REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1398/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Župiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158, zastupan po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenog 2025, u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB: 27905228158 o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu Ur.broj: HLOD-05-2-2024/33967 od 29. kolovoza 2024., kojom Odlukom je tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 05-2-2022/54378 od 28.11.2022. godine i Dodatak I. Ugovora o radu HLUG-05-2-2023/51002 od 5.12.2023. nedopuštena, te se nadalje utvrđuje da tužitelju ČŠ nije prestao radni odnos kod tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o.

Nalaže se tuženiku Hrvatska Lutrija d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB:27905228158 da vrati tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na posao, na odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovim radnim sposobnostima, znanjima i stručnostima, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana."

II./ Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod Poslodavca u radnom odnosu od 2017. godine, obavljao je funkciju člana uprave tuženika, potom savjetnika uprave a od 28.11.2022. godine zaposlen je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme i Dodatka I. Ugovoru o radu od 5.12.2023. na radnom mjestu: Direktor Sektora prodaje. Tužitelj je dana 29. kolovoza 2024. godine primio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu Ur.broj: HLOD-05-2-2024/33967 od 29. kolovoza 2024. (dalje u tekstu: Odluka o otkazu). Protiv Odluke o otkazu tužitelj je pravodobno, dana 9. rujna 2024. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava ukazujući na nezakonitost Odluke o otkazu. Tuženik povodom zahtjeva za zaštitu prava nije donio nikakvu Odluku. Tužitelj stoga, ostvarujući svoje pravo na sudsku zaštitu, u dopuštenom roku sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o radu podnosi ovu tužbu. Odluka o otkazu je nedopuštena i nezakonita. Odluka o otkazu je protivna odredbi čl. 115. Zakona o radu jer nije postojao opravdani razlog za otkaz Ugovora o radu tužitelju budući da zbog nove organizacije nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj na radnom mjestu Direktor Sektora, već su se ti poslovi nastavljali obavljati na novoformiranim radnim mjestima Direktora Sektora maloprodaje i Direktora Sektora razvoja poslovanja. Naime, donošenjem Pravilnika o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 4. srpnja 2024. ukinut je Sektor prodaje a formirana su dva nova Sektora: a) Sektor maloprodaje i b) Sektor razvoja poslovanja. Čitav je niz radnih mjesta u novoformiranim Sektorima koje tužitelj može obavljati, a prije svega je to radno mjesto Direktora Sektora maloprodaje jer su poslovi, ovlaštenja i odgovornosti na tom radnom mjestu jednaka poslovima, ovlastima i odgovornostima koje je tužitelj imao na radnom mjestu Direktora Sektora prodaje. Sektor prodaje je brojao preko tisuću zaposlenih koliko danas broji i novoformirani Sektor maloprodaje. Sektor prodaje ostvarivao je iznad planirane rezultate poslovanja a tuženik, zahvaljujući ponajviše Sektoru prodaje ostvarivao je visoke prihode i dobit. Taj Sektor vodio je tužitelj na radnom mjestu Direktora. Donošenjem Pravilnika potreba za obavljanjem posla Radnika nije prestala već je takvim organizacijsko tehničkim promjenama i dalje ostala potreba za obavljanjem poslova Radnika pa je Poslodavac mogao i sukladno Zakonu o radu morao zaposliti Radnika na jedno od novoformiranih radnih mjesta u novoformiranim Sektorima, na kojima se ti poslovi i dalje obavljaju, prije svega na radnom mjestu Direktora Sektora maloprodaje, a to nije učinio, čime je predmetni Otkaz nedopušten i nezakonit. U novoformiranim Sektorima koja su novo formirana upravo istim Pravilnikom, dakle istom organizacijskom promjenom, uspostavljena su i nova radna mjesta, pa tako i radna mjesta Direktora tih Sektora kao i druga novoformirana radna mjesta na koja se je mogao rasporediti tužitelj. Dakle ne radi se o raspoređivanju poslova Radnika na druga postojeća radna mjesta kako to netočno obrazlaže tuženik u pobijanoj Odluci o otkazu, već o formiranju cijela dva nova Sektora umjesto ranije ukinutog Sektora prodaje i time formiranju novih radnih mjesta u tim novoformiranim Sektorima. Nastavno tome, promašena je teza Poslodavca da nije trebao voditi računa o zakonskim kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu jer je Radnik bio jedini izvršitelj na radnom mjestu Direktora Sektora prodaje. Prema saznanjima tužitelja, donošenjem Pravilnika jedino je tužitelju od svih preko tisuću zaposlenika ukinutog Sektora prodaje raskinut Ugovor o radu, premda potreba za njegovim radom nije prestala postojati pa proizlazi da je promjena organizacije prema kojoj se ukida jedan veliki i važni Sektor (Sektor prodaje) da bi se formirala dva nova, pri tome jedan ponovno veliki koji zapošljava preko tisuću zaposlenika (Sektor maloprodaje) a drugi manji koji zapošljava nekoliko desetina zaposlenika (Sektor razvoja poslovanja) isključivo tehničke prirode koja nije trebala uzrokovati niti jedan otkaz Ugovora o radu niti jednom radniku, Međutim, ta promjena neovisno što nije uzrokovala prestanak potrebe za obavljanjem poslova bilo kojeg radnika pa tako niti poslova tužitelja, evidentno je poslužila jedino da bi se pronašao bilo kakav razlog za obrazloženje pobijane Odluke o otkazu tužitelju, pa makar i za nevaljano obrazloženje jer nekakvo obrazloženje treba postojati. Pored toga, tužitelj ukazuje i na pravnu nevaljanost samog Pravilnika jer se radi o općem aktu kojeg donosi Poslodavac, a u njegovo ime osoba koja je ovlaštena za zastupanje Poslodavca. Predmetni Pravilnik nije potpisao Predsjednik uprave tuženika premda je on jedini ovlašten pojedinačno i samostalno zastupati tuženika, dok su potpisnici Pravilnika članovi uprave koji ne mogu niti skupno, bez Predsjednika uprave, zastupati tuženika. Tužitelj je dana 4. srpnja 2024., dakle na dan donošenja Pravilnika, bio pozvan u ured Uprave gdje mu je od strane uprave kazano da će mu se ponuditi Sporazum o prestanku Ugovora o radu jer da tuženik „više ne računa na njega“ , a to je sve uslijedilo nakon duljeg kontinuiranog uznemiravanja kojem je bio izložen od strane članice uprave tuženika RŠ, zbog čega je dana 23. srpnja 2024. podnio Pritužbu u svrhu zaštite dostojanstva, sukladno odredbi čl. 134. Zakona o radu. Poslodavac mu nije pružio traženu zaštitu već mu je otprilike mjeseca dana nakon što je podnio Pritužbu otkazao Ugovor o radu predmetnim nezakonitim i nedopuštenim otkazom. Stoga tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je pobijani otkaz nedopušten i da tuženik vrati tužitelja na rad, uz naknadu parničnog troška, kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. U odnosu na navod tužitelja da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je obavljao tužitelj već su se ti poslovi nastavljali obavljati na novoformiranim radnim mjestima Direktora sektora maloprodaje i Direktora Sektora razvoja poslovanja navodi slijedeće: Tuženik je suglasan da svi poslovi koje je tužitelj obavljao na radnom mjestu «Direktor Sektora prodaje» nisu nestali nego su se nakon ukidanja toga radnog mjesta disperzirali na način da se sada obavljaju u okviru radnih mjesta «Direktor Sektora maloprodaje» i «Direktor Sektora razvoja poslovanja». Prema tome, činjenica da bi se većina ili dio poslova koji su se obavljali u okviru ukinutog (tužiteljeva) radnog mjesta i dalje obavljali ne čini odluku o otkazu nezakonitom, a kako to pogrešno smatra tužitelj. Da je tomu tako, potvrdila je sudska praksa u svojim brojnim odlukama pa tako: Vrhovni sud RH u odluci Rev-90/2021-3 navodi: «U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužiteljice) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su se poslovi disperzirali na druga radna mjesta odnosno druge radnike, jest prestala potreba.» Isto tako Vrhovni sud RH u odluci Rev-617/2024. zaključuje slijedeće: «Iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužiteljice) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužiteljice) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspoređeni na druga radna mjesta odnosno druge radnike jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla odnosno u konkretnom slučaju rada tužiteljice, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenja isključivo odlukom poslodavca.» Prema tome, radno mjesto tužitelja je ukinuto i isto više ne postoji. Činjenica da bi se (neki) poslovi ukinutog radnog mjesta i dalje obavljali, ali sada u okviru nekih drugih radnih mjesta i drugih izvršitelja, čine predmetni otkaz zakonitim jer kod tuženika više ne postoje svi poslovi ukinutog radnog mjesta u okviru jednog (tužiteljeva) radnog mjesta. S time u vezi, tuženik ukazuje na jedinstveno stajalište sudske prakse u pogledu autonomije poslodavca u pogledu (re)organizacije svojeg poslovanja i sistematizacije radnih mjesta, kako slijedi:

