REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Labinu

Broj: Pp-1508/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Loreni Frančula Marinović, uz sudjelovanje zapisničarke Daniele Husić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HV zbog prekršaja iz članka 22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24) pokrenutom optužnim prijedlogom Policijske postaje Labin, po zaključenju glave i javne rasprave dana 15.prosinca 2025. u nazočnosti okrivljenika HV i njegovog branitelja Dina Čekade, odvjetnika iz Pule, te oštećenika ĐV i HVČ i njihove opunomoćenice Ane Pavičić, odvjetnice iz Rijeke i u odsutnosti predstavnika tužitelja, dana 18.prosinca 2025. u odsutnosti okrivljenika, branitelja, oštećenika, opunomoćenice i predstavnika tužitelja objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik – HV, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca H i majke Đ, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tokar – profesionalni vozač, oženjen otac dvoje djece, pismen, sss, umirovljenik s mirovinom od 1.500,00 eura, prekršajno i kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je dana 13.srpnja 2025. oko 13,15 sati u dvorištu i stanu obiteljske kuće na adresi [adresa], nepozvan ušao u stan u prizemlju u kojem živi njegov sin ĐV i njegova supruga HVČ sa dvoje maloljetne djece – F, rođenim 2010.g. i FV, rođenim 2013.g., te u nazočnosti FV koji je bio ispred kuće, pri ulazu u stan svoga sina vratima odgurnuo nevjestu HVČ govoreći :"Di je onaj debil od mog sina, onaj kreten", te iz hodnika na sina ĐV koji je ležao na kauču u dnevnom boravku bacio najlon vrećicu u kojoj su bila dva pojasa za spašavanje, a kada se ĐV podigao i krenuo prema njemu pljunuo istoga, nakon čega je izašao iz stana držeći kvaku ulaznih vratiju s vanjske strane kako ĐV ne bi mogao otvoriti vrata i izaći a nakon toga je uzeo drvenu stolicu i digao je u zrak držeći je ispred sebe, te pljuvao i vrijeđao sina i nevjestu govoreći :"Budale, kreteni" nakon čega je stolicu odbacio na obližnji travnjak tako da je time kod svog sina i nevjeste izazvao uznemirenost i povrijedio njihovo dostojanstvo,

dakle, što je upućivanjem pogrdi sinu i nevjesti, bacanjem stvari na sina, pljuvanjem sina, te pljuvanjem prema sinu i nevjesti i prijeteći stolicom koju je držao u ruci, odnosno neprimjerenim ponašanjem u nazočnosti svoga unuka ispoljio psihičko nasilje iz čl. 10. tč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koje je kod njegovog sina i nevjeste prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji radi čega mu se primjenom istog propisa

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.100,00 (tisućusto) eura

Temeljem čl. 33.st.11. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Temeljem čl.152.st.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07 i 39/13) novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne (733,33 eura) u roku određenom ovom presudom.

Temeljem čl. 139.st.3. a u svezi čl.138.st.2 .tč. 3 . i st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan snositi troškove postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, koje je dužan isplatiti u istom roku kao i novčanu kaznu pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

O b r a z l o ž e n j e

1.Policijska postaja Labin je aktom kl: 211-07/25-5/18141, ur.br. 511-08-25-25-1 od 13.07.2025. podnijela optužni prijedlog protiv okrivljenika HV zbog prekršaja iz članka 22.st.3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji činjenično opisanog u izreci presude.

