REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2015/2020-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja MS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dejanu Trniniću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o. - PODRUŽNICA ZAGREBAČKE CESTE, OIB 85584865987, Zagreb, Donje Svetice 48, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dejana Trninića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkom holdingu d.o.o. - PODRUŽNICA ZAGREBAČKE CESTE, OIB 85584865987, isplatiti tužitelju MS, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 9.100,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 7.900,00 EUR od 7. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 1.200,00 EUR od 18. prosinca 2025. do isplate,

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

. / .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 1.715,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 1.200,00 EUR potražuje zatezne kamate tekuće od 7. kolovoza 2020. do 17. prosinca 2025.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.970,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 12. srpnja 2019. oko 8,00 sati, doživio nezgodu na kolniku Ulice Bernarda Vukasa Bajde u blizini raskrižja s Ulicom Antuna Stipančića u Zagrebu, na način da je motocikl kojim je upravljao propao u rupu na cesti, uslijed čega je tužitelj pao s motociklom i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu desne noge. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju pretrpio teške ozljede, pa stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. svibnja 2025. potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 9.300,00 EUR (po kriteriju fizičkih bolova 2.600,00 EUR, po kriteriju straha 1.100,00 EUR, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti 2.800,00 EUR, te po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 2.800,00 EUR), te naknadu imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.515,00 EUR, dakle, ukupno potražuje naknadu štete u iznosu od 10.815,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 7. kolovoza 2020. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava nastanak štetnog događaja, međutim, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Prije svega valja reći da je tužitelj u podnescima od 26. listopada 2021., 3. travnja 2023. i 13. svibnja 2025. povisio tužbeni zahtjev, te je sud dopustio takvu preinaku tužbe, sukladno odredbama čl. 190. st 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 - dalje: ZPP), imajući u vidu da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, kao i da je ista uslijedila nakon medicinskog vještačenja provedenog u ovoj pravnoj stvari, odnosno nakon sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine

. / .

pravične novčane naknade neimovinske štete sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002.

4. Sud je tijekom postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, fotografije mjesta događaja i ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, prometno vještačenje po vještacima ing. Zvonku Ivašiću, dopunsko prometno vještačenje po vještaku ing. Igoru Jakopliću, medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, saslušanje svjedoka KS, te saslušanje tužitelja kao stranke. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, međutim, sporni su pasivna legitimacija, odgovornost, osnova i visina tužbenog zahtjeva, pa je tijekom postupka valjalo razriješiti ta pravna pitanja.

6. Uvidom u preslike fotografija (str. 16 spisa) utvrđeno je da se na asfaltiranom kolniku prikazanom na fotografijama nalazi oštećenje (udubina, rupa).

7. Svjedok KS, radni kolega tužitelja, u svom iskazu navodi da su predmetnoga dana tužitelj i on oboje upravljali motorima i svjedok je vozio iza tužitelja kolnikom Horvaćanske ulice, te su oboje skrenuli desno u Vukasovu ulicu. Tužitelj se i dalje kretao kolnikom ispred svjedoka i blizu drugog raskršća nakon skretanja u Vukasovu, najednom tužitelj kao da je propao, pao je na tlo i izvrnuo se na desnu stranu, a motor je završio na njemu. Svjedok se zaustavio i prišao mu, te je na tom mjestu vidio dosta veliku rupu na kolniku. Nakon što su svjedoku predočene fotografije koje prileže na str. 16 spisa, a koje prikazuju rupu na kolniku, svjedok navodi da se radi upravo o rupi koja je vidljiva na tim fotografijama. Još navodi da tužitelj i on nisu vozili brzo, već možda 20-25 km/h jer njihovi motori niti ne idu puno brže, a niti drugi automobili nisu vozili brzo. Vrijeme je bilo suho. Na mjestu gdje je tužitelj pao nije bilo semafora. Još navodi da je tužitelju nakon pada prišao i maknuo motor s njega, te je vidio da mu ide krv s desne noge. Pomagao mu je da se makne s ceste, a u međuvremenu se zaustavio i neki taksi, te je i taksist priskočio u pomoć. Tužitelj se žalio da mu nije dobro, te ga je taj taksist odvezao u bolnicu, a svjedok je prvo odvezao svoj motor doma, a onda se vratio poslije po tužiteljev motor i njega također odvezao. Nije primijetio da bi se iza njih kretali automobili sve dok nije stao spomenuti taksist, a ispred njih se jesu kretali automobili, ali promet nije bio gust.