Odluka Vrhovnog suda RH od 24.10.2006. godine, posl. br. Revr-583/06: „Pri tome, ovaj revizijski sud također prihvaća stajalište da je autonomno pravo poslodavca da ovisno o potrebama organizacije rada organizira proces rada, uključujući tu i mogućnost ukidanja radnog mjesta“. Odluka Vrhovnog suda RH od 22.4.2009. godine, posl. br. Revr 224/09: „Predmetni otkaz se temelji upravo na toj zakonskoj odredbi. Naime, u konkretnom slučaju zbog gospodarskih razloga je došlo do organizacijskih promjena kod tuženika (poslodavca) na način da je prestala potreba za radom tužitelja - dosadašnje radno mjesto voditelja komercijale i marketinga na kojem je radio tužitelj je ukinuto (više ne postoji po novoj sistematizaciji radnih mjesta), što je opravdani razlog za otkaz u smislu citirane zakonske odredbe”. Odluka Vrhovnog suda RH od 21.11.2012., posl.br. Revr-905/12; «Sudovi ne mogu ulaziti u ocjenu razloga tuženika za ukidanje tužiteljeva radnog mjesta jer je pravo tuženika kao poslodavca organizirati proces rada onako kako smatra svrsishodnim i učinkovitim, pri čemu nije odlučno što radnik možda ima drugačije mišljenje (…)». Prema tome, nije osnovan ovaj navod tužitelja. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik morao zaposliti tužitelja na jednom od novoformiranih radnih mjesta pri čemu tužitelj smatra da je to «Direktor Sektora maloprodaje» navodimo slijedeće: Iz Ugovora o radu tužitelja, Kolektivnog ugovora te Pravilnika o radu ne proizlazi obveza tuženika kao poslodavca da tužitelju mora ponuditi novi ugovor o radu u slučaju otkazivanja postojećeg ugovora o radu. Prema tome, tuženik nema zakonsku niti ugovornu obvezu da tužitelju ponudi novi ugovor o radu za neke druge poslove pa su navodi tužitelja u tome smislu neosnovani. U odnosu na navod tužitelja da nije točno kako tuženik nije morao voditi računa o zakonskim kriterijima iz čl.115.st.2. Zakona o radu jer je tužitelj bio jedini izvršitelj na radnom mjestu Direktora Sektora prodaje navodi slijedeće: Tuženik nije morao voditi računa o zakonskim kriterijima iz čl.115.st.2. ZR-a na način da iste primijeni pri usporedbi s drugim radnicima jer na tužiteljevom radnom mjesto nije postojalo više izvršitelja nego je radio samo tužitelj. U tome smislu, Vrhovni sud RH je u odluci posl.br. Rev 4927/2019 od 6. prosinca 2022. godine zauzima pravno stajalište kako nema potrebe za primjenom čl. 115. st. 2. ZR-a u slučaju ukidanja radnog mjesta, pa se tako navodi: "14. Naime, novo radno mjesto s nazivom voditelj dostave po poslovima i uvjetima za njegovo obavljanje više ne odgovara nekadašnjem radnom mjestu na kojem je do reorganizacije radio tužitelj, dakle, došlo je do stvarnog, a ne samo formalnog ukidanja njegovog prijašnjeg radnog mjesta. 15. Budući da je novim Pravilnikom i sistematizacijom ukinuto radno mjesto tužitelja u tom slučaju nema mjesta usporedbi s drugim radnicima, pa stoga nije došlo niti do pogrešne primjene odredbe čl. 115. st. 2. ZR (tako i u odlukama ovoga suda poslovni broj Revr-375/16 od 11. srpnja 2018., Revr-1231/15 od 5. prosinca 2018.)." Nadalje, u rješenju posl.br. Revd 4249/2023. od 3. siječnja 2024. godine Vrhovni sud RH zauzima stajalište kako nema potrebe za primjenom čl. 115. st. 2. ZR-a kada se radi o jedinom izvršitelju ukinutog radnog mjesta pa navodi: "8. (…), a u odnosu na drugo pitanje sudska praksa se je jasno izjasnila (primjerice Revr 678/2018-2 od 16. prosinca 2020.) da poslodavac nema obavezu uspoređivanja iz odredbe 115. st. 2. Zakon o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23.) kada se radi o jedinom izvršitelju, kao što je tužitelj, na ukinutom radnom mjestu, jer ne postoje radnici s kojima bi tužitelj mogao biti uspoređen." Dakle, tužitelj je bio jedini izvršitelj na radnom mjestu «Direktor Sektora prodaje» te se stoga nisu trebale vršiti usporedbe sukladno navedenim zakonskim kriterijima, a slijedom čega je i ovaj navod tužitelja neosnovan. U odnosu na navod tužitelja da Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 4.srpnja 2024.godine nije pravno valjan jer ga nije potpisao Predsjednik uprave tuženika, navodi slijedeće:; Prije svega, tuženik ukazuje na pravno stajalište Vrhovnog suda RH u odluci posl.br Revr-590/09. od 21.1.2010. godine u kojem se, između ostalog, navodi slijedeće: «(…) Eventualne nepravilnosti u postupku donošenja izmijene Pravilnika ne utječu na zakonitost i dopuštenost odluke o otkazu jer te odluke ne čine jedinstvenu cjelinu otkazivanja». Nadalje, tuženik navodi kako je tužitelj pomiješao donošenje odluka kod trgovačkog društva sa zastupanjem trgovačkog društva. U pogledu valjanosti Pravilnika je bitno je li isti donesen od strane ovlaštenog tijela – konkretno Uprave tuženika te je li donesen sa potrebnom većinom glasova članova Uprave tuženika. Nasuprot tome, nije uopće bitno je li kasnije fizički primjerak Pravilnika (kao interni akt) uopće netko potpisao i tko ga je potpisao niti to utječe na činjenicu da je isti donesen i da je valjan. S time u vezi, ukazujemo kako u čl.14.st.3. Izjave o osnivanju (Odluka o izmijeni Izjave o osnivanju od 17.4.2018.) tuženika propisano: “U slučaju višečlane Uprave, Uprava donosi odluke većinom danih glasova, a ako se uprava sastoji od dva člana odluke se donose na način da je odlučujući glas predsjednika Uprave.” Prema tome, Pravilnik je donesen potrebnom većinom glasova članova Uprave te je isti važeći i na snazi pa se i ovaj navod tužitelja ukazuje u cijelosti pravno promašenim. U odnosu na navod tužitelja da je tužitelj dana 23.7.2024, godine podnio Pritužbu u svrhu zaštite dostojanstva jer je bio dulje vrijeme uznemiravan od strane članice uprave PŠ, navodi slijedeće: Novi Pravilnik o organizaciji I sistematizaciji radnih mjesta tuženika objavljen je na oglasnoj ploči tuženika sa katalogom radnih mjesta dana 5.7.2024.godine (vidi bilješka na zadnjoj stranici Pravilnika). Dakle, tužitelj iako navodi da je duže vrijeme uznemiravan, podnosi Pritužbu protiv članice Uprave tuženika tek nakon javne objave Pravilnika kojim je ukinuto njegovo radno mjesto pa je očito kako je Pritužba podnesena isključivo i samo za potrebe ovog postupka. Pored toga, Pritužba tužitelja je u cijelosti odbijena kao neosnovana. Prema tome, i ovaj navod tužitelja je neosnovan. Radi svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.11.2022. (list 6-7 spisa), Dodatak I. ugovora o radu od 5.12.2023. (list 8 spisa), Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29.8.2024. (list 9- 10 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 9.9.2024. (list 11-15 spisa), Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta iz lipnja 2024. (list 16-50 i 124-131 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 51-53 spisa), Pritužbu radi zaštite dostojanstva radnika od 23.7.2024. (list 54-57 spisa), sudsku praksu (list 66-93, 111-115, 239-242 spisa), Odluku o izmjeni Izjave o osnivanju od 17.4.2018. (list 94-102 spisa), Odluke Vlade RH (list 103-104 spisa), e-mail tuženika od 24.10.2024. (list 105 spisa), Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta iz ožujka 2023. (list 132- 138 spisa), Sistematizaciju poslova i zadataka radnih mjesta (list 139-140 spisa), Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta iz ožujka 2024. i sistematizaciju radnih mjesta i katalog radnih mjesta (list 146-238 spisa), saslušan je tužitelj (list 142-143 spisa) i zakonska zastupnica tuženika PŠ i svjedok BŠ (list 265-267 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22- dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 11.11.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28.11.2022. i Dodatak I. Ugovora o radu od 5.12.2023. na radnom mjestu direktor Sektora prodaje, te da mu je isti otkazan temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29.8.2024. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za otkaz.

7. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 29.8.2024. utvrđeno je da je radniku ČŠ otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 05-2-2022/54378 od 28.11.2022. i Dodatak I. Ugovora o radu HLUG-05-2-2023/21002 od 5.12.2023. zbog organizacijskih razloga. U obrazloženju odluke je navedeno da je radnik kod poslodavca zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 05-2-2022/54378 od 28.11.2022. godine i Dodatka I. Ugovora o radu HLUG-05-2-2023/51002 od 5.12.2023. godine na radnom mjestu Direktor Sektora prodaje. Poslodavac je temeljem svog autonomnog prava na organizaciju poslovanja, a u svrhu ostvarenja optimizacije i racionalizacije radnih procesa, dana 4.7.2024. godine donio Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta (u nastavku: Pravilnik). Navedeni Pravilnik objavljen je na oglasnoj ploči Poslodavca dana 5.7.2024. godine, stupio je na snagu osmog dana od dana objave na oglasnoj ploči, a primjenjuje se od 1.8.2024. godine. Pravilnikom je ukinut Sektor prodaje u kojem je Č radio, ukinuto je radno mjesto na kojem je Č bio zaposlen te su poslovi tog radnog mjesta preraspodijeljeni na više radnih mjesta i izvršitelja - direktora Sektora maloprodaje i direktora Sektora razvoja poslovanja. Obzirom na to, kod Poslodavca je prestala potreba za radom Radnika. Stoga, u odnosu na R ispunile su se pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz zbog organizacijskih razloga. Obzirom je Č bio jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu Direktora Sektora prodaje, prilikom donošenja Odluke Poslodavac nije bio u obvezi voditi računa o socijalnim kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu. Poslodavac je prije donošenja Odluke proveo savjetovanje s Radničkim vijećem koje djeluje kod Poslodavca. Radničko vijeće se u ostavljenom roku od 8 dana pisano očitovalo na način da se suglasilo s Odlukom.