2. Okrivljenik je porekao prekršaj za koji se tereti.

3. U obranu je iskazao da ima dvoje djece i to sina ĐV i kćerku Ž koji su već odrasli ljudi i imaju svoje obitelji i svako po dvoje djece. Živi u obiteljskoj kući na katu, dok njegov sin ĐV sa suprugom HVČ, te sinovima F i FV živi u stanu u prizemlju kuće. Posljednje tri godine sa sinom nije u dobrim odnosima i međusobno ne komuniciraju. Sin i nevjesta ne dopuštaju djeci da dolaze kod njega i supruge u stan. Nju pozdravljaju a njega ne. Dan prije kritičnog događaja on je svojim unucima - djeci svoje kćeri dao prsluke za spašavanje jer su im roditelji kupili daske za more, te je smatrao da je to nužno radi njihove sigurnosti. Dao im je svoje prsluke odgovarajuće veličine jer je bio vlasnik glisera, te ima sveukupno 13 prsluka različitih veličina. Kada se njegov unuk Ć spuštao stepenicama prema donjem stanu noseći prsluke vidio ga je ĐV i pitao ga što nosi, te mu je uzeo vreću u kojoj su prsluci bili, pogledao šta je unutra i zaključio da su ti prsluci njegovi s obzirom da je svojevremeno kupio 2 prsluka koje mu je on čuvao. Nakon toga je naredio Ć da mu prsluke, kad mu više ne budu trebali, vrati. Navodno je HVČ tada rekla da on uvijek uzima njihovo i daje djeci svoje kćeri. To mu je ispričao Ć a slijedećeg dana ga je nazvala kćerka i bila je uznemirena zbog Vedranovog postupka. Zbog toga je on kritičnog dana uzeo Vedranove prsluke koje je do tada čuvao i krenuo je u donji stan. Oba prsluka od stiropora najmanje veličine je stavio u najlonsku vrećicu. Kad se spustio u prizemlje HVČ je bila ispred kuće oko 3 metra od vratiju a tu se nalazio i FV koji je sjedio na stolici pred vratima s mobitelom u ruci. Rekao je HVČ da zove ĐV ali ona je okrenula glavu i nije ništa rekla, već se uputila u stan i zatvorila vrata. FV je odmah otišao iza kuće i kako se kasnije ispostavilo kroz prozor koji mu je otvorio brat ušao u kuću. Kako HVČ nije postupila po njegovoj molbi on je pokucao na vrata, otvorio ih i ušao u hodnik. HVČ je bila u hodniku ali dovoljno udaljena od vratiju tako da je on nije odgurnuo vratima. S hodnika je uočio da je ĐV na kauču u dnevnom boravku i da leži, te mu je rekao da ne maltretira D kad ne zna čije stvari mu je dao. Najlon vrećicu sa sigurnosnim prslucima je bacio prema njemu govoreći da su to njegovi prsluci. Vrećica ga nije pogodila, već je pala ispred njega. On se tada naglo ustao i rekao " ca ćeš ti" i krenuo agresivno prema njemu. Kako je on srčani bolesnik i ima ugrađen pacemaker prestrašio se njegove agresivnosti i pljunuo ga u lice iako to nije planirao. ĐV se iznenadio i stao, pa je on to iskoristio i izašao iz stana držeći kvaku s vanjske strane jer se bojao da će ga ĐV dohvatiti a nije imao ništa čime bi se obranio. ĐV je povlačio vrata s unutarnje strane, pa je on pustio kvaku jer je mislio da će se vrata razbiti. Dok su obojica držali kvaku svaki s jedne strane HVČ je vikla pusti, pusti, pusti. Nakon što je pustio kvaku uhvatio je stolicu koja je bila pred vratima, te ju je držao ispred sebe u visini svojih prsiju s namjerom da ĐV onemogući da dođe do njega. U to vrijeme je ispred kuće došla i njegova supruga jer je čula viku. Nije stolicom zamahivao prema ĐV, već ju je samo držao pred sobom. U tom trenutku je ĐV rekao majmun i ništa drugo. HVČ se uopće nije obraćao. Tada je njegova supruga stala između njega i ĐV i ispruženim rukama prema Vedranovim prsima je istoga zaustavila da ne ide prema njemu. On je tada sinu rekao da zašto tu stanuje kad mu nije dobro i upitao ga je kada će otići a on je na to odgovorio nikada. Tada je on krenuo na stepenište koje vodi na prvi kat i odbacio je stolicu na travu. Potom se popeo do polovice stepeništa i još jedanput upitao ĐV kada će otići a on je vičući odgovorio nikada. Prestrašio se izraza njegovog lica i mržnje koju je pokazivao kad je rekao tu riječ.

4.Okrivljenik je kategorički porekao da bi sinu rekao "di je onaj debil od moga sina, onaj kreten", kao i da bi ispred kuće pljuvao i vrijeđao njega i HVČ i govorio im "budale, kreteni". Tvrdi da unuk F nije bio nazočan događaju. Nakon kritičnog događaja odnosi između njega i sina i njegove obitelji su ostali isti, te i dalje ne komuniciraju kao ni prije.

5.Na upite svoga branitelja okrivljenik je, u bitnome, naveo da je kuća u kojoj živi u vlasništvu njegove supruge ŽV i da u njoj u stanu u prizemlju već 16 godina živi njegov sin ĐV sa suprugom i djecom. Oni ni nakon predmetnog događaja nisu napustili stan iako je to njegova supruga kao vlasnica nekretnine od njih tražila. Istaknuo je da unuci nisu bili nazočni događaju ispred kuće, već da su bili u sobi prozor koje se nalazi na suprotnoj – stražnjoj strani kuće. Dopušta da su se zvukovi mogli čuti u njihovoj sobi ali navodi da on osobno nije vikao.

6.Proveden je dokaz ispitivanjem svjedoka – žrtvi ĐV i HVČ koji su otklonili blagodat nesvjedočenja i iskazali da će u postupku sudjelovati u svojstvu oštećenika.

7. ĐV je iskazao da se nalazio u stanu u prizemlju obiteljske kuće na adresi [adresa]. Ležao je na kauču u dnevnom boravku. Njegova supruga HVČ je vani stavljala rublje na sušenje. Čuo je da su se vrata otvorila i odmah iza toga je začuo HVČ kako je rekla "aj". Pogledao je u smjeru ulaznih vratiju s obzirom da s kauča na kojem je bio ima pogled prema ulaznim vratima, te je vidio da su vrata otvorena i da je Romina stisnuta iza njih prema zidu a da je njegov otac okrivljenik HV na ulaznim vratima. On je u sekundi prešao cirka pola metra hodnika do ulaznih vratiju dnevnog boravka i stao je vikati "majmune, lopove, kretenu". Istovremeno mu je s vratiju dnevnog boravka u prsa bacio jedan najlon u kojem su bili sigurnosni pojasevi a što je on kasnije vidio. U tom trenutku on je sjeo na kauč i pitao oca u čemu je problem a on ga je verbalno nastavio vrijeđati govoreći prethodno navedene riječi a i druge kojih se više ne može sjetiti. Tada ga je pljunuo s udaljenosti od oko 2-3 m, tako da je pljuvačka pala na njega ali ne zna točno gdje. On se tada digao a otac se počeo povlačiti unatrag, te je izašao iz stana i zatvorio ulazna vrata. On ih je pokušao otvoriti kako bi izašao ali otac je držao kvaku s druge strane, te to nije odmah uspio. Kada je otvorio vrata i izašao ispred stana uočio je da je otac uhvatio stolicu koja se uobičajeno nalazi ispred ulaza, te da ju je podigao rukama u zrak i dalje ga vrijeđajući istim pogrdnim riječima. On je stolicu uhvatio desnom rukom, tako da su je u tom trenutku obojica držali i bili su blizu jedan drugome. Tada se njegova supruga HVČ postavila između njih ali oboje su i dalje držali stolicu sve dok se s kata nije spustila njegova majka. Tada je on pustio stolicu a njegov otac je išao iza majke i dalje vičući majmune, kretenu, lopove. I dalje je držao stolicu u zraku i zamahivao njome iza majke a uz to je radio i neke druge grimase. U jednom trenutku je stolicu bacio na susjedno zemljište i tada mu je on uzvratio govoreći da je on kreten i lopov. Otac se i dalje derao. On je pokušao razgovarati sa majkom i nakon nekog vremena je supruzi rekao da pozove policiju.

8.Na poseban upit je iskazao da misli da je riječi koje je njegov otac govorio ispred kuće isti upućivao njemu i njegovoj supruzi, te da je pri dizanju stolice srušio neke stvari sa stola i da su se međusobno malo naguravali, da je dok je bio iza majke pljuvao prema njemu i njegovoj supruzi ali da ne može reći da li ih je pljuvačka pogodila.

9.Na poseban upit o tome kako je predmetni događaj utjecao na njega ĐV je iskazao da ga je događaj uznemirio, da se osjećao loše i da je povrijeđen postupkom oca iako njihove nesuglasice traju već duže vrijeme.

10.Na poseban upit da li su njegova djeca bila nazočna događaju je iskazao da je njegov stariji sin F bio u sobi i da je slušao što se događa. FV je bio na ulazu u stan i mogao je čuti i djelomično vidjeti što se u stanu događa a kad se događaj nastavio pred kućom mogao je sve vidjeti i čuti ali je u jednom trenutku otišao iza kuće i kako se kasnije utvrdilo pokucao bratu na prozor i ušao u njihovu sobu te, kako je kasnije saznao, pozivao brata da im idu pomoći. FV je bio jako uznemiren, djelovao je usplahireno i kao van sebe i rekao je da ne može vjerovati što se događa. F je manje pokazivao uznemirenost.

11.Na upite branitelja okrivljenika oštećenik ĐV je iskazao da je F bio u sobi a FV ispred ulaza u stan, vrata kojega su bila otvorena, te da ne zna točno ali da pretpostavlja da je FV otišao kad je okrivljenik digao stolicu. Otprilike u to vrijeme je ispred kuće došla njegova majka. Od dnevnog boravka do ulaznih vratiju stana da ima otprilike 3,5 – 4,0 metara, da je cijeli događaj trajao oko 20-tak minuta. Ne zna zbog čega mu je otac donio sigurnosne prsluke. I dalje s obitelji živi u stanu u majčinoj kući jer nema druge mogućnosti ali radi na preseljenju. Odnosi s ocem su poremećeni još od 2011. a pojačano od 2019. – 2020. od kada međusobno ne komuniciraju. Zbog događaja su za FV zatražili pomoć psihologa, te su se i on i njegova supruga uključili u tretman zajedno s njim.

12.Na upit opunomoćenice oštećenik je iskazao da nakon događaja s ocem ne komunicira kao ni prije a da je majka nakon događaja dvaput došla u njihov stan i to jednom tražeći obrazloženje kako je došlo do predmetnog sukoba a drugi put povodom Bartolovog rođendana.

13. HVČ je iskazala da je kritičnog dana bila ispred kuće, kao i njen sin FV. Stavljala je sušiti rublje. Kada se vraćala prema ulazu u stan u kojem živi sa svojom obitelji primijetila je da se njen svekar spušta stepenicama iz svoga stana. Pozvala je FV da uđe u kuću ali je on rekao da će još ostati vani. Ona je ušla u kuću i stala zatvarati vrata ali je osjetila nekakav otpor, te je pomislila da FV ipak želi ući u kuću međutim, vrata su se naglo otvorila i njen svekar je ušao u hodnik a kako je bila iza vratiju vrata su udarila u nju i ona je glavom udarila u zid. On je tada zatvorio vrata i došao prema njoj, te je počeo pljuvati i vrijeđati govoreći lopovi, kreteni, kradljivci, budale, debili. U rukama je držao vrećicu u kojoj su bili prsluci što su kasnije utvrdili. Ona ga je upitala šta radi a on je tada došao do vratiju dnevnog boravka i bacio najlon sa prslucima na njenog muža koji je ležao na kauču. Isti je tada sjeo jer je bio iznenađen i pitao je oca u čemu je problem u dva navrata. Okrivljenik je tada i njemu počeo govoriti iste riječi kao i njoj i stao je i njega pljuvati. Njen muž se tada digao i ponovno pitao u čemu je problem a svekar je tada krenuo prema izlazu i držao je vrata za kvaku sa vanjske strane, te nisu mogli otvoriti vrata i izaći. FV je cijelo vrijeme bio ispred kuće. Ulazna vrata stana su bila zatvorena jer ih je okrivljenik zatvorio nakon što ju je njima odgurnuo. Njen suprug je povlačio za bravu sa unutarnje strane a svekar je držao sa vanjske strane ali je u jednom trenutku ipak pustio kvaku, te su ona i suprug izašli. Uočila je svekrva kako uzima jednu stolicu i pritom je zahvatio i stolić koji se nalazi uz nju, te je nešto srušio na tlo tako da je po podu bilo stakla. Stolicu je podigao rukama i išao prema njenom suprugu a on je desnom rukom uhvatio stolicu. Ona je odmah stala između njih ali oni su ostali u toj poziciji, te je svekar ponavljao iste riječi vičući i pljuvao je na nju i supruga. Tada je krenuo prema stepenicama sa stolicom u rukama, te je došla njegova supruga a on se postavio iza nje, radio je razne grimase i zamahivao je stolicom. Svekrva je rekla da se stišaju jer da će ih čuti cijelo selo a ona je rekla da je to manje važno s obzirom da je okrivljenik napao i nju i svog sina, na što je on odgovorio da nema sina. Ona je tada zatražila da joj da stolicu a on ju je odbacio u obližnji vrt. Tada su se iza njih stvorila njihova djeca. Mlađi sin je bio vidno potresen. Tek kasnije je shvatila da je on bio otišao iza kuće do prozora sobe u kojoj je bio stariji sin, te da mu je kucao i ušao u sobu i pozvao brata da dođu do njih. Ona je tada na inicijativu svoga supruga pozvala policiju. Stariji sin F je cijelo vrijeme dok se događaj dešavao bio u sobi a na kraju je sa bratom došao ispred ulaza. Tada se odvijao verbalni sukob. S obzirom da je mlađi sin FV bio emocionalno i psihički isprovociran odmah su krenuli kod psihologa u Centar za pomoć obitelji Dobar start te je on u više navrata bio kod psihologa a o događaju su obavijestili i školu za slučaj da da primijete neke probleme u njegovom ponašanju. Događaj je na nju djelovao na način da se osjećala jako nesigurno jer nije očekivala da bi njen svekar mogao na taj način nasrnuti na nju i njenog supruga još u nazočnosti unuka. Nije tražila medicinsku pomoć. Njen svekar ju je i ranije u više navrata verbalno vrijeđao čak i u nazočnosti djece.

14.Oštećenica je na upite branitelja okrivljenika navela da okrivljenik nije ništa govorio prije ulaska u stan i da ga ona nije ništa pitala, da je F bio u sobi i da je slušao play station i imao slušalice na ušima a FV da je bio ispred kuće, te da je u trenutku kada su se okrivljenik i oštećenik fizički sukobili otišao iza kuće bratu kucati na prozor, da je događaj trajao 5 do 10 minuta, da je njen suprug vikao ocu da spusti stolicu i da šta radi a da je ona tada bila između njih. U vezi međusobnih odnosa je navela da su narušeni od 2011. kada ju je okrivljenik izvrijeđao ali da i dalje žive u stanu u prizemlju.

15.Svjedokinja ŽV, supruga okrivljenika i majka i svekrva oštećenika je otklonila blagodat ne svjedočenja i navela da je kritičnog dana oko 13,00 sati njena kćerka Ž nazvala oca i pitala ga da li je njenom sinu dao Vedranove ili svoje prsluke za spašavanje. On je odgovorio da je dao svoje prsluke nakon čega je pronašao Vedranove prsluke u vrećici i sa njima otišao van stana s namjerom da ih preda ĐV i da u dobroj namjeri razjasni situaciju. Nakon nekog vremena ona je čula izvjesnu buku i to povišene glasove i da su vrata zalupila. Nije mogla razabrati o čijim se glasovima radi ali je odmah sišla u prizemlje i na dnu stepenica zatekla svoga supruga koji je ispred sebe u rukama držao stolicu a ĐV je bio ispred njega. Između njih nije bilo fizičkog kontakta a ni verbalnog sukoba u trenutku kada je došla. Vidjela je da je njen suprug jako blijed a pošto je srčani bolesnik rekla mu je da ide u stan. On je krenuo tako da joj je došao iza leđa, te je u dva navrata upitao ĐV kada će već jedanput iseliti iz stana. Tu se nalazila HVČ a FV nije bilo. FV i F ni kasnije nisu došli ispred kuće. Nakon toga ona je otišla jer se bojala da njenom suprugu ne pozli. Za vrijeme dok je bila prisutna njen suprug nije pljuvao a da je do toga i došlo bio bi pogodio nju jer je ona bila ispred njega i najbliža njemu dok je ĐV bio s druge strane. Nije razdvajala supruga i ĐV, već je samo svom suprugu rekla da uđe u kuću jer joj je bilo neugodno da susjedi čuju svađu.

16.Na upite branitelja okrivljenika svjedokinja je, u bitnome, iskazala da je vlasnica obiteljske kuće u kojoj žive, te da je u revoltu zbog činjenice da su završili na policiji, sinu i njegovoj obitelji uputila pismo sa zahtjevom da se isele iz kuće jer da njoj i njenom mužu treba mir pošto su stariji i bolesni a osim toga smatra da je za svih a naročito za djecu bolje da ne žive u strahu i svađi. U vezi toga je dobila odgovor svoga sina da će iseliti za 3 do 5 godina.

17.Na upite opunomoćenice oštećenika svjedokinja je iskazala da je unuka S vidjela dan – dva nakon njegovog rođendana a da FV češće viđa oko kuće ali da oni kod nje ne dolaze već 3 godine iako nema nikakve zapreke da s njom komuniciraju. U predmetnom događaju je sudjelovala minutu – dvije na samom kraju, tako da početak događaja nije vidjela. Ono što je vidjela se događalo ispred ulaznih vratiju stana njenog sina.

18.Oštećenik ĐV je na iskaz svjedokinje dodatno obrazložio svoj kontakt s nećakom Ć u vezi prsluka za spašavanje, te je prigovorio da je svjedokinja u svom stanu mogla čuti što se događa u stanu u prizemlju, na što je ona iskazala da je čula buku ali da nije mogla razabrati ni tko, ni što govori, te da je izašla van čim je čula da su se zalupila vrata.

19. U dokaznom postupku je pročitan zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu na listovima 7-8 spisa, naredba o određivanju mjere opreza na listu 9 spisa, izjava o upoznavanju s pravima žrtve na listovima 21-22 spisa, obavijest žrtvi nasilja u obitelji na listovima 23-24 i 32-33 spisa s prilozima na listovima 25-28 i 34-37 spisa, obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja na listovima 29-30 spisa, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na listu 31 spisa, izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji na listovima 38-40 spisa, izvadak iz prekršajne evidencije na listu 41 spisa, medicinska dokumentacija na listu 63 spisa, izvadak iz zemljišne knjige na listu 64 spisa, pismeno okrivljenika na listovima 65-66 spisa, pismeno oštećenika na listovima 67-68 spisa, obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom na listovima 69-70 spisa i podnesak Udruge Labin Zdravi grad, Centra za savjetovanje djece, mladih i podršku obitelji "Dobar start" na listovima 73-74 spisa.

20. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog opunomoćenice oštećenika da se u svojstvu svjedoka ispita mlt. FV radi izbjegavanja ugrožavanja dobrobiti djeteta jer je ocijenjeno da bi to izazvalo njegovo dodatno uznemirenje i da isto nije nužno s obzirom da je izveden dokaz čitanjem podnesaka Udruge Labin Zdravi grad, Centra za savjetovanje djece, mladih i podršku obitelji "Dobar start" iz kojeg proizlazi da je imenovani maloljetnik zajedno s roditeljima ubrzo nakon predmetnog događaja 22.07.2025. pristupio u navedenu Udrugu radi osiguranja emocionalne podrške zbog izloženosti događaju koji je predmet ovog postupka. Po zapažanju psihologinje ĐVČ koja mu je pružala savjetodavnu podršku dijete je navedenog dana i pri ponovnom susretu 29.07.2025. verbaliziralo strah od ponovnog susretanja djeda, strepnju prilikom izlaska iz stana i bojazan da ga ne sretne. U ta dva susreta njegovi strahovi nisu razriješeni, već su vjerojatno postali lakši za suočavanje i funkcioniranje u svakodnevnici s obzirom da je unutar savjetovanja dan naglasak na to kako se prikladno nositi sa osjećajem straha i ne uveličavati ga održavanjem pozornosti na njemu, te kako isti izdržati dok je aktualan i kako nastaviti živjeti svoju svakodnevnicu što kvalitetnije kroz uključivanje i usmjerenost na druge sadržaje i aktivnosti.

21.Nakon ovako provedenog postupka, polazeći od navoda obrane okrivljenika i ostalih provedenih dokaza, ocjenjujući pritom svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te dovodeći utvrđene činjenice u međusobnu vezu, sud nalazi da je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci presude.

22.Naime, Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji zabranjuje nasilje u obitelji.

23. U smislu rečenog Zakona nasilje u obitelji je primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, te zanemarivanje potreba osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi koje dovodi do njezine uznemirenosti ili vrijeđa njezino dostojanstvo i time joj nanosi tjelesne ili duševne patnje.

24.U dokaznom postupku je nesporno utvrđeno da su okrivljenik HV i oštećenik ĐV otac i sin tj. krvni srodnici u prvom stupnju ravne loze, kao i da je oštećenica HVČ kao supruga ĐV nevjesta okrivljenika tj. da su oni tazbinski srodnici.

25.Iz navedenog proizlazi da su, sukladno odredbi čl. 8. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, osobe na koje se primjenjuju odredbe rečenog Zakona.

26.U dokaznom postupku je nadalje nesporno utvrđeno da su između okrivljenika s jedne strane, te oštećenika s druge strane od ranije postojale nesuglasice zbog kojih je izostala međusobna komunikacija a suživot u istoj kući je bio otežan, kao i da je uslijed svega toga kritičnog dana zbog naizgled minornog povoda došlo do eskalacije sukoba.

27.Navedeno proizlazi iz iskaza okrivljenika i oštećenika, kao i iskaza svjedokinje ŽV.

28.Temeljem priznanja okrivljenika je utvrđeno da je on prema sinu bacio vrećicu s prslucima za spašavanje, da je sinu pljunuo u lice, da je držao kvaku ulaznih vratiju stana svoga sina s vanjske strane i povlačio je s ciljem da mu onemogući izlaz iz stana, kao i da je stolicu koja se nalazila pred stanom podigao i držao u visini prsiju, te je na kraju odbacio na travu.

29.Iako okrivljenik tvrdi da je sina pljunuo jer se prestrašio pošto je on naglo ustao i krenuo prema njemu, da je kvaku vratiju povlačio kako bi spriječio da njegov sin izađe iz stana i da je stolicu držao ispred prsiju kako bi mu onemogućio da dođe do njega i da ga dohvati sud je, uvažavajući njegovo zdravstveno stanje tj. činjenicu da mu je dijagnosticiran Sindrom bolesnog sinusnog čvora i Paroksizmalna fibrilacija atrija, te da mu je ugrađen DDDR elektrostimulator srca, pošao od činjenice da je okrivljenik sam izazvao postupanje oštećenika nasilnim ulaskom u njegov stan i neprimjerenim bacanjem vrećice sa sigurnosnim prslucima prema njemu u vrijeme dok se on odmarao na kauču u svome stanu i dok ga ni na koji način nije uznemiravao.

30.Mišljenje je suda da je okrivljenik svoju frustraciju o navodno nekorektnom postupanju oštećenika prema njegovom unuku, odnosno svom nećaku Ć mogao i morao sa oštećenikom raspraviti na neki drugi primjereniji način, te da u konkretnom slučaju na njegovoj strani nema elemenata otklanjanja istodobnog prijetećeg napada s obzirom da se postupanje oštećenika u datim okolnostima može smatrati normalnom reakcijom prosječnog čovjeka, tako da ga ni sam okrivljenik ne tereti za poduzimanje neke konkretne protupravne radnje ni u stanu a ni ispred kuće kada su obojica držali stolicu koju je okrivljenik prvi dograbio i podigao ispred sebe, te je na kraju demonstrativno odbacio u travu.

31.Iako okrivljenik tvrdi da je pokucao na vrata stana svoga sina i mirno bez odguravanja vratiju ušao u stan puna je vjera poklonjena iskazu oštećenice jer je ona iskazivala sigurno i uvjerljivo, okolnosno opisujući da su vrata pri naglom otvaranju udarila u nju i da je uslijed toga došlo do njenog udara glavom u zid, što je sud ocijenio realnim i objektivno mogućim u datim okolnostima a pogotovo zbog narušenih međusobnih odnosa i uznemirenosti okrivljenika navodnim nekorektnim postupanjem oštećenika prema njegovom unuku, odnosno svom nećaku Ć. Isto tim više što je navode svoje supruge potvrdio i ĐV okolnosno opisujući da je povodom uzvika svoje supruge ("aj") pogledao u njenom smjeru i vidio da je ona stisnuta iza ulaznih vratiju a da je njegov otac u tom trenutku na ulaznim vratima.

32.U odnosu na tvrdnju okrivljenika da oštećeniku i oštećenici nije govorio riječi navedene u izreci presude, već da je oštećeniku samo rekao "majmun" i to ispred kuće a da se oštećenici nije obraćao sud je ocijenio da je njegov iskaz u tom dijelu nerealan, neuvjerljiv i ničim potkrijepljen, te kao takav usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti s obzirom da sam način na koji je okrivljenik incident izazvao i način kako se isti odigrao ukazuju da to nije moglo biti u tišini, već upravo obrnuto uz viku, povišene tonove i izgovaranje pogrdnih riječi navedenih u izreci presude kako su to okolnosno, podudarno i sigurno opisali oštećenici u čijim navodima sud nije našao kontradiktornosti ni nelogičnosti, a što je potvrdila i svjedokinja ŽV navodeći da je izašla iz svog stana upravo iz razloga što je čula buku iz stana u prizemlju i ispred kuće. Isto i u odnosu na okolnost da je okrivljenik ispred stana pljuvao prema oštećenicima.

33.Slijedom iznesenog, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima sukladno odredbi čl.88. Prekršajnog zakona sud je našao da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik opisanim postupanjem prema oštećenicima i to pljuvanjem oštećenika u stanu, te pljuvanjem prema njemu i oštećenici ispred stana, bacanjem predmeta u oštećenika, upućivanjem pogrdnih riječi oštećenicima, povlačenjem kvake ulaznih vratiju i onemogućavanjem oštećenicima da iz stana izađu, te demonstrativnim podizanjem stolice ispred sebe i odbacivanjem iste u travu manifestirao izrazito ponižavajuće ponašanje (pljuvanje, vrijeđanje pogrdnim riječima), kao i agresivno ponašanje koje se može shvatiti kao prijetnja i pokušaj napada (bacanje stvari u drugu osobu, prijetnja podignutom stolicom kod oštećenika izazvao uznemirenost i povredu dostojanstva čime je počinio psihičko nasilje iz čl. 10.st.3.Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji radi čega su oni osjetili potrebu da zatraže intervenciju policije.

34.Sporno je pitanje da li su predmetnom događaju bila nazočna maloljetna djeca oštećenika i to F, rođen 2010. i FV, rođen 2013.

35. Kako je na osnovu podudarnih iskaza okrivljenika i oštećenika utvrđeno da je tijekom predmetnog događaja F bio u svojoj sobi, te kako je na osnovu iskaza oštećenice utvrđeno da je u sobi slušao play station i imao slušalice na ušima ocijenjeno je da isti objektivno nije mogao ni vidjeti, ni čuti predmetni događaj tj. da se isti nije odigrao u njegovoj nazočnosti.

36.Nasuprot tome, nesporno je da je događaju u pretežnom dijelu bio nazočan mlt. FV koji se, prema podudarnim iskazima okrivljenika i oštećenika, nalazio ispred stana u vrijeme kada je okrivljenik ušao u stan njegovih roditelja, te je mogao čuti a i vidjeti taj dio događaja, kao i dio koji se odigrao ispred kuće nakon izlaska okrivljenika i oštećenika iz stana. Očito je da ga je događaj uznemirio u tolikoj mjeri da je pobjegao i kroz prozor ušao u sobu u kojoj se nalazio njegov brat a naknadno je uz podršku roditelja zatražio i psihološku pomoć radi čega sud izvodi zaključak da je okrivljenik na opisani način ostvario kvalificirani oblik prekršaja iz čl. 22.st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

37.Kako u postupku nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju ubrojivost okrivljenika on je oglašen krivim i kažnjen.

38. Za rečeni prekršaj je Zakonom propisana novčana kazna od najmanje 1.100,00 eura ili kazna zavora u trajanju od najmanje 45 dana.

39.Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja prekršaja u smislu čl.36. Prekršajnog zakona.

40.Olaktonom okolnošću je ocijenjena činjenica da okrivljenik do sada nije bio prekršajno osuđivan a otegotnih okolnosti sud nije našao.

41.S obzirom na navedene okolnosti, stupanj krivnje okrivljenika koji je mogao i morao biti svjestan protupravnosti svoga postupanja, te je na to pristao, kao i težinu i opasnost počinjenog djela i njegove posljedice, te svrhu kažnjavanja okrivljeniku je izrečena u izreci navedena novčana kazna kao blaža vrsta sankcije, te je ista odmjerena u propisanom posebnom minimumu u uvjerenju da će se istom postići svrha generalne i specijalne prevencije, te da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja prekršaja.

42.Sukladno odredbi čl.58.st.3. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 39/13) koji je stupio na snagu 01. lipnja 2013. godine u konkretnom je slučaju primijenjena odredba čl.152.st.3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/07 i 39/13), te je okrivljenik upozoren da će se smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti ukoliko on u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine iste.

43. Odluka o trošku temelji se na uvodno citiranim propisima a trošak je dosuđen u paušalnom iznosu u okviru veličina propisanih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka i to srazmjerno složenosti i trajanju postupka, te srazmjerno imovnom stanju okrivljenika.

U Labinu, 18.prosinca 2025.

Zapisničarka :

Sutkinja :

Daniela Husić,v.r.

Lorena Frančula Marinović,v.r.

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda.

Dostaviti :

- okrivljeniku

- tužitelju

- branitelju okrivljenika

- žrtvi- oštećenicima

- opunomoćenici oštećenika

- spis