REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-5715/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, Čalogovićeva ulica 1, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, radi poreza na promet nekretnina, 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/23- 01/452, URBROJ: 513-04-23-3 od 10. listopada 2023.

II. Poništava se privremeno porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Koprivnica KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01472, URBROJ: 513-007-06-01-2023-0004 od 11. srpnja 2023. u točki 1. izreke preko iznosa od 8.899,07 EUR (osam tisuća osamsto devedeset devet eura i sedam centi) te u točki 2. izreke preko iznosa od 266,97 EUR (dvjesto šezdeset šest eura i devedeset sedam centi).

III. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (tri tisuće sedamsto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-20/23-01/452, URBROJ: 513- 04-23-3 od 10. listopada 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Koprivnica KLASA: UP/I-410-20/2023- 001/01472, URBROJ: 513-007-06-01-2023-0004 od 11. srpnja 2023. kojim joj je kao poreznom obvezniku utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 19.775,70 eura te joj je na tu poreznu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 593,27 eura.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da smatra da je pobijanim upravnim aktom tuženik donio nezakonitu odluku te da u otvorenom zakonskom roku podnosi tužbu protiv tog rješenja u cijelosti iz razloga što tuženik pobijanim rješenjem nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Dodaje da joj je prvostupanjskim privremenim poreznim rješenjem utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 19.775,70 eura. Iznosi da joj je na tu poreznu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 593,27 eura. Opisuje da se u obrazloženju navedenog rješenja navodi da vrijednost nekretnine iz isprave o stjecanju iznosi 39.551,40 eura (pri čemu 50% tog iznosa otpada na nju) te da su u ispravi o stjecanju navedene sve bitne činjenice za utvrđivanje porezne obveze. Nastavlja da je prvostupanjsko tijelo poreznu obvezu utvrdilo neposredno i bez provjere činjenica iz isprave o stjecanju. Navodi da je protiv prvostupanjskog privremenog poreznog rješenja pravovremeno podnijela žalbu gdje je tvrdila da je kupoprodajna cijena nekretnine iz isprave o stjecanju 17.798,13 eura. Dodaje da je ona vlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela. Iznosi da je tuženik odbio žalbu kao neosnovanu uz obrazloženje da je porezna osnovica u konkretnom slučaju utvrđena na način da je kao realna tržišna vrijednost nekretnine prihvaćen iznos naveden u kupoprodajnom ugovoru te da umanjena kupoprodajna cijena koju je ona doista platila nema utjecaja na donošenje odluke. Nastavlja da je predmetnu nekretninu stekla na temelju kupoprodajnog ugovora broj: 0614/2023 sklopljenog s Gradom Koprivnica 12. travnja 2023. Ističe da ulaže ovu tužbu, jer su tuženik i prvostupanjsko tijelo pogrešno utvrdili da vrijednost nekretnine iz isprave o stjecanju iznosi 39.551,40 eura. Obrazlaže da tuženik u pobijanom rješenju navodi kako je razrez poreza izvršen primjenom odredbi Zakona o porezu na promet nekretnina te da je porezna osnovica utvrđena prihvaćanjem cijene iz isprave o stjecanju. Napominje da to nije točno. Napominje da je prema članku 9. stavcima 1. i 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, osnovica poreza tržišna vrijednost nekretnina u trenutku nastanka porezne obveze, a koja se, u pravilu, utvrđuje iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili mogu postići na tržištu. Naglašava da je ukupan iznos naknade sve ono što stjecatelj da ili plati za stjecanje nekretnine. Mišljenja je da iznos koji je isplatila predstavlja ukupan iznos naknade i koji, u slučaju da se tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje iz isprave o stjecanju, predstavlja osnovicu poreza. Navodi da je stoga tuženik pobijanim rješenjem pogrešno utvrdio činjenično stanje, a ujedno i pogrešno primijenio materijalno pravo. Dodaje da u slučaju da je tuženik smatrao da je ukupni iznos naknade manji od cijena koje se postižu ili mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, isti bi, u pravilu, bio ovlašten procjenom utvrditi ukupan iznos naknade (članak 9. stavak 4. Zakona o porezu na promet nekretnina). Smatra da su u ovom slučaju upravna tijela morala primijeniti članak 9. stavak 6. Zakona o porezu na promet nekretnina i utvrditi vrijednost nekretnine iz isprave o stjecanju u iznosu naknade koju je doista platila za stjecanje predmetne nekretnine. Mišljenja je da, neovisno o činjenici je li kupoprodajna cijena u samom ugovoru nazvana "umanjena kupoprodajna cijena", ili kako tuženik tvrdi "ukupna", kupoprodajna cijena predstavlja iznos koji je stvarno ugovoren i isplaćen za predmetnu nekretninu i koji predstavlja stvarnu vrijednost nekretnine. Ističe da je ona suvlasnica nekretnine u ½ dijela. Naglašava da je tuženik, međutim, očigledno nekritički prihvatio stav prvostupanjskog tijela te da je neposrednim rješavanjem i bez provjere činjenica, potvrđivanjem već pogrešno utvrđene ukupno isplaćene naknade, a time tržišne vrijednosti nekretnine i porezne osnovice, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a posljedično pogrešno primijenio, odnosno propustio primijeniti materijalno pravo, a na kraju donio nezakonito rješenje. Slijedom navedenog predlaže da se ponište prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Slijedom navedenog predlaže da se tužba odbije.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te su je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljici, kao poreznom obvezniku, privremenim poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Koprivnica, Ispostave Koprivnica KLASA: UP/I-410-20/2023-001/01472, URBROJ: 513-007-06-01-2023-0004 od 11. srpnja 2023. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 19.775,70 eura te joj je na tu poreznu osnovicu utvrđen porez na promet nekretnina po stopi 3% u iznosu od 593,27 eura.

