Pr-516/2019-86
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], zastupane po pun. Frani Sikirici, odvj. u Splitu, protiv tuženika HZZO Zagreb, Margaretska 3, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 02. listopada 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Frane Sikirice, odvj. u Splitu i pun. tuženika HP, dipl.iur., objavljene 18. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:
"1.Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 13.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom, obračunatoj za razdoblje od 01. 08. 2019.g. do 31. 12. 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate sa zateznom kamatom obračunatoj po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena.
Za više zatraženi iznos od 1.000,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći isplatiti tužiteljici iznos od 3.823,20 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. prosinca 2025. pa do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmjenjena odredbe čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Za više zatraženu kamatu za razdoblje od 01. kolovoza 2019. do 18. prosinca 2025. tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.
3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime imovinske štete po osnovi izgubljene zarade isplatiti tužiteljici iznos od 1.117,09 EUR zajedno sa zateznom kamatom sa kamatom koja teče od 15. lipnja 2020. pa do isplate koja se zakonska kamata na navedeni iznos do 31. prosinca 2022. obračunava po stopi uz skladu s odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05,41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01. siječnja 2023. pa na dalje po stopi iz izmjene odredbe (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22) i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.
Za više zatraženi iznos 872,88 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik isplatiti punomoćniku tužiteljice parnični trošak u iznosu od 6.226,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. prosinca 2025. pa do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjena odredbe čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 01. kolovoza 2019. navodi kako je tužiteljica radila kod tuženika Hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranja te da je dana 17. lipnja 2019. na radnom mjesto doživjela ozljedu kada je zapela nogom za izbočinu na podu, u radnom prostoru poslodavca. Ozljeda na radu da se dogodila za vrijeme redovnog radnog vremena, pri obavljanju redovnih poslova kada je tužiteljica zadobila ozljedu ( puknuće lijeve bedrene kosti), zbog čega da će za posljedicu imati tešku invalidnost. Inspekcija rada da je obavila očevid i zbog propusta kaznila poslodavca tj. tuženika. Tužiteljica je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa 53.000,00kn s pripadajućim kamata s osnova prava povrede osobnosti. Predložila je tuženika obvezati i na isplatu iznosa od 1.300,00 kn sa zateznim kamatama s osnova tuđe njege i pomoći. Tužiteljica je predložila tuženika obvezati i na isplatu razlike zbog manje isplaćene plaće u iznosu po 1.100, kn za razdoblje od lipnja 2019. pa ubuduće s pripadajućim kamatama. Predložila je tuženika obvezati i na snašanje parničnog troška.
1.1. Podneskom od 28. listopada 2024. sukladno mišljenjima vještaka dr. Arsena Pavića i neuropsihijatra dr. MP tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženiku naložiti isplatu iznosa od 14.000,00 eura s osnova neimovinske štete s kamatom koja teče od 01. kolovoza 2019. (dan podnošenja tužbe pa do isplate). Nadalje, tuženiku naložiti isplatu iznosa od 3.823,20 eura s osnova tuđe njege i pomoći zajedno s kamatama koje teku od 01. kolovoza 2019. pa do isplate.
1.2. Podneskom od 10. rujna 2025. tužiteljica je konačno precizirala zahtjev s osnova razlike plaće sukladno izračuna vještaka dipl. oec. Ante Beusa, predloživši tuženika obvezati na isplatu od iznosa od 1.999,97 eura s osnova manje isplaćene plaće za razdoblje od 15. listopada 2019 do 31. prosinca 2022. s kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa.
