REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

ZAGREB, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1531/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Josipu Biliću, na prijedlog sudskog savjetnika Marija Jeraka, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa opunomoćeni Anđelko Jureško, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anđelko Jureško i Draženka Buntak, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa opunomoćena Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 25. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu presude 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, iznos od 255,35 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 7,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 7,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 7,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7 %, od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 %, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 68,08 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. siječnja 2021. do isplate, kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 868,75 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 78,13 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. kolovoza 2022. navodi da je dana 3. veljače 2020. na 22 kilometara + 800 metara autoceste A11, Zagreb-Sisak, dionici D3 oko 9,15 sati došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovalo motorno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao GG, koje vozilo je zbog gubitka kontrole sletjelo u zaštitnu ogradu na autocesti u vlasništvu tužitelja prilikom čega je došlo do njezinog oštećenja. Motorno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Ističe da je radi popravka oštećenja nastalih u štetnom događaju tužitelju su nastali troškovi u ukupnom iznosu od 13.575,37 HRK. Navodi da se 28. siječnja 2021. obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva-prijave štete broj 177/21/AOO, a temeljem kojeg zahtjeva je tuženik isplatio iznos od 11.138,51 HRK. Isplatom nespornog iznosa od 11.138,51 HRK tuženik nije u cijelosti nadoknadio štetu tužitelju te je ostala razlika u iznosu od 2.436,86 HRK koji iznos tužitelj ovom tužbom potražuje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 11. studenoga 2022. osporava odgovornost, osnovu i visinu zahtjeva u cijelosti. Prigovara aktivnu legitimaciju, jer je šteta nastala na javnom dobru odnosno cestama koje su u vlasništvu Republike Hrvatske. Navodi da dio štete nije niti nastao jer se radi o redovnom održavanju. Redovito održavanje predviđa uobičajene aktivnosti zimskog održavanja autoceste, nadziranje i pregled autoceste, održavanje kolnika, objekata, sustava odvodnje, zemljanih dijelova autoceste, prometnih znakova, signalizacije i opreme te sustava za nadzor i upravljanje prometom, elektroenergetskih objekata i postrojenja, specijalističkih elektrosustava, električnih i strojarskih uređaja i instalacija i drugo. Ističe da je iz tužiteljeve izjave o poslovanju vidljivo kako troškovi redovnog održavanja planirani su za 2021. u visini od 128.785.000,00 HRK i veći su od plana za 2020. i procjene ostvarenja u 2020. za 2,6%. Od ukupnog planiranog iznosa troškova za redovno održavanje u iznosu od 128.785.000,00 HRK čak 81.200.000,00 HRK odnosilo se na materijalne troškove koje čine električna energija, gorivo i mazivo, posipala, potrošne materijale za održavanje auto cesta (boja i plastična masa za obnovu horizontalne prometne signalizacije, elektromaterijal, sredstva za čišćenje, oprema za izvođenje vatrogasnih intervencija), rezervni dijelovi za održavanje i popravke teretnih, radnih i ostalih strojeva, otpis inventara (ručni cestarski i vrtni alat, radna i zaštitna odjeća i obuća, prometni znakovi i oprema za privremenu regulaciju prometa, autogume za osobna i teretna vozila) te zaštitna žičana i elastična odbojna ograda. Ističe da se redovno održavanje financira cestarinama što je jasno propisano člankom 9. stavkom 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 04/23. i 133/23. dalje ZC). Obrazlaže da se radi o paušalnoj naknadi koju svi korisnici plaćaju unaprijed i neovisno o stvarnom trošku koji je korisnik prouzročio tako da tužitelj traži da se trošak sanacije ograde dvaput plati, jednom od strane korisnika i drugi put od strane tuženika. Trošak je tužitelju plaćen proračunskim sredstvima i sredstvima iz naplate cestarina. Nadalje, tužitelj štetu temelji na svom internom troškovniku kojim je sam utvrdio cijene. Radi se o privatnoj ispravi čiji se sadržaj i točnost osporava pa se na tome ne može temeljiti stvarna šteta. Ističe kako navedeni troškovnik nema ni pečata ni potpisa, tužitelj potražuje naknadu štete jer je njegov radnik za vrijeme obavljanja svog posla postavio prometnu signalizaciju i ručno pomeo cestu nakon nesreće. Ističe da da je tužitelj u okviru svog radnog vremena poslao ophodara na mjesto nesreće i postavio prometnu signalizaciju te navedeno dvaput naplatio po 303,43 HRK te očevid u iznosu od 209,00 HRK. Skreće pozornost da se istovremeno traži naknada i za intervenciju ophodara i za postavljanje signalizacije. Također, tužitelj potražuje i naknadu