. Pokušavao je vidjeti postoji li na aparatu nekakav kontakt broj koji bi mogao nazvati u slučaju ovakve hitne situacije, međutim nikakav broj nije vidio, a u samom supermarketu nije bilo nikoga s obzirom da je radno vrijeme bilo završeno.

4.1. Na upit raspravne sutkinje je li pokušao na internetu preko mobilnog telefona pronaći nekakav kontakt broj supermarketa Spar za hitne situacije ili kontaktirati neku hitnu službu poput policije ili vatrogasaca, naveo je kako se istoga nije sjetio u tom trenutku. Napomenuo je kako je na stražnjem dijelu tog parkirališta postojao ''ilegalni stražnji izlaz'' gdje su se u travi vidjeli tragovi pneumatika, međutim optuženik nije htio izaći na taj način jer je htio platiti parking pošteno, a i nije se htio provlačiti s novim automobilom i riskirati da uništi odnosno ošteti automobil. Nadalje naveo je kako je toga dana radio u noćnoj smjeni koja je započinjala oko 22,00 sata, a na parkiralištu je "zapeo" nekih sat vremena i doista nije vidio nikakav normalan način da izađe s toga parkirališta i odveze se. Stoga je izvadio rampu iz ležišta, s tim nije imao nikakvih problema jer je ona sama ispala, misli da je nešto puknulo prilikom njezinog ispadanja iz ležišta, te ju je bacio u grmlje pored asfalta kako ne bi stajala na cesti. Naglasio je kako mu nije bila namjera uništiti i oštetiti tu rampu već je bio primoran tako postupiti kako bi konačno njegova obitelj i on izašli s tog parkinga. Prije toga dana nisu imali nikakvih poteškoća sa ulaskom i izlaskom s parkirališta uz naplatu, međutim mora napomenuti da je prije 6 godina način ulaska i izlaska na parking bio bitno drugačiji jer se tada kartica morala ručno umetnuti, a danas je većinom dovoljno da se samo prisloni kako bi se rampa podignula. Nakon tog dana odmah je kontaktirao supermarket Spar, objasnio im je situaciju i putem e-maila o čemu u spisu prileže dokazi, međutim s njihove strane nije postojala volja da razumiju njegovu situaciju i da izglade nesuglasicu. Osjećao se dužan usprkos svemu podmiriti račun za parking pa im je i pisanim putem ponudio da račun plati, međutim sve je ostalo bez uspjeha.

4.2. Na posebno pitanje zastupnice optužbe zašto nije vratio rampu u ležište nakon što je izašao s parkinga, naveo je kako to više nije bio u mogućnosti jer taj dio rampe, odnosno krak više nije bio spojen na ležište, odlomio se prilikom vađenje rampe iz ležišta. Na poseban upit je li podmirio štetu, odnosno imovinskopravni zahtjev koji je Spar Hrvatska d.o.o. podnio, izjavio je kako to nije učinio iz razloga jer se ne osjeća krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se ovdje stavlja na teret.

5. Iz iskaza svjedoka PA, kuma optuženika, s rasprave od 11. rujna 2024. (listovi 99-100 spisa), proizlazi kako svjedok živi u neposrednoj blizini mjesta gdje se optuženik nalazio na Božić prije pet do šest godina na parkiralištu Spara. Optuženik ga je nazvao da li mu može pomoći, jer ne može izaći van iz tog parkinga. Svjedok je došao, otišli su skupa do automata i svjedok je osobno na svaki mogući način pokušao tu karticu ugurati u taj automat, međutim, apsolutno ništa nije funkcioniralo, a također su gledali i da li igdje postoji pozivni broj službe, međutim, nigdje nije bio istaknut. Optuženik je morao ići u noćnu smjenu i jednostavno nisu znali što da napravi, a kako je svjedok predstavnik stanara zgrade do, naravno da ga ljudi u kartu poznaju, te su ga tamo vidjeli i rekao im je u čemu je problem, pa su sugerirali da se vozilo može provući kroz zelenu površinu koja je, međutim, omeđena betonskim stupićima i rinzolom. S obzirom na postojanje tog rinzola i tih stupića, ako je vozilo veće može doći do oštećenja bilo poda vozila ili bokova. Stoga je njegov kum, optuženik, došao do rampe, te se tijelom prislonio za rampu primivši je ispod i rampa je iskočila iz zgloba, te nije bila oštećena već je bila "u kompletu" i kao takvu, dakle, samo izbačenu iz zgloba ju je bacio u obližnju travu kako bi osigurao da netko ne odnese rampu, jer ta trava nije vidljiva iz ulice. Prilikom izmicanja te rampe iz zgloba optuženik nije upotrebljavao nikakvu silu, jednostavno ju je primio i tijelom se oslonio na nju u pokušaju da ju podigne. Obojica su bili uzrujani, jer jednostavno nisu imali koga za nazvati i nikada se nisu našli u takvoj situaciji, a k tome kum je morao ići na posao u noćnu smjenu i bilo je nužno da izađe van. Optuženik mu je rekao da će drugi dan kontaktirati Spar, jer je taj dan bio neradni kako bi rekao da je upravo on maknuo tu rampu, što smatra bitnim za istaknuti, budući da se optuženik nije htio sakriti i od sebe otkloniti odgovornost.

