Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-720/2018-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Manon Juravić, kao predsjednice vijeća, sudaca porotnika Tatjane Koželj-Mladenić i Zdenke Badanjak kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice RV zbog kaznenog djela iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO-533/17-XXXII od 31. kolovoza 2017. nakon javne rasprave održane 15. prosinca 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Dragane Marić Velić, okrivljenice RV, te branitelja okrivljenice iz povjerenja Edia Fumisa, odvjetnika iz Rijeke, 18. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenica RV, bez nadimka, kći R i G, rođene O, rođena u [adresa], RH, s mjestom stanovanja u [adresa], rođena **.**.1956., državljanka RH, po zanimanju trgovac, po zvanju programer, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlena u VD Večerina, s mjesečnim primanjima od 1.200,00 eura, SSS, udovica, majka osmero punoljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovana, srednjeg imovnog stanja, vlasnica obiteljske kuće i zemljišta u Republici Kosovo, Klina, nije vlasnica vrjednijih pokretnina, kazneno osuđivana, protiv narečene se vodi postupak za drugo kazneno djelo,

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

od 20. rujna 2016. do 14. travnja 2017. u Viškovu, u nakani da za svoje TD Alimdar j.d.o.o. čiji je član uprave i osnivač pribavi nepripadnu materijalnu dobit u velikom iznosu, u svojstvu direktorice navedenog društva s GV, prokuristom TD-a Željezo d.o.o. zaključila ugovor o zakupu poslovnog prostora u vlasništvu TD-a Željezo d.o.o. na adresi u [adresa], neistinito prikazujući GV da će njezino društvo Alimdar j.d.o.o. redovito, do svakog 5. u mjesecu za prethodni mjesec plaćati zakupninu u iznosu od 1.555,00 eura u protuvrijednosti u kunama plus PDV te je u prilog svojih tvrdnji predala bjanko zadužnicu TD-a Alimdar j.d.o.o. na iznos od 100.000,00 kuna, iako je znala da je poslovni račun društva u neprekidnoj blokadi od 09. kolovoza 2016. pa nadalje te da TD Alimdar j.d.o.o. neće izvršiti preuzete obveze, kao i da se predana bjanko zadužnica neće moći naplatiti pa kada je TD Željezo d.o.o. s TD-om Alimdar j.d.o.o. zbog neplaćanja zakupnine raskinulo ugovor o zakupu poslovnog prostora s danom 30. studenog 2016. te kada je od RV kao direktorice TD-a Alimdar j.d.o.o. zatraženo iseljenje iz navedenog poslovnog prostora do dana 24. prosinca 2016., uz opetovana obećanja da će platiti zakupninu, iako to stvarno nije imala nakanu učiniti, poslovni prostor oslobodila od stvari i osoba tek 14. travnja 2017., pri čemu je zakupninu platila tek u iznosu od 7.000,00 kuna, a ostali iznos je povodom zadužnice podnesene na naplatu ostao nenaplaćen uslijed blokade računa TD-a Alimdar j.d.o.o., čime je oštetila TD Željezo d.o.o. za ukupan iznos od 82.325,54 kuna,

dakle, u gospodarskom poslovanju s ciljem da pravnoj osobi koju zastupa pribavi protupravnu imovinsku korist dovela nekog lažnim prikazivanjem u zabludu i time ga navela da na štetu svoje imovine nešto učini, a kaznenim djelom je prouzročena znatna šteta,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv gospodarstva-prijevarom u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. i 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude.

2. Pozvana na kaznenu odgovornost okrivljenica se očitovala da se ne smatra krivom za kazneno djela koje joj se optužbom stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem oštećenice OV, ispitane kao svjedokinje (stranica 300-301), svjedokinje DV (stranica 321- 322), pročitan je Vanjski uvid u podatke JRO MUP-a RH od 3. siječnja 2024. (stranica 267), na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 pročitan je Zapisnik o ispitivanju svjedoka GV (list 185-188), pregledan je spis Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-378/17, te je pročitana presuda zbog ogluhe istoga suda poslovni broj: 8 P-378/17-5 od 18. listopada 2017., pravomoćna 31. listopada 2017. (stranica 317- 318), podnesak oštećenika od 3. srpnja 2025. (stranica 326-330), te su pročitani i pregledani Izvadak iz sudskog registra za TD Alimdar j.d.o.o. (list 6-7), Ugovor broj 388/NB o zakupu poslovnog prostora (list 8-11), Dopis TD-u Alimdar j.d.o.o. (list 12), Raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 13-14), Opomena TD-a Željezo d.o.o. (list 15-16), Dopis TD-a Alimdar j.d.o.o. glede iseljenja i plaćanja duga (list 17), Opomena TD-a "Željezo" d.o.o. (list 18), Tužba tužitelja TD-a Željezo d.o.o. (list 19- 20),Očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom za TD Alimdar j.d.o.o. (list 21-25), Kartice partnera TD-a Željezo d.o.o. (list 26), Bjanko zadužnica TD-a Alimdar j.d.o.o. (list 27-28), Podaci FINA-e iz jedinstvenog registra računa za TD Alimdar j.d.o.o. (list 34), Očevidnik o danima insolventnosti za TD Alimdar j.d.o.o. (list 35-41), Prepiska između RV i prokuriste TD-a Željezo d.o.o. (list 50- 53), te je kao zadnji dokaz pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenice (stranica 311-314).