2. U odgovoru na tužbu od 12. rujna 2019. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti ističući je prigovor promašene pasivne legitimacije, tj. da tuženik ne bi bio odgovoran kao poslodavac za štetu koju je pretrpjela tužiteljica, nego osiguravatelj EUROHERC prema polici osiguranja br. [broj police osiguranja], s tim u svezi tuženik je predložio osiguravatelja izvijestiti o ovoj parnici. Nadalje da je tužba preuranjena jer da se prije utuženja tužiteljica nije obratila ni poslodavcu ni osiguravatelju radi mirnog rješenja spora. Tužbeni zahtjev tužiteljice da je previsoko postavljen, a glede zahtjeva tužiteljice s osnova gubitka zarade, da isti neosnovan iz razloga što tužiteljica prima plaću u punom iznosu. Na koncu, tuženik ističe da nezgoda tj. ozljeda od 07. lipnja 2019. nije priznata kao ozljeda na radu, jer da je prema mišljenju povjerenstva angažiranog u upravnom postupku navedeno kako je tužiteljica imala biološku i kroničku predispoziciju koje su utjecale na nastanak štetnog događaja. Obje prostorije da svakog dana koristi veći broj radnika neznatno različite u visine, razlike od 3mm između jedne i druge prostorije da je minorna, te da tuženik ne može biti odgovoran za nezgodu tužiteljice. Dakle, da je izostala uzročno - posljedična veza.
2.1. Podneskom od 23. travnja 2021. tuženik je izvijestio sud kako je 11. ožujka 2019. s trgovačkim društvom Croatia osiguranje d.d. sklopio ugovor o javnoj nabavi osiguranja imovine tuženika i osiguranja za izvanugovornu (javnu odgovornost), te da je sklopljena Polica br.0787020145166PP. Sud je iste u smislu odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijestio o postojanju ove parnice.
3. Podneskom od 17. svibnja 2021. CROATIA OSIGURANJE d.d. prijavila je miješanje na strani tuženika, temeljem Police osiguranja broj 0787020145166PP. Umješač na strani tuženika usprotivio se tužbenom zahtjevu tuženika pridružujući se navodima na odgovora na tužbu. Nadalje, kako iz zapisnika Državnog inspektorata proizlazi da je tuženik prekršajno kažnjen (nije nadležno tijelo obavijestio neposredno nakon štetnog događaja). Iz navedenog kao i iz navoda tužbe da se ne vidi u čemu bi se sastojala odgovornost tj. radnja ili propust tuženika. Nadalje, kako je nadležna služba tuženika utvrdila da se ne radi o ozljedi na radu, dakle, da nema protupravnog ponašanja tuženika, uzročno-posljedične veze između eventualnog protupravnog ponašanja tuženika i štete, što bi u konkretnom slučaju bilo nužno za tuženikovu odgovornost. Visina štete da je previsoko postavljenja, te da spisu ne prileži dokaz na okolnost izgubljene zarade.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom prijave o ozljedi na radu; pregledom medicinske dokumentacije; Zapisnik o inspekcijskom nadzoru; polica osiguranja osobe o posljedice nezgode; izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OP, PP; saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke; Izveden je dokaz vještačenja po vještacima spec. traumotolog dr. Paviću, po vještaku dr. Maroviću, po vještaku spec. psihijatru dr. MP, po vještaku dipl. oec. Beusu.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.
6.Punomoćnik tužitelja popisao je parnični trošak.
7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila u Poslovnoj jedinici tuženika u Splitu, da je tijekom obavljanja uobičajenijih radnih zadataka, tijekom radnog vremena, u prostorijama tuženika, prolazeći iz jedne u drugu prostoriju, pala preko izdignutog (cca3mm) praga, koji se nalazi između dviju prostorija
-nije bilo sporno da je te prilike tužiteljica zadobila ozljede tj. pretrpjela štetu,
-nije bilo sporno da su dana 11. ožujka 2019. tuženik kao poslodavac i umješač kao osiguravatelj sklopili Ugovor o osiguranju, s tim u svezi nije bilo sporno da je u trenutku nastanka spornog događaja postojala polica osiguranja br. 0787020145166PP.