5.1. Na posebno pitanje optuženika odgovorio je da nakon svih načina kojima je osobno pokušao staviti karticu u aparat, ona jednostavno nije ulazila u taj aparat, otvor za karticu ju nije prihvaćao, točnije nije se mogla gurnuti unutra. Ni u jednom trenutku dok je bio tamo nije stekao dojam ni bio mišljenja da bi optuženik potrgao tu rampu, činili su sve da tu karticu aktiviraju i da normalno izađe van. Optuženik mu je rekao da tu stoji pola sata do sat vremena, više ne pamti točno i da jednostavno ne može izaći van. Uz njega su nazočili njegova supruga GA, te djeca P i L. Na posebno pitanje optužbe odgovorio je da ne može točno reći kada ga je optuženik nazvao, ali pamti da je bila predvečer i noć. Spar nije radio, jer je bio neradni dan. Nije se sjetio da bi po noći mogli kontaktirati korisničku službu Spara jer dok je tamo bio nisu je mogli kontaktirali. Nije vidio nikog drugog na parkingu da bi pokušavao izaći iz parkinga, a zbog toga se nije ni usudio ući na taj parking, jer mu je optuženik rekao da ne može ući. Na posebno pitanje suca naveo je kako optuženika poznaje preko 30 godina, kao i njegove roditelje i obitelj. Zna da je odgajan da bude tolerantan i miran, puno je smireniji od svjedoka i nikada ga nije vidio da bi se uzrujao ili bio na bilo koji način agresivan. Na daljnje pitanje suca odgovorio je da mu je optuženik rekao da je kontaktirao Spar, da je njima rekao da je on maknuo tu rampu i stoga ne može sada razumjeti ovaj postupak, jer zna da optuženik nema nikakav problem obeštetiti Spar, te je dojma da se iskaljuje na onome tko je dobar, dok se one druge ne dira, jer su očito nedodirljivi. Na posebno pitanje optužbe odgovorio je da se on nakon ovog događaja nije obratio voditeljici te poslovnice i obavijestio je o problemu, a sve do ovog poziva za svjedočenje on uopće nije ni znao da su oni pokrenuli kazneni postupak protiv kuma.

6. Iz iskaza svjedokinje GA, supruge optuženika, s rasprave od 11. rujna 2024. (listovi 101-102 spisa), proizlazi sljedeće. Inkriminiranog događaja se sjeća jer 26. prosinca uvijek idu njezinoj majci na ručak, iako se ne sjeća točne godine kada se dogodio. Nije bilo parkinga u naselju i stoga su se parkirali na parkingu Spara, uzeli su karticu i otišli kod majke svjedokinje. Kada su odlučili ići kući suprug je otišao po vozilo, a ona je s dvoje djece čekala pred zgradom, no kako njega nije bilo ona i djeca su došli na parking i tada joj je rekao da ne može izaći van, jer da mu automat ne prihvaća karticu. S djecom je na tom parkingu bila sigurno sat vremena, osobno je pokušavala tu karticu staviti u automat, gledali su po cijelom automatu i okolo kao i na rampi ne bi li našli kontakt broj, suprug je karticu pokušao aktivirati i kod rampe, no jednostavno nije ništa funkcioniralo. Obratili su se i ljudima u autopraonici pored, pitali su prolaznike da li znaju što bi mogli napraviti i onda su zvali kuma koji živi u susjedstvu, te je i on pokušavao isto, ali nisu mogli putem kartice podići rampu. Suprug je radio noćnu i jednostavno je došao, podigao tu rampu, odložio ju sa strane i koliko je svjedokinja vidjela ona pri tome nije pukla. Ne može reći da li ju je bacio ili je čučnuo i istu odložio na tlo. Suprug joj je kazao da je drugi dan zvao Spar, da je rekao da je on taj koji je skinuo tu rampu, te im rekao da će uredno platiti parkiranje koje su dužni, jer ga taj dan jednostavno nisu mogli platiti. Zna da je suprug i kasnije bio u kontaktu sa Sparom i htio je platiti troškove parkiranja, ne zna da li su razgovarali o troškovima rampe. Na posebno pitanje suca odgovorila je da je njima bilo normalno da na takvim aparatima postoji kontakt broj i to su cijelo vrijeme tražili, dok na internetu nisu gledali da li postoji kontakt centar Spara. Kada su pokušali izaći Spar je bio zatvoren. Radio je kada su ušli u parking. Bilo je i drugih parkiranih vozila i koliko zna tamo se parkiraju domaći ljudi zbog nedostatka parkinga, ali dok god su oni tamo bili nitko nije pokušao izaći s parkinga osim njih. Suprug nije primijenio nikakvu posebnu silu prilikom skidanja rampe, jednostavno ju je povukao, ona je izašla iz ležišta. Suprug je inače smirena osoba i zasigurno pred dvoje male djece ne bi upotrebljavali silu. Pokušali su učiniti sve što je moguće da izađu van, suprug je jednostavno morao ići na posao i zato je postupio na taj način. Na daljnje pitanje suca zašto nisu pozvali taksi odgovorila je da sada racionalno ne zna dati odgovor. Jednostavno su se osjećali kao zatočeni tamo. Bili su sa svojim vozilom, htjeli su izaći van, pokušavali su preko sat vremena, molili za pomoć druge ljude.

