REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2771/2022-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB 23759810849, kojeg zastupa odvjetnik Zoran Špehar iz Zagreba, protiv tuženika VN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Nebojša Bestić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. studenog 2025. u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Vrbe iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 339/2018 od 12. studenog 2018. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku VN iz [adresa] platiti tužitelju Allianz Hrvatskoj d.d. iz Zagreba 8.526,54 eur s zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2017. godine do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 5.534,47 eur s zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasminke Vrbe iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 339/2018 od 12. studenog 2018. godine u dijelu kojim se nalaže tuženiku VN iz [adresa] naknaditi tužitelju Allianz Hrvatskoj d.d. iz Zagreba nastali trošak ovršnog postupka od 386,26 eur s zateznim kamatama od 12. studenog 2018. godine do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka od 143,74 eur s zateznim kamatama tekućim od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi.

Obrazloženje

1. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu od 12. studenog 2018. godine, sada tužbi tvrdi da mu tuženik duguje 64.243,21 kn jer je 20. svibnja 2008. godine svojim vozilom reg oz [registarska oznaka] u Zagrebu uzrokovao prometnu nezgodu tako da je ušao u raskrižje na znak crvenog svjetla i naletio je na vozilo reg oz [registarska oznaka] a bio je osiguran od automobilske odgovornosti kod tužitelja koji je pak isplatio oštećeniku naknadu štete dosuđene u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11, tuženik je uzrokovao štetni događaj pod utjecajem alkohola te je tuženik u predmetnom sudskom postupku sudjelovao kao umješač te javni bilježnika Jasminka Vrba 12. studenog 2018. godine donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 339/2018 od 12. studenog 2018. godine kojim se nalaže tuženiku VN iz [adresa] platiti tužitelju Allianz Hrvatskoj d.d. iz Zagreba 64.243,21 kn s zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2017. godine do isplate te naknaditi nastali trošak postupka od 2.910,29 kn s zateznim kamatama od 12. studenog 2018. godine do isplate i predvidivi trošak ovršnog postupka od 1.083,00 kn s zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, a u troškovniku još zahtijeva zatezne kamate od donošenja presude o isplate.

2. Tuženik u prigovoru od 9. siječnja 2019, sada odgovoru na tužbu i ne zna na što se odnosi tužba niti što duguje tužitelju, niti je dokazana visina, osporava pasivnu legitimaciju, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te prigovara zastari i predlaže odbiti tužbu uz naknadu troška parničnog postupka, dočim na ročištu 7. ožujka 2024. godine visina tužbenog zahtjeva nije prijeporna među strankama.

3. Ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-973/19 od 28. ožujka 2019. je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi predmetnoga javnog bilježnika od 21. studenog 2018. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak se nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u tuženikov izvadak iz otvorenih poslovnih knjiga, ovosudnu presudu poslovni broj Pn-918/11 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7064/15, nalog za isplatu štete od 7.6.2017. i 8. 6.2017. te 4.4.2014. i 14. siječnja 2015. te 17. srpnja 2015. godine s policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04011159377, promet izvadaka po zadanim uvjetima i potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje, spis Prekršajnog suda u Zagrebu nije priložen jer je dopisom od 2. lipnja 2020. izvijestio da je uništen, izvornici isprava su uspoređeni s preslikama na ročištu 4. siječnja 2011. godine, izvornik naloga od 7. lipnja 2017. je uspoređen s preslikama na listu 34. spisa, na ročištu 4. siječnja 2021. godine a nije prihvaćen tužiteljev prijedlog iz podneska od 7. srpnja 20020. o pribavi dokaza iz Zagrebačke banke d.d. zbog razloga koji će biti obrazloženi potonje, uvidom u ovosudni spis poslovni broj Pn-918/11, uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti, podatak o prosječnoj mjesečnoj neto plaći za prosinac 2016. godine Državnog zavoda za statistiku, preslušao tuženika, po odredbi čl. 3, st. 3. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku pribavio preslike obrazaca AUK-1 i AUK-2, za prvo i drugo vađenje krvi tuženiku, odredio toksikološko vještačenje, te je preslušan svjedok TN, financijsko vještačenje nije provođeno zbog neprijeporne visine tužbenog zahtjeva.

5. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

6. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj Pn-918/11 je utvrđeno da je ovdje tužitelj, tamo tuženik u odgovoru na tužbu predložio obavijestiti o parnici treću osobu tj. ovdje tuženika te se isti podneskom od 15. ožujka 2011. pridružuje odgovoru na tužbu s tim što je tamo tuženik osporio odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva te tijek kamata te su ovdje tužitelj i tuženik u toj parnici prigovarali nalazima i mišljenjima prometnoga i liječničkog vještačenja te aktivno predlagali druge dokaze poput preslušanja svjedoka i pribavu prekršajnog spisa te su se obojica žalili na prvostupanjsku presudu. Stoga rezultat ove pravomoćno dovršene parnice ima intervencijski učinak u odnosu na tuženika sukladno odredbi čl.211. Zakona o parničnom postupku budući je tuženik u tom postupku sudjelovao u tuđoj parnici i ima interes da tamo tuženik ovdje tužitelj uspije u sporu, ujedno štiteći svoj pravni položaj, poduzima povoljne radnje tako da se u možebitnoj budućoj regresnoj parnici kao što je ova može obraniti od zahtijeva stranke kojoj se pridružio isticanjem prigovora nesavjesnog vođenja parnice ako mu je stranka kojoj se pridružio u prvotnoj parnici onemogućila poduzimanje tih povoljnih radnja te učinak pravomoćne presude u predmetnom postupku ovog suda poslovni broj Pn-918/11 prema tamo umješaču a ovdje tuženiku ima intervencijski učinak što znači da ovdje tuženik ne može s isticati prigovor da spor nije pravilno riješen te se tužitelj pravilno poziva na taj intervencijski učinak navedene pravomoćne presude budući je sam predložio obavijestiti ovdje tuženika u tom drugom postupku kao treću osobu i gdje se ovdje tuženik umiješao kao umješač na tamo tuženikovoj strani i da je lojalno vodio prethodnu parnicu te se objektivne granice intervencijskog učinka odnosne i na utvrđenja po činjeničnom stanju te sudska stajališta o pravnim pitanjima, dakle i na obrazloženje a ne samo na izreku presude te primjenom odredbe čl.208. A Zakona o parničnom postupku ovdje tuženik ne može u odnosu na ovdje tužitelja tvrditi da spor nije pravilno riješen onako kako je tijekom postupka izložen sudu a njegov prigovor istaknut u ovoj parnici da je stranka kojoj se bio pridružio pogrješno vodila spor može biti prihvaćen samo toliko ako je on s obzirom na stanje spora u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu iili izjavama ili radnjama stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje za mogućnost čijeg poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje, što ovdje nije slučaj. Dakako, taj intervencijski učinak djeluje u odnosu na tuženika samo po pitanju koji su se raspravljali u tom postupku Pn-918/11 a to su pitanja odgovornosti, osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, a ne alkoholiziranosti tuženikove.

7. Dakle, nema dokaza da je ovdje tužitelj sudjelovao kao tuženik u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 tako da je pogrješno zastupao ili sprječavao ovdje tuženika da kao umješač u tom postupku poduzima bilo koju radnju koja bi dovela do povoljnijeg ishoda te parnice za njega, štoviše ovdje tužitelj je učinio sve da ospori odgovornost, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u toj drugoj parnici te da ovdje tuženik bude sudionik toga drugog postupku jer je već u odgovoru na tužbu predložio obavijestiti ga o parnici te slijedom toga nema nikakve namjere ili grube nepažnje u toj drugoj parnici. Stoga tuženik nije ni preslušan o tim činjenicama kao ni o odgovornosti, jer taj dokazni prijedlog sud ocjenjuje neodlučnim i nebitnim s obzirom na utvrđenja uvidom u spis poslovni broj Pn-918/11 i intervencijski učinak tuženikova miješanja u tu parnicu. To što tužitelj u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 nije osporavao pasivnu legitimaciju i nastanak i štetnog događaja je logično i jasno s obzirom da je sam tuženikov osiguravatelj i raspolagao je policijskim zapisnikom o očevidu pa bi osporavanjem i dokazivanjem suprotnoga samo uzrokovao više parnične troškove toga drugog postupka. Glede tuženog osporavanja pasivne legitimacije u ovom postupku ista je ionako utvrđena uvidom u zapisnik o očevidu u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 gdje je tuženik naveden kao štetnik a uvidom u policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 04011159377 u ovom spisu proizlazi da je tuženikovo vozilo reg oz [registarska oznaka] bilo osigurano kod tuženika od 11. studenog 2007. godine do 11. studenog 2008. dočim se prama zapisniku o očevidu prometna nezgoda dogodila 20. svibnja 2008. godine, a u postupku poslovni broj Pn-918/11 je to bila neprijeporna činjenica koju tuženik kao umješač u tom postupku nije niti osporavao već se pridružio tužiteljevom odgovoru na tužbu i u tom dijelu.