- nije bila sporna cijena sata tuđe njege i pomoći, s tim u svezi zatraženi iznos tužiteljičinog potraživanja s osnova tuđe njege i pomoći
- nije bilo sporno da je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 6.652,00 kn s osnova potpore zbog bolovanja zaposlenika duljeg od 90 dana u smislu odredbe čl. 71. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike javnih službi.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske imovinske štete koju je pretrpjela zbog ozljede na radu.
9. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika nije osnovan, sve u smislu odredbe čl. 111. st. 1. Zakona u radu (NN 93/14, 127/17,98/19), kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, da je poslodavac dužan naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, pa je u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran u postupku u kojem se traži naknada štete uzrokovana ozljedom na radu.
10. Članak 111. st. 1. Zakona o radu je već naprijed citiran i članak 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, u tekstu: ZZR) propisuje da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, smatra da potječe od rada i da poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
Stavak 2. istog članka propisuje da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
10.1. Dakle, obzirom da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu tuženik je kao poslodavac na temelju odredbi čl. 111. ZR-a i čl. 25. ZZR-a dužan naknaditi tužiteljici štetu. Odgovornost tuženika kao poslodavca je strogo kauzalna (objektivna) i može se osloboditi odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti, samo ukoliko dokaže postojanje pretpostavki iz čl. 25. st. 2. ZZR-a.
11. U stranačkom iskazu tužiteljica je u bitnome navela kako je spornog dana izvršavala uobičajene radne zadatke, u dvjema prostorijama u kojima uvijek radi (poznato joj je bila kako prostor izgleda), te kao i činjenica da između dvije prostorije postoji prag preko kojega često zapinju, ali da do tada još nitko nije pao. Štoviše, da su nadređenu gospođu E izvijestili o tom problemu. U trenutku kada je pala ulazeći iz jedne prostorije u drugu da je u ruci nosila uobičajene papire, zbog pada da je odletjela 1,5m i svom težinom tijela pala između dva stola, nakon čega je odmah hospitalizirana zbog posljedica ozljede da je bila na bolovanju do srpnja 2021.
12. Svjedokinja OP tužiteljičina radna kolegica i očevidac nezgode iskazala je da se nezgoda dogodila kada je tužiteljica papire iz registratora u jednoj prostoriji prenosila u drugu prostoriju, na vratima između dvije prostorije da se nalazila klizna stjenka, na dnu koje postoji umetnuti dio, odignut od tla, napuhan i deformiran, koji služi za klizanje klizne stjenke, da je tužiteljica pala preko tzv. lasnje preko koje su i drugi zapinjali jer da su vrata bila nekvalitetno napravljena, da je lasnja ispadala i ranije te da su je rukom vraćali.
13. Svjedokinja TP radna kolegica i očevidac iskazala je da je tužiteljica slažući dokumentaciju prolazila iz prostorije br. 21. u prostoriju br. 22, i to na mjestu gdje je prag između dviju prostorija je odignut za par mm tj. nije u razini preostalog parketa u dvije prostorije. Tužiteljica daje poletjela i pala na tlo.
14. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 17. srpnja 2019. proizlazi kako je Državni inspektorat, Služba za nadzor zaštite na rad obavila inspekcijski nadzor na mjestu kojem se ozlijedila tužiteljica prilikom prolaska iz jedne prostorijeu drugu, prilikom pada pala je na lijevi bok i slomila kuk. Drveni prag širine cca 10cm je bio u razini parketa jedne prostorije, uzdignut za cca 3mm u odnosu na razinu parkete prve prostorije. Na koncu, kako je izdano usmeno Rješenje po kojem je tuženiku zabranjeno svako korištenje prolaza između dvije prostorije za vrijeme dok se ne dovede u ispravno stanje na način da s obje strane kliznih strana, pod bude ravan i bez opasnih izbočina tj. siguran za kretanje.