za intervenciju ophodara-uklanjanje posljedica te traži naknadu za postavljanje regulacije, a koja bi trebala bi trebala biti uključena u uklanjanje posljedica nesreće. Isto tako i u odnosu na ručno čišćenje prometnice. Zaključuje kako tužitelj neosnovano potražuje trošak angažmana radnje snage jer su svi radovi obavljeni od strane djelatnika tužitelja kojima je tužitelj dućan isplaćivati plaću neovisno o štetnom događaju. Šeta je također sporna zato što oprema ima i vijek trajanja i nabavnu cijenu pa se mora utvrditi potrošenost oštećene stvari te je li ista otpisana iz imovine tužitelja i ako je, na koji je način otpisana. Obrazlaže da je ograda stara 20 godina te bi na taj način bila amortizirana. Tužitelj predlaže dokaze kao da je oštećena nova stvar pa time ne traži zapravo stvarnu štetu. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelju se ne daje naknada za stvarno oštećenu i uporabljenu stvar već za potpuno novu stvar pa se time ne bi uspostavilo prijašnje stanje već bi se uspostavilo stanje koje je bolje od onog kakvo je bilo u trenutku nastanka štete. Dakle, tužitelj nema pravo na naknadu štete u visini postavljanja nove i modernije stvari nego u visini stvarne štete koja je nastala na oštećenoj stvari. Nadalje, ističe kako je za pretpostaviti da je oštećena ograda kao uništena zbrinuta na otpad, a za iznos koji je tužitelj ostvario zbrinjavanjem sirovine umanjena je šteta koju je tužitelj pretrpio. Također, prigovara i trenutku otkad teče zatezna kamata kao i tijek iste. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tužitelj u nastavku postupka navodi kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije obrazlažući da je nesporno da je u konkretnom slučaju došlo do oštećenja opreme autoceste u vidu zaštitne ograde koja je dio javne ceste i u vlasništvu Republike Hrvatske, ali tužitelj upravlja i održava navedene autoceste o svom trošku. Upravo zato je postupanjem osiguranika tuženika i nastala šteta, jer je tužitelj morao snositi trošak sanacije oštećenja nastalih u štetnom događaju. Upire na činjenicu da je tužitelj tuženiku upravo na ime predmetne štete isplatio nesporni dio u iznosu od 11.138,51 HRK. Nadalje navodi kako sanacija štete iz ovog štetnog događaja ne može se smatrati redovnim održavanjem odnosno ne može obuhvaćati radove koji su unaprijed predviđeni operativnim programom tužitelja, a sve zato što prometna nesreća koju je skrivio osiguranik tuženika i u kojoj je oštećena oprema autoceste ne predstavlja redovni tijek događaja. Tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu preostalog iznosa troškova sanacije nastalih oštećenja, a ne sanacije oštećenja ili propadanja koja bi nastala redovitom uporabom stvari. Činjenica je da tužitelj prihode ostvaruje i od cestarina, ali upravo je osiguranik tuženika izazivanjem prometne nesreće tužitelju prouzročio štetu pa nema niti jednog razloga zbog kojeg bi nastale i ovdje utužene troškove trebali snositi ostali korisnici autoceste. Nadalje navodi kako sve radnje koje su poduzeli djelatnici tužitelja su radnje koje su bili dužni poduzeti zbog štetne radnje osiguranika tuženika odnosno da do štetnog događaja nije došlo, ne bi došlo niti do poduzimanja radnji od strane ophodara i troškova poduzimanja istih. Ističe kako su, sukladno ZC-u i Pravilniku o održavanju cesta ("Narodne novine" broj: 90/14., 3/21. dalje Pravilnik), upravitelji cesta u obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa te da se očuva njihov okoliš. Ističe kako je člankom 6. Pravilnika jasno propisano da je upravitelj ceste dužan označiti i osigurati cestu propisanom prometnom signalizacijom kako bi se osiguralo sigurno odvijanje prometa i izvođenje radova. Dodaje kako je Pravilnikom o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj: 75/14. i 7/21. dalje Pravilnik o ophodnji) detaljno propisano postupanje ophodara u slučaju izvanrednih događaja i postojanja privremene opasnosti na cesti pa tako i kakva prometna regulacija i signalizacija mora biti postavljena kao i izričito propisana dužnost ophodara da očisti cestovni pojas. Takvi radovi predstavljaju i neodgodive radove sukladno članku 46. i 47. Pravilnika. Zaključuje kako su svi poduzeti radovi opravdani i učinjeni u skladu s propisima. U odnosu na prigovor tuženika da je oštećena ograda amortizirana navodi da je sukladno odredbi članka 41.a Pravilnika dužan održavati autocestu tako da je oprema autoceste u stanju koje odgovara Standardu redovitog održavanja autocesta, a sukladno kojem, zaštitne ograde moraju biti netaknute, pravilno postavljenje i sposobne pravilno funkcionirati. Upravo zbog navedenog kriterija zaštitna ograda nema vijek trajanja već može biti na autocesti dokle god ispunjava traženi kriterij sigurnosti pa se ne može raditi o amortizaciji. Dakle, da nije bilo štetne radnje osiguranika tuženika predmetna zaštitna ograda mogla bi i narednih 50 godina stajati na predmetnoj dionici autoceste. U odnosu na starost ograde ističe da je desna strana autoceste u promet puštena 2015. pa starost oštećene ograde iznosi 8 godina. U tom smislu navodi da nije u mogućnosti ogradu zamijeniti starom ogradom već novom kako bi onda mogla pravilno funkcionirati.