8. Slijedom toga je sud ovaj intervencijski učinak primijenio i na utvrđivanje odgovornosti pa je tako nalazom i mišljenjem prometnog vještaka je utvrđeno da je vozilo TN svojim prednjim dijelom naletjelo na prednji dio desne bočne strane vozila VN pri čemu su uzdužne simetrale vozila u trenutku sudara zatvarale kut od oko 75 - 80 stupnjeva. Mjesto sudara, gledano u smjeru kretanja vozila TN, nalazilo se u predmetnom raskrižju u produžetku njegove lijeve prometne trake za ravno. Brzina vozila TN u trenutku sudara iznosila je oko 58 km/h, a vozila VN oko 47 km/h. Tehnički je isključena mogućnost da su oba vozila mogla ući u predmetno raskrižje, što znači da je jedno od vozila ušlo u predmetno raskrižje na znak crvenog svjetla za svoj smjer kretanja. Provedena analiza pokazuje da je varijanta odigravanja štetnog događaja od strane TN i strane svjedoka ŠN tehnički prihvatljivija dok je varijanta odigravanja štetnog događaja od strane VN tehnički neprihvatljiva iz čega slijedi da je vozilo TN ušlo u predmetno raskrižje na znak zelenog svjetla za svoj smjer kretanja, a vozilo VN na znak crvenog svjetla za svoj smjer kretanja, pa je stoga uzrok nastanka ovog štetnog događaja bio ulazak vozila VN u predmetno raskrižje kada je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo, dočim je šteta na vozilu TN bila potpuna u svoti od 18.606,43 kn. Na nalaz i mišljenje vještaka Allianz Hrvatska d.d. je iznio prigovore od 25. ožujka 2014. ističući da je brzina kretanja VN bila u trenutku sudara znatno manja, čime se može doći do zaključka da je varijanta odigravanja štetnog događaja kako je to opisuje VN moguća i tehnički održiva, a podneskom od 26. ožujka 2014. godine je VN prigovorio istom nalazu i mišljenju ali ne predlaže dopunu vještačenja niti novo vještačenje jer nema financijskih sredstava.

9. U usmenom očitovanju na raspravi dana 15. travnja 2015.g. prometni vještak Neven Ereš se očitovao o prigovorima Allianz Hrvatske d.d. te objašnjava da u konkretnom slučaju zbog izostanka materijalnih tragova nije bilo moguće utvrditi na koji su se način i kojim brzinama kretala oba vozila prije ulaska u predmetno raskrižje. Na temelju raspoloživih materijalnih tragova izradio je simulaciju sudara u kojoj je dobio brzine kretanja oba vozila u trenutku sudara, a imajući u vidu i njihova kretanja nakon samog sudara. Prema utvrđenom sudarnom položaju, vozilo TN je svojim prednjim, lijevim dijelom naletjelo na prednji dio desne bočne strane vozila VN uz sudarni kut od oko 75 do 80 stupnjeva, pa je stoga tehnički isključena mogućnost da je sam sudar s vozilom TN mogao povećati brzinu kretanja vozila VN te utjecati na nastanak oštećenja na prednjem, više desnom dijelu vozila VN koje je nastalo naletom na stup javne rasvjete, nakon sudara s vozilom TN. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka Nevena Ereša cijeneći ga stručnim i objektivnim izrađenim temeljem dokumentacije u spisu, provedenog očevida i u skladu s pravilima struke, a iskazi svjedokinje ŠN i TN kao tamo tužitelja u dijelu kojim su opisali nastanak štetnog događaja su prihvaćeni kao životni i uvjerljivi s obzirom na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, osim iskaza TN u dijelu kojim navodi da ga je svojim vozilom udario VN, jer suprotno proizlazi iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, ali ne utječe na ocjenu dokaza, a iskaz ovdje tuženika, a tamo umješača VN nije prihvaćen jer je suprotan svima ostalim dokazima. Također je prihvaćenim dokazima utvrđeno da su semafori na raskrižju radili ispravno.

