Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1973/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić, predsjednice vijeća, sutkinje Filke Pejković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kristine Vukelić Aničić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tatjani Denisov, odvjetnici iz Slatine, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, pod poslovnim brojem P-217/2025-13 od 07. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, pod poslovnim brojem P-217/2025-13 od 07. studenog 2025. u točkama I. i II. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava zatraženih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tužene protiv tužitelja a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.512,30 eura temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini pod poslovnim brojem P-385/2021 od 30. studenog 2021. i da se naloži tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.645,02 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana.
3. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Predmet spora je proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koji su zatraženi temeljem zahtjeva tužene a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.512,30 eura temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba Slatina pod poslovnim brojem P-385/2021 od 30. studenog 2021. a sve temeljem odredbe čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) i čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. u vezi s čl. 53 st. 1. OZ-a jer tužitelj tvrdi da tužena nije ovlaštena tražiti izravnu naplatu na temelju ovršne isprave protiv njega preko iznosa od 250,00 eura.
7. Naime, tužitelj tvrdi da je jedan od nasljednika pokojnog HB i da temeljem čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 - dalje ZN) kao nasljednik odgovara za dugove ostavitelja do visine naslijeđene imovine i da je naslijedio od ostavitelja imovinu u vrijednosti od 250,00 eura te da stoga nije odgovoran za preostale dugove ostavitelja a što je sve vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Tamare Banac Knežević pod poslovnim brojem O-768/2022 od 14. lipnja 2022.
8. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da iz predmeta suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-385/2021 proizlazi da tužitelji 1. TB, 2. PB, 3. ZB i 4. IB protiv tužene ĆB su podnijeli tužbu radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i vraćanja stečenog bez osnove te da je donesena pravomoćna presuda pod poslovnim brojem P-385/2021 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kao i prijedlog osiguranja za određivanje privremene mjere te je tužiteljima u tom postupku naloženo da tuženoj solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.474,82 eura (41.250,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja sudske odluke. U tom postupku povodom žalbe utvrđeno je da je 4. tužitelj IB preminuo **.**.2022. te da je prekinut postupak u odnosu na tog tužitelja sukladno čl. 212. toč. 1. ZPP-a, te da su rješenjem suda prvog stupnja pozvani EB ovdje tužitelj i PB da kao zakonski nasljednici pokojnog HB preuzmu postupak te da je rješenjem odlučeno da se postupak u toj pravnoj stvari nastavlja i da protiv tog rješenja stranke nisu podnijele žalbu.
9. Utvrđeno je nadalje da je navedena presuda postala pravomoćna presudom ovog suda pod poslovnim brojem Gž-360/2023 od 29. studenog 2023. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Utvrđeno je nadalje da je tužena temeljem navedene presude od prvotužitelja TB, drugotužiteljice ČB i trećetužiteljice PB iz tog postupka temeljem glavnice naplatila iznos od 4.106,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok četvrtotužitelj EB TB odbija podmiriti dugovanje u iznosu od 1.512,30 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 30. studenog 2021. te da je stoga tužena protiv ovdje tužitelja pokrenula postupak izravne naplate.
11. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja utvrđuje da je zahtjev za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava temeljem navedene presude dopušten jer da je navedenom drugostupanjskom odlukom naloženo tužitelju da isplati tuženoj troškove parničnog postupka zajedno sa ostalim tužiteljima u prethodnom postupku te stoga odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan navodeći da iz sadržaja odredbe čl. 129. st. 1. i 2,. ZN-a da nasljednik u trenutku ostaviteljeve smrti stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe i da u tom trenutku nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za svojstvo nasljednika.
12. Zaključak je suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 139. st. 2. ZN-a kojom je propisano da nasljednici odgovaraju za obveze ostavitelja do visine naslijeđene imovine jer da je navedenom pravomoćnom presudom utvrđen dug tužitelja a ne dug ostavitelja.
13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te odlučuje da je tužitelj dužan tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.
14. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada tužitelj navodi da sud prvog stupnja nije utvrdio relevantnu činjenicu a to je visina naslijeđene imovine tužitelja te da stoga nisu provedeni dokazi radi utvrđivanja te relevantne činjenice pa da je stoga presuda suda prvog stupnja nejasna i da se ne može ispitati.
15. Ovo iz razloga što sud prvog stupnja nije počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sud prvog stupnja nema nedostataka i može se ispitati , izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima koji su navedeni u presudi te su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.
16. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilno utvrdio činjenično stanje kada navodi da vrijednost naslijeđene imovine nije potrebno utvrđivati u ovom postupku jer da se je zahtjev za naplatu kod FINA-e pljenidbom sredstava temelji na navedenoj presudi prema kojoj je tužitelju naloženo da zajedno sa ostalim tužiteljima u tom postupku nadoknadi troškove parničnog postupka tuženoj, pa stoga prednik tužitelja nije obvezan na činidbu niti se radi o dugu ostavitelja. Stoga sud prvog stupnja je opravdano utvrdio da nije bilo potrebno provoditi ostale dokaze.
17. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u okviru odredbe čl. 139. st. 2. ZN-a i da je trebalo voditi računa o tome da se tužitelj kao zakonski nasljednik nije mogao niti žaliti protiv rješenja o nastavljanju prethodnog postupka. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe čl. 210. st. 1. u vezi čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ-a kada je pravilno utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se rješenje kojim je određena pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglasi nedopuštenim jer je pravno utvrđeno temeljem navedene presude da je tužitelj zajedno s ostalim tužiteljima iz ovršne isprave dužan tuženoj nadoknaditi troškove parničnog postupka dok tom presudom nije kao obveznik naknade troškova parničnog postupka obvezan prednik tužitelja niti navedeni parnični troškovi predstavljaju dug ostavitelja.
18. Stoga za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu relevantni žalbeni navodi tužitelja da je preuzeo parnicu na samom kraju postupka i da nije poduzimao niti jednu drugu parničnu radnju te je činjenično stanje pravilno utvrđeno, te posebno da, u ovom postupku nije trebalo utvrđivati visinu naslijeđene imovine.
19. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.
20. Slijedom obrazloženog žalbu tužitelja kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP- a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
21. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci, 18. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Svjetlana Pražić