15. Temeljem citiranih dokaza ovaj sud smatra kako je tuženika kao poslodavac odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela dana 07. lipnja 2019. tijekom radnog vremena izvršavajući radne zadatke, u poslovnim prostorijama tuženika. Naime, iz suglasnih iskaza saslušanih svjedokinja, koji su u cijelosti sukladni iskazu tužiteljice proizlazi da je zapela, pa odletjela i pala na mjestu gdje zbog neravnine drvenog praga (povišen cca 3mm), između dvije kancelarije u kojima je izvršavala radne zadatke. Očevidci nezgode iskazale su kako je tužiteljica poletjela i pala na lijevi bok. Iz navedenog jasno proizlazi kako i iz Zapisnika Službe za nadzor zaštite na radu koji su obavili inspekcijski nadzor, Rješenjem tuženiku zabranili svako korištenje prolaza sve dok se ne dovede u ispravno stanje na način da pod s obje strane vrata bude ravan i bez opasnih izbočina tj. siguran za kretanje radnika. Na koncu, za istači je kako je u dopunskom vještvu od 21. kolovoza 2024. spec. traumatolog dr. Pavić izričito iskazao da je sporne prigode tužiteljica zadobila prijelom lijevog kuka koji da se ne može svrstati u grupu patoloških prijeloma, već isključivo kao prijelom traumatske geneze. Posljedice pada da su nastale isključivo djelovanjem jake sile padom na lijevi bok na što da tužiteljica nije mogla utjecati. Vještak je zaključio da je mehanizam ozljede pada kakav je tužiteljica doživjela tipičan za nastanak tužiteljičine dijagnoze tj. da postoji uzročno-posljedična veza između pada i prijeloma. Slijedom navedenog, tuženik kao poslodavac dužan je naknaditi štetu koju je sporne prigode pretrpjela tužiteljica kao radnica.
16. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
17. Na okolnost utvrđenja neimovinske koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljede na radu izveden je dokaz vještačenjem po vještacima medicinske struke spec. ortopedu traumatologu dr. Arsenu Paviću, spec. neurologu dr. Antunu Maroviću i spec. psihijatru dr. MP.
18.Članak 1100. ZOO propisuje da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe, da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
19. Angažirani vještak spec. ortoped traumatolog dr. Arsen Pavić temeljem medicinske dokumentacije koja prileži spisu, koju je u vještvu 07. studenoga 2023 precizno pobrojao i obrazložio, te temeljem kliničkog pregleda tužiteljice (od dana 12. ožujka 2023.) zaključio je da je tužiteljica ozljedu na radu doživjela dana 07. lipnja 2019. padom na lijevi kuku kojom prigodom da je zadobila prijelom u pertrohantijelnoj regiji, zbog čega da je bila operirana. Hologram liječenja da je bio poštovan pa su nakon provedenog liječenja, zaostale trajne funkcionalne posljedice. Na okolnost ograničene pokretljivosti lijevoga kuka, koje da u vidu povreda prava osobnosti na tjelesno zdravlje cijeni sa 15% trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti, u kojom procjenom je obuhvatio i bolove kraćeg trajanja blagog intenziteta, koji su se javljali periodički. Ograničenja zbog navedene ozljede, da će se očitovati kroz tegobe u vidu hoda uz i niz stepenice, ograničenja u vidu kraćih hodnih pruga, tužiteljica će kako poradi ozljede i posljedica ozljede kuka trebati koristiti barem jednu štaku. Glede bolova vještak zaključuje da tužiteljica je trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blagog intenziteta još 30 dana.
Tuđa njega i pomoć da joj je trebala nakon hospitalizacija (KBC Split i Kalos), dakle od 27.07.2019. pa do siječnja 2020. u kojem periodu da je trebala pomoć u kući kod obavljanja kućanskih poslova, kao i za održavanje osobne higijene. Vještak je zaključio da su u navedenom periodu tužiteljici u prosjeku bila potrebna u 4 sata dnevno, u periodu od šest mjeseci.
Vještak je istaknuo kako je tužiteljica imala neugodu i nelagodu, kako zbog izlaganja operacijskom zahvatu i svim dijagnostičkim postupcima, tako i zbog neizvjesnog ishoda liječenja, a svega toga da ne bi bilo da se nije ozlijedila. Nadalje, da tužiteljica šepa, pa stoga smatra da kako se radi o naruženju srednjeg stupnja.
Navedeno je cijenio isključivo kroz predmetnu ozljedu lijevog kuka, izričito ističući kako se komplikacije i komorbilitete koji se ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezi s povredom kuka.
Kako je tuženik imao primjedbe na vještvo vještaka spec. ortopeda traumatologa dr. Arsena Pavića, isti je u nadopuni vještva od dana 21. kolovoza 2024. iskazao je kako je tužiteljica dijabetičar i hipertoničan te da ima osteoporozu, ali da predmetna ozljeda nije nastala spontano, te da se prijelom ne može svrstati u grupu patoloških prijeloma već isključivo prijelom traumatske geneze, posljedice da su nastale isključivo djelovanjem jake sile, padom na lijevi bok na što tužiteljica nije moga utjecati. Izričito iskazao da je mehanizam ozljede pada nakon što je tužiteljica izgubila težište, svom težinom na lijevi bok tipičan za nastanak pertrohanternih dijagnoza. Dakle, prijelom da je nastao isključivo zbog pada te da postoji nesporna uzročno- posljedična veza između pada i prijeloma.
20. Vještak spec. neurolog dr. Antun Marović iskazao je, temeljem medicinske dokumentacije, saslušavši vještačenje traumatologa ortopeda dr. Pavića, kako u predmetnoj nezgodi tužiteljica nije zadobila ozljede perifernog i središnjeg živčanog sustava koje bi ostavile trajne posljedice na njezino tjelesno i psihičko zdravlje.
21. Vještak spec. psihijatar dr. MP polazeći od medicinske dokumentacije, osobito od mišljenja vještaka somatske medicine, zaključuje kako je tužiteljica u trenutku traumatskog događaja osjetila primarni strah u trajanju od pola minute, na koji se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća dva dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedeća tri do četiri tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od godinu dana. Zaključio je kako će tužiteljica trpjeti duševne bole zbog umanjene životne aktivnosti, koja će se očitovati kao periodi nelagodnih emocija, tjeskobe, blaže sniženog raspoloženja, kao i osjećaja vlastiti neadekvatnosti. Vezano za navedeno, vještak je umanjenje cijenio s 15% ističući kako se isto može uklopiti u procjeni od strane traumatologa.
22. Cijeneći kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a utječu na visinu naknade: težinu povreda, jačinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli i straha, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, imajući na umu cilj kojem ta naknada služi. Nadalje, uvažavajući orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Su-1331-6/02 i 1372-11/02 od 29. studenoga 2022. kao i pravno shvaćanje utvrđen u Odluci broj Su IV-47/20-5 kriteriji pravične novčane naknade neimovinske štete koji su okvir, obzirom da je sud prilikom dosude novčane naknade u ovom postupku polazi od stručnih, objektivnih i na medicinskoj dokumentaciji zasnovanih zaključaka dr. Pavića i dr. MP, čije je zaključke ovaj sud prihvatio kao stručne, objektivne i utemeljene na medicinskoj dokumentaciji i iskustvu. Sud je cijenio i opisane neugodnosti i nelagode tijekom liječenja zbog izlaganja operativnom zahtjevu, drugim dijagnostičkim postupcima kao i fizikalnoj terapiji. Uzimajući u obzir sve izneseno sud je mišljenja da tužiteljici s osnova neimovinske štete pripada iznos od 13.000,00 eura dok je za više zatraženi iznos od 1.000,00 eura tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti.
Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, jer je sud pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos štete dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, ZOOP) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku st. 1 tog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od podnošenja odštetnog zahtjeva u konkretnom slučaju od podnošenja predmetne tužbe od dana 01. kolovoza 2019. kako je to tužiteljica i zatražila.
23. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, da mu je dužan naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.