3.1. Iz iskaza oštećenice OV, ispitane kao svjedokinje, koja je na ročištu pred sudom izjavila da u ovom postupku ne postavlja imovinskopravni zahtjev, proizlazi da postoji njihova izjava da odustaju od kaznenog progona okrivljenice, jer da je okrivljenica htjela platiti sporni iznos, mogla je to učiniti u to vrijeme, zbog čega i ne i ne želi daljnji progon iste. Oštećenica je tako iskazala da je u vrijeme zaključenja spornog ugovora obavljala poslove prokuriste u TD-u Željezo d.o.o., a od 02. srpnja 2017. direktorica je navedenog društva. Ugovor o zakupu poslovnog prostora je u ime TD-a Željezo d.o.o. zaključio njezin otac GV, time da je upoznata s činjenicom da TD Alimdar j.d.o.o. nije isplaćivalo iznos zakupnine, pri čemu smatra da je RV već prilikom zaključenja ugovora u navedeni poslovni prostor ušla s očitom namjerom da ih prevari. Prilikom ugovaranja visine zakupnine okrivljenica je pričala kako će sve platiti, pa ako treba i zakupninu u visini od 10 eura po metru kvadratnom, zna da je RV prevarila i FV jer mu je ostala dužna za postavljanje vrata iznos od oko 40.000,00 kuna, te da je prevarila agenciju koja ju je dovela jer je obećavala da će im platiti njezinu i proviziju TD-a Željezo d.o.o. Okrivljenica je platila samo iznos od 7.000,00 kuna. Ugovor o zakupu je otkazan s danom 30. studenog 2016. Okrivljenicu je je usmeno kontaktirala i u nekoliko joj navrata skretala pozornost da nije plaćena zakupnina za mjesec listopad i studeni 2016., na što joj je rekla da će ona to svakako platiti, konstantno je to obećavala, navodila je da ima neki dogovor s D, da joj iz Like dolaze neki kupci, tražila ju je da se strpi, da ima razumijevanja jer da će ona to sigurno platiti, međutim do raskida ugovora nije platila ništa na ime zakupa poslovnog prostora, a kada joj je htjela uručiti raskid ugovora, ista se više nije pojavljivala u poslovnom prostoru, zbog čega je raskid ugovora predala njezinom mužu LV, direktoru TD-a Stina Radenović j.d.o.o., koje društvo je također imalo zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora s TD-om "Željezo" d.o.o. Okrivljenica je također željela kupiti kontejner za koji su joj izdali račun na iznos od 30.625,00 kuna, međutim niti navedeni kontejner nije platila u najmanjem iznosu, zbog čega su stornirali račun i s 03. siječnja 2017. zaključali navedeni kontejner te je isti i dalje u vlasništvu TD-a Željezo d.o.o., a kupoprodajni iznos za kontejner, budući da je račun storniran nije ušao u ukupan neplaćeni iznos zakupa. Neosnovani su navodi okrivljenice da ju je izbacila iz poslovnog prostora i onemogućila joj rad, obzirom da nije niti mogla ući u poslovni prostor, a okrivljenica joj je u nekoliko navrata prijetila da će razbiti ogradu skladišta, neosnovano je zvala policiju, stavila je lanac na vrata koji uopće nije bio u njihovom zakupu. Što se tiče bjanko zadužnice, okrivljenica je istu dostavila na "jedvice jade" i to 11. studenog 2016., jer se uvijek ispričavala da je zaboravila, a kada su zadužnicu dostavili na naplatu, iz očevidnika su utvrdili da je njezino društvo blokirano u kolovozu 2016. na što im okrivljenica nikada nije ukazala. Po stalnim pozivima okrivljenici da plati dugovani iznos, konstantno je obećavala, pismeno se očitovala i potpisivala obećanja, međutim platila je samo 7.000,00 kuna, a nakon što je iselila iz poslovnog prostora u travnju 2017. istu uopće nije kontaktirala u vezi plaćanja duga. Nastavno, iz iskaza oštećenice danom na ročištu pred sudom proizlazi da je predmetni prostor društvu Alimdar predan 20. rujna 2016. Od uvođenja u posjed do dana kada je došlo do raskida ugovora prošlo je otprilike godinu dana. Na upit kada se počela spominjati zadužnica, iz iskaza oštećenice proizlazi da uopće nije dogovarala uvjete niti bilo što drugo, niti je sklapala ugovor već je to činio gospodin GV, dok je ona obavljala telefonske kontakte s okrivljenicom kako bi ista ispunila svoje obveze, ali joj je ista prijetila preko telefona.

3.2. Iz iskaza svjedokinje DV, kćerke okrivljenice, proizlazi da je bila zaposlena u tvrtki Alimdar j.d.o.o., te je obavljala poslove voditelja i to od mjeseca travnja ili svibnja 2016. pa do svibnja ili lipnja 2017., ali nije u to u potpunosti sigurna. Sjeća se da je u studenom 2016. LV na ime zakupnine za skladišni prostor platio društvu Željezo d.o.o. iznos iznad 18.000,00 kuna, dok je početkom prosinca 2016. uplatila RV iznos iznad 7.000,00 kuna, time da je kasnije ovrhom od LV uzeto preko 5.000,00 eura. Uplate od strane društva Alimdar j.d.o.o., obavljale su se tako da je okrivljenica dala svojih 7.000,00 kuna na ime društva Alimdar j.d.o.o., za što i posjeduju kao dokaz same uplatnice. Zakup tog poslovnog prostora dogovarao se s GV, a OV nije bila prisutna niti u jednom dijelu u odnosu na sam dogovor oko zakupa tog prostora, odnosno sklapanja samog ugovora niti potpisivanja istog. Okrivljenica je bila prisutna svemu do trenutka raskida samog ugovora, a poslije samo LV te se sve s njime dogovaralo. Misli da je ugovor raskinut krajem studenog ili početkom prosinca 2016. Ne zna tko je predao bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna jer tome nije bila prisutna, a ne zna da li je netko pozivao na dostavu same zadužnice. GV je bio uvijek vrlo susretljiv i ugodan čovjek.