7. Iz iskaza svjedokinje LA s rasprave 14. siječnja 2024. (listovi 112-113 spisa) proizlazi kako je ona 2019. radila u Sparu, Zagrebu, Branimirova 163, a na daljnje pitanje ne može reći sjeća li se da li je tada bilo neko oštećenje rampe, često se događaju oštećenja rampe pa se posebnog oštećenja 2019. ne može sjetiti. Uobičajeno postupanje u takvim slučajevima je da oštećenja rampe prijave kupci, a ako to ne učine onda putem video nadzora utvrde oštećenje i prijave policiji. Visinu štete utvrđuje Pravna služba Spara. Nije sigurna da li na automatu kod koje je rampa postoji kontakt broj u slučaju problema. Ne zna da li Spar ima korisničku službu ni kada je ista dostupna. Na posebno pitanje suca o razlozima zbog kojih bi kupci često oštećivali rampu, odgovorila je da je to bilo zato što ne plate parking, time da je parking dva sata besplatan, a nakon toga se naplaćuje. Naplata se vrši putem automata. Nema saznanja da bi kupci prijavili problem s funkcioniranjem rampe u smislu da se nije trebala podići. Rampa i automat rade od 0 do 24 sata neovisno o radnom vremenu trgovine tako da osoba koja uđe na parking za vrijeme radnog vremena trgovine i ima valjanu karticu može izaći van neovisno o radnom vremenu trgovine, no s obzirom da su stavljali ogradu ne bi mogao proći ogradu, rampu bi mogao proći. Ograda je odmah do rampe. Sjeća se da je na parkingu bila autopraonica, ali se ne može sjetiti kada je maknuta, a misli da se u autopraonicu moglo ući samo ako je radio Spar i to s karticom Spara. Svaka kartica vrijedi dva sata. Ogradu su uvijek zatvarali nakon radnog vremena. Ogradu je svjedokinja osobno zatvarala oko 21,30 sati kada bi išla doma i to putem daljinskog upravljača. U konkretnom slučaju uistinu ne zna što je bilo 2019. Ne sjeća kada je došla ograda, koliko ona pamti kad je došla rampa došla je i ograda. Imali su slučajeve da bi vozači s rukama iščupali rampu i bacili je sa strane. Ponovila je da je parking pod video nadzorom. Letva rampe je na kraju pričvršćena za nosač. U slučaju nekih problema oni bi poslali zahtjev Upravi Spara da se izuzme snimka i tada bi to poslali policiji kada bi vršili prijavu događaja. Spar ima jednu kameru i ona snima ulaz i izlaz iz parkinga dakle vidi se rampa. Na snimci se automat za naplatu ne vidi. Prostor parkinga, prostor aparata za plaćanje, kao niti bilo koji drugi parkinga Spara nije pokriven kamerom osim ulaza i izlaza gdje se onda vidi rampa. Ne sjeća se da je nekada postojao prigovor na neispravnost automata za naplatu.

8. Iz iskaza svjedokinje JA danog na raspravi 4. travnja 2024. (list 142) proizlazi da zna za inkriminirani događaj, jer je pogledala spise oštećenika, ali nema neposredna saznanja o samom događaju već joj je spis kao pravnici iz Spara dostavljen radi sastava kaznene prijave za koju čak ne zna da li ju je ona osobno sastavila. Sastavila ju je na temelju video snimke koju su imali i računa od radova koji su napravljeni na rampi na njihovoj lokaciji, a koje su prethodno isplatili. Dakle, o događaju ima samo posredna saznanja, a visinu štete su utvrdili na temelju računa koji im je ispostavljen i koji su platili i priložili kaznenoj prijavi.

9. Iz računa trgovačkog društva ECCOS inženjering d.o.o. broj 3627/EI/1 od 30. prosinca 2019. proizlazi da je to društvo ispostavilo društvu SPAR HRVATSKA d.o.o. račun u iznosu 1.212,50 kn na ime dolaska na objekt prema dogovoru te sata rada specijalista unutar radnog vremena i plastični vijak za ruku rampe.

9.1. Iz Zapisnika trgovačkog društva ECCOS inženjering d.o.o. broj 194014/2019 od 27. prosinca 2019. proizlazi kako je ruka rampe vraćena na svoje mjesto, a sustav ostavljen u ispravnom stanju.

10. Iz CD medija nadzorne kamere trgovine SPAR sa fotografijama proizlazi kako je optuženik 26. prosinca 2019. uklonio predmetnu rampu s ležišta kako bi se odvezao automobilom s lokacije Branimirova 163, Zagreb.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje.

11.1. Tijekom postupka, s obzirom na inkriminaciju koja mu se stavlja na teret, iskaze svjedoka, obranu optuženika i pregledani CD medij nadzorne kamere trgovine Spar na lokaciji Branimirova 163 nije bilo sporno da je optuženik uklonio rampu iz ležišta kako bi izašao s parkinga te istu bacio u obližnje grmlje.

11.2. Spornim se nalazi s obzirom na optuženikovu obranu je li ostvario subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1, KZ/11., odnosno postoje li u radnji optuženika ispričavajući razlozi za njegovo postupanje.

12. Prethodno istaknute sporne okolnosti sud je utvrdio analizirajući izvedene materijalne i personalne dokaze te dovodeći iste u međusobnu vezu.

12.1. Prije svega valja istaknuti kako je glede ocjene izvedenih dokaza sud svu pročitanu materijalnu dokumentaciju ocijenio istinitom i vjerodostojnom, a stranke nisu niti osporavale vjerodostojnost iste.

12.2. Glede ocjene izvedenih personalnih dokaza za istaknuti je da je sud iskaze svjedoka u bitnome ocijenio istinitima i vjerodostojnima, jer su svi svjedoci po ocjeni suda iskazivali sukladno svojem sjećanju i svojim saznanjima, a njihovi iskazi su u bitnim crtama i međusobno podudarni i suglasni.

13. Kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar. Optuženiku je izvan svake sumnje bilo poznato da je rampa za koju je nedvojbeno utvrđeno da ju je uklonio iz ležišta tuđa stvar. S obzirom da prema vlastitoj obrani rampu nije mogao vratiti u ležište jer krak rampe više nije bio spojen na ležište, odnosno isti se odlomio prilikom vađenja rampe iz ležišta, evidentno je da je opisanim postupanjem optuženika rampa (kao tuđa stvar) oštećena te je postala neuporabljiva. U prilog navedenom je i pročitani račun koji je ispostavljen TD SPAR HRVATSKA d.o.o. za popravak rampe četiri dana nakon inkriminiranog događaja.

14. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari koje mu se stavlja na teret-

15. Nadalje, optuženik je tempore criminis bio ubrojiv (jer njegova ubrojivost niti jednim od izvedenih dokaza nije dovedena u sumnju), bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, te ovdje ne postoji nijedan ispričavajući razlog, zbog čega sud smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom. Time je, po ocjeni ovoga suda, optuženik osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. za koja je posljedično navedenom i proglašen krivim.

15.1. Pri tome, sud ne može prihvatiti obranu optuženika da u njegovom postupanju postoji ispričavajući razlog jer je optuženik hitno morao ići raditi u noćnu smjeru. Naime, za postojanje namjere nije odlučan motiv za počinjenje kaznenog djela jer je u konkretnom slučaju optuženik bio svjestan obilježja kaznenog djela i htio njegovo ostvarenje. Uzgred se napominje da optuženik nije postupao niti u krajnjoj nuždi jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 22 KZ/11. (nije postojala opasnost koju je optuženik trebao otkloniti od sebe ili drugoga koja se na drugi način nije mogla otkloniti).

15.2. Dakle, optuženikova obrana u dijelu da je uklonio spornu rampu kako bi mogao izaći s parkinga neprihvatljiva je ovom sudu pogotovo kada se ima u vidu da su optuženiku i njegovoj supruzi na raspolaganju bili i drugo načini odlaska s parkinga kojih se, prema vlastitom kazivanju, nisu sjetili poput pozivanja policije, vatrogasaca, SPAR službe za korisnike, taksi prijevoza.

16. Osim toga, iz spisa predmeta i držanja optuženika na raspravi proizlazi da optuženik nije ponudio oštećeniku popraviti štetu uzrokovanu kaznenim djelom, odnosno podmiriti imovinskopravni zahtjev koji je postavio oštećenik u iznosu 160,92 eura (koji iznos optuženiku doista nije tegoban s obzirom na njegove imovinske prilike) pogotovo što je sam priznao da je svjestan da je štetu prouzrokovao iako se ne osjeća krivim za događaj.

17. Vezano uz primjenu blažeg zakona iz članka 3. KZ/11. valja istaknuti kako je na optuženika primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, jer zakonske izmjene koje su stupile na snagu nakon počinjenja djela ne propisuju blaže kažnjavanje i nisu blaže za počinitelja.

18. Nakon što je odlučio o kaznenoj odgovornosti optuženika, sud je pristupio i razmatranju vrste i mjere kazne pri tome se rukovodeći kriterijima koje propisuje KZ/11., dakle svrhom kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, te općim pravilom o izboru vrste i mjere kazne iz članka 47. KZ/11.

18.1. Odlučujući o vrsti i visini kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja. Za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. zapriječena je kazna zatvora do dvije godine.

18.2. Na strani optuženika sud je kao olakotno cijenio činjenicu da optuženik nikada ranije nije niti kazneno niti prekršajno osuđivan, što sudu ukazuje da je njegov dosadašnji život, a radi se o osobi u zrelim godinama, u svemu bio u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima. Osim navedenog, sud je olakotnim cijenio da je optuženik zaposlen te otac dvoje djece, a u njegovu životu, koji je prethodio počinjenju predmetnih kaznenih djela sud ne nalazi nikakvih aberacija. Otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o izoliranom slučaju u inače uzornom životu optuženika.

19. Imajući u vidu sve navedene okolnosti sud smatra da je u konkretnom slučaju optuženika svrsishodno osuditi na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca koja kazna odgovara općem zakonskom minimumu te ocjenjuje kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora, odnosno izricanjem uvjetne osude optuženiku kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u najkraćem zakonskom vremenu provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo pri čemu je sud osobito imao na umu njegov raniji uzoran život koji je do počinjenja ovog kaznenog djela bio u potpunosti u skladu sa zakonom. Naime, sud smatra da je ovo vrijeme provjeravanja primjereno i dostatno za ispunjenje svoje svrhe. U tom vremenu provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne optuženiku će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te da je shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja.

19.1. Konačno, sud smatra da će se upravo ovakvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na optuženika te ga odvratiti da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

20. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, a podaci u spisu daju pouzdanu osnovu za dosuđenje imovinskopravnog zahtjeva koji je postavio oštećenik SPAR HRVATSKA d.o.o., a čija je visina u skladu s materijalnim dokazima, optuženiku je sukladno članku 158. stavku 2. ZKP/08. dosuđeno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 160,92 eura koji je oštećeniku dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

21. Nadalje, kako je tijekom postupka utvrđeno da je optuženik oštećeniku prouzročio imovinsku štetu, a prema pravilima građanskog prava tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje kako proizlazi iz članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), sud je optuženiku u skladu sa člankom 62. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. odredio posebnu obvezu koja se sastoji u tome da roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom na način da oštećeniku SPAR Hrvatska d.o.o., isplati iznos od 160,92 eura.

21.1. Naime, da bi se posebna obveza popravljanja štete počinjene kaznenim djelom propisana odredbom članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11. mogla postaviti kao dodatni uvjet u smislu naprijed navedene zakonske odredbe potrebno je da oštećenik tijekom postupka podnese prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u skladu s odredbom članka 155. stavka 1. ZKP/08. i da sud takav zahtjev dosudi sukladno odredbi članka 158. stavka 2. ZKP/08., što je u konkretnom slučaju i ispunjeno.

21.2. Pri tome je optuženik upozoren da na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako optuženik u roku koji mu je određen presudom ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri određenu mu posebnu obvezu iz članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11.

22. Konačno, s obzirom da je proglašen krivim, optuženiku je naloženo da na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. naknadi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 150,00 eura od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

23. Slijedom svih izloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

SUTKINJA

Marina Kapikul

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. OKDO u Zagrebu na broj KO-DO-84/2021

2. Optuženik

3. Oštećenik SPAR Hrvatska d.o.o.