4. Tuženik u nastavku postupka navodi da iz odredaba Pravilnika proizlazi da se zaštitne ograde uz autocestu mogu popravljati, ali i kako se zbog korozije moraju mijenjati. Ističe da u Obrazloženju financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. i projekcija plana za 2021. i 2022. stoji kako je potrebno provesti usklađenje zaštitne ograde sa zahtjevima iz propisa pa je tužitelj u razdoblju od 2020. do 2022. planirao uskladiti ogradu s navedenim zahtjevom pa je tvrdnja o 50 godina vijeka trajanja ograde pogrešna. Također, ističe da se u Izvještaju o poslovanju Hrvatskih autocesta d.o.o. za 2019. navodi da tužitelj popravlja elastične odbojne ograde te da je u 2019. tužitelj promijenio više od 500 kilometara zaštitne ograde. U navedenom izvještaju stoji i da tužitelj mora planski promijeniti ogradu pa time nije istinit niti navod tužitelja o trajanju ograde 50 godina. Ističe kako je tužitelj objavio 11. travnja 2023. da su na predmetnoj dionici autoceste započeli veliki radovi obnove kolnika i zamjene odbojne ograde.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem Potvrde o prometnoj nesreći Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko-moslavačke od 21. ožujka 2022. KLASA: 211-04/20-P/30092, URUDŽBENI BROJ: 511-10-16/06-P-563- 5/2020 (list 4-40 spisa), Zapisnika o prometnoj nesreći od 22. siječnja 2021. (list 41-44 spisa), Dnevnika rada od 3. prosinca 2020. (list 45 spisa), Ophodarskog dnevnika od 3. prosinca 2020. (list 46 spisa), Troškovnika tužitelja radova otklanjanja posljedica štetnog događaja od 3. prosinca 2020. (list 47-48 spisa), Troškovnika tužitelja radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća (list 51-58 spisa), Sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 15. ožujka 2021. (list 80 spisa), Obrazloženja financijskog plana Hrvatskih autocesta za 2020. godinu i projekcija plana za 2021. i 2022. godinu (list 94-106 spisa), Izvještaja o poslovanju Hrvatskih autocesta d.o.o. za 2019. i 2020. godinu (list 299- 440 spisa) i proveo strojarsko vještačenje na okolnost visine nastale štete (list 662-663 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je došlo do štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, osnova, visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 323,43 EUR koja se odnosi na dio troškova sanacije zaštitne ograde koja je oštećena u prometnoj nesreći od 3. prosinca 2020.