3.2.1. Iz iskaza navedene svjedokinje nastavno proizlazi da je taj poslovni prostor napušten od strane tvrtke Alimdar j.d.o.o. onog trenutka kada je raskinut sam ugovor o zakupu i ključevi istog prostora predani su bez ikakvih problema čini joj se gospođi F, s time da ne zna u kojem svojstvu je ona bila u odnosu na TD Željezo d.o.o. U onom trenutku kada je došlo do raskida navedenog ugovora nije bila fizički prisutna, a prije je bila prisutna na iskrcavanju šlepera. Ne sjeća se koji je dio poslovnog prostora u zakupu od strane samog Alimdara, a koji u od strane Stina Radenović j.d.o.o. Okrivljenica je sve ključeve koje je imala vratila, a ne zna što je poslije dogovarao GV s LV, a ti ključevi odnose se na sve što je bilo, time da je okrivljenica ključeve držala u malom hangaru, nije bilo iznajmljen cijeli taj prostor, već onaj dio koji je bio asfaltiran i upotrebljiv. U odnosu na zatvoreni prostor koji se odnosio na hangar postojali su novi ključevi, dok je vanjski asfaltirani prostor bio na neki način otvoren za javnost, jer se radilo o onoj najobičnijoj tankoj ogradi zbog čega je ulaz u isto bio dostupan svima, ali ipak zatvoreno lokotom, a tim lokotom su se otključavala ta vrata, iako se u sam prostor zbog oštećenja na ogradi moglo ući bez problema, te su dakle ključevi za taj lokot i vraćeni. Kao voditeljica u to se vrijeme nije bavila financijama, već se brinula o pripremama za prodaju, inventuri i dr., odnosno slušala je naredbe. U odnosu na financijski dio tvrtka je imala knjigovotkinju koja više to nije, misli da ta žena više niti ne radi, time da su se okrivljenica i LV više bavili financijama, dok je knjigovodstvo vodilo sve vezano za financije. Ne sjeća se da bi osim onih ranije navedenih 7.000,00 kuna bilo još kakvih plaćanja od strane društva Alimdar j.d.o.o. Ne sjeća se prezimena spomenute L. Sjeća se da je par tjedana nakon njih već bio novi zakupac u tom poslovnom prostoru. Nije bilo nikakvog opravdanog razloga zbog kojeg je došlo do raskida ugovora o zakupu, a s njihove strane nije bilo nikakve namjere da bi se nešto zamutilo, te joj je OV jednom spomenula kako su imali puno zakupaca koje bi potom tužili. Ne zna, obzirom da nije imala uvid u financije, da li je u trenutku zaključenja ugovora o zakupu navedenog poslovnog prostora tvrtka Alimdar j.d.o.o. dobro poslovala. Ne sjeća se da li su od strane TD Željezo d.o.o. bile izdavane fakture za iznos mjesečne zakupnine, ali smatra da ukoliko su izdavane da bi trebale postojati kao dokaz.

3.3. Iz Vanjskog uvida u podatke JRO MUP-a RH od 3. siječnja 2024. proizlazi da je svjedok GV preminuo **.**.2019.

3.4. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka GV, koji je u međuvremenu preminuo i stoga nije mogao biti ispitan na ročištu pred sudom, proizlazi da je u vrijeme prethodnog ispitivanja obnašao dužnost prokuriste TD-a Željezo d.o.o., te je u ime TD Željezo d.o.o. zaključio s RV, kao direktoricom TD-a Alimdar j.d.o.o. ugovor o zakupu poslovnog prostora u kojem da su ugovorili da će se zakupnina plaćati do 05. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. RV mu je tvrdila da joj otvoreni prostor treba jer je veliki uvoznik sanitarija i pločica, a prilikom zaključenja ugovora nije mu govorila da bi njezino društvo bilo u kakvim gubicima ili da je onemogućeno u plaćanju i izvršavanju novčanih obveza. Prilikom predaje zadužnice apsolutno nije dovodila u pitanje da je takva zadužnica nenaplativa. Ista je u prostor ušla već u rujnu 2016., međutim u listopadu 2016. nije platila iznos zakupnine u iznosu od 1.555,00 eura plus PDV, te je u listopadu opomenuo okrivljenicu koja nije platila zakup niti za mjesec studeni 2016. Kada ju je pitao hoće li i kada platiti zakupninu samo mu je ponavljala "sutra, sutra ću platiti na žiro-račun". Svaki dan ju je kontaktirao i usmeno ju obavijestio o raskidu ugovora, ona mu je samo obećavala da će platiti, međutim plaćanje nije izvršila, zbog čega su u pisanom obliku 25. studenog 2016. poslali RV raskid ugovora, a što su učinili i **.**.2016. LV je potpisao pisani raskid ugovora iz razloga jer su njega zatekli u poslovnom prostoru, ali je i RV usmeno rečeno o raskidu ugovora. Posljednju opomenu za plaćanje i iseljenje robe ostavili su 15. prosinca 2016., te je tada RV njima govorila da će sve riješiti, da traži prostor i da će se ubrzo iseliti, međutim imenovana se nije iselila iz prostora sve do 14. travnja 2017.

3.4.1. Iz iskaza navedenog svjedoka nastavno proizlazi da je u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu poslovnog prostora on bio prokurist u navedenom društvu, direktorica njegova kći OV, kao što je direktor bio i njegov unuk ĐV. Također, bjanko zadužnicu od RV isključivo je tražio kao osiguranje naplate svojih tražbina, a ista mu prilikom predaje bjanko zadužnice nije rekla da je nenaplativa, a iako je tražio RV dostavu zadužnice u trenutku potpisivanja ugovora, dostavila ju je tek po proteku mjesec dana od zaključenja ugovora. S TD-om Alimdar j.d.o.o. zaključen je ugovor o zakupu poslovnog prostora i to ograđenog, otvorenog skladišnog prostora, te je RV htjela kupiti kancelarijski kontejner i to je bio dogovor pa je ista i koristila takav kontejner. Cijenu navedenog kontejnera u iznosu od 30.625,00 kuna nikada nije platila niti u najmanjem iznosu, pa su u konačnici kontejner zadržali, ali njezino društvo nisu teretili za navedeni iznos i taj račun je storniran. TD Stina Radenović j.d.o.o. je imao u zakupu od TD-a Željezo d.o.o. također određeni prostor, međutim radilo se o zatvorenom prostoru i nešto malo vanjskog manipulativnog prostora, te je taj zakup u cijelosti plaćen i to na način da je dio duga plaćen od strane TD-a Stina Radenović j.d.o.o., a ostatak je plaćen putem FINA-e temeljem zadužnice, odnosno blokade računa. Na početku siječnja 2017. TD Alimdar j.d.o.o. platilo je samo iznos od 7.000,00 kuna, kada je ukupan iznos duga TD-a Alimdar j.d.o.o. prema kartici partnera iznosio 75.595,44 kune, dakle nakon raskida ugovora s 30. prosincem 2016. te je na takav način uplaćen samo neznatni iznos duga. Ugovor o zakupu poslovnog prostora izvanredno je raskinut, dakle bez otkaznog roka, a na temelju članka 13. ugovora o zakupu poslovnog prostora. Kada bi pitao RV hoće li platiti dug ili će iseliti iz prostora, samo je odugovlačila i pričala priče te je u konačnici prostor napustila 14. travnja 2017.