10. Tako je na osnovi odredbe čl.1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18), utvrđeno da je VN odgovoran za prometnu nezgodu jer svojim vozilom nije se zaustavio na crveno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja a nisu dokazane pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti, a tuženik je kao umješač u tom postupku sudjelovao i u ispitivanju prometnog vještaka na ročištu 15. travnja 2015. godine i nije predložio novo vještačenje kao ni tuženik, a s obzirom na jasnoću i određenost te stručnost prometnog vještačenja, sve i da je predloženo novo vještačenje, ovaj sud bi ga odbio jer iznesenim prigovorima nije dovedeno u sumnju prihvaćeno mišljenje prometnog vještaka te činjenica je li tuženik tada imao novca za novo prometno vještačenje nije niti odlučna.

11. Glede osnove tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, iz provedenog medicinskog vještačenja po dr. ĆN utvrđeno je da je TN zadobio u predmetnom štetnom događaju 20. svibnja 2008.g. ozljede: tzv. trzajnu ozljeda vrata i natučenost prsnog koša. Na dan štetnog događaja isti je zbog zadobivenih ozljeda inicijalno obrađen na kirurgiji KBC Zagreb. Učinjenom RTG obradom nije se našlo koštane traume. Ordinirana je simptomatska terapija i otpušten je na kućno liječenje uz date upute. Zatim je pregledan od strane neurologa pet dana poslije štetnog događaja zbog pogoršanja tegoba u smislu bolova u vratu, mučnine. Ordinirana je simptomatska terapija. U nastavku liječenja se kontrolira kod kirurga te je inicirana dodatna dijagnostička obrada. FSVK ukazuje na instabilitet C4 C5 i C5 C6. Proveo je propisanu fizikalnu terapiju. Zbog ozljeda je TN trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana kumulativno, srednjeg intenziteta u trajanju 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju mjesec dana. Trpio je tzv. primarni strah, koji se javio u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan pri predmetnom štetnom događaju. Zatim je trpio tzv. sekundarni strah koji se javlja zbog tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja, jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, a manjeg intenziteta još trideset dana. Zaostale su trajne posljedice u sklopu cervikobrahijalnog sindroma posttraumatske etiologije i smanjena pokretljivost vrata u blažem stupnju, a vještak procjenjuje da smanjenje životne aktivnosti je 5%. Bila mu je potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće tri sata dnevno kroz pet dana, zatim dva sata dnevno narednih tri tjedna. Pomoć je bila potrebna za pribavljanje hrane, kućanske poslove te odlazaka na kontrole. Liječnik vještak utvrđuje izravno uzročno posljedičnu svezu između nastanka štetnog događaja i tužiteljevih ozljeda. Tomu je prigovarao tuženik tj. ovdje tužitelj sadržajno kao u podnesku od 16.prosinca 2014. u odnosu na ocjene neimovinske štete a umješač tj. ovdje tuženik podneskom od 19. siječnja 2015. godine također prigovara osjeni neimovinske štete ne predlažući novo vještačenje, a vještak liječnik na ročištu 15. travnja 2015. otklanja te prigovore objašnjavajući da iz tijeka liječenja verificiranih ozljeda i učinjenih dijagnostičkih obrada u smislu verifikacije i objektivizacije kliničkog statusa svi vidovi neimovinske štete primjereno su ocijenjeni. Nije točno da je TN samostalno pristupio na kontrolu 26. svibnja 2008. već naprotiv zbog pogoršanja općeg stanja, a isto proizlazi u preporuci te u terapiji uvođenja osim analgetika i Normabela odnosno lijeka sedativnog učinka. Nadalje je tijekom boravka dobio infuziju fiziološke otopine sa popratnim lijekom protiv mučnine i povraćanja kao i Normabel za smirenje. Istu terapiju nije mogao nikako dobiti kod kuće već samo u nadležnoj ustanovi. Isto tako zbog tegoba koje je imao, a odnose se na bolove u vratu, dijagnostičkom obradom objektivizirana je ozljeda vratne kralježnice, a iz nalaza fizijatra također je razvidno prisutnost tegoba sa vratom te tijek liječenja. Liječenje je završeno 23. listopada 2008. pet mjeseci nakon ozljeđivanja, što je podloga ili uporište za ocjenu bolova straha, tuđe pomoći i njege. Trajne posljedice je procijenio sukladno ranije navedenim tegobama i objektivizacijom FSVK snimkom. Glede umanjenja bolova zbog uzimana Normabela, vještak objašnjava da uzimanje Normabela ne znači i prestanak bolova već ublažavanje, a osim toga Normabel ima sedativni učinak, a isto tako i uzimanje drugih analgetika koje je TN konzumirao ne znači smanjenje bolova nego ublažavanje istih. Smanjenje životne aktivnosti se očituje bolovima u vratu, glavoboljama, povremenim trncima u rukama, smanjenom pokretljivošću vrata u blažem stupnju, a sve u sklopu cervikobrahijalnog sindroma. Tuđa pomoć je trebala za obavljanje kućanskih aktivnosti u smislu nabavljanja namirnica, prebacivanje težih predmeta u kući kao i odlazak na određene kontrole za vrijeme uzimanja Normabela. Samostalni odlazak je izvučena riječ iz konteksta, a kolokvijalno rečeno predstavlja dolazak liječniku bez uputnice liječnika obiteljske medicine, što ne stoji s obzirom da je inicirana terapija te se očito radilo o pogoršanju kliničkog stanja pacijenta, koji nalaz i mišljenje sud prihvaća u ovom postupku kao stručno i obrazloženo, a činjenica što ni tamo tuženik ni umješač nisu predložili novo vještačenje ne dovodi do drukčije ocjene jer svojim prigovorima nisu doveli u osnovanu sumnju prihvaćeno mišljenje.