8. Protiv pobijane Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29.8.2024. koju je tužitelj zaprimio istog dana, tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava 9.9.2024., te tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužitelj podnio predmetnu tužbu dana 7.10.2024., čime je postupio sukladno odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine broj; 93/14 i 151/22, dalje: ZR), a tuženik nije ni tvrdio ni dokazao suprotno.

9. Tužitelj je izjavio da je radio kod tuženika od 2017. te je od 2017. do 2022. bio član uprave, te zatim jedno vrijeme savjetnik uprave, a od studenog 2022. je bio direktor sektora prodaje. Sektor prodaje je temeljni i najveći sektor tuženika sa otprilike 1000 ljudi koji koordinira sa svim drugim sektorima i odgovoran je za ostvarivanje poslovnih rezultata prodaje. Za 2023., kao i za razdoblje do kolovoza 2024. ostvario je nešto više od 9% više od zadanih planova, te je uvijek imao izvrsne rezultate. U ožujku 2023. je provedena nova reorganizacija tako da je sektor prodaje imao 3 službe i to Službu za razvoj prodajne mreže i kanala prodaje, Služba za kasina i automat klubove i Službu za podršku prodajne mreže, te je u sektoru bilo 5 regija. Nakon toga je u ožujku 2024. provedena nova reorganizacija koja je zapravo bila samo kozmetičke naravi, te je u sklopu iste došlo samo do promjene naziva sektora, te mu se čini da se od tada sektor zove Sektor za prodaju i kasino i automat klubove, ali ista zapravo nije zaživjela, jer nitko nije dobio nove ugovore, te je opis poslova manje-više ostao isti. Nakon toga je u srpnju 2024. provedena nova sistematizacija radnih mjesta tako da je Sektor prodaje podijeljen u 2 sektora i to Sektor za maloprodaju pod koji su ušle službe za kasino i automat klubove i Služba za podršku prodajne mreže te regije i Sektor za razvoj poslovanja pod koji je došla Služba za razvoj prodaje mreže. Također, u Sektor za razvoj poslovanja je ušla Služba za online prodaju koja je prije bila u Sektoru marketinga, a koja je prema sistematizaciji iz ožujka 2024. bila podijeljena u 2 sektora, Sektoru prodaje i u Sektoru razvoja i pripreme igara. U sklopu ove reorganizacije iz srpnja 2024. osim njega, nitko drugi nije dobio otkaz, koliko mu je poznato. Inače, sistematizacije su provođene na način da je svaki sektor predlagao izmjene, a što nije bilo slučaj kod ove zadnje reorganizacije kada je uprava sama donijela odluku o podjeli njegovog sektora na 2 sektora. Tada je bio pozvan u ured uprave, te mu je predsjednik uprave saopćio da je to bila odluka uprave sa kojom se on nije slagao i glasao je protiv, te je ista samo formalna i nepotrebna, ali su za istu glasale 2 članice uprave. Tada mu je članica uprave P rekla da oni više na njega ne računaju i da će mu ponuditi sporazumni raskid, te joj je rekao da mu sve može pismeno dostaviti, ali nije ništa dobio oko mjesec dana, te je bio i na godišnjem, te je 29.8.2024. dobio otkaz. I prije je imao problema sa članicom uprave koja je uvijek tražila od njega neka dodatna obrazloženja i izvješća, a sve kako bi mu stavila na teret da ne postupa u rokovima, ali je uvijek izvršavao svoje poslove u rokovima i imao je izuzetne rezultate. O otkazu odlučuje uprava glasanjem, te je predsjednik uprave bio protiv, a članovi uprave za. Na radno mjesto direktorice sektora maloprodaje je došla osoba koja je bila direktorica Regije zapad, iako se radno mjesto direktorica Regije zapad nije ukidalo novom sistematizacijom. Na radno mjesto direktora Sektora razvoja poslovanja zaposlen je njegov zamjenik. Ne zna da li je radničko vijeće bilo suglasno sa novim pravilnikom, ali sigurno su o tome glasali. Ne sjeća se da li je prema njegovom ugovoru o radu tuženik mu trebao ponuditi drugo radno mjesto.