8. Tužitelj saslušan kao stranka u svom iskazu u bitnom navodi da je točno sve što je svjedok KS naveo u svom iskazu. Dodaje je da je predmetnoga dana vozio motorom iza automobila, da nije vozio brzo, a kako se približavao raskršću pogledao je lijevo i desno da provjeri da nema kakvih pješaka i u tom trenutku mu je motor propao kotačem u rupu i on je pao na desnu stranu i motor mu je pao na nogu. Nakon predmetnog događaja morao je mirovati i za to vrijeme pomoć i njegu u kući mu je pružala supruga. Još je naveo da je vozio motor - skuter od 50 kubika, marke Yamaha.

9. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka ing. Zvonka Ivašića proizlazi da je naletom tužitelja sa svojim skuterom na udarnu rupu vidljivu na fotografijama na str. 16 spisa moglo doći do gubitka ravnoteže tužitelja na skuteru te pada tužitelja sa

. / .

skuterom na kolnik, jer je predmetni skuter opremljen relativno malim kotačima od 12 cola. Nadalje proizlazi da je tužitelj, ako je upravljao svojim skuterom brzinom od oko 20-25 km/h ili 6,3 m/sek, mogao intenzivnim kočenjem zaustavljati svoj skuter s prosječnim usporenjem od oko 7 m/sek[2] i zaustaviti se na putu od oko 7,2 m. Također proizlazi da je skretanjem ulijevo ili udesno za oko 0,3 m, tužitelj mogao zaobići udarnu rupu na kolniku na putu kretanja od oko 7,4 m. Još proizlazi da ako je neposredno prije naleta na udarnu rupu na kolniku tužitelj upravljao skuterom iza osobnog vozila, tada je mogućnost uočavanja udarne rupe na kolniku bila smanjena. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u slučaju da je udarna rupa bila sanirana, dakle, da je površina udarne rupe bila dovedena u razinu s kolnikom, prelaskom preko sanirane udarne rupe ne bi moglo doći do gubitka ravnoteže tužitelja na skuteru, pa tako ne bi moglo doći ni do pada tužitelja sa skuterom na kolnik.

10. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje prometnog vještaka, međutim, tuženik je predložio da se vještak dodatno očituje na okolnost pretpostavljenog obaveznog razmaka između vozila koji je tužitelj bio obvezan odražavati u vožnji, a u odnosu na vozilo koje se nalazilo ispred njega u predmetnom štetnom događaju.

11. Slijedom navedenog, te kako je vještak ing. Ivašić u međuvremenu preminuo, provedeno je dopunsko prometno vještačenje po prometnom vještaku ing. Igoru Jakopliću. Iz dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je kod kretanja iza nekog vozila potrebno održavati takav razmak da vozač može zaustaviti vozilo u slučaju nailaska na neku prepreku. U slučaju kad se ispred kreće vozilo druge kategorije, moguće je da prepreka za prvo vozilo nije nepremostiva, a da za drugo jest takva, što je upravo konkretan slučaj. Iz dopune nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je konkretnom slučaju vještak ing. Ivašić izračunao da je izbjegavanje kočenjem bilo lakše ostvarivo jer je za to duljina potrebnog puta iznosila 7,2 m, a za izbjegavanje naleta izmicanjem da je bila potrebna duljina puta od 7,4 m. Iz dopune nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je najmanji mogući sigurnosni razmak između mopeda tužitelja do vozila ispred iznosio 7,2 m. Nadalje proizlazi da je vještak Ivašić uvažio da je tužitelj za reakciju i dovođenje mopeda u kočeno stanje trebao 0,8 sekundi i dalje je izračunao da je za zaustavljanje mopeda maksimalnim intenzitetom kočenja bila potrebna sveukupna duljina puta od 7,2 m. Ako vozač ne obraća pažnju striktno na stanje kolnika, tada mu je potrebno za reakciju više od 0,8 sekundi i proporcionalno tome duljina puta veća od 7,2 m. Vještak ing. Jakoplić u dopuni nalaza i mišljenja još navodi da tehničkim načinima nije moguće utvrditi je li se tužitelj kretao brže od iskazanih 20-25 km/h, je li se do vozila ispred kretao na manjem odmaku od 7,2 m ili nije reagirao na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Konačno, iz dopune nalaza i mišljenja vještaka ing. Jakoplića proizlazi da je tužitelj prethodna tri parametra prilagodio na način da ostavi mogućnost zaustavljanja do prepreke na koju može naići, uspio bi zaustaviti moped ispred oštećenja na kolniku.

12. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju i medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku kirurgu dr. Jošku Filipušiću. Iz otpusnog pisma (str. 4. spisa) proizlazi da je tužitelj primljen 12. srpnja 2019. u hitnoj kirurškoj službi Kliničke bolnice Dubrava, radi ozljeda zadobivenih padom sa skutera, nedugo prije prijema. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Filipušića proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio otvoreni prijelom desne potkoljenice i

. / .

oguljotine kože nosa i lica, pri čemu valja napomenuti da iz potvrde liječnika opće prakse od 13. travnja 2022. (str. 62 spisa) proizlazi da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije pretrpio otvoreni prijelom desne potkoljenice. Nakon nesreće tužitelju je pružena inicijalna medicinska pomoć u KB Dubrava, gdje je zadržan na bolničkom liječenju i prijelom potkoljenice je zbrinut operativno, te je liječenja tužitelja trajalo do 2. lipnja 2020. Iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je tužitelj uslijed predmetnog ozljeđivanja trpio fizičke bolove jačeg intenziteta 4 dana, srednje jakog intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta kumulativno 3 mjeseca. Također je pretrpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje, a tijekom daljnjeg liječenja trpio je tzv. sekundarni strah i to jači 4 dana, srednji 5 dana i manji 6 dana, te potom kasni strah slabijeg intenziteta i kumulativne naravi u trajanju od mjesec dana, radi brige za zdravlje i ishod liječenja, te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja. Uslijed predmetnog ozljeđivanja, kod tužitelja je došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti za 15% koje se očituje u zaostaloj ograničenoj pokretljivosti desnog skočnog zgloba, naporu pri čučnju, hodanju na prstima i petama, kao i po stepenicama i neravninama, te povremenim manjim bolovima. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je kod tužitelja zaostala naruženost srednjeg stupnja povremeno uočljiva drugima, s obzirom na to da je kod tužitelja zaostao zamjetan ožiljak u predjelu prednjeg donjeg dijela potkoljenice u duljini od 13 cm u razini kože, pravilan i nešto tamniji od okolnog tkiva, da je donji dio desne potkoljenice tužitelja voluminozniji, te da pri hodu blago šepa i težinu prebacuje na zdravu lijevu nogu. Konačno, iz nalaza i mišljenja vještaka nadalje proizlazi da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja bila potrebna tuđa pomoć i njega od 17. 7. - 15. 10. 2019. po 3 sata dnevno, jer se kretao pomoću dvije štake, te potom od 15. 10. - 29. 10. 0219. po 2 sata dnevno jer se kretao pomoću jedne štake. Tuđa pomoć bila mu je potrebna radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti, a osobito kod kretanja i oblačenja.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ing. Zvonka Ivašića, kao i dopunu nalaza i mišljenja izrađenu po vještaku ing. Igoru Jakopliću (kojeg je sud odredio da izradi dopunu nalaza i mišljenja, s obzirom na to da je vještak ing. Ivašić u međuvremenu preminuo), a imajući u vidu da stranke na isti nisu imale primjedbe, te nakon dopune nalaza i mišljenja nisu predlagale izvođenje daljnjih dokaza. Sud je u također cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. Filipušića jer je jasan, stručan i obrazložen, te sačinjen na temelju relevantne dokumentacije i pregleda tužitelja, tim više što su obje stranke izričito navele da nemaju primjedbi na njegov nalaz i mišljenje. Konačno, sud je u cijelosti prihvatio i iskaze svjedoka KS i tužitelja, jer su njihovi iskazi jasni, životni i uvjerljivi, te u bitnom međusobno suglasni, a sukladni su i ostalim izvedenim dokazima, i to kako medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu i fotografijama na str. 16 spisa, tako i nalazima i mišljenjima vještaka.

14. Na temelju tako izvedenih dokaza utvrđeno je da se štetni događaj dogodio 12. srpnja 2019. na način da je tužitelj upravljao mopedom (skuterom) kolnikom Ulice Bernarda Vukasa Bajde u Zagrebu, te je dolaskom do oštećenog dijela kolnika na kojem se nalazila rupa, njegov skuter propao kotačem u rupu, uslijed čega je tužitelj sa skuterom pao na desnu stranu i skuter mu je pao na nogu, pri čemu je zadobio ozljede navedene i opisane u nalazu i mišljenju liječnika vještaka.

. / .

15. Slijedom navedenih utvrđenja, sud nalazi neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Naime, utvrđeno je da se predmetni štetni događaj dogodio na kolniku Ulice Bernarda Vukasa Bajde u Zagrebu, koja nije posebnom odlukom razvrstana u javnu cestu, pa se po odredbi čl. 2. t. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013 i 92/2014 - dalje: ZC) smatra nerazvrstanom cestom, što tuženik niti ne osporava. Odredbom čl. 107. st. 1. ZC-a propisano je da se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako tim Zakonom nije propisano drukčije, dok je u st. 2. istog članka propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 23., 26. i 33. toga Zakona. Nadalje, odredbom čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 18/2013, 16/2014, 25/2015, 2/2017 i 7/2018) propisano je da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba obavlja Podružnica Zagrebačke ceste, koja je u javno dostupnom sudskom registru trgovačkih društava upisana kao podružnica tuženika. Konačno, odredbom čl. 15. iste Odluke propisano da poslovi redovitog održavanja obuhvaćaju, između ostaloga, mjestimične popravke završnog sloja kolničke konstrukcije od asfalta, betona, betonskih elemenata, kamena te nosivog sloja kolničke konstrukcije i posteljice, te mjestimične popravke dijelova cestovne građevine. Slijedom citiranih odredaba, utvrđena je pasivna legitimacija tuženika.

16. Nadalje, budući da je tuženik propustio održavati kolnik Ulice Bernarda Vukasa Bajde na način da se spriječi nanošenje štete građanima, jer nije popravio oštećenje na kolniku te ceste, niti ga je obilježio i zapriječio kretanje vozilima po tom dijelu kolnika, to sud nalazi tuženika odgovornim za nastanak predmetnog štetnog događaja, na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018 - dalje: ZOO). Naime, u odredbi čl. 17. Odluke propisano je da se popravci udarnih jama, oštećenja i drugih izrazito opasnih mjesta na nerazvrstanoj cesti moraju obaviti u najkraćem roku. Međutim, tuženik je propustio izvršiti svoju obvezu iz navedene odredbe čl. 17. Odluke, odnosno isti nije pravovremeno popravio oštećenje (rupu) koje se nalazilo na cesti u trenutku nastanka štetnog događaja.

17. Pri tome sud nalazi da na strani tužitelja ne postoji suodgovornost za nastanak štetnog događaja, imajući u vidu da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj predmetne zgode upravljao vozilom protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te tuženik ničim nije dokazao svoju tvrdnju da se tužitelj u kretanju nije pridržavao obveznog razmaka između vozila pri brzini kojom se kretao. Naime, iz iskaza tužitelja i svjedoka proizlazi da se tužitelj kretao brzinom od 20-25 km/h, a vještak ing. Jakoplić je u svom nalazu i mišljenju naveo da tehničkim načinima nije moguće utvrditi je li se tužitelj kretao brže od iskazanih 20-25 km/h, je li se do vozila ispred kretao na manjem odmaku od 7,20 m koliko je vještak ing. Ivašić izračunao da je duljina puta potrebna za zaustavljanje skutera maksimalnim intenzitetom kočenja, te je li tužitelj reagirao na opasnost u najranijem mogućem trenutku. Pri tome, u odnosu na navod vještaka ing. Jakoplića da bi tužitelj uspio zaustaviti skuter ispred oštećenja da je prilagodio sva tri parametra na način da ostavi mogućnost zaustavljanja do prepreke na koju može naići, valja napomenuti da

. / .

je tužitelj vozio dozvoljenom brzinom, te nema mjesta prigovoru ni isključive ni podijeljene odgovornosti jer tužitelj nije bio dužan prilagoditi brzinu vožnje i predvidjeti rupe na cesti u situaciji kada nisu bili postavljeni upozoravajući prometni znakovi koji bi ukazivali na oštećenje na kolniku.

18. Nadalje, iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Također je utvrđeno, i to prvenstveno iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka na koji nije bilo primjedbi, te iz potvrde liječnika opće prakse iz koje je vidljivo da tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije pretrpio otvoreni prijelom desne potkoljenice (str. 62 spisa), da je nastala šteta u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem.

19. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno pretrpljene fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti i naruženosti.

20. S obzirom na utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, te trajanje i intenzitet bolova, sud smatra da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 EUR.

21. Isto tako, imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha, sud smatra da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 900,00 EUR.

22. Nadalje, budući da je kod tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od 15%, a imajući u vidu njegovu životnu dob (rođen 1956. godine), te oblike u kojima se ispoljavaju trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja, sud smatra da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.800,00 EUR.

23. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je kod tužitelja uslijed predmetnog ozljeđivanja zaostao zamjetan ožiljak u predjelu prednjeg donjeg dijela potkoljenice u duljini od 13 cm u razini kože, pravilnog oblika i nešto tamniji od okolnog tkiva, te je također utvrđeno da je donji dio desne potkoljenice tužitelja voluminozniji, te tužitelj pri hodu blago šepa i težinu prebacuje na zdravu lijevu nogu, što sve tuženik nije niti osporio. Opisana naruženost predstavlja naruženost srednjeg stupnja koja je povremeno uočljiva drugim osobama. Stoga je sud ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.200,00 EUR.

24. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 3 sata dnevno kroz 90 dana, te potom u opsegu od 2 sata dnevno kroz daljnjih 15 dana, a što ukupno iznosi 300 sati. Nadalje, iz iskaza tužitelja, koji je prihvaćen iz gore navedenih razloga, utvrđeno je da je tužitelju nakon predmetnog štetnog događaja pomoć i njegu u kući pružala supruga. Visina naknade za tuđu pomoć i njegu određena je sukladno neto zaradi osobe koja se na području

. / .

gdje tužitelj živi (Zagreb) profesionalno bavi pružanjem tuđe pomoći takve vrste, pri čemu je kao naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određen iznos od 4,00 EUR. Slijedom navedenog, utvrđeno je da tužitelju po toj osnovi pripada novčana naknada u iznosu od 1.200,00 kn, na temelju odredbe čl. 1095. ZOO-a.

25. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 7.900,00 EUR, te novčana naknada za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 EUR, što ukupno iznosi 9.100,00 EUR, dok je odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.715,00 EUR s pripadajućim kamatama.

26. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

27. Stoga su na iznos dosuđene pravične novčane naknade za neimovinsku štetu od 7.900,00 EUR tužitelju dosuđene i zatezne kamate tekuće za zatraženo razdoblje od dana podnošenja tužbe (7. kolovoza 2020.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO, a imajući vidu da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje završeno 2. lipnja 2020., dakle, prije podnošenja tužbe, te tuženik nije ni tvrdio niti dokazivao da bi šteta nastala nakon podnošenja tužbe.

28. Nadalje, na dosuđeni iznos novčane naknade za imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege od 1.200,00 EUR tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (18. prosinca 2025.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO. Naime, zakonska zatezna kamata na naknadu nenovčane imovinske štete dosuđene u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena (tako i VSRH u Rev-702/22), te je stoga odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojim na dosuđeni iznos glavnice od 1.200,00 EUR potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 7. kolovoza 2020. do 17. prosinca 2025. Zakonske zatezne kamate su na dosuđene iznose neimovinske i imovinske štete dosuđene po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka se temelji na odredbama čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da tužitelj u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pri čemu je sud vodio računa o uspjehu tužitelja i u pogledu visine i u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu troškovnik i vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, i to kako slijedi: za sastavljanje tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 6. 5. 2021. i 14. 9. 2021. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištima 29. 11. 2022., 12. 12. 2023. i 12. 11. 2025. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za sastavljanje podnesaka od 27. 11. 2020., 26. 10. 2021. i 29. 3. 2022. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastavljanje podnesaka od 24. 9. 2021., 23. 5. 2022., 5. 12. 2022., 9. 1. 2023., 3. 4. 2023. i 13. 5. 2025. za svaki po 25

. / .

bodova (Tbr. 8/4 Tarife), što ukupno iznosi 900 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.250,00 EUR. Tužitelju je također priznat trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 199,08 EUR, te trošak prometnog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,87 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 154,60 EUR.

31. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.970,00 EUR. Na tako dosuđen iznos tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude (18. prosinca 2025.) do isplate, po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

32. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 20. 10. 2020. jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da je obveza plaćanja pristojbe na tužbu nastala u trenutku podnošenja tužbe, te je tužitelj mogao dokaz o plaćenoj pristojbi dostaviti već uz tužbu. Tužitelju također također nije priznat trošak sastavljanja podneska od 12. travnja 2023., jer je isti podnesak već dostavio u spis 3. travnja 2023. Konačno, tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e- oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. ZPP).

U Zagrebu 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

. / .

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika

. / .