REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Đ 5

Poslovni broj: Us I-2224/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. ĐU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. FU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po opunomoćenici ĐUC, odvjetnici u [adresa], i 3. KU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske elektroprivrede d.d., OIB 28921978587, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, koju zastupa opunomoćenik Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25, radi izvlaštenja, 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/201, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-21 od 22. studenoga 2024., u odnosu na suvlasničke dijelove predmetne nekretnine i naknadu za izvlaštenje ĐU, FU i KU.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku tuženik je dužan postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima ĐU i FU naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja ĐU i FU odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju KU naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.

VI. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/I-943-02/23-01/201, URBROJ: 514-04-02-02/01-24-21 od 22. studenoga 2024., u točkama I. i II., utvrđen je interes Republike Hrvatske i prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja trgovačkog društva Hrvatska elektroprivreda d.d., Zagreb, ovdje zainteresirane osobe, radi izgradnje hidroenergetskog sustava HES Kosinj, Etapa 11 – izgradnja građevina na uređenju prostora izgradnje akumulacije HES Kosinj, te je određeno da se potpuno izvlašćuje nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], oranica, površine 377 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu i suposjedu ĐU, ovdje prvotužitelja, u 63/378 dijelova, FU, ovdje drugotužiteljice, u 63/378 dijelova, KU, ovdje trećetužitelja, u 63/378 dijelova, te drugih suvlasnika. Točkom III. je suvlasnicima određena naknada za izvlaštenje, između ostalog, ĐU, FU te KU, svakom u iznosu od 162,86 eura. Točkama IV. -VI. je određena isplata naknade za izvlaštenje, točkom VII. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama VIII.-X. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkama XI. i

XII. odlučeno o troškovima postupka.

2. Tužitelji ĐU i FU, te KU su protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe, koje je Sud sukladno odredbi članka 107. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) rješenjem posl.br. Us I- 2224/2024-7 od 4. veljače 2025. spojio u jedan spor.

3. Tužitelji ĐU i FU u tužbi u uvodno navode da je postupku nesporno utvrđeno da imaju stalno prebivalište na nekretnini koja je predmet izvlaštenja te da imaju domaće životinje koje drže u gospodarskim objektima. Nadalje u bitnom navode da naknada za izvlaštenje nije pravilno utvrđena i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine, što da predstavlja najgrublje kršenje Ustavom i Europskom konvencijom zajamčenih prava na mirno uživanje vlasništva. S tim u svezi ističu da temeljem minimalno dosuđene naknade trpe nesrazmjeran i prekomjeran teret, budući da im se sve nekretnine u njihovom vlasništvu izvlašćuju, a da temeljem dosuđene naknade za izvlaštene nekretnine nisu u mogućnosti sebi priuštiti bilo kakav smještaj, a kamoli smještaj i količinu objekata koje imaju na području gdje se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je Europski sud za ljuska prava u predmetu Scordino protiv Italije zauzeo stav da se u slučaju miješanja u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između potreba javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih ljudskih prava pojedinca, te da upravno tijelo u svakom trenu mora utvrditi je li zbog miješanja ili pasivnosti države postignuta poštena ravnoteža između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva za zaštitu temeljnih ljudskih prava pojedinca. Smatraju da je sukladno navedenom tuženik pri donošenju osporenog rješenja propustio procijeniti razmjer gubitka za tužitelja, jer da nije obrazložio da tužitelji u predmetnim objektima žive i imaju domaće životinje, a niti dao objašnjenje predstavlja li iznos naknade koja im je dodijeljena nesrazmjeran teret, odnosno hoće od dobivenog iznosa novčane naknade biti u mogućnosti sebi priuštiti drugi objekt i istu količinu nekretnina koje imaju na području na kojima se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je imenovani vještak Damir Stipanov, na temelju čijeg nalaza je utvrđen iznos naknade, temeljem poredbene metode izračunao vrijednost izvlaštene nekretnine koristeći cijene s područja drugih katastarskih općina, jer da prema navodima vještaka iz javno dostupnih podataka nema dovoljno odgovarajućih usporedivih nekretnina za katastarsku općinu [katastarska općina]. Smatraju da je ovakav način izrade nalaza protivan pravilima struke, jer da je općepoznata je činjenica da se na području katastarske općine [katastarska općina] već više godina provodi postupak izvlaštenja nekretnina, od koji da su neki postupci su već pravomoćno završeni, te da je temeljem dovršenih postupaka isplaćena naknada, pa da su sukladno navedenom, vještaku temeljem javnih isprava bili omogućeni uvidi u cijene nekretnina na području općine na kojoj se provodi izvlaštenje. Nadalje navode da je nejasno zašto vještak nije za komparaciju uzeo vrijednost transakcija iz 2023. godine, nego se u svom nalazu i mišljenu pozvao podatke iz 2019., 2020. i 2021. Predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta te da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje, iz čega je Sud zaključio da tužitelji predlažu poništenje osporenog rješenja u dijelu koji se odnosi na njih.

4. Tužitelj KU u tužbi i kasnijem tijeku spora u prvom redu navodi da je temeljem odredbe članka 11. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade tražio naknadu za izvlaštenu nekretninu u vidu druge nekretnine čija tržišna vrijednost odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini, jer da je to jedini način da bude u cijelosti obeštećen za svoju nekretninu. S tim u svezi dodaje da navod da korisnik izvlaštenja Hrvatska elektroprivreda d.d. nema drugih nekretnina nije i da ne može bitni pravno odlučujući iz razloga što se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja se upisuje kao vlasnik novih nekretnina, a ne Hrvatska elektroprivreda d.d., pa da je pravi korisnik izvlaštenja je formalnopravno Republika Hrvatska, a da je općepoznata činjenica da Republika Hrvatska u vlasništvu ima velik broj nekretnina. Nadalje se u bitnom poziva na ustavno i konvencijsko jamstvo vlasništva pa navodi da je Europski sud za ljudska prava u predmetima u predmetima Scordino protiv Italije, Sporrong i Lönroth protiv Švedske i dr. iznio pravno shvaćanje da se svakim miješanjem u pravo na mirno uživanje vlasništva mora postići poštena ravnoteža između javnog interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca, a što da u konkretnom slučaju nije ispunjeno. S tim u svezi u prvom redu navodi da tuženik uopće nije proveo test razmjernosti kako bi utvrdio je li ravnoteža ostvarena, te nadalje da nije uzeo u obzir navode tužitelja da trpi nerazmjeran i prekomjeran teret budući da mu se izvlašćuju sve nekretnine u navedenom mjestu i u cijelosti ga se onemogućuju u vlasništvu nekretnina koje za njega imaju ne samo ekonomsku nego i emocionalnu vrijednost, jer da to predstavlja njegovu djedovinu koja je u vlasništvu obitelji preko 150 godina. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju naknada nije određena pravilno i da ne odgovara tržišnoj vrijednosti te ističe da za utvrđenu naknadu ne može kupiti nekretninu na predmetnom području, a ni bilo gdje u okolici, jer da se po toj cijeni ne može pronaći slična nekretnina budući su sve cijene znatno više, pa da stoga ovo izvlaštenje predstavlja prekomjerno ograničenje prava vlasništva i trpljenje tužitelja. Dodaje da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Scordino protiv Italije istaknuo da nije postojao nijedan legitimni cilj u javnom ili općem interesu koji bi mogao opravdati činjenicu da su podnositelji zahtjeva dobili naknadu manju od tržišne vrijednosti za svoju izvlaštenu nekretninu. U odnosu na nalaz vještaka Damira Stipanova u prvom redu navodi da je početna premisa da je riječ o šumskom zemljištu pogrešna, zbog čega da je cjelokupna procjena vrijednosti nekretnine pogrešna, jer da je predmetna nekretnina morala biti procijenjena kao građevinsko, a ne kako to pogrešno obrazlaže tužitelj kao šumsko zemljište, budući da predmetno zemljište sukladno prostornom planu definirano kao vodene površine akumulacija Kruščica-planirano, a što da je značajno utjecalo na procijenjenu vrijednost nekretnine. Nadalje navodi da je iz nalaza vještaka Damira Stipanova razvidno da je kao dan vrednovanja nekretnine naveden dan 30. studenog 2023., dok je prilikom ujednačavana vrijednosti nekretnine uzeo Indeks cijena stambenih objekata Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2, ali ne i Q3 i Q4, za kvartale 3 i 4., koje je trebao primijeniti, pri čemu da je vještak stavio napomenu da je uzeo pogrešan bazni indeks jer mu drugi nisu dostupni, ali da je na dan održavanja rasprave povodom prigovora navedeni Q4 je bio dostupan i da je iznosio 167,17. Nadalje je naveo da vještak nije dao niti jedan konkretan odgovor na ročištu na pitanja zašto je koristio konkretne usporedne nekretnine te po čemu su usporedive. Također navodi da mu je upravnom postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da se rasprava održavala izvan sjedišta tuženika. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi spisu predmeta, saslušanjem tužitelja, voditelja postupka i odvjetnice Maje Antić Tucak, te vještačenjem radi procjene vrijednosti nekretnine, pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na točke III., IV., VI., VII., VIII., IX.,

X., XI. i XII.

5. Tuženik u odgovorima na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbene zahtjeve odbije.

6. Zainteresirana osoba u detaljnim i opširnim odgovorima na tužbu u bitnom navodi da je u pravilno provedenom postupku tužiteljima pravilno utvrđena naknada koja odgovora tržišnoj vrijednosti nekretnine, pri čemu da je postignuta poštena ravnoteža između privatnog i javnog interesa pa predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Ističe da se suprotno navodima tužitelja, vrijednost nekretnine utvrđuje s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja, pri čemu da je vještak primjenjujući poredbenu metodu, pravilno kao usporedne nekretnine uzeo tri nekretnine sličnih karakteristika iz šire okolice, koristeći tada dostupne indekse Q1 i Q2. Također ističe da Zakon naknadu u obliku davanja u vlasništvo zamjenske propisuje isključivo kao alternativnu i supsidijarnu opciju, i to samo u slučaju kada korisnik izvlaštenja raspolaže odgovarajućom nekretninom, a da je u upravnom postupku pravilno utvrđeno da u konkretnom slučaju zainteresirana osoba takvom nekretninom ne raspolaže.

7. U kasnijem podnesku su tužitelji ĐU i FU predložili da se ovaj spor prekine do okončanja postupka u predmetu ovoga Suda poslovni broj Us I- 2222/2024 u kojem je predloženo da se predmet riješi kao ogledni spor. U spis su dostavili ugovore o kupoprodaji iz kojih da je razvidno da je na području katastarske općine [katastarska općina] bilo prometa nekretnina te da Republika Hrvatska raspolaže zamjenskim nekretninama na predmetnom području.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 20. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice opunomoćenice prvo- i drugotužitelja, trećetužitelja osobno te njegove opunomoćenice, te zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

9. Među strankama u ovome sporu je sporno je li naknada za izvlaštenje u predmetu ovoga spora pravilno određena.

10. Iako su tužitelji pred ovim Sudom pokrenuli više sporova radi ocjene zakonitosti rješenja o izvlaštenju za predmetni zahvat, Sud je odbio prijedlog za prekidom ovoga spora do pravomoćnog okončanja predmeta u oglednom sporu, budući da prema ocjeni Suda nisu ispunjene pretpostavke za rješavanje u oglednom sporu, jer se ne radi o predmetima iste činjenične osnove, budući da se radi o različitim nekretninama od kojih je za svaku potrebno zasebno ocijeniti je li naknada pravilno određena.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge stranaka (saslušanje stranaka i svjedoka, provođenje vještačenja), smatrajući da navedeno nije nužno za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika.

12. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

13. Prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

14. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se iznimno, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine čija vrijednost odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu, kojom se prijašnjem vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu, kada korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

15. Sukladno citiranim odredbama se naknada za potpuno izvlaštenje u pravilu određuje u novcu, dok se naknada davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine određuje samo iznimno, na način da se prijašnjem vlasniku omogućavaju isti životni uvjeti i uvjeti korištenja kakve je imao do tada, i to ukoliko korisnik izvlaštenja s takvom nekretninom raspolaže.

16. Tužitelj KU je upravnom postupku izvlaštenja izjavio da želi naknadu davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a suvlasnik je i suposjednik predmetne nekretnine u 63/378 dijela, te suvlasnik i suposjednik u sličnim omjerima i ostalih nekretnina koje se su predmetom izvlaštenja za isti zahvat, za koje je pokrenuo sporove pred ovim Sudom. Imajući u vidu da navedeni tužitelj prebiva u [adresa], kao i narav i vlasnički udio predmetnih nekretnina, Sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz citirane odredbe članka 46. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade za primjenu iznimke odnosno za određivanjem naknade u vidu zamjenske nekretnine. Naime, sukladno citiranim odredbama, naknada za izvlaštenje određuje se u pravilu u novčanom davanju, a samo iznimno davanjem u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine. Imajući u vidu navedene okolnosti, Sud smatra da nije dokazano da su ispunjeni uvjeti za primjenu navedene iznimke, već će tužitelj iz naknade u novcu sam moći kupiti nekretnine po izboru na predmetnom području.

17. Nadalje, ni iz jedne odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kao presude Europskog suda za ljudska prava na koje se tužitelj poziva ne proizlazi da okolnost da se radi o tužiteljevoj djedovini utječe na vrstu ili visinu naknade, stoga su tužbeni navodi KU neosnovani i u tom dijelu.

18. Tužitelji ĐU i FU u upravnom postupku nisu zatražili određivanje naknade davanje u vlasništvo druge odgovarajuće nekretnine, a nisu to izrijekom zatražili ni u ovome sporu, stoga su njihovi navodi da na predmetnoj nekretnini obavljaju gospodarsku djelatnost bespredmetni.

19. Pritom Sud ukazuje tuženiku da ne može prihvatiti navode da zainteresirana osoba ne raspolaže drugim odgovarajućim nekretninama, jer budući da se predmetno izvlaštenje provodi u ime i za račun Republike Hrvatske, koja će na temelju pravomoćnog rješenja o izvlaštenju steći vlasništvo predmetnih nekretnina, to je zainteresirana osoba, ukoliko u svom vlasništvu nema odgovarajućih nekretnina, mogla iste steći od Republike Hrvatske.

20. Nadalje, ni jednom odredbom Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 78/15, dalje: Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina) ili drugim mjerodavnim propisom nije propisano da se pri procjeni vrijednosti nekretnine poredbenom metodom za poredbene nekretnine moraju uzeti nekretnine iz iste katastarske općine, već iz odredbi članaka 22. i 24. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina te članaka 9.-10 i 35.-38. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" broj 105/215, dalje: Pravilnik o metodama procjene vrijednosti nekretnina) proizlazi da bi to trebale nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika, odnosno da to budu nekretnine koje s procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja. Stoga Sud ne vidi razloga zašto to ne bi mogle biti takve nekretnine s šireg područja Like, pri čemu treba uzeti u obzir da to budu područja otprilike istih tržišnih vrijednosti nekretnina. Štoviše, prema shvaćanju Suda bi bilo ispravnije uspoređivati nekretnine istih kategorija i sličnih karakteristika iz različitih katastarskih općina, nego nekretnine različitih kategorija i karakteristika iz iste katastarske općine. Stoga su tužbeni navodi u tom dijelu neosnovani.

21. Isto tako, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da pri međuvremenskom izjednačenju vještak Damir Stipanov nije koristio indekse Q3 i Q4 za 3. i 4.kvartal, koji su postali dostupni u vrijeme održavanja rasprave pred upravnim tijelom, jer je nesporno da su u vrijeme izrade nalaza bili dostupni indeksi Q1 i Q2, za kvartale 1 i 2. Naime, prema shvaćanju Suda vještak je dužan koristiti indekse koji su dostupni u vrijeme izrade nalaza, a kada bi svakom objavom novih indeksa trebao dopunjavati nalaz, povodom kojeg bi upravno tijelo trebalo sazivati novu raspravu, bilo bi znatno otežano ili čak onemogućeno okončati postupak.

22. Nadalje, Sud je našao neosnovanim tužbene navode da u postupku na ime troškova zastupanja trebalo priznati trošak izbivanja iz pisarnice i trošak puta do Perušića, za odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], jer je tužitelj za zastupanje mogao odabrati odvjetnika koji ima sjedište na području na kojem se provodi izvlaštenje, pa ti troškovi ne bi ni nastali.

23. Međutim, Sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim iz razloga kako slijedi.

24. Kao što je ranije navedeno, prema odredbi članka 46. stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, naknada za ovlaštenje određuje se s obzirom na uporabno svojstvo nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

25. Nadalje, prema odredbi članka 50. stavka. 1. točke 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

26. Nadalje, prema odredbi članka 35. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, za izvođenje poredbenih cijena koriste se kupoprodajne cijene onih nekretnina koje sa procjenjivanom nekretninom pokazuju dovoljno podudarna obilježja.

27. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke 43. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, uporabno svojstvo nekretnine je stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti.

28. Sukladno citiranim odredbama, naknada za izvlaštenje za zemljišta buduće javne namjene utvrđuje se na temelju uporabnog svojstva, odnosno kakvoće nekretnine, kakvog je nekretnina imala prije isključivanja iz daljnjeg konjunkturnog razvoja, odnosno na temelju namjene i kakvoće kakvu je imala prije promjene u namjenu koja je povod izvlaštenja. Iz nalaza vještaka Damira Stipanova Sud ne proizlazi da je vještak pri procjeni utvrdio uporabno svojstvo koju je nekretnina imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja. Štoviše, iz cjelokupne dokumentacije iz spisa predmeta proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi oranica, odnosno livada, dok je vještak pri procjeni za poredbene uzeo tri nekretnine koje prema podacima iz tog nalaza predstavljaju šumsko zemljište, pri čemu vještak, a ni tuženik, nije obrazložio zašto za poredbene nekretnine nije uzeo oranice, odnosno radi li se nekretninama koje imaju dovoljno podudarna obilježja. Stoga, prema ocjeni Suda, tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje nije pravilno procijenjena.

29. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima osporeno rješenje je odnosu na tužitelje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

30. Predmet je sukladno odredbi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak će brže i lakše provesti tuženik, na način da će pozvati vještaka da ispravi, odnosno upotpuni nalaz, ili će po potrebi provesti novo vještačenje.

31. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

32. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi članka 147. Zakona o upravnim sporovima te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je svo troje tužitelja u predmetnom sporu uspjelo u cijelosti, to istima pripada pravo na naknadu troškova spora, koje je dužan nadoknaditi tuženik, koji je u sporu izgubio.

33. Prvotužitelju ĐU i drugotužiteljici FU priznat je kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (500,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 EUR, koje je troškove dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti. Navedenim tužiteljima nije priznat zatražen trošak sastava podneska od 17. studenog 2025., budući da se ne radi o nužnoj i korisnoj radnji za rješavanje ovoga spora, a imenovani su sve navode i dokaze bili dužni iznijeti već u tužbi.

34. Trećetužitelju KU također je priznat kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 2.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (500,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 2.500,00 EUR, koje je troškove također dužan naknaditi tuženik, koji je u ovome sporu izgubio u cijelosti.

35. Budući da zainteresirana osoba nije uspjela u ovome sporu, to istoj na temelju članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora, pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima).

Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- opunomoćenici 1. i 2. tužitelja ĐUC, odvjetnici u [adresa]

-opunomoćenici 3. tužitelja FUC, odvjetnici u [adresa]

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- opunomoćeniku zaint. osobe Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, Zagreb, Maksimirska 25