10. Zakonska zastupnica tuženika PŠ je izjavila da je tijekom 2024. kod tuženika izvršena izmjena sistematizacije i organizacije radnih mjesta, te je to bila treća izmjena ove uprave, a ista je izvršena prema potrebi poslovanja i usklađivanja tržišnih okolnosti. Istom su povećane plaće tako da više niti jedan radnik nije bio ispod 5. grupe platnog razreda, te je izvršeno usklađivanje složenosti poslova i koeficijenata između sektora. Istom je sektor prodaje transformiran u 2 sektora i to sektor maloprodaje i sektor razvoja poslovanja. Nadalje, umjesto radnog mjesta regionalni menadžer, uvedene su 3 kategorije tog radnog mjesta. Također, ukinuti su pomoćnici direktora sektora. Svime time cilj je bio unaprjeđenje poslovanja, jačanje učinkovitosti i produktivnosti i brža prilagodba tržišnim promjenama. Nakon ove reorganizacije bila je još jedna reorganizacija, tako da ih je ukupno bilo 4. Kako je ukinut sektor prodaje i radno mjesto direktora sektora prodaje na kojem je tužitelj radio, odnosno isto više ne postoji, već postoje nova 2 sektora kojima su na čelu direktori, te imaju svoje zamjenike, to je tuženik proveo analizu kadra za popunjavanje radnih mjesta direktora tih novih sektora, te je uprava odabrala one kandidate koji su imali do tada najbolje rezultate rada, te su bili dugogodišnji radnici tuženika koji dobro poznaju poslovne procese kod tuženika, te su sada poslovni rezultati i pokazali da su postavljeni najbolji kandidati. Direktor sektora maloprodaje je GŠ, a direktor sektora razvoja poslovanja je BŠ. Uprava ima 3 člana, te su mjesecima o tome raspravljali, te se ne sjeća da li je i tužitelj bio kandidat, ali su o ove dvije osobe najviše raspravljali. Prema tužiteljevom ugovoru o radu, tuženik nije imao obavezu tužitelju ponuditi druge poslove u slučaju otkaza. Kod tuženika sada ne postoji radno mjesto koje bi obuhvaćalo sve poslove koje je tužitelj obavljao. Kada su vršili analizu za popunjavanje radnih mjesta direktora sektora maloprodaje i sektora razvoja poslovanja, imali su rezultate rada kandidata u pisanom obliku, a sve ostalo su raspravljali na sjednicama uprave, a o tome se ne sastavljaju zapisnici u pisanom obliku. Prema novoj reorganizaciji, svaki od ova 2 direktora sektora je imao 2 zamjenika. Na isti način kao za navedena 2 kandidata, uprava je uzela u obzir kao kandidate i ove 4 osobe koji su postali zamjenici direktora. Na ova mjesta nije zaposlen nitko izvana, već su to bila interna unaprjeđenja. Ne sjeća se koliko kandidata su uzeli u obzir za ovih 6 radnih mjesta. Ukinuti sektor prodaje je imao oko 1100 radnika, a ne sjeća se tko je od njih dobio poslovno uvjetovani otkaz, ali zna da je dobio tužitelj. Ne sjeća se da li je tuženik imao obavezu ponuditi novi ugovor o radu ovim osobama koje su postale direktori i zamjenici naprijed navedenih sektora. Uprava je i u ožujku 2024. donijela novu reorganizaciju, te istom nije bio formiran novi sektor prodaje i ciaka. O reorganizaciji i o otkazu tužitelju je odlučivala uprava u sastavu predsjednik uprave i 2 člana uprave, te su odluke donesene sukladno poslovniku o radu uprave, tako da su 2 glasa bila za, a 1 protiv, te je predsjednik uprave bio protiv. Poslovi koje je tužitelj obavljao se sada dijelom obavljaju u sektoru maloprodaje i dijelom u sektoru razvoja poslovanja, a dio je spušten na niže nivoe. Sada je sektor maloprodaje baziran na poslove na terenu, a sektor razvoja poslovanja se bavi strateškim promjenama i digitalizacijom, te direktor maloprodaje ima manji opseg poslova i manju odgovornost tj. drugačiju odgovornost od bivšeg direktora prodaje. Bivši sektor prodaje je u sebi imao službu razvoja poslovanja. Radničko vijeće je dalo suglasnost na provedenu reorganizaciju, a ona nije sudjelovala na sastancima sa radničkim vijećem vezano za istu, ali je iz zapisnika vidjela da je na istima bila članica uprave EŠ koja je na istima izjavila da pomoćnici direktora neće dobiti otkaz, jer imaju osnovne ugovore o radu.

11. Svjedok BŠ je izjavio da radi kod tuženika kao direktor sektora razvoja poslovanja, te je prije predmetne reorganizacije bio zamjenik ili pomoćnik direktora prodaje. Tom provedenom reorganizacijom je prestao postojati sektor prodaje te su formirana 2 nova sektora i to sektor maloprodaje i sektor razvoja poslovanja. Sektor prodaje je bio najveći sektor kod tuženika sa oko 1000 radnika, te se je bavio prodajnom mrežom i razvojem kanala prodaje, te su se ti poslovi razdvojili tako da se sada u sektoru maloprodaje obavljaju poslovi maloprodaje, a u sektoru razvoja poslovanja se obavlja razvoj, digitalizacija, briga o poslovnim partnerima i Internet kanalima tuženika. Sektor razvoja poslovanja nije isti kao bivši sektor prodaje, jer je preuzeo dio poslova sektora prodaje, te su mu dodani neki novi poslovi. Prije je obavljao rukovodeće mjesto zamjenika direktora sektora prodaje, te je kao takav postao direktor sektora razvoja poslovanja, a kolegica GŠ je prije bila regionalni direktor u sektoru prodaje tj. direktor regije zapad, te je ona postala direktor sektora maloprodaje. Sektor prodaje više ne postoji, pa onda niti ne postoje ova dva radna mjesta na kojima su njih dvoje radili. Radno mjesto regionalni direktor odnosno direktor regije zapad, sada postoji u sektoru maloprodaje. Regija zapad je područje Rijeke i Istre. U njegovom sektoru sada ima oko 30 radnika, a u sektoru maloprodaje su preostali radnici iz sektora prodaje.

12. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja u dijelu u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni te su suglasi i sa materijalnim dokazima u spisu.

13. Tako je sud na temelju materijalnih dokaza u spisu, te iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrdio:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu direktor Sektora prodaje,

- da je Sektor prodaje bio temeljni i najveći sektor tuženika sa otprilike 1000 radnika,

- da je kod tuženika sukladno Pravilniku o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 23.3.2023. postojao Sektor prodaje koji je imao 3 službe i to: Službu za razvoj prodajne mreže i kanala prodaje, Služba za kasina i automat klubove i Službu za podršku prodajne mreže, te Regije,

- da je tuženik donio Pravilnik o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta od 21.3.2024. kojim je Sektor prodaje promijenio naziv u Sektor prodaje i CIAK (casino i automat klubovi), te su izmjene bile zapravo samo kozmetičke naravi, te iste nisu zaživjele te je tužitelj ostao direktor Sektora prodaje i nije mu se mijenjao ugovor o radu,

- da je tužitelj bio direktor Sektora prodaje te je imao zamjenika direktora sektora prodaje i pomoćnika direktora sektora prodaje,

- da je tuženik dana 4.7.2024. nakon savjetovanja s Radničkim vijećem donio Pravilnik o organizaciji Društva i sistematizaciji radnih mjesta (dalje: Pravilnik tuženika) kojim je provedena reorganizacije i nova sistematizacija radnih mjesta kod tuženika, a koji je stupio na snagu 1.8.2024.,

- da je navedenom reorganizacijom (iz srpnja 2024.) prestao postojati Sektor prodaje jer je isti podijeljen u dva sektora i to: 1.) Sektor za maloprodaju pod koji su ušle Služba za kasino i automat klubove i Služba za podršku prodajne mreže te Regije i 2.) Sektor za razvoj poslovanja pod koji je došla Služba razvoja kanala prodaje, Služba za strategiju prodaje i Služba online kanala prodaje,

- da se poslovi koje je tužitelj obavljao (poslovi direktora Sektora prodaje) sada dijelom obavljaju u Sektoru maloprodaje i dijelom u Sektoru razvoja poslovanja, a dio je spušten na niže nivoe.

- da su navedenom reorganizacijom prestala postojati radna mjesta direktor Sektora prodaje te zamjenik i pomoćnik direktora Sektora prodaje, odnosno ukidanjem Sektora prodaje su ujedno prestala postojati i sva radna mjesta unutar tog Sektora (koji je ukinut), te formiranjem novih sektora prema novoj reorganizaciji postoji direktor Sektora maloprodaje i direktor Sektora razvoja poslovanja, te svaki ima po dva zamjenika,

- da je tuženik proveo analizu kadra za popunjavanje radnih mjesta direktora novih sektora, te je uprava odabrala one kandidate koji su imali do tada najbolje rezultate rada, te su bili dugogodišnji radnici tuženika koji dobro poznaju poslovne procese kod tuženika, te je na radno mjesto direktorice Sektora maloprodaje zaposlena GŠ koja je bila direktorica Regije zapad, a na radno mjesto direktora Sektora razvoja poslovanja zaposlen je BŠ koji je bio zamjenik direktora Sektora prodaje,

- da je navedena reorganizacija izvršena prema potrebi poslovanja i usklađivanja tržišnih okolnosti, te su istom povećane plaće tako da više niti jedan radnik nije bio ispod 5. grupe platnog razreda, te je izvršeno usklađivanje složenosti poslova i koeficijenata između sektora, a cilj je bio unaprjeđenje poslovanja, jačanje učinkovitosti i produktivnosti i brža prilagodba tržišnim promjenama,

- da je o reorganizaciji i o otkazu tužitelju odlučivala uprava tuženika u sastavu predsjednik uprave i 2 člana uprave, te su odluke donesene sukladno poslovniku o radu uprave, tako da su 2 glasa bila za, a 1 glas (predsjednika uprave) protiv.

14. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je prema potrebama poslovanja i usklađivanja tržišnih okolnosti, a u cilju unaprjeđenja poslovanja, jačanja učinkovitosti i produktivnosti i brže prilagodbe tržišnim promjenama, tuženik izvršio reorganizaciju kojom je svoje poslovne procese drugačije organizirao, te je izmijenio ustrojstvo pojedinih organizacijskih jedinica i pojedinih radnih mjesta, a u sklopu koje je ukinut Sektor prodaje, kao i radno mjesto direktor Sektora prodaje, na kojem je bio zaposlen tužitelj, te su poslovi tog radnog mjesta preraspodijeljeni na više radnih mjesta i to na radno mjesto direktor Sektora maloprodaje i direktor Sektora razvoja poslovanja, a dio je spušten na niže nivoe.

15. Sud je izvršio uvid u opis poslova direktora Sektora prodaje (na kojem je bio zaposlen tužitelj) i u opis poslova novoformiranih radnih mjesta direktor Sektora maloprodaje i direktor Sektora razvoja poslovanja, te je utvrdio:

- Prema Pravilniku o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta koji je bio na snazi od 1.4.2023. poslovi direktora Sektora prodaje su bili: Organiziranje, planiranje, koordiniranje i upravljanje radom Sektora prodaje u cilju postizanja zadanih ciljeva. Predlaganje strateških ciljeva Sektora prodaje i sudjelovanje u definiranju strateških ciljeva Društva. Vođenje brige o realizaciji svih odluka Uprave iz domene poslova Sektora. Koordiniranje, organiziranje i analiziranje izvještaja poslovanja svih segmenata Sektora i cjelokupne prodaje. Kontaktiranje i ugovaranje određenih projekata s poslovnim partnerima, klijentima iz domene poslova Sektora. Izrađivanje i donošenje plana rada Sektora (poslovni plan, financijski, plan prometa i prihoda, plan nabave, kadrova i razvoja prodajne mreže). Snošenje odgovornosti za plan i realizaciju plana Sektora prodaje. Predlaganje plana kadrova, te koordiniranje i ocjenjivanje rada izravno podređenih radnika u Sektoru. Snošenje odgovornosti za realizaciju plana poslovanja te izvršenje plana i ciljeva Sektora. Realiziranje poslovnih ciljeva u skladu s Godišnjim planom poslovanja Društva i odlukama Uprave Društva. Razvijanje, unaprjeđivanje i provođenje unutarnjih kontrola u poslovnim procesima, projektima i aktivnostima iz poslovne domene Sektora s ciljem ostvarenja poslovnih ciljeva Društva. Zakonito, svrhovito i namjensko raspolaganje financijskim sredstvima u skladu s planiranim budžetom Ureda. Obavljanje i drugih poslova po nalogu Uprave.

- Prema Pravilniku o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta, koji je na snazi od 1.8.2024. poslovi direktora Sektora maloprodaje su: Operativno rukovođenje, organiziranje i nadziranje poslovanja Sektora maloprodaje. Koordiniranje rada Sektora maloprodaje s ostalim organizacijskim dijelovima Društva u skladu sa zacrtanim poslovnim politikama. Izrađivanje planova poslovanja, predlaganje plana kadrova, nadziranje ostvarenja postavljenih ciljeva i odgovaranje za ostvarenje rezultata poslovanja Sektora. Posebno nadziranje, rukovođenje i predlaganje razvoja maloprodajne mreže i alternativnih oblika prodaje. Administrativno upravljanje cjelokupnom regionalnom organizacijom društva. Predlaganje i sudjelovanje u procesu reorganizacije i modernizacije poslovanja Sektora. U domeni Sektora, sudjelovanje u svim aktivnostima razvoja i unaprjeđenja te kontrole rada sustava nove platforme. Predlaganje strateških ciljeva Sektora i sudjelovanje u definiranju strateških ciljeva Društva. Odgovaranje za rentabilnost svih dijelova organizacijske jedinice uključujući Casino i automat klubove, zatvaranje nerentabilnih lokacija, otvaranje novih i unapređenje rada na postojećim lokacijama. Odgovaranje za ugovore o zakupu, produžetke postojećih govora i poštivanje standarda ugovaranja. Odgovaranje za pravovremenu i optimalnu opskrbu prodajnih mjesta svim potrebnim resursima za rad, dotacijama, radnim uniformama zaposlenika, marketinškim i promotivnim materijalima. Odgovaranje za izgled i uređenje prodajnih mjesta i poštivanje standardizacije istih. Odlascima na teren nadziranje rada svih direktora regija i operativnog provođenja aktivnosti. Obavljanje i svih ostalih poslova prema nalogu Uprave te poduzimanje aktivnosti i radnji potrebnih za obavljanje prethodno opisanih poslova radnog mjesta. Odgovaranje za planiranje, realizaciju planskih veličina, rezultate poslovanja organizacijske jedinice i kvalitetu rada radnika. Koordiniranje, organiziranje i analiziranje izvještaja poslovanja svih segmenata Sektora i cjelokupne prodaje. Praćenje i nadziranje prisutnosti radnika na radu, praćenje i nadziranje kvalitativnog i kvantitativnog obavljanja poslova radnika te predlaganje sankcija zbog nepoštivanja ugovorenih ili ostalih radnih obveza radnika, kao i nagrađivanje radnika. Zakonito, svrhovito i namjensko raspolaganje financijskim sredstvima u skladu s planiranim budžetom Sektora.

- Prema Pravilniku o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta, koji je na snazi od 1.8.2024. poslovi direktora Sektora razvoja poslovanja su: Organiziranje, planiranje, koordiniranje i upravljanje radom Sektora u cilju postizanja zadanih ciljeva. Predlaganje strateških ciljeva Sektora i sudjelovanje u definiranju strateških ciljeva Društva. Provođenje strateških projekata uključujući uvođenje novih kanala prodaje, novih tehnologija, digitalizacije prodaje i procesa prodaje. Praćenje tržišnih trendova, aktivnosti konkurencije i predlaganje aktivnosti namijenjenih postizanju boljih rezultata prodaje i unapređenju kvalitete poslovanja. Na temelju analiza predlaganje i vođenje projekata tehnološkog razvoja i unapređenja kanala prodaje. Kontaktiranje i ugovaranje određenih projekata s poslovnim partnerima, klijentima iz domene poslova Sektora. Komuniciranje s nadležnim zakonodavnim i državnim institucijama. U suradnji s direktorom Sektora pripreme i razvoja igara kreira i definira modele naknada za prodaju igara kod poslovnih partnera za sve kanale prodaje. Vođenje brige o realizaciji svih odluka Uprave iz domene poslova Sektora. Koordiniranje, organiziranje i analiziranje izvještaja poslovanja svih segmenata Sektora i cjelokupne prodaje. U domeni Sektora, odgovoran za sve aktivnosti razvoja i unaprjeđenja, kontrole rada sustava nove Platforme te izvršavanje naloga članova projektnog odbora. Predlaganje plana kadrova, te koordiniranje i ocjenjivanje rada radnika u Sektoru. Snošenje odgovornosti za realizaciju plana poslovanja te izvršenje plana i ciljeva Sektora. Planiranje i optimiziranje kapilarnosti prodajne mreže i kanala prodaje. Realiziranje poslovnih ciljeva u skladu s Godišnjim planom poslovanja Društva i odlukama Uprave Društva. Razvijanje, unaprjeđivanje i provođenje unutarnjih kontrola u poslovnim procesima, projektima i aktivnostima iz poslovne domene Sektora s ciljem ostvarenja poslovnih ciljeva Društva. Praćenje i nadziranje prisutnosti radnika na radu, praćenje i nadziranje kvalitativnog i kvantitativnog obavljanja poslova radnika te predlaganje sankcija zbog nepoštivanja ugovorenih ili ostalih radnih obveza radnika, kao i nagrađivanje radnika. Zakonito, svrhovito i namjensko raspolaganje financijskim sredstvima u skladu s planiranim budžetom Sektora. Obavljanje i drugih poslova po nalogu Uprave.

16. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su poslovi direktora Sektora prodaje provedenom reorganizacijom raspodijeljeni dijelom na radno mjesto direktor Sektora maloprodaje i dijelom na radno mjesto direktor Sektora razvoja poslovanja, međutim, to ne znači da se radi o istim radnim mjestima sa istim poslovima. Naprotiv, uvidom u citirane Pravilnike i opis poslova navedenih radnih mjesta, ovaj sud je utvrdio da se ne radi o istim sektorima, istim radnim mjestima, niti istim opisima i istim opsegom posla kao i istim odgovornostima. Dakle, u konkretnom slučaju je došlo do stvarnog, a ne samo formalnog ukidanja tužiteljevog radnog mjesta direktor Sektora prodaje i formiranja novih radnih mjesta.

17. Prema čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

18. Autonomno je pravo poslodavca da proces rada organizira na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta. Pri tome sudovi ne mogu ulaziti u ocjenu razloga tuženika za ukidanje tužiteljevog radnog mjesta jer je pravo tuženika kao poslodavca organizirati proces rada onako kako smatra svrsishodnim i učinkovitim.

19. Sukladno navedenom, tuženik je temeljem svog autonomnog prava na organizaciju poslovanja, a u svrhu ostvarenja optimizacije i racionalizacije radnih procesa, proveo reorganizaciju u sklopu koje je svoje poslovne procese drugačije organizirao, te je ukinuo organizacijsku jedinicu u kojoj je tužitelj radio (Sektor prodaje), kao i radno mjesto na kojem je tužitelj bio zaposlen (direktor Sektora prodaje), te je poslove koje je tužitelj obavljao na tom radnom mjestu raspodijelio na radno mjesto direktor Sektora maloprodaje i direktor Sektora razvoja poslovanja, a koja se nalaze u drugim sektorima, te imaju drugačiji opis i opseg poslova te odgovornosti od onih koje je imao tužitelj, a uslijed čega je prestala potreba za radom tužitelja pa je tuženik imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem čl. 115. st. 1. točka 1. ZR-a.