10. Kako je već ranije naznačeno, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a što je sud dodatno utvrdio čitanjem potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Sisačko- moslavačke od 21. ožujka 2022. Iz navedene potvrde proizlazi da se 3. prosinca 2020. u 9,10 sati na autocesti A11 Zagreb-Velika Gorica-Sisak, općina Lekenik, na 22 kilometara + 700 metara dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovao osiguranik tuženika GG kao vozač vozila te je u navedenom štetnom događaju nastala štete u smislu oštećenja metalne zaštitne ograde u vidu puknuća i strugotina na dužini od 19,50 metara kao i na vozilu marke Opel model Insignia registarskih oznaka [registarska oznaka]. Nadalje, navedenu štetu otklonili su djelatnici tužitelja, a što također jasno proizlazi iz ophodarskog dnevnika i dnevnika rada koji prileže spisu. Zaključno, nesporno je da je tuženik, povodom ovog štetnog događaja, tužitelju naknadio štetu u visini od 1.478,33 EUR u tijeku postupka mirnog rješavanja spora.

11. Prije svega, u odnosu na prigovor aktivne legitimacije sud ističe kako ista proizlazi iz članka 81. ZC-a. Navedenom odredbom propisano je da tužitelj upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama ZC-a. U tom smislu, nedvojbeno je da zaštitna žičana metalna ograda per se predstavlja dio autoceste, a o kojoj je tužitelj dužan voditi računa odnosno održavati ju sukladno navedenoj odredbi. Održavanje svakako obuhvaća popravak bilo kojeg dijela autoceste oštećenog u štetnom događaju pa tako obuhvaća i popravak i zamjenu zaštitne metalne ograde u konkretnom slučaju. Iz navedenih razloga tužitelj je ovlašten potraživati utuženi iznos koji predstavlja trošak popravka zaštitne ograde. Zaključno, sud ističe kako su stranke sklopile sporazum o izvansudskoj nagodbi te kako je tuženik u postupku mirnog rješenja spora isplatio tužitelju nesporni dio u iznosu od 1.478,33 EUR. Dakle, sud u cijelosti ocjenjuje prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika kao neosnovan.

12. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje! Nadalje, člankom 1046. stavkom 1. ZOO-a propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i poreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

13. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u ovom postupku, sud ističe kako je tuženik u cijelosti odgovoran za nastalu štetu u predmetnom štetnom događaju. Navedeno upravo zato što je osiguranik tuženika, izazvavši prometnu nesreću, oštetio dio imovine tužitelja odnosno metalnu zaštitnu ogradu. U tom smislu, tužitelj je pretrpio umanjenje svoje imovine odnosno običnu štetu kako to propisuje članak 1046. stavak 1. ZOO-a. Odgovornost tuženika jasno proizlazi iz članka 1045. stavka 1. ZOO-a upravo zato jer je tuženik prouzročio štetu, a u tijeku postupka nije dokazao da je nastala bez njegove krivnje. Šteta koja je tužitelju nastala popravkom oštećenog dijela zaštitne ograde za njega predstavlja stvarnu štetu u smislu citirane odredbe članka 1046. ZOO-a, jer je time došlo do faktičnog umanjenja njegove imovine. Dakle, sud zaključuje kako je tuženik odgovoran za štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju. Dodatno, sud ističe kako je tuženik u većem dijelu nadoknadio tužitelju štetu u mirnom postupku, plaćanjem nespornog dijela štete te tada nije osporavao niti aktivnu legitimaciju niti valjanost i vjerodostojnost troškovnika tužitelja prema kojem je obračunata visina štete. Upravo iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev pa je odlučeno kao u točki I/ izreke.

