Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-4207/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te sudske savjetnice, Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Stručne službe gradonačelnika, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Z., radi utvrđivanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3444/21-8 od 12. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3444/21-8 od 12. rujna 2022.
Obrazloženje
1. Upravni sud u Zagrebu je odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19-01/82, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-02 od 29. rujna 2021., kao neosnovan.
2. Rješenjem tuženika je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje Grada Z., Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, Drugog područnog odsjeka, KLASA: UP/I-942-02/08-06/8, URBROJ: 251-14-11/308-18-45 od 17. prosinca 2018., kojim je odbijen prijedlog zainteresirane osobe za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao zkčbr. 6401, 7120, 7489, 7542/1, 7546 i 7553 upisanim u zk. ul. 729 k.o. M., te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tužitelj, pravovremenom žalbom, pobija navedenu presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe da je pogrešan stav prvostupanjskog suda naveden u obrazloženju pobijane presude da su predmetne nekretnine prenesene u društveno vlasništvo na temelju članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02, 98/19, dalje: Zakon o naknadi) i to temeljem Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine", br. 36/47., 51/58. i 13/87., dalje: Zakon o zemljišnim zajednicama), izričito navedenog u tom članku te da, unatoč tome što to nije provedeno u zemljišnoj knjizi, oduzimanje je svakako nastupilo ex lege.
4. Smatra da predmetne nekretnine nisu oduzete u smislu odredbi Zakona o naknadi, te da stoga nisu ispunjene pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske, primjenom odredbe članka 77. Zakona o naknadi. Ovo stoga što predmetne nekretnine, kako u zemljišnoj knjizi, tako i u katastru zemljišta, nisu prenesene u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. Zakona o naknadi, već su iste u zemljišnoj knjizi i danas upisane kao vlasništvo T. sela, a u katastru nekretnina su od nove izmjere pa do danas evidentirane kao korisništvo fizičkih osoba, Grada Z. te kao javna dobra putevi i javna dobra vode.
5. Mišljenja je da je Republika Hrvatska bila dužna u spis predmeta dostaviti akt o oduzimanju i da je u postupak trebalo uključiti sve nositelje prava na zemljištu. Vezano za navode suda da su nekretnine ex lege postale općenarodna imovina ukazuju na odredbu članka 5. istog Zakona prema kojem šume i šumska zemljišta ex lege prelaze pod upravu Ministarstva poljoprivrede i šumarstva (dakle, u državno vlasništvo), dok se ostalo zemljište dodjeljuje na uživanje seljačkim zadrugama i seljačkim porodicama. Današnji upis trećih fizičkih osoba u katastarskom operatu upravo to i potvrđuje. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
6. Tuženik i zainteresirana osoba nisu odgovorili na žalbu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10., 143/12.,152/14., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon.
9. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojom je odlučivanje o zahtjevu Republike Hrvatske prema članku 77. Zakona o naknadi, vraćeno na ponovni postupak, s obrazloženjem da su nekretnine, o kojima se ovdje radi, oduzete silom zakona, a koji zakon je naveden kao osnova za procjenu prava na naknadu u članku 2. Zakona o naknadi pa se, suprotno stavu prvostupanjskog javnopravnog tijela i stavu tužitelja, taj zakon primjenjuje na postupak utvrđivanja prava vlasništva Republike Hrvatske.
10. Ovaj Sud nalazi da je argumentacija tuženika pravilna, utemeljena na Zakonu o naknadi, što rješenje tuženika čini zakonitim, a posljedično tome i pobijanu presudu.
11. Institut zemljišnih i njima sličnih zajednica potpuno je poseban oblik skupnog (nedjeljivog) vlasništva nad nekretninama zajednica, gdje je imovina zemljišnih zajednica nastala odvajanjem većih kompleksa šuma, šumskih zemljišta, livada i pašnjaka od vlastelinskih posjeda u blizini seoskih naselja, koje odvajanje se dogodilo oko 1857. godine kao posljedica razrješenja feudalnih odnosa u Hrvatskoj, a koje je provedeno Zakonskim člankom XXVII. o ukinuću urbara i urbarskih službi hrvatskog Sabora te Zakonskim člankom XXVIII. o drvarenju, paši i žirovini, te su zajedničarima pripadala prava ispaše na zajedničkim seoskim pašnjacima, pravo sječe šume za ogrjev i građu te pravo ubiranja šumskih plodina i sastojina. Zakonom o uređenju zemljišnih zajednica iz 1894. godine uređen je pravni položaj urbarskih zemljišnih zajednica, organizacija i upravljanje te prava ovlaštenika i opseg njihovih užitničkih prava te su zemljišne zajednice stekle svojstvo pravne osobe koja predstavlja skupinu ovlaštenika koji uživaju zajedničko zemljište - šume, pašnjak, rijeke, sjenokoše i oranice i to uživanje je skupno, nerazdijeljeno po nekom alikvotnom dijelu, dakle, vlasništvo je bilo skupno, a užitničkim pravima koristili su se ovlaštenici u alikvotnim dijelovima.
12. Zemljišna zajednica, kojoj je ovdje predmetno zemljište bilo dano na uživanje, prestala je postojati silom zakona stupanjem na snagu, naprijed naznačenog Zakona o zemljišnim zajednicama, a zemljište koje su članovi zajednice uživali je postalo općenarodna imovina.
13. Obzirom na to da se uživatelji zemljišta koja su bila dana zemljišnim zajednicama na upravljanje, ne smatraju prijašnjim vlasnicima tog zemljišta, jer su, kako je to prvostupanjski sud točno obrazložio, bili samo "užitnici" odgovarajućeg udjela u eksploataciji zemljišta kojim je odnosna zemljišna zajednica upravljala, a zemljište je stupanjem na snagu Zakona o zemljišnim zajednicama postalo opće narodna imovina to, bez obzira na upise u javnim knjigama, na zahtjev Republike Hrvatske treba primijeniti odredbu članka 77. u vezi članka 2. Zakona o naknadi.
14. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor da je Republika Hrvatska trebala dokazati osnovu oduzimanja niti je osnovan prigovor da je samo šumsko zemljište shodno članku 5. Zakona o zemljišnim zajednicama, postalo državno vlasništvo, a da je ostalo zemljište postalo općenarodna imovina koja je dana na korištenje seljačkim zadrugama i seljačkim porodicama.
15. Prema tome, iako su zemljišta kojima su upravljale zemljišne zajednice, shodno članku 5. Zakona o zemljišnim zajednicama, podijeljena po kulturi na način da su šume podruštvovljene i dane na upravu državi, a ostalo poljoprivredno zemljište na uživanje seljačkim zadrugama i seljačkim porodicama, time se nije promijenila činjenica da je i to zemljište podruštvovljeno, da je Zakon o zemljišnim zajednicama naveden kao osnova oduzimanja i da nema ovlaštenika povrata odnosno naknade, u kojem slučaju dolazi do primjene članak 77. Zakona o naknadi.
16. Stoga je, temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 24. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.