12. Stoga bi primjenom odredaba čl.19, čl.1046.st.2., čl.1095. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima sud tužitelju za fizičke bolove dosudio 8.000,00 kn s obzirom na jakost i trajanje istih, za strah bi dosudio 6.000,00 kn s obzirom na jakost i trajanje istih, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti bi sud dosudio 5.000,00 kn, uzevši u obzir stupanj smanjenja od 5%, njegov spol i dob od 39 godina u vrijeme nastanka štetnog događaja te da je po zanimanju tesar. Stoga sud ocjenjuje da bi TN imao pravo za naknadu štete za povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje na neimovinsku štetu od 19.000,00 kn i to bi mu dosudio i u ovom postupku. Također, za štetu na vozilu TN bi bilo dosuđeno 18.606,43 kn.

13. Glede tuđe pomoći, trebalo mu je 57 sati a sud bi primjenom odredbe čl.223. st.1. Zakona o parničnom postupku dosudio 15,00 kn po satu jer ima pravo na naknadu štete u novčanoj svoti, visina koje se može utvrditi s nerazmjernim poteškoćama što je 855,00 kn, a jednako bi odlučio i sud u ovom postupku zbog istih razloga.

14. Zatezne kamate na neimovinsku štetu tekle bi od podnošenja tužbe u postupku Pn-918/11 tj. 21. listopada 2010. primjenom odredbe čl.1103. Zakona o obveznim odnosima, a na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu te štetu na vozilu od donošenja presude u tom postupku 28. svibnja 2015.primjenom odredbe čl.1089. st.2. istog Zakona, a jednako bi odlučio sud u ovom postupku zbog istih razloga.

15. Prigovor zastare nije osnovan.

16. Primjenom odredbe čl.243.st.3. Zakona o obveznim odnosima, zastarni rok je tri godine, jer su ovdje parnične stranke u ugovornom odnosu odakle je proistekla tužiteljeva obveza naknade štete TN u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11, sve po navedenoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti za tuženikovo vozilo te zastara počinje teći od prvog dana iza onog kad je tužitelj isplatio naknadu oštećeniku.

17. Nalozi za isplatu od 4. travnja 2014. i 14. siječnja 2015. na 250,00 kn svaki te od 17. srpnja 2015. na 1.080,00 kn su u zastari , jer trogodišnji zastarni rok istječe 4. travnja 2017. godine, 4. siječnja 2018. i 17. srpnja 2018. za pojedinačne naloge s obzirom na dan kad su izdani, dočim je tužba podnesena u ovom postupku 12. studenog 2018. godine tj. nakon isteka navedenoga zastarnog roka.

18. Nalog za isplatu od 7. lipnja 2017. godine na 74.991,69 kn tj. 8. lipnja 2017. na istu svotu je utužen unutar ovoga zastarnog roka koji istječe 7. tj. 8. lipnja 2020. taj nalog obuhvaća i odštetu za stvari do 18.606,43 kn, trošak obrade od 36.530,26 kn i odštete za osobe od 19.855,00 kn, a u naputku piše da je isplaćena glavnica od 19.000,00 kn temeljem drugostupanjske presude , kamate do 13.967,09 kn , glavnica od 855,00 kn s kamatama od 144,71 kn dakle svote koje su dosuđene za imovinsku i neimovinsku štetu u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 s kamatama do isplate kao i glavnica od 18.606,43 kn te kamate od 3.149,08 kn za odštetu na stvarima, što je ukupno 55.722,31 kn, te je ta svota koju tužitelj zahtijeva ovom parnicom utužena unutar ovoga zastarnog roka. Osim toga je tužitelj ovim ispravama i dokazao osnovanost svoje tražbine u navedenom dijelu od 55.722,31 kn a razlika do 74.991,69 kn tj. 19.269,38 kn se odnosi na trošak parničnog postupka poslovni broj Pn-918/11 od 16.480,16 kn te preostaje razlika od 2.789,22 kn koja nije ničim dokazana a tuženik nije predložio nikakve dokaze o suprotnomu.