14. Iz specifikacije troškovnika tužitelja o uklanjanju posljedica prometne nesreće od 3. prosinca 2020. proizlazi da je tužitelj na ime nastale štete obračunao sljedeće troškove: I/1. Intervencija ophodara-uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata po cijeni od 329,07 HRK, I/2. Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj F2-osiguranje mjesta nesreće po cijeni od 303,43 HRK, I/3. Ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0,01 m3/m2 po cijeni od 30,15 HRK, a što po štetnom događaju iznosi ukupno 662,65 HRK. Nadalje, proizlazi kako je radi otklona štete tužitelj obračunao: II/1. Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A- osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 HRK, II/2. Zamjena plašta jednostrane elastične odbojne ograde, razmak stupova 2m po cijeni od 6.563,52 HRK, II/3. Odstojnik jednostrane elastične odbojne ograde po cijeni od 670,00 HRK, II/4. Zatezna traka elastične odbojne ograde u iznosu od 750,00 HRK, II/5. Zamjena stupa elastične odbojne ograde u zemljanom terenu u iznosu od 2.927,80 HRK, II/6. Popravak jednostrane distantne odbojne ograde R-2, dovođenja u liniju s učvršćenjem, razmak stupova 2m u iznosu od 749,04 HR te II/7. Ravnanje deformirane zelene površine debljine 0,02 m3/m2, sa sijanjem trave po cijeni od 423,00 HRK. Dakle, proizlazi kako su troškovi otklona štete iznosili 12.386,79 HRK. Nadalje, tužitelj je obračunao trošak za razne radove pa tako: III/1. Obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 HRK te III/2. Sakupljanje utovar i odvoz otpadnog materijala kamionom 3t na deponij, prosječne udaljenosti 10 km po cijeni od 316,42 HRK. Dakle, proizlazi kako su troškovi raznih radova iznosili 525,93 HRK. Zaključno, iz navedenog troškovnika proizlazi kako je tužitelj na ime otklanjanja posljedica predmetnog štetnog događaja obračunao ukupan iznos u visini od 13.575,37 HRK, a što uz PDV iznosi 16.969,22 HRK.

15. Na okolnost visine štete sud je proveo strojarsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za promet i strojarstvo Nevenu Erešu. Iz nalaza i mišljenja od 10. rujna 2025. proizlazi da je usporedbom sve navedene dokumentacije koja prileži spisu utvrđeno da su svi obavljeni radovi na otklanjanju posljedica prometne nesreće prema troškovniku tužitelja za predmetnu prometnu nesreću u skladu s troškovnikom tužitelja radova za otklanjanje posljedica prometne nesreće i zapisnika o prometnoj nesreći kao i potvrdom, skicom i fotografijama policije. Međutim, stavka „Postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa“ u troškovniku je tehnički i neobjektivno obračunata dva puta u pojedinačnom iznosu od 303,43 HRK pa je potrebno konačno obračunate troškove umanjiti za navedeni iznos od 303,4 HRK. Sudski vještak tako zaključuje da visina troškova radova otklanjanja posljedica prometne nesreće bez PDV-a iznosi 1.761,49 EUR / 13.271,94 HRK.

16. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tužitelj u podnesku od 24. rujna 2025. ističe kako nema primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje te kako isti prihvaća u cijelosti. Zaključuje kako su sve stavke iz predmetnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka opravdane.

17. Pozvan da se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, tuženik u podnesku od 6. listopada 2025. ističe kako predmetnom nalazu i mišljenju prigovara u jednom dijelu, jer je sudski vještak cijenio samo nove dijelove i to pogrešno prepisujući stavke troškovnika. Navodi kako oštećeni dijelovi ograde nisu bili novi već stari te kako vještak mora utvrditi amortizaciju i utvrditi štetu na konkretnim oštećenim dijelovima.