7. Sporno je, je li pravilno tuženik odbio žalbu tužiteljice protiv tog privremenog poreznog rješenja.

8. Člankom 9. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj: 115/16. i 106/18.) propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 1.), da Ministarstvo financija, Porezna uprava (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu (stavak 2.), da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine, kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo (stavak 3.), da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz stavaka 2. i 3. toga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze (stavak 4.) te da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz stavka 4. toga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme (stavak 5.).

9. U osporavanom prvostupanjskom rješenju navedeno je da je porezna osnovica utvrđena iz isprave o stjecanju kao tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze u iznosu od 19.775,70 eura.

10. U osporavanom drugostupanjskom rješenju navedeno je da je porezna osnovica u konkretnom slučaju utvrđena na način da je kao realna tržišna vrijednost nekretnine prihvaćen iznos naveden u kupoprodajnom ugovoru, a da kod toga nije od utjecaja na drugačije rješenje što je tužiteljica ostvarila pravo na umanjenje kupoprodajne cijene.

11. Iz kupoprodajnog ugovora broj: 0614/2023 sklopljenog 12. travnja 2023. između Grada Koprivnice, kao prodavatelja, i GZ i tužiteljice, kao kupaca, utvrđeno je da je u članku 2. navedeno da je kupoprodajna cijena 39.551,40 eura, ali da su kupci ostvarili pravo na umanjenje kupoprodaje cijene od 55% tako da umanjena kupoprodajna cijena iznosi 17.798,13 eura.

12. Imajući u vidu da je člankom 9. stavkom 2. Zakona o porezu na promet nekretnina, a na koji se poziva tuženik u svom rješenju, propisano da Ministarstvo financija, Porezna uprava, utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu, prema mišljenju ovog suda prilikom utvrđivanja osnovice poreza na promet nekretnine primjenom te odredbe trebalo je imati u vidu naknadu koju je tužiteljica kao kupac odnosno stjecatelj isplatila, a to je u predmetnom slučaju polovica iznosa od 17.798,13 eura odnosno 8.899,07 eura, s time da na tu osnovicu porez na promet nekretnina po stopi od 3% iznosi 266,97 eura.

13. Slijedom navedenog odlučeno je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) kao u točkama I. i II. izreke.

14. Nadalje, kako je tužiteljica uspjela u sporu priznati su joj kao opravdani troškovi trošak sastava tužbe, trošak sastava obrazloženog podneska od 4. ožujka 2024. te trošak pristupa na ročište 2. prosinca 2025. u skladu s člankom 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima i Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife, a sve uvećano za pripadajući PDV u skladu s Tbr. 46. Tarife.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki III. izreke.

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Hrvoje Jukić – putem e. komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e. komunikacije

3. u spis