20. U odnosu na navod tužitelja da je tuženik morao zaposliti tužitelja na drugo radno mjesto tj. na jedno od novoformiranih radnih mjesta (direktor Sektora maloprodaje i direktor Sektora razvoja poslovanja), valja reći da sukladno odredbama ZR-a tuženik nije imao takvu obavezu. Naime, nakon stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014. godine, više ne postoji obveza poslodavca da radniku ponudi drugo radno mjesto. ZR propisuje institut otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, ali ZR poslodavcu daje mogućnost da radniku otkaže ugovor o radu tom vrstom otkaza, ali mu ne nameće i obvezu da isti primijeni u određenom slučaju.

21. Prema čl. 115. st. 2. ZR-a pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Međutim, navedena odredba se primjenjuje u slučaju kada poslodavac smanji broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, a što ovdje nije slučaj. Kako je tužitelj bio jedini izvršitelj na ukinutom radnom mjestu direktor Sektora prodaje, to ga tuženik nije imao s kim uspoređivati, te tuženik nije imao obvezu primjene kriterija iz čl.115. st. 2.ZR-a, kako to neosnovano tvrdi tužitelj.

22. Tužitelj tvrdi da Pravilnik o organizaciji društva i sistematizaciji radnih mjesta od 4.7.2024. nije pravno valjan jer ga nije potpisao predsjednik uprave tuženika. Prije svega, valja reći da tužitelj nije ni tvrdio ni dokazao da je navedeni Pravilnik pobijan u sudskom postupku i da je u istom utvrđen pravno nevaljanim, pa ovaj sud isti smatra valjanim, a čak i da tome nije tako, eventualne nepravilnosti u postupku donošenja Pravilnika ne utječu na zakonitost i dopuštenost odluke o otkazu jer te odluke ne čine jedinstvenu cjelinu. Također, tome valja dodati da iz navedenog Pravilnika proizlazi da je tuženik isti donio dana 4.7.2024. nakon savjetovanja s Radničkim vijećem, te je isti stavljen na oglasnu ploču tuženika 5.7.2024., te je stupio na snagu 1.8.2024., te se na istom nalazi potpis dva člana uprave. Kako je već naprijed utvrđeno da je tuženik donio Pravilnik većinom glasova uprave tuženika, isto kao i pobijanu odluku o otkazu, tako da su dva člana uprave glasala za, a predsjednik uprave protiv, to je isti donesen sukladno čl. 14. Odluke o izmjeni izjave o osnivanju društva od 17.4.2018. Dakle, tuženik je donio navedeni Pravilnik jer je isti izglasan većinom glasova uprave tuženika, te je isti pravno valjan, a činjenica što se na istom ne nalazi potpis predsjednika uprave, samo po sebi ne čini Pravilnik pravno nevaljanim, a pogotovo to nije razlog za nedopuštenost pobijanog otkaza.

23. Nadalje, tužitelj navodi da je na dan donošenja Pravilnika, 4. srpnja 2024., bio pozvan u ured Uprave gdje mu je od strane uprave kazano da će mu se ponuditi Sporazum o prestanku Ugovora o radu jer da tuženik „više ne računa na njega“ , a što je uslijedilo nakon duljeg kontinuiranog uznemiravanja kojem je bio izložen od strane članice uprave tuženika RŠ, zbog čega je dana 23. srpnja 2024. podnio Pritužbu u svrhu zaštite dostojanstva. Međutim, kako je tuženik proveo reorganizaciju temeljem Pravilnika tuženika koji je donesen 4.7.2024., a sukladno kojem je ukinuto radno mjesto tužitelja i prema kojem je prestala potreba za radom tužitelja, to je životno i logično da je tužitelj obaviješten od strane uprave tuženika da na njega više ne računaju, te po ocjeni ovog suda takvo postupanje tuženika ne predstavlja uznemiravanje tužitelja. Nadalje, i sam tužitelj je izjavio da mu sporazum o prestanku ugovora o radu nije ni predočen ni uručen, već mu je uručena pobijana odluka o otkazu, pa navodi o sporazumnom prestanku radnog odnosa niti nisu odlučni u ovom predmetu. Kako u ovom postupku tužitelj ničim nije dokazao da je godinu dana bio uznemiravan od strane članice uprave RŠ, već to navodi samo u pritužbi za povredu dostojanstva, a iz e-maila tuženika od 24.10.2024. proizlazi da je navedena pritužba odbijena, to ovaj sud ocjenjuje da tužitelj nije bio uznemiravan, odnosno ovaj sud smatra da učinjena reorganizacija i posljedično pobijani otkaz ugovora o radu nisu posljedica animoziteta članice RŠ prema tužitelju, te da je tužitelj podnio pritužbu tek nakon što je saznao za ukidanje njegovog radnog mjesta (iako tvrdi da je uznemiravan već godinu dana), a iz čega ovaj sud zaključuje da je upravo ovakvo postupanje tužitelja motivirano provedenom reorganizacijom, a ne uznemiravanjem.

24. Iako tužitelj navodi da je samo on dobio otkaz, ovaj sud smatra da nije uobičajeno da samo jedan radnik dobije otkaz uslijed provedene reorganizacije, međutim, kako je sud utvrdio da je kod tuženika doista provedena reorganizacija sukladno kojoj je ukinuto radno mjesto tužitelja te je prestala potreba za radom tužitelja na njegovom radnom mjestu, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da je otkaz mobingirajući ili diskriminirajući, to činjenica što je samo tužitelj dobio otkaz ugovora o radu, isti ne čini nedopuštenim.

25. Slijedom svega navedenog, tuženik je imao opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju temeljem čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a (kako je to naprijed obrazloženo) koji nije ni diskriminirajući ni šikanozan, te je tuženik proveo postupak otkazivanja sukladno odredbama ZR-a pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, kao u izreci presude.

26. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23). Tako je tuženiku priznat trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak (koji obuhvaća 4 radnje i to: odgovor na tužbu, ročište 17.12.2024. i 11.2.2025. te podnesak od 30.11.2024.) po Tbr. 7/2 - 250 bodova, te daljnje radnje: ročište 25.3.2025., 21.5.2025., 17.9.2025. i 11.11.2025., te podnesak od 7.4.2025., 13.5.2025. – po 50 bodova za svaku radnju, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.100,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.375,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak ročišta za objavu presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprava kada je isti zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne, te isti niti nije bio potreban jer je presudu mogao preuzeti putem e-oglasne ploče.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. spis