24. Tužiteljica traži da joj tuženik naknadi iznos od 3.823,20 eura zajedno s zakonskom zateznim kamata s osnova tuđe njege i pomoći nemedicinskog tipa. Polazeći od potrebe za tuđom njegom i pomoći koje je utvrdio vještak dr. Pavić u ukupnom iznosu od 720 sati kao i cijene sata od 5,31 eur, tužiteljici se dosuđuje zatraženi iznos od 3.823,20 eura. Na navedeni iznos tužiteljici pripada pravo i na zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja pa do isplate dok je za više zatraženu kamatu, za razdoblje od 01. kolovoza 2019. do 19. prosinca 2025. tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen.
25. Tužiteljica je zatražila i isplatu iznosa od 1.999,97 eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom obračunatom za razdoblje od 15. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022., a s osnova imovinske štete, po osnovi izgubljene zarade. Kako bi se utvrdio iznos koji je tuženik dužan naknaditi tužiteljici, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo dipl. oec. Anti Beusu. Vještak je temelj dokumentacije koju je dostavio tuženik utvrdio kako je u navedenom razdoblju tužiteljici ( od 07. lipnja 2019 do 15. svibnja 2020.) s navedenog osnova tuženik isplatio iznos od 652,00 kn ili 882,88 eura. Međutim, od utuženog iznosa od 1.999,97 eura trebalo je odbiti isplaćeni iznos od 882,88 eura, koji iznos je tužiteljici nesporno bio isplaćen kao potpora zbog bolovanja zaposlenika dulje od 90 dana sukladno odredbi čl.71. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (tužiteljici je bio isplaćen iznos od 6.652,00 kn). Dakle, s navedenog osnova tužiteljici pripada pravo na isplatu iznosa od 1.117,09 eura s kamatom koja na navedeni iznos teče od 15. lipnja 2020. kao dana dospijeća zadnjeg obroka, pa je za više zatraženi iznos od 882,88 eura tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan trebalo odbiti.
26. Slijedom prednjih utvrđenja temeljem citiranih odredbi Zakona o zaštiti na radu, Zakona o radu kao i Zakona o obveznim odnosima sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.
27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku(NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) kao i u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa se punomoćniku tužiteljice obistinjuje 200 eura za sastav tužbe, po 200 eura za ročišta održana 07. studenoga 2019., 16. rujna 2020., 26. travnja 2021., 06. srpnja 2021., 06. ožujka 2023., 07. studenoga 2023., 08. siječnja 2024. i 21. ožujka 2024. po 200 eura. Za ročišta održena 06. studenoga 2024. i 17. rujna 2025. po 100 eura, za zastupanjem na ročištima od 15. travnja 2025. 01. srpnja 2025. i 02. listopada 2025. po 500 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 100 eura te za sastav podnesaka od 28. listopada 2024. i 10. rujna 2025. po 500 eura uvećano za pripadajući PDV u ukupnom iznos 5.750,00 eura i uz uvećanje za troškove vještačenja od 764,31 eur.
Tužiteljica je u osnovi s tužbenim zahtjevom uspjela 100% jer joj je prihvaćen tužbeni zahtjev kojeg je tuženik u cijelosti osporavao, a od ukupno konačno zatraženih 19.823,17 eura, prihvaćen je zahtjev tužiteljice u ukupnom iznosu od 17.940,29 eura, dakle uspjeh u pogledu visine je 90%. Kada se zbroji uspjeh u pogledu osnove i visine tužiteljica je uspjela 95%, a tuženik 5% zbog čega je tužiteljici potrebno dosuditi 90% od parničnog troška odnosno ukupan iznos od 622,81 eur.
Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopuna zakona o parničnom postupku, a stopa je određena sukladno čl. 29. st.2 ZOO-a kao u ostalim odnosima. Slijedom prednjeg, sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude
U Splitu, 18. prosinca 2025.
S u d a c
Jerka Kovačić Garac
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnio u tri primjerka, pismeno, putem ovog suda za županijski sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
