REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-243/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sutkinji Martini Ivanković u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB 83416546499, kojeg zastupaju punomoćnica Đina Lukac Novaković i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženice RT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 19. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tuženice, na ročištu za objavu i uručenje presude 18. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ljiljane Vodopija Čengić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-5/2025 od 25. veljače 2025. ukida se u cijelosti i odbija se tužbeni zahtjev.

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja od 2. siječnja 2025. javni bilježnik Ljiljana Vodopija Čengić iz Zagreba je 25. veljače 2025. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga protiv tuženice kao ovršenice donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-5/2025 kojim je određena ovrha radi naplate iznosa od 184,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 46,27 eura od 30. prosinca 2023. do isplate, na iznos od 6,11 eura od 27. siječnja 2024. do isplate, na iznos od 20,38 eura od 28. veljače 2024. do isplate, na iznos od 7,38 eura od 28. svibnja 2024. do isplate, na iznos od 64,49 eura od 27. srpnja 2024. do isplate i na iznos od 40,12 eura od 29. kolovoza 2024. do isplate te radi nastalih troškova u iznosu od 87,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Povodom pravodobnog prigovora tuženice ovaj je sud rješenjem poslovni broj Povrv-243/2025-6 od 10. lipnja 2025. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženica u prigovoru navodi da je tužitelju podnijela prigovore na više računa za plaćanje potrošnje hladne vode u poslovnom prostoru čiji je vlasnik, a nalazi se u stambeno poslovnom objektu na adresi [adresa], 217 i [adresa], jer su bili jako visoki navodno zbog povećane potrošnje hladne vode, a da joj je tužitelj na sve prigovore odgovorio negativno navodeći da je interna instalacija u nadležnosti korisnika usluga, a ne tužitelja i da to utvrdi s predstavnikom suvlasnika. Pojašnjava da zgrada nema predstavnika suvlasnika dulje od dvije godine i da ona ne može utvrditi tko bi se u tom poslovnom centru od oko 100 lokala bespravno priključio na vodovodnu mrežu. Navela je i da je njen poslovni prostor u kojem se obavljala krojačka djelatnost zatvoren i da je obrt odjavljen, o čemu je obavijestila tužitelja, da se u lokalu nalaze mali umivaonik i WC te da ona samo povremeno koristi lokal za svoje osobne potrebe. Osporava utanačenje prema kojem bi ona trebala plaćati 9 % od ukupno potrošene vode na mjernom mjestu kao suludo i ističe da je redovno podmirivala račune za potrošnju vode u 2023. i početkom 2024., a nakon što su krenuli enormni računi za nešto što nije potrošila, plaćala je račune primjereno realnoj paušalnoj procjeni. Predlaže da se povuče prijedlog za ovrhu tj. tužba.

3. Očitujući se na navode prigovora u podnesku od 24. lipnja 2025. tužitelj je naveo da je tuženičin prigovor paušalan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Navodi da je tuženicu više puta u korespondenciji upozorio na to da je ona odgovorna za održavanje internih instalacija u skladu s čl. 9 st. 2 Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (dalje: Opći i tehnički uvjeti) i da te instalacije nisu u nadležnosti tužitelja. Dodaje da je tuženica korisnica vodnih usluga na predmetnom mjernom mjestu i da je tužitelj prema čl. 32 Općih i tehničkih uvjeta dužan izvršiti obračun prema podacima koje mu dostavi društvo kojeg su suvlasnici angažirali radi očitanja podataka. Navodi da tuženica nije podmirila utuženo potraživanje i predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i potražuje naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

4. U podnesku od 14. kolovoza 2025. tuženica je dodala da je prema utanačenju koje joj je predočeno ona dužna plaćati 9 % od ukupne potrošnje vode po mjernom mjestu te ističe da ona to nikad nije potpisala ni prihvatila i da je na njeno traženje od 1. ožujka 2025. utvrđen novi udjel u plