REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1306/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja DA iz [adresa], Domobranske pukovnije 18C, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486183714, radi stegovne prijave, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev te se rješenje tuženika KLASA: UP/I-815-01/24-01/162, URBROJ: 512-08-25-12 od 23. ožujka 2025. poništava u dijelu u kojem se odnosu na izrečenu kaznu stegovne mjere smanjenja plaće 10% u trajanju od 1 (jednog) mjeseca te se predmet u tom dijelu vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Odbija se zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-815- 01/24-01/162, URBROJ: 512-08-25-12 od 23. ožujka 2025. u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-815-01/24-01/162, URBROJ: 512-08-25- 12 od 23. ožujka 2025. utvrđeno je da je tužitelj odgovoran što je dana 6. rujna 2024. oko 14:50 sati, dok je po zapovijedi zapovjednika Samohodne haubičke bojne 155 mm, KLASA: POV-023-03/24-04/3, URBROJ: 3188-06-24-122 od 3. rujna 2024. obnašao dužnost unutarnje službe na NPP-1, na ulazu u vojni [adresa] postupajući protivno Uputi za rad nadzorno-propusne službe na glavnom ulazu u vojni poligon „ Đ Kvaternik“ [adresa], KLASA: 023-03/20-06/1, URBROJ: 3505-03-20-1 od 14. travnja 2020. i SOP-u G3-5-12-1 „Postupanje nadzorno-propusne službe pri ulasku i izlasku osoba i motornih vozila u /iz vojnih objekata HKoV-a“ iz 2017., propustio motocikl bez zaustavljanja, nakon čega je naknadno utvrđeno da je vozač motocikla civilna osoba, strani državljanin koji je neovlašteno pušten unutar vojnog poligona, dakle, da je postupao suprotno propisima iz područja obrane kojim se ne nanosi šteta imovini Republike Hrvatske, čime je, počinio stegovnu pogrešku iz čl. 175. st. 2. t. 8. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18., 125/19., 158/23., 155/23., 14/24.; dalje: Zakon), pa mu je temeljem čl. 41. st. 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti (Narodne novine broj 122/15: dalje: Pravilnik o stegovnoj odgovornosti) i čl. 180. st. 1. t. 3. Zakona izrečena stegovna mjera smanjenje plaće 10% u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a koji sud se rješenjem posl.br. Us I-2423/2025-2 od 1. srpnja 2025. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu na daljnje rješavanje.

3. Tužitelj osporava zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama da je pri počinjenju predmetnog stegovnog prijestupa postupao isključivo po zapovijedi nadređenog razvodnika ĐA. Ističe neopravdanost i nerazmjernost izrečene mjere. Ukazuje na pogrešku tuženika pri donošenju rješenja u vidu pogrešno označenog počinitelja djela (GA umjesto imena tužitelja) pa s tim u vezi dovodi u pitanje točnost utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja koje ponavlja i u odgovoru. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama je sporno je li tužitelj ostvario obilježja stegovne pogreške koja mu se stavlja na teret osporenim rješenjem obzirom na iznesene prigovore, odnosno je li pravilno i zakonito osporeno rješenje tuženika.

7. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Odredbom čl. 174. st 1. Zakona propisano je da je vojna stega točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u skladu s tim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje. Stavkom 2. istog članka propisano je da se kršenjem vojne stege smatra svako ponašanje suprotno odredbi st. 1. toga članka.

10. Odredbom čl. 175. st. 1. Zakona propisano je da kršenje vojne stege može biti lakše i teže. Lakše kršenje vojne stege predstavlja stegovnu pogrešku, a teže stegovni prijestup.

11. Dalje, odredbom čl. 175. st. 2. t. 8. Zakona određeno je kako je stegovna pogreška drugo postupanje suprotno propisima iz područja obrane kojim se ne nanosi šteta imovini Republike Hrvatske.

12. Iz podataka u spisu proizlazi kako je zapovjednik Topničko-raketne pukovnije Bjelovar podnio Vojnostegovnom sudu stegovnu prijavu (KLASA: UP/1-815- 01/24-01/4, URBROJ: 3188-06-24-4 od 12. prosinca 2024.) protiv tužitelja zbog stegovnog prijestupa iz čl. 175. st. 3. t. 5. Zakona.

13. Odredbom čl. 34. st. 1. Pravilnika propisano je da Vojnostegovni sud prilikom odlučivanja o stegovnoj prijavi nije vezan doslovnim navodima u činjeničnom opisu stegovnog prijestupa niti njegovom pravnom kvalifikacijom.

14. Iz podataka u spisu sud utvrđuje da su tužitelj i razvodnik ĐA, kao voditelj smjene, 6. rujna 2024. u vremenu od 08:00 do 20:00 sati bili raspoređeni na provedbi fizičkog osiguranja na nadzorno-propusnoj postaji na glavnom ulazu na vojnom poligonu „Eugen Kvaternik“. Navedeno među strankama nije ni sporno.

15. Počinjenje stegovne pogreške sud je utvrdio iz dokumentacije u spisu (iskaz tužitelja na zapisnik od 23. travnja 2025. i 14. studenoga 2024., pisano izvješće ĐA od 6. rujna 2024., pisano izvješće tužitelja od 6. rujna 2024., obavijest o povredi vojne stege od 9. rujna 2024.) i iskaza tužitelja saslušanog pred ovim sudom, a koji dokazi su suglasni u činjeničnom opisu ponašanja tužitelja te zgode.

16. Iz tako provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da je tužitelj predmetnoga dana bio s razvodnikom ĐA na ulazu u vojni poligon „ [adresa] u [adresa], kojom prilikom je oko 14,00 sati prilikom nailaska civilne osobe na motociklu, tužitelj bio okrenut leđima prometnici te je po naredbi razvodnika, bez provjere, pritisnuo upravljač za podizanje rampe čime je propustio civilnu osobu u vojni poligon.

17. Navedene činjenice izričito potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu, no pravda se time da je postupao po naredbi nadređenoga (a koja naredba razvodnika ĐA također u postupku nije bila sporna, a izricanje iste je u svom izvješću potvrdio sam razvodnik). Međutim, isto ga u konkretnom slučaju ne opravdava te su se takvim ponašanjem ostvarila obilježja stegovne pogreške kako je ona činjenično opisana i pravno okvalificirana u izreci osporavanog rješenja. Također, ni okolnost da protiv razvodnika nije pokrenut stegovni postupak ne isključuje odgovornost tužitelja za počinjenje pogreške.

18. U odnosu na navode tužitelja da je u obrazloženju pobijanog rješenja pogrešno naznačeno ime vojnika, sud ističe da spomenuti procesni nedostatak ne čini osporavano rješenje nužno nezakonitim, već je u svakome konkretnom slučaju potrebno utvrditi utjecaj odnosne postupovne povrede na rješavanje upravne stvari. Odluka o upravnoj stvari sadržana je u izreci rješenja (čl. 98. st. 3. Zakona o upravnom postupku, Narodne novine broj 47/09., 110/21.). Ponovno vođenje postupka samo radi izmjene i/ili dopune obrazloženja osporavanog rješenja u stvari u kojoj sud nedvojbeno utvrdi da je izreka rješenja zakonita u dijelu utvrđene odgovornosti bilo bi nesvrhovito te protivno načelima učinkovitosti i ekonomičnosti, a sud konkretno utvrđuje da sam nedostatak nije bio od utjecaja na pravilnost rješavanja upravne stvari.

19. Slijedom navedenoga, osporavano rješenja tuženika u dijelu u kojem je utvrđena odgovornost za počinjenje stegovne pogreške ocijenjeno je zakonitim te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. II. izreke presude.

20. Međutim, u odnosu na izrečenu stegovnu sankciju sud napominje da, iako vrsta i težina stegovne sankcije spadaju u sferu slobodne (diskrecijske) ocjene nadležnog javnopravnog tijela, kao oblika slabije vezanosti pravnom normom, takvo odlučivanje mora biti provedeno strogo u granicama zakonom dane ovlasti i isključivo u svrhu radi koje je ovlast propisana (čl. 5. st. 2. ZUP-a). Upravnosudski nadzor nad odlukama donesenim primjenom slobodne ocjene ograničen je na provjeru njihove zakonitosti, granica ovlasti i svrhe njihove primjene (čl. 4. st. 2. ZUS-a). No, ni u okviru izloženog okvira diskrecijskog odlučivanja javnopravno tijelo nije oslobođeno obveze pravilne primjene materijalnog prava niti dužnosti pridržavanja postupovnih pravila propisanih Zakonom i Pravilnikom.

21. Odredbom čl. 180. st. 1. Zakona su kao stegovne mjere predviđene 1. opomena, 2. ukor, 3. smanjenje plaće od 5% do 20% u trajanju od jednog do tri mjeseca.

22. Prema članku 179. stavku 2. Zakona opća svrha propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija jest da sve vojne osobe poštuju vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege ubuduće tako ponašaju. Svrha izricanja stegovnih sankcija je da se, uvažavajući opću svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja (stavak 3.) Za stegovne pogreške izriču se stegovne mjere, a za stegovne prijestupe stegovne kazne (stavak 4.). Pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije uzima se u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega, okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti (stavak 6.).

23. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da su pri odmjeravanju sankcije kao olakotne okolnosti cijenjeni tužiteljeva dosadašnja stegovna nekažnjavanost, dobra radna karakteristika i ocjene rada. Međutim, očito je da nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir sve po zakonodavcu propisane okolnosti koje mogu utjecati na izbor sankcije (čl. 179. st. 6. Zakona), kao što su postupanje po službenoj naredbi, aktivni pokušaj sprječavanja ulaska civilne osobe podizanjem rampe, ukupni kontekst situacije i stupanj krivnje tužitelja. Izostanak sveobuhvatne ocjene ovih okolnosti doveo je do neproporcionalnog i nesvrhovitog izbora sankcije.

24. Imajući u vidu svrhu stegovnih sankcija i sve konkretne okolnosti, nužno je zaključiti da je izrečeno smanjenje plaće (kao najstrože propisane mjere) u ovom slučaju nesrazmjerno težini počinjene stegovne pogreške te se time ne može smatrati svrhovitom sankcijom u smislu čl. 179. Zakona. Takva sankcija prelazi okvir onoga što je nužno za postizanje preventivne, odgojne i odvraćajuće svrhe. Nasuprot tomu, cijeneći cjelokupne okolnosti počinjenja stegovne pogreške, stegovna mjera opomene bi, prema mišljenju ovog suda, bila dostatna za izražavanje potrebnog prijekora, djelovala bi preventivno na tužitelja i druge vojne osobe, odražavala bi razumnu mjeru sankcioniranja u skladu s okolnostima slučaja, u potpunosti ostvarila svrhu stegovnih propisa te izbjegla neopravdano financijsko opterećenje tužitelja. Odnosno, opomena bi predstavljala razmjernu i svrhovitu sankciju u konkretnom slučaju, a posebno uzevši u obzir da je i sam tuženik u rješenju utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o isključivoj krivnji tužitelja, već o podijeljenoj odgovornosti njega i razvodnika ĐA radi čije zapovijedi je rampa i podignuta (bez ulazeći u omjer odgovornosti), a prema razvodniku ĐA se nije smatralo nužnim ni pokretati stegovni postupak.

25. Slijedom svega navedenoga, sud je u ovom dijelu usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporavano rješenje. Uzevši u obzir da rješavanje upravne stvari razumijeva primjenu slobodne (diskrecijske) ocjene, što čini zapreku da sud sam riješi stvar, predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a, vezano uz čl. 119. st. 6. toga Zakona), odnosno sud je donio odluku kao u t. I. izreke presude. U izvršenju ove presude tuženik je obvezan donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a), odnosno, u ponovnom postupku tuženik je obvezan ponovno ocijeniti sve relevantne okolnosti u skladu sa svrhom stegovnih mjera, pri čemu, sukladno pravnom stajalištu suda, izrečena sankcija više ne može biti smanjenje plaće, kao što je detaljno obrazloženo u ovoj presudi. Stoga je sud pozivom na citirane odredbe odlučio kao u t. I. izreke presude.

U Rijeci 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.