18. Na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenoga 2025. sudski vještak iskazivao je kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 15. rujna 2025. U odnosu na istaknute prigovore tuženika, ističe kako nije moguće točno utvrditi koliko je bila stara predmetna zaštitna ograda u trenutku štetnog događaja i kakvo je točno bilo stanje pa posljedično nije moguće zaključivati o eventualnoj amortizaciji. Dodatno obrazlaže kako je visinu štete utvrdio na temelju stanja spisa, a kojem prileži i troškovnik tužitelja. Navedene cijene tužitelja iskazane u troškovniku definirane su tužiteljevim pravni aktima i internim cjenicima te se radi o realno manjim cijenama nego što bi iznosila cijena popravka po tržišnim uvjetima.

19. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka Nevena Ereša ocjenjujući ga objektivnim, uvjerljivim i u skladu s pravilima struke te u izrađenim u granicama zadataka. Iako nema stručnog znanja za razjašnjenje pojedinih okolnosti u konkretnom predmetu, sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje jer ne nalazi proturječnosti ili nedostatke, a također nije se pojavila niti osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. U odnosu na istaknute prigovore tuženika kao i prijedlog da se provede novo vještačenje, sud ističe kako navedeno ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti postupanja iz članka 10. stavka 1. ZPP-a, jer bi provedbom novog vještačenja nastali dodatni troškovi koji bi višestruko premašili ukupnu vrijednost predmeta spora. Također, sud smatra da je sudski vještak na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenoga 2025. jasno i decidirano iskazivao o svim eventualnim nedoumicama u odnosu na amortizaciju zaštitne metalne ograde pa su u tom smislu istaknuti prigovori tuženika otklonjeni. Sud ističe kako je zadatak sudskog vještaka određen u rješenju od 19. prosinca 2024. bio utvrditi visinu nastale štete na predmetnoj zaštitnoj ogradi što je utvrđeno i jasno iskazano u nalazu i mišljenju. Iz ovih razloga sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka i odbio prigovore tuženika.

20. Tuženik osporava visinu štete kako ju je specificirao tužitelj u troškovniku navodeći kako isti nema ni pečata ni potpisa te kako se radi o poslovima koji spadaju u redovno održavanje koje se financira iz cestarina. Takvi navodi tuženika nisu osnovani, jer unatoč tome što primjerice ophodnja ili čišćenje kolovozne površine spadaju u redovito održavanje, u konkretnom slučaju radi se o izvanrednom događaju. Nastanak štetnog događaja svakako predstavlja takav događaj zbog kojeg tužitelj kao pravna osoba koja upravlja autocestama dužna poduzeti dodatne radnje radi osiguranja sigurnosti i protočnosti prometa. Nastavno na to, upravo zbog predmetne prometne nesreće djelatnici tužitelja izašli su na mjesto štetnog događaja i poduzeli sve potrebne mjere odnosno postavili privremenu regulaciju, očistili mjesto štetnog događaja te izvršili zamjenu oštećenih dijelova autoceste. S druge strane, redovito održavanje provodi se tijekom većeg dijela godine ili cijele godine odnosno konstantno sukladno članku 2. stavku 1. ZC-a, stoga nije osnovan navod tuženika da se u konkretnom slučaju radilo o poslovima redovitog održavanja, jer do navedenih aktivnosti djelatnika tužitelja svakako ne bi došlo da metalna zaštitna ograda nije bila oštećena u štetnom događaju.