19. Izvornik tog naloga je predočen na ročištu 4. siječnja 2021.

20. Tuženik još poriče da je ta svota isplaćena TN tj. njegovom opunomoćeniku koji također zastupa i ovdje tuženika. Točno ej da je tužitelj nakon zaključena predmetnog postupka dostavio promet izvatka po zadanim uvjetima i potvrdu o provedenom nalogu, što bi bilo suprotno odredbi čl.299.st.1. Zakona o parničnom postupku, a nema ni dokaza ni pretpostavaka iz sta.2. iste Zakonske odredbe u odnosu na ove dokaze, jer je to tužiteljeva isprava o plaćanju koju je nedvojbeno posjedovao prije utuženja, nekmoli zaključenja prethodnog postupka s obzirom na dane izdavanja i plaćanja. No, teleološkim tumačenjem odredbe čl.299.st.3. Zakona o parničnom postupku, a primjenom odredbe čl.3.st.3. i čl.7. st.2. Zakon o parničnom postupku je sud prihvatio ove dokaze tako što je zapravo sam utvrđivao ovu bitnu činjenicu je li tužitelj isplatio utuženu svotu odvjetniku Denisu Marinkoviću kao opunomoćeniku TN a kako bi utvrdio raspolaže li tužitelj zahtjevom ,prisilnim propisima i javnom moralu te je radi toga izveo dokaz uvidom u ove dvije isprave a to što ih je tužitelj prije nego li je sud naložio isto , nije odlučno, već samo ubrzava postupak. Tako je uvidom u te dokaze utvrđeno da je tužitelj po presudi ovog suda poslovni broj Pn-918/11 platio i više od zahtijevanoga i to 9. lipnja 2017. te je tuženikov prigovor u tom dijelu neosnovan pa nije bilo ni potrebe pribavljati drugi dokaz o plaćanju od Zagrebačke banke d.d, a isto tako, ako tuženik smatra da je zatezne kamate trebalo obračunati u drugoj svoti, dužan je dokazati svoj navod tj. predložiti vještačenje, što nije učinio.

21. S ovim ispravama u svezi treba u odnosu na prigovor zastare reći da je nalog od 7. tj. 8. lipnja 2017. u istoj svoti koja je navedena na njemu plaćen 9. lipnja 2017. te zastarni rok jest i u tom slučaju poštivan jer istječe 9. lipnja 2020. tj. nakon podnošenja tužbe.

22. Nadalje, odredbom čl.24.st.1. točka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05-155/23), je propisano da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova i drugih psihoaktivnih tvari. U vrijeme nastanka štetnog događaja je bio na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04 i 142/06), te odredbom čl.199. st.1,2. i 4. tog Zakona propisano da vozač ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom, ako u organizmu ima alkohola ili opojnih droga, prisutnost alkohola u organizmu utvrđuje se analizom krvi ili urina, mjerenjem količine alkohola u litri izdahnutog zraka, liječničkim pregledom i drugim metodama i aparatima, ako se prisutnost opojnih droga utvrdi odgovarajućim sredstvima i uređajima, smatrat će se da je vozač počeo upravljati vozilom ako je pokrenuo vozilo s mjesta. Dakle, bila je zabranjena vožnja pod utjecajem alkohola. Člankom 3, st. 1. toč. 2a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženik gubi prava iz osiguranja koji omogući da vozilom upravlja osoba u okolnostima iz toč. 1. i 2. prethodnog članka ovog stavka tj. ako je u vrijeme prometne nezgode vozač osiguranog vozila bio pod utjecajem alkohola ili pod utjecajem opojnih droga ili psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari iz čl. 24, st. 2, toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja.

23. Tuženik u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 iskazuje da je prije nezgode bio popio dva do tri piva od 0,33 litre u razmaku od 20 do 02 sata a uvidom u zapisnik o očevidu je utvrđeno kako su tuženiku vađeni krv i mokraća a zabilježeno je da u krvi ima 1,40 i 1,24 g/kg apsolutnog alkohola u krvi dočim je uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrđeno da je primijenjen alkotest i to u 4,35 sata te je tuženi prihvatio ispitivanja i ne poriče rezultate ispitivanja te je utvrđeno da nije bio pod utjecajem alkohola ili lijekova, dočim je nezgoda bila u 3,23 sata. Dakle, tuženik priznaje svojim iskazom u ovosudnom postupku poslovni broj Pn-918/11 da je prije štetnog događaja popio tri piva od 0,33 litre u vremenu od 20- 02 sata, a štetni događaj je bio u 3,23 sata, prvi put je ispitana alkoholiziranost kod njega alkotestom u 4,35 te nije utvrđeno da je alkoholiziran u to vrijeme ispitivanja te nema dokaza kad je uzimana krv i mokraća u bolnici tuženiku kada je utvrđena koncentracija alkohola od 1,40 i 1,24 g/kg apsolutnog alkohola u krvi i to samo u krvi.

24. Tuženik u ovom postupku iskazuje da je popio dva ili tri mala piva otprilike sat vremena prije prometne nezgode, a uz njih je jeo i kebab te je bio visok 1,76 m, težak 69-70 kg i ne zna kad mu je vađena krv za ispitivanje alkoholiziranosti niti je li davao mokraću za uzorak, a nije prigovarao na policijska utvrđenja i smatra da je bio sposoban za vožnju u vrijeme nezgode.

25. Uvidom u AUK-1 i AUK-2 je utvrđeno da alkotest nije izveden, a krv je izvađena 20. svibnja 2008. godine u 5,30 sati premda je napisano da ne može mokriti, a zatim je opet navedeno daje krv vađena istog dana u 6,30 sati te nije moguće uzeti uzorak mokraće, a Centar za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić je 26. svibnja 2008. u nalazu naveo da je 21. svibnja 2008. zaprimio uzorak krvi te je utvrdio koncentraciju apsolutnog alkohola u krvi tuženikovoj i to 1,40 g/kg za točku 1. i 1,24 g/kg za točku 2. te je mišljenja da je tuženik bio u trenutku prometne nezgode u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 1,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi.

26. Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivana Vučetića" od 27. ožujka 2024. nije posebice ocjenjivan jer je tog vještaka sud na ročištu 17. listopada 2024. godine razriješio dužnosti vještačenja zbog prekoračenja zadatka iz rješenja od 15. ožujka 2024. godine, kojim mu je naloženo vještačiti na osnovi do tada zaprimljenih podataka i dokaza u spisu, a vještak je sam uzeo u ocjenu obrasce AUK-1 i AUK-2 koje je sam vještačio što mu nije bio zadatak, a zatim je sud po odredbi čl. 3, st. 3. i čl. 7. Zakona o parničnom postupku pribavio sam te obrasce i odredio toksikološko vještačenje koje je provedeno 23. siječnja 2025. te je na osnovi svih ovih prethodno obrazloženih dokaza utvrđeno da je tuženik u vrijeme prvog uzimanja uzorka krvi imao 1,40 g/kg apsolutnog alkohola, a u vrijeme drugog uzimanja uzorka 1,24 g/kg, te je od prometne nezgode do vađenja krvi prošlo 127 minuta te s obzirom na protek vremena od prometne nezgode do vađenja krvi u vrijeme štetnog događaja u 3,23 sata tog dana imao najmanje 1,61 g/kg apsolutnog alkohola u krvi te uzevši u obzir njego iskaz o količini pića ocjenjuje da taj iskaz nije u skladu sa analizom utvrđenim koncentracijama te se pri ovolikoj utvrđenoj koncentraciji većina ljudi nalazi u pijanom stanju i njihove vozačke sposobnosti su bitno smanjene, što znači da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilima, te je njegova alkoholiziranost mogla doprinijeti nastanku šetnog događaja čemu prigovara tuženik sadržajno kao u podnesku od 14. veljače 2025. godine, a vještak otklanja na ročištu 4. studenog 2025. godine jer je vještačio po pravilima struke i toksikološkim standardima na osnovi dva uzorka tuženikove krvi u razmaku od jednog sata sukladno Pravilniku o načinu uzimanja krvi i urina prema kojem se u slučaju nemogućnosti pribavljanja uzorka mokraće ponovno uzima krv nakon proteka jednog sata te tuženikov iskaz nije utjecao na način izračuna alkohola u krvi te je koristio Vidmarkovu formulu za retrogradni izračun koncentracije alkohola i tako je dobila isti rezultat kao i mišljenje Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", a ne zna zašto je u nalazu tog centra navedeno da iz podataka navedenih u nalogu nije moguće izračunati koncentraciju apsolutnog alkohola u trenutku događaja, jer u njemu nedostaju parametri bitni za izračun.

27. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka kao stručno i obrazloženo, zasnovano na mjerodavnim podacima u spisu, a ocijenila je tuženikov iskaz u odnosu na te podatke dočim nije odlučno mišljenje navedenog Centra o nemogućnosti utvrđenja tj. izračuna koncentracije apsolutnog alkohola u trenutku događaja, jer u nalogu nedostaju parametri bitni za izračun, budući je vještak upravo na osnovi bitnih podataka i sukladno pravilima struke te navedenom Pravilniku utvrdio tuženikovu alkoholiziranost u vrijeme štetnog događaja i ocijenio da je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilima, koja alkoholiziranost je mogla doprinijeti nastanku prometne nezgode.

28. Slijedom toga je utvrđeno da je tuženik bio alkoholiziran u vrijeme štetnog događaja s bitno smanjenim vozačkim sposobnostima te je apsolutno bio nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilima, koja alkoholiziranost je mogla doprinijeti nastanku štetnog događaja, slijedom čega nije prihvaćen tuženikov iskaz u tim dijelu kao suprotan mišljenju vještaka toksikologa, a prihvatljiv je iskaz svjedoka TN u tom dijelu, što dalje znači da je neosnovan tuženikov prigovor da nije upravljao svojim vozilom u alkoholiziranom stanju, kao i prigovor nedostatka uzročno posljedične sveze pa su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 3, st. 1. toč. 2a Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tj., da tuženik gubi svoja prava iz osiguranja ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u njegovom organizmu utvrdio da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, što odgovara i odredbi čl. 24, st. 1. toč. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

29. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev za glavnicom kao u točci I izrjeke.

30. Troškovi ovršnog postupka tužitelju nisu odmjereni, jer se prijedlog za ovrhu smatra tužbom, a odluka o troškovima cijelog postupka sadržana je u presudi kojom se postupak završava, sukladno zaključku broj 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017. godine Su-Iv-204/17 zbog čega je odlučeno kao u točki II izrjeke.

31. Na osnovi odredbe čl.154. st.5. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti jer je uspio s pretežitim dijelom zahtjeva i to podnesak od 22.3.2019. 200,00 eura, 18.4.2019. 50,00 eura, ročište 13.9.2019. 50,00 eura, podnesak od 13.11.2019. 50,00 eura, 20.11.20219. nije priznat kao nepotreban, ročište 13.3.2020. 200,00 eura, 9.6.2020. 200,00 eura, podnesak 7.7.2020. 50,00 eura, ročište 4.1.2021. 200,00 eura, 11.3.2021. 200,00 eura, žalba 250,00 eura, podnesak 10.1.2023. 200,00 eura, odgođeno ročište 7.2.2023. 100,00 eura, podnesak 10.2.2023. 200,00 eura, ročište 20.4.2023. 200,00 eura, 17.10.2023. 200,00 eura, 7.3.2024. 200,00 eura, podnesak 10.4.2023. 200,00 eura, 17.10.2024. 200,00 eura, podnesak 12.2.2025. 200,00 eura i ročište 4.11.2025. 200,00 eura, podnesci 20.5.2021., 2.6.2021., 26.4.2023., 25.10.2023., 13.3.2024., 30.10.2024. i 26.2.2025. nisu priznati, jer je uglavnom njima tužitelj dostavljao dokaze o uplati predujmova, o čemu sud ionako ima evidenciju, što je ukupno parničnih radnji u ovom postupku 3.350,00 eura uz PDV od 837,50 eura, ili ukopno 4.187,50 eura, nastali trošak ovrhe od 386,26 eura je pribrojen tomu, a u koji je uključen i PDV, što je 4.573,76 eura, uvećano za sudsku pristojbu za žalbu od 163,44 eura, predujam za vještačenje od 530,90 eura te dopunu predujma od 133,19 eura i 33,18 eura što je ukupno 5.534,47 eura, sudsku pristojbu na prvostupanjsku presudu ne plaća, jer je prethodna ukinuta, a trošak ročišta za objavu nije priznat kao nepotreban za uspjeh u postupku po odredbi čl. 155, st. 1 istog Zakona.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka