P o s l o v n i b r o j : P r - 33/2025-16
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji toga suda Zorani Matešić, u pravnoj stvari tužitelja GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, 18. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja od 12. listopada 2020. u ovom predmetu povučena.
II. Nalaže se tužitelju GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da naknadi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa troškove parničnog postupka u iznosu od 1.287,50 eura u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 900,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je na ročištu održanom 18. prosinca 2025. povukao tužbu od 12. listopada 2020. specificiranu podneskom od 7. ožujka 2023. S tim da je tužitelj na ročištu održanom 18. prosinca 2025. naglasio da sud prilikom odmjeravanja troškova s obzirom da se radi o radnom sporu uzme u obzir njegov socijalni status, mjesečnu plaću koja je vidljiva iz IP obrazaca, jer on ne raspolaže stručnim znanjem niti podacima temeljem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi jesu li njegova novčana potraživanja osnovana ili ne.
2. Tuženica je pristala na povlačenje tužbe i istovremeno zatražila trošak parničnog postupka sukladno članku 158. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) u ukupnom iznosu od 2.050,00 eura (list 377 spisa).
3. Slijedom navedenog kako su ispunjene pretpostavke za povlačenje tužbe od strane tužitelja valjalo je sukladno odredbi članka 193. st. 2. ZPP riješiti kao pod točkom I. izreke.
4. Nadalje, odredbom članka 158. stavak 1. ZPP propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili koji se odrekne tužbenog zahtjeva da je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da iznimno od stavka 1. ovog članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, da je troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik.
5. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tužbu s osnova potraživanja koja bi proizlazila iz činjenice da je tužitelj zaposlenik tuženice, pa predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na traženu isplatu bilo potpuno neopravdano. Naime, ovdje se ne radi o klasično pravnom odnosu između privatnih osoba, jer su tužitelj i tuženica u odnosu radnika i poslodavca, te potraživanje potječe iz radnog odnosa. Nasuprot tome, država čiji proračun nije neograničen trebala bi uživati zaštitu od neutemeljenih parnica.
6. Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja vodeći pritom računa o pravičnoj ravnoteži između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju tj. da plaćanje troškova za tužitelja ne predstavlja prekomjeran teret s obzirom na njegovu materijalnu i financijsku situaciju, a sukladno članku 158. stavak 1. ZPP tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, jer je riječ o povlačenju tužbe, a ne proizlazi da bi bilo riječi o povlačenju tužbe odmah nakon udovoljenja tužbenom zahtjevu. Međutim valja reći da u konkretnom slučaju tuženica ima pravo na one radnje kojim bi se obranila od neosnovanog tužbenog zahtjeva, a to su radnje odgovor na tužbu i ročišta na koje je morala pristupiti kako bi od sebe otklonila moguće negativne posljedice koje su za nju mogle proizaći.
7. Stoga je tuženici Republici Hrvatskoj sukladno odredbi članka 155. ZPP kao osnovane troškove valjalo dosuditi trošak odgovora na tužbu u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 - dalje Tarifa), pristup na pripremno ročište 13. rujna 2022. na kojem je zaključen prethodni postupak u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, za sastav žalbe u iznosu od 93,75 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife, za sastav prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 112,50 bodova prema Tbr. 10/5 Tarife, za sastav revizije u iznosu od 112,50 bodova prema Tbr. 10/5 Tarife, za pristup na ročište 1. listopada 2025. u iznosu od 75 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno ukupno 543,75 bodova, a prema zatraženoj vrijednosti boda od 2,00 eura tj. 1.087,50 eura, a koji iznos je uvećan za troškove predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 200,00 eura odnosno ukupan iznos od 1.287,50 eura, tužitelj je dužan naknaditi tuženici sukladno članku 158. stavak 1. ZPP u svezi člankom 155. ZPP stavak 1. ZPP, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.
8. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 900,00 eura. Naime, trošak podneska od 6. listopada 2022., 27. veljače 2023., 16. rujna 2025. i 27. studenoga 2025. nisu bili potrebni i nužni za ovaj postupak, dok trošak pristupa na ročište 13. travnja 2023. i 18. prosinca 2025. nije bio potreban, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
Velika Gorica, 18. prosinca 2025.
Sutkinja:
Zorana Matešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana dostave rješenja.