21. U odnosu na prigovor amortizacije ističe se da je tužitelj bio dužan zamijeniti oštećeni dio ograde da bi se osiguralo da ona bude netaknuta, pravilno postavljena i sposobna pravilno funkcionirati u skladu s člankom 41.a Pravilnika propisanim standardom redovitog održavanja. Životno je i logično da se zamjena oštećenog dijela ograde vrši novim dijelovima pa stoga okolnost je li oštećeni dio prije nezgode bio u lošijem stanju od novog kojim je zamijenjen nije odlučna jer tužiteljevo materijalno stanje nije dovedeno u bolji položaj samim time što će mu tužitelj naknaditi štetu u visini vrijednosti nove ograde. Zaključak ovog suda je da je tužitelj pravilno, sukladno svom cjeniku, naznačio vrijednost spornog dijela ograde i osnovano od tuženika, koji je odgovoran za štetu, potražuje naknadu štete u visini zamijenjenog dijela ograde u onom iznosu koji mu tuženik nije isplatio u mirnom postupku.

22. Međutim, sud ipak smatra kako tužitelj nema pravo potraživati određene troškove iskazane u troškovniku. Tako, tužitelj nema pravo potraživati trošak postavljanja, uklanjanja i održavanja privremene regulacije prometa u iznosu od 303,43 HRK. U tom smislu u pravu je tuženik koji opravdano prigovara stavci postavljanja prometne regulacije. To naime zato što je tužitelj navedeno već jednom obračunao pa bi tako, sukladno navedenom troškovniku, tuženik bio u obvezi dvaput platiti istu stvar. Navedeno jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 10. rujna 2025., a koji je sud u cijelosti prihvatio. Stoga, tužitelju ne treba priznati navedeni trošak. Nadalje, troškovi obavljanja očevida i fotografiranja također nisu opravdani, jer je iz podataka policije o obavljenom očevidu i fotoelaborata koji su službene osobe sačinile, razvidno koji su dijelovi autoceste oštećeni u ovom štetnom događaju. Također, nisu opravdani niti troškovi izrade troškovnika jer navedeno za tužitelja ne predstavlja štetu već samo izradu dokumenta na osnovu kojeg dokazuje visinu štete koja mu je nastala. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točki II/ izreke.

23. Tuženik neosnovano navodi da se u konkretnom slučaju radi o nerepariranoj imovinskoj šteti. Nastavno, sud ističe kako je tužitelju nastala imovinska nenovčana šteta oštećenjem metalne zaštitne ograde, a nakon otklanjanja iste imovinska novčana šteta. Obveza naknade takve štete dospijeva u trenutku nastanka štete, a što je u konkretnom slučaju 28. siječnja 2021. kada se tužitelj obratio tuženiku podnošenjem odštetnog zahtjeva. Dakle, osnovano tužitelj potražuje kamate od tog trenutka sukladno članku 12. stavku 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. dalje ZOOP).

24. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

25. O troškovima parničnog postupka odlučeno je na temelju članka 154. stavka 5. ZPP-a pa s obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom u neznatnom dijelu, tuženik je dužan naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju u cijelosti pri čemu su uzeti u obzir samo troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice i odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. dalje Tarifa). Tužitelju je tako priznat trošak tužbe u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife, trošak podneska od 9. prosinca 2022. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 14. ožujka 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak podneska od 28. ožujka 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 18. kolovoza 2023. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak podneska od 8. srpnja 2024. u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 20. siječnja 2025. u visini od 6,25 bodova sukladno Tbr. 8.4. Tarife, trošak podneska od 24. rujna 2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife i trošak zastupanja na ročištu od 25. studenoga 2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife. Tako ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 187,5. Kada se ukupni broj bodova pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR sukladno Tbr. 54. Tarife, tuženiku je priznat trošak u iznosu od 375,00 EUR što uz pripadajući PDV iznosi 468,75 EUR. Uz to, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR. Tako ukupno priznat trošak tužitelja iznosi 868,75 EUR. Tužitelju nije priznat trošak podnesaka od 21. lipnja 2024. i 11. studenoga 2025. jer navedeni podnesci nisu bili potrebni. Također, tužitelju nije priznat trošak pristojbe na tužbu i presudu, jer navedeni troškovi nisu nastali te sam zahtjev za naknadu troškova nije postavljen jasno i određeno. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točkama III/ i IV/ presude.

26. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sudac

Josip Bilić

Nacrt presude izradio sudski savjetnik Mario Jerak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.