3.5. Iz pregledanog spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj: P-378/17, te pročitane presuda zbog ogluhe istoga suda poslovni broj: 8 P-378/17-5 od 18. listopada 2017., pravomoćna 31. listopada 2017., razvidno je da je u toč. I. naloženo tuženiku Alimdar j.d.o.o. Rijeka tužitelju Željezo d.o.o. Rijeka predati u posjed otvoreni skladišni prostor površine 1.555,00 m2 koji se nalazi na lokaciji [adresa], a koji prostor čini 78/100 dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

3.6. Iz podneska oštećenika Željezo d.o.o. od 3. srpnja 2025. razvidno je da u istom društvu nemaju saznanja o osobi zvanoj Đ za koju obrana tvrdi da je u 2016. i 2017. nastupala u ime tog društva.

3.7. Iz Izvatka iz sudskog registra za TD Alimdar j.d.o.o. razvidno je da je RV osnivač i član uprave te direktorica navedenog društva, kojeg zastupa samostalno i neograničeno.

3.8. Iz ugovora broj 388/NB o zakupu poslovnog prostora proizlazi da su stranke ugovora, odnosno TD Željezo d.o.o. i TD Alimdar j.d.o.o. zaključili isti ugovor dana 20. rujna 2016., da je ukupna površina otvorenog skladišnog prostora koji se daje u zakup TD-u Alimdar j.d.o.o. 1.555 m[2] te da je zakupoprimac dužan plaćati navedeni zakup u visini od 1 euro po m[2] uz PDV najkasnije do 05. u tekućem mjesecu za protekli mjesec, na temelju ispostavljene fakture zakupodavca, te da će zakupnik prilikom potpisa ugovora uručiti zakupodavcu bjanko zadužnicu, potpisanu i ovjerenu od strane javnog bilježnika. Pored zakupnine, zakupnik je, sukladno ugovoru, dužan plaćati režijske troškove, time da se ugovor zaključuje na neodređeno vrijeme, međutim ugovorne strane, sukladno čl. 13 mogu isti otkazati u svako doba uz redovni otkazni rok od 3 mjeseca, a bez otkaznog roka, ukoliko je došlo do učestalog i štetnog nepoštivanja odredbi ugovora.

3.8.1. Međutim iz ovjere istog ugovora od strane javnog bilježnika iz Rijeke, Velibora Panjkovića, nije razvidno da bi tom prilikom sklapanja samog ugovora zakupnik odnosno u ime Alimdar j.d.o.o. RV uručila zakupodavcu samu bjanko zadužnicu koja bi i bila potpisana te ovjerena od strane javnog bilježnika.

3.9. Iz bjanko zadužnice izdane u Rijeci 11. studenog 2016. s pečatom Alimdar j.d.o.o. i s potpisom dužnika RV, razvidno je da je izdana na iznos od 100.000,kuna, te da je ovjerena kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića tog istog 11. studenog 2016.

3.10. Iz dopisa TD-u Alimdar j.d.o.o. od 12. studenog 2016. upućenog od strane TD-a Željezo d.o.o. vidljivo je da se trgovačko društvo Alimdar j.d.o.o. poziva na uplatu dospjelih obveza, a upozorava se i na posljedice neurednog plaćanja.

3.11. Iz raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora koje je TD Željezo d.o.o. uputilo TD-u Alimdar j.d.o.o., kao i opomena upućenih TD-u Alimdar j.d.o.o. proizlazi da je navedeni raskid ugovora nastupio s danom 30. studenog 2016., obzirom da TD Alimdar j.d.o.o. nije do 25. studenog 2016. uplatilo dužnu zakupninu, odnosno dug u iznosu od 75.272,28 kuna te je RV, kao odgovorna osoba TD-a Alimdar j.d.o.o. pozvana da oslobodi prostor od robe i stvari najkasnije s danom 24. prosinca 2016.

3.12. Iz dopisa TD Željezo d.o.o. Alimdaru j.d.o.o. od 30 siječnja 2017. razvidno je da se odnosi na iseljenje i plaćanja duga.

3.13. Iz tužbe tužitelja TD Željezo d.o.o. podnesene protiv tuženika TD-a Alimdar j.d.o.o. Općinskom sudu u Rijeci, proizlazi da se istom traži od suda da naloži tuženom da tužitelju preda u posjed otvoreni skladišni prostor površine 1.555 m[2] .

3.14. Iz očevidnika o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom za TD Alimdar j.d.o.o. Fina-e od 07. ožujka 2017. proizlazi da se poslovni račun navedenog društva nalazi u blokadi, obzirom se u istom očevidniku „stanje blokade“ prvi put spominje u odnosu na 09. kolovoza 2016., dok iz kartice partnera TD Željezo d.o.o. proizlazi da je dug TD-a Alimdar j.d.o.o. na dan 17. ožujka 2017. iznosio 112.950,54 kune.

3.15. Iz očevidnika Fina-e od 25. svibnja 2017. o danima insolventnosti za TD "Alimdar" j.d.o.o., razvidno je da se poslovni računi navedenog društva nalaze u neprekidnoj blokadi od 09. kolovoza 2016. pa nadalje.

3.16. Iz prepiska elektroničkim putem između TD Alimdar odnosno DV te i same okrivljenice te TD Željezo, razvidno je da iz TD Alimdar j.d.o.o. opisuju svoju tešku poslovnu situaciju nastalu u protekla tri mjeseca, zbog gubitka prodaje usred preseljenja s lokacije na lokaciju, traženju novih poslovnih partnera i dr.

3.17. Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu utvrđeno je da je ista kazneno osuđivana osoba.

3.18. U obrani na raspravi okrivljenica je iskazala da se ne smatram krivom za ono za što se optužuje iz razloga što je došlo do niza propusta prilikom poslovanja s TD Željezo d.o.o. i to prvotno sa samim GV, a potom i s njegovom kćeri. GV joj je rekao da se mogu odmah dogovoriti s plaćanjem najamnine. Naime, s istim se dogovorila da će dovesti svoj šleper robe i da će tada početi plaćati najamninu, zbog čega i postoji taj prazan hod od mjesec dana da nije platila najamninu jer je bio dogovor između njih, dakle u tom vremenu nije koristila prostor, već je s njim bio dogovor da kada donese robu, tada će platiti tu najamninu za taj mjesec, a radilo se samo o usmenom dogovoru jer GV nije htio ništa napismeno. Međutim, kada je došla Novela rekla je da se odmah plati za taj poslovni prostor koji je bio prazan, dakle nije htjela čekati onako kako se dogovorila s GV, kojem je i rekla da je u blokadi, te je isti svejedno rekao da nakon što mu da tu bjanko zadužnicu da će sve ostalo riješiti. Okrivljenica tako tvrdi da je njen suprug dao ključeve ženi koja je za GV obavljala neke sitne poslove u teretani, a koja je teretana u sklopu te ograde u kojoj je ona trebala biti, odnosno u sklopu te žice, a predao je ključeve i za zonu kontejnera u odnosu na koju je potpisala kupoprodajni ugovor. Što se tiče same bjanko zadužnice, GV je istu tražio naknadno i s njime se zbog toga našla u gradu gdje mu je objasnila o čemu se radi, kojom je prilikom kod javnog bilježnika Panjkovića ovjerena bjanko zadužnica i to cca. 10 dana nakon svega toga, obzirom da zbog proteka vremena više nije u potpunosti sigurna kada, a raskidom ugovora kada je OV to tražila, zamolila je istu da joj se vrati bjanko zadužnica, ali ona to nije htjela učiniti. Naime, po njenom mišljenju, OV je tom prilikom zlorabila njenu bjanko zadužnicu koja se temelji na tome da je istu prevarila, a OV je dala otkaz ugovora 5. prosinca 2016. i naknadno podigla kaznenu prijavu, dakle, kada više nije mogla naplatiti bjanko zadužnicu niti ju upotrijebiti za bilo što drugo.

3.18.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenica je osporila počinjenje kaznenog djela stavljenog joj na teret, iskazujući da je uplatila dužni iznos zakupnine te da je platila iznos od 7.000,00 kuna, dok za druge iznose zakupnine smatra da ih nije dužna platiti jer da nije izdan račun te iz razloga jer je OV njoj onemogućila daljnje poslovanje u iznajmljenom prostoru zbog čega trpi gubitke i štetu, time da se ne može točno sjetiti kojeg dana je njezino društvo zaključilo ugovor o zakupu, ali da je isti raskinut prije nego je bila dužna platiti zakupninu. Okrivljenica se nije mogla sjetiti kada je njezino društvo blokirano,time da je u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu poslovnog prostora društvo Alimdar j.d.o.o. uredno poslovalo, da je na poziv GV dostavila bjanko zadužnicu, međutim da isti od nje nije tražio da mu podastre kakav dokaz o naplativosti te zadužnice.

4. Analizirajući rezultate tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu same okrivljenice, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, sud ne nalazi dokazanim da bi ista počinila kazneno djela koje joj se optužnicom stavlja na teret.

4.1. Nije sporno da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju bila jedina osoba ovlaštena za zastupanje te direktorica TD Alimdar j.d.o.o., u kojem je svojstvu kao zakupnik i zaključila 20. rujna 2016. ugovor o zakupu poslovnog prostora u [adresa] u vlasništvu TD Željezo d.o.o. s prokuristom navedenog društva GV, kao zakupodavcem, kao što nije sporno da je poslovni račun TD Alimdar j.d.o.o. bio u neprekidnoj blokadi od 09. kolovoza 2016., te da je okrivljenica bjanko zadužnicu predala GV, prokuristi Željezo d.o.o., nakon sklapanja samog ugovora o zakupu poslovnog prostora, te da je zakupnina od strane TD Alimdar j.d.o.o., odnosno okrivljenice, plaćena u iznosu od 7.000,00 kuna, što sve proizlazi iz provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku.

4.2. Okrivljenica negira učin djela stavljenog joj na teret, braneći se da je u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu poslovnog prostora njeno društvo uredno poslovalo, te da joj je GV odmah rekao da se mogu dogovoriti o plaćanju najamnine i da će ona dovesti svoj šleper robe, te da će tada početi plaćati najamninu, zbog čega prema navodima obrane i postoji taj prazan hod od mjesec dana da nije platila najamninu, obzirom u tom vremenu nije koristila prostor, već je s GV bio dogovor da kada donese robu da će platiti najamninu za taj mjesec. Okrivljenica tako tvrdi da se radilo samo o usmenom dogovoru s GV, obzirom isti nije htio ništa napismeno, time da je istome rekla da je u blokadi, ali je GV svejedno rekao da će sve dogovoriti kada mu da bjanko zadužnicu, da bi tek naknadno OV rekla da se odmah plati za taj poslovni prostor koji je bio prazan, te ista nije htjela čekati onako kako se dogovorila s OV. Također, uplatila je iznos zakupnine od 7.000,00 kuna, te je smatrala da druge iznose niti ne treba platiti obzirom joj nije bio izdan račun, a OV joj je onemogućila daljnje poslovanje u iznajmljenom prostoru, zbog čega je trpjela gubitke i štetu, a smatrala je da je ugovor raskinut prije nego što je bila dužna platiti zakupninu.

4.3. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi kako je poslovni račun TD Alimdar j.d.o.o. bio u neprekidnoj blokadi od 09. kolovoza 2016., dok je sporni ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen već 20. rujna 2016., dakle manje od mjesec i pol dana od trenutka same blokade poslovnog računa navedenog društva, životno je logično da je TD Alimdar j.d.o.o. još uvijek kako tako moglo poslovati, sklapajući poslove, narudžbe i dr., a okrivljenica biti u uvjerenju da će se situacija s poslovanjem popraviti. S tim u vezi treba uzeti u obzir iskaz svjedoka GV, koji je kao prokurista TD Željezo d.o.o. i koji je kao takav zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostor s okrivljenicom, u dijelu u kojem tvrdi da mu prilikom zaključenja samog ugovora okrivljenica nije govorila da bi njeno društvo bilo u kakvim gubicima ili da je onemogućeno u plaćanju i izvršavanju svojih obveza, iz čega bi proizlazilo da niti on samu okrivljenicu nije pitao za solventnost njenog društva, a okrivljenica s druge strane tvrdi da mu je rekla kako je njeno društvo u blokadi, iz čega bi proizlazilo da mu nije prikrila tu činjenicu kako bi samog GV dovela u zabludu. Iz navedenog bi, dakle, proizlazilo da okrivljenica GV kako prije tako niti u samom trenutku zaključenja spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora nije uvjeravala da bi financijsko stanje društva čija je direktorica bilo u redu, već mu je naprotiv rekla da je njeno društvo u blokadi, da bi isti prema navodima obrane okrivljenice svejedno rekao da će sve riješiti nakon što mu da samu zadužnicu. Na taj je način GV koji je očito bio jedina osoba od strane društva Željezo d.o.o. koji je bio prisutan ne samo usmenim dogovorima već i samom činu sklapanja spornog ugovora s okrivljenicom, bez razmišljanja zaključio takav ugovor kojim se okrivljenica u ime J obvezala da će do svakog 5. u mjesecu za prethodni mjesec plaćati zakupninu od 1.555,00 eura u protuvrijednosti u kunama uz pripadajući PDV, sve navedeno u uvjerenju, kako to tvrdi u svojoj obrani, da njeno društvo još uvijek uredno posluje.

4.4. S druge strane, prema kazivanju svjedoka GV okrivljenica mu je tvrdila da joj otvoreni prostor treba jer je veliki uvoznik sanitarija i pločica, te mu, kao što je ranije navedeno, prilikom zaključenja ugovora nije rekla da bi njezino društvo bilo u kakvim gubicima ili da je onemogućeno u plaćanju i izvršavanju novčanih obveza, a prilikom predaje zadužnice apsolutno nije dovodila u pitanje da je takva zadužnica nenaplativa. Međutim, iako je u činjeničnom optuženju navedeno da je okrivljenica prilikom zaključenja s GV spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora društva Željezo, ne samo neistinito prikazala da će njeno društvo Alimdar j.d.o.o. plaćati zakupninu na način i u iznosu kako je to ranije navedemo pod točkom 3.8. ovog obrazloženja, već i da je u prilog svojih tvrdnji, dakle, u trenutku samog zaključenja ugovora predala bjanko zadužnicu društva Alimdar j.d.o.o. na iznos od 100.000,00 kuna, iz izvedenog dokaza čitanjem same bjanko zadužnice utvrđeno je da je izdana u Rijeci 11. studenog 2016., te da je ovjerena kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića tog istog dana, dakle nešto više od mjesec i pol dana nakon zaključenja spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora. Nije naodmet napomenuti da je spornim ugovorom određeno da će zakupnik prilikom potpisa ugovora uručiti zakupodavcu bjanko zadužnicu, potpisanu i ovjerenu od strane javnog bilježnika, time da je i iz izvedenog dokaza čitanjem ovjere istog ugovora od strane javnog bilježnika iz Rijeke, Velibora Panjkovića, razvidno da prilikom sklapanja samog ugovora zakupnik odnosno u ime Alimdar j.d.o.o. RV nije uručila zakupodavcu samu bjanko zadužnicu koja bi i bila potpisana te ovjerena od strane javnog bilježnika tog istog dana kada je ugovor sklopljen. Na taj je način i potkrijepljena obrana okrivljenice u dijelu u kojem tvrdi da je GV bjanko zadužnicu tražio naknadno, zbog čega se s njim i našla u gradu gdje mu je objasnila o čemu se radi, kojom je prilikom kod javnog bilježnika Panjkovića tog 11. studenog 2016. i ovjerena sama bjanko zadužnica. S druge strane, iako svjedok GV također iskazuje da je okrivljenica samu zadužnicu dostavila tek po proteku mjesec dana od zaključenja ugovora, ujedno tvrdi da je bjanko zadužnicu od okrivljenice isključivo tražio kao osiguranje naplate svojih tražbina, time da mu ista prilikom predaje same zadužnice nije rekla da je nenaplativa.

4.5. Iako se okrivljenica brani da je bio usmeni dogovor s GV da će početi plaćati najamninu kada dođe u poslovni prostor društva Željezo d.o.o. šleper robe, zbog čega prema navodima obrane i postoji taj prazan hod od mjesec dana u kojem nije platila najamninu, iz kojeg je razloga i vratila ključeve samog poslovnog prostora, prema kazivanju svjedoka GV okrivljenica je u taj prostor ušla već u rujnu 2016., međutim u listopadu 2016. nije platila iznos zakupnine u iznosu od 1.555,00 eura plus PDV, te je u listopadu opomenuo okrivljenicu koja nije platila zakup niti za mjesec studeni 2016., zbog čega ju je svakodnevno kontaktirao, da bi u pisanom obliku 25. studenog 2016. poslali RV raskid ugovora. Tako, s jedne strane stoji tvrdnja okrivljenice da je prema usmenom dogovoru s GV trebala započeti s plaćanjem najamnine kada prvi šleper robe uđe u poslovni prostor društva Željezo d.o.o., a što da se dogodilo mjesec dana od samog zaključenja ugovora, što bi pak značilo da bi s plaćanjem zakupnine trebala započeti mjesec dana kasnije, da bi već 25. studenog 2016. u društvu Alimdar j.d.o.o. i zaprimili odaslani im raskid spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora, time da se prema kazivanju svjedoka GV okrivljenica, odnosno njena roba, iz samog poslovnog prostora nije iselila sve do 14. travnja 2017.

4.6. Kao što to proizlazi iz iskaza svjedoka GV, tako i prema kazivanju oštećenice OV, koja je u vrijeme zaključenja spornog ugovora također bila prokurista društva Željezo d.o.o., a od od 02. srpnja 2017. njegova direktorica, proizlazi da ista uopće nije dogovarala uvjete niti bilo što drugo vezano za zakup samog poslovnog prostora, pa tako niti u odnosu na samu bjanko zadužnicu, niti je sklapala sam sporni ugovor, već je to činio upravo GV, njen otac. Iako navedena svjedokinja prvotno tvrdi da je upoznata s time da TD Alimdar j.d.o.o. nije isplaćivao zakupninu, odmah potom iskazuje da je okrivljenici u nekoliko navrata skretala pozornost da nije plaćena zakupnina za listopad i studeni 2016., uz njeno obećanje da će to platiti navodeći da ima dogovor s D, da joj iz Like dolaze neki kupci, da se strpi, da bi uplatila iznos od 7.000,00 kuna, time da kada je u konačnici dostavljena bjanko zadužnica 11. studenog 2016., te kada su je dali na naplatu, iz očevidnika su utvrdili da je društvo okrivljenice blokirano u kolovozu 2016., na što im okrivljenica nikada nije ukazala, a kao što to tvrdi i sam svjedok GV koji je, kao što je to ranije i navedeno bio jedina osoba koja je s okrivljenicom sve dogovarala, kako prije tako i prilikom zaključenja samog ugovora o zakupu, te je u konačnici tog 11. studenog 2016. kod javnog bilježnika Panjkovića i zaprimio od okrivljenice ovjerenu bjanko zadužnicu na 100.000 kuna. Pri svemu tome treba imati u vidu iskaz oštećenice u dijelu u kojem navodi kako postoji njihova izjava da odustaju od kaznenog progona okrivljenice, te da ne želi njen progon, obrazlažući isto na način da je okrivljenica htjela platiti sporni iznos, mogla je to učiniti u to vrijeme.

4.7. Tako se i prema kazivanju svjedokinje JV, kćerke okrivljenice, koja je u to vrijeme u društvu Alimdar j.d.o.o. obavljala poslove voditeljice, zakup spornog poslovnog prostora dogovarao s GV, dok OV nije bila prisutna niti u jednom dijelu u odnosu na dogovor oko zakupa tog poslovnog prostora, sklapanja te potpisivanja samog ugovora o zakupu, što je u konačnici nesporno i utvrđeno, a kako je ranije i obrazloženo, dok je okrivljenica prema tvrdnji JV bila prisutna svemu do trenutka raskida samog ugovora o zakupu, nakon čega se sve dogovaralo s LV. Tako je prema kazivanju navedene svjedokinje GV uvijek bio vrlo susretljiv i ugodan čovjek, ali unatoč njenoj tvrdnji da nije bilo nikakvog opravdanog razloga zbog kojeg je došlo do raskida ugovora o zakupu, te da s njihove strane nije bilo nikakve namjere da bi se nešto zamutilo, dok joj je OV jednom spomenula kako su imali puno zakupaca koje bi potom tužili, obzirom se radi o kćeri okrivljenice, te je stoga za očekivati da će iskazivati u njenu korist, sud istoj svjedokinji u tom dijelu njenog iskaza i nije mogao pokloniti vjeru. Nastavno, iako se navedena svjedokinja ne sjeća da li su od strane društva Željezo izdane fakture za iznos mjesečne zakupnine, dok okrivljenica tvrdi da nisu izdane, te da stoga i nije trebala platiti zakupninu za navedene mjesece, iz stanja spisa ne proizlazi da bi takve fakture zaista i postojale.

5. Slijedom navedenog, povezujući sve ranije obrazloženo, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenica negira učin djela za koje se optužuje, braneći se da je u vrijeme zaključenja ugovora o zakupu poslovnog prostora njeno društvo uredno poslovalo, da joj je GV odmah rekao da se mogu dogovoriti o plaćanju najamnine, koju će početi plaćati kada dovede svoj šleper robe, zbog čega i postoji prazan hod od mjesec dana da nije platila najamninu, obzirom u tom vremenu nije koristila prostor, ujedno tvrdeći i da se radilo samo o usmenom dogovoru s GV, obzirom isti nije htio ništa napismeno, pa kada mu je rekla da je u blokadi, da bi GV svejedno rekao da će sve dogovoriti, dok OV nije htjela čekati onako kako se dogovorila s njenim ocem, a svjedok OV tvrdi suprotno, odnosno da prilikom zaključenja ugovora okrivljenica nije rekla da njeno društvo nije solventno, a prilikom predaje zadužnice nije dovodila u pitanje da je takva zadužnica nenaplativa, zbog čega svega na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka nije bilo moguće dokazati prijevarnu namjeru same okrivljenice. Navedeno iz razloga što prijevarna namjera mora postojati u trenutku sklapanja odnosno dogovaranja pravnog posla, u konkretnom slučaju sklapanja od strane okrivljenice kao direktorice društva Alimdar j.d.o.o. spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora s GV kao prokuristom društva Željezo d.o.o.

5.1. S tim u vezi, obzirom da je GV, a kao što je to ranije navedeno, bio jedina osoba koja je sve dogovarala s okrivljenicom, bilo je potrebno istog svjedoka ispitati na ročištu pred sudom, sve kako bi se tada sa sigurnošću moglo utvrditi da li svjedok GV i nadalje ostaje kod svog ranijeg iskaza, odnosno utvrditi da li mu je okrivljenica zaista rekla da je njeno društvo u blokadi, a on njoj da će se sve dogovoriti kada mu preda bjanko zadužnicu, odnosno što se točno događalo kako prije tako i za vrijeme, te nakon sklapanja spornog ugovora, koje se iskazivanje pred sudom svjedoka GV nije dogodilo jer je u međuvremenu preminuo.

5.2. Naime iskaz svjedoka GV dan je samo kod ODO u Rijeci, na koji način okrivljenica kako tada, tako niti na ročištu pred sudom nije imala mogućnost konfrontacije tijekom provođenja dokaznog postupka u odnosu na navedenog svjedoka koji je u međuvremenu preminuo, što je utvrđeno provedenim dokazom čitanjem Vanjskog uvida u podatke JRO MUP-a RH, te na taj način iscrpiti svoje konvencijsko i ustavno pravo na pravično suđenje na način da se ispita poglavito ključni svjedok optužbe, odnosno osoba koja je u ime društva Željezo d.o.o. sve dogovarala s okrivljenicom, te zaključila sporni ugovor o zakupu poslovnog prostora i kojem je ista, u konačnici predala naknadno samu bjanko zadužnicu. Naime, da bi se okrivljenicu moglo proglasiti krivom, a obzirom da bi se u situaciji kada ista osporava počinjenje kaznenog djela stavljenog joj na teret osuđujuća presuda u konkretnom slučaju temeljila na povredi odredbe članka 431. stavka 2. ZKP/08, budući da ispitivanje svjedoka GV nije bilo provedeno sukladno odredbi članka 234. i članka 235. ZKP/08., zbog čega svega u konkretnom slučaju nema konfrontiranog iskaza ključnog svjedoka GV.

5.3. Nije naodmet napomenuti da su iz društva Željezo d.o.o. jednostrano otkazali okrivljenici odnosno njenom društvu Alimdar j.d.o.o. ugovor o zakupu poslovnog prostora dopisom od 25. studenog 2016., time da i prema kazivanju oštećenice OV, ista je okrivljenici u nekoliko navrata skretala pozornost da nije plaćena zakupnina za listopad i studeni 2016., dakle ne i za druge mjesece, te se nakon raskida ugovora ista više nije pojavljivala u tom poslovnom prostoru, dok je prema kazivanju svjedoka Brkića okrivljenica na njegove upite odugovlačila s plaćanjem duga, te je u konačnici poslovni prostor napustila 14. travnja 2017., stoga vremensko razdoblje nakon otkaza spornog ugovora nije niti moglo biti obuhvaćeno onim što bi okrivljenica dugovala društvu Željezo d.o.o. Naime, obveza plaćanja zakupnine prestaje s danom otkaza ugovora, time da i sama oštećenica, dakle, tvrdi da im je ista dugovala iznose zakupnine za samo dva mjeseca, a prema navodima obrane okrivljenice i manje, obzirom na dogovor s GV. Tako bi se dugovani iznos zakupnine mogao odnositi na razdoblje od 20. rujna 2016. do 30. studenog 2016., u kojem su vremenskom razdoblju dospjeli iznosi zakupnine i to 10 dana za rujan 2016. od 518,33 eura i za mjesec listopad 2016. od 1.555,00 eura, dok zakupnina za studeni 2016. dospijeva tek 5. prosinca 2016., odnosno nakon raskida ugovora. Prema tome, ukupni iznos dospjelih obveza, računajući pritom da je okrivljenica nedvojbeno uplatila 7.000,00 kuna odnosno 930,00 eura, dugovanje ne bi moglo biti veće od 1.140,00 eura, plus PDV. Uz navedeno, oštećenica je ustvrdila da su željeli odustati od prijedloga za progon okrivljenice.

5.4. Također, u činjeničnom je optuženju navedeno da je okrivljenica prilikom zaključenja s GV spornog ugovora o zakupu poslovnog prostora društva Željezo d.o.o., ne samo neistinito prikazala da će njeno društvo Alimdar j.d.o.o. plaćati zakupninu na način i u iznosu kako je to ranije navedemo pod točkom 3.8. ovog obrazloženja, već i da je u prilog svojih tvrdnji, dakle, u trenutku samog zaključenja ugovora predala bjanko zadužnicu društva Alimdar j.d.o.o. na iznos od 100.000,00 kuna, iako je nesporno da je bjanko zadužnica predana, odnosno izdana i ovjerena kod javnog bilježnika tek nakon nešto više od mjesec i pol dana od zaključenja samog ugovora, odnosno 11. studenog 2016.

5.5. Stoga, uzimajući u obzir sve navedeno, ovdje se ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o ostvarenju na strani okrivljenice subjektivnog obilježja kaznenog dijela djela stavljenog joj na teret, obzirom da u ovom kaznenom postupku nije bilo moguće dokazati njenu prijevarnu namjeru. Naime, osuđujuća se presuda mora temeljiti na činjenicama koje moraju biti utvrđene na nedvojben način i trebaju biti međusobno povezane tako da tvore nedjeljivu i logičnu cjelinu, a krivnja okrivljenice mora biti pouzdana, sigurna i ne smije ostavljati dvojbu, čak niti tračak sumnje koji dovodi u pitanje njenu osudu, a što je u ovdje konkretnom slučaju upravo i riječ.

5.6. Na temelju svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude, te okrivljenicu na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 osloboditi od optužbe, jer nije dokazano da bi počinila kazneno djelo za koja se optužuje.

6. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenica oslobođena optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 18. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljenici RV

3. branitelju okrivljenice iz povjerenja Ediu Fumisu, odvjetniku iz Rijeke

4. branitelju okrivljenice iz povjerenja Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke

5. oštećenici OV

6. opunomoćeniku oštećenice Lovri Perici, odvjetniku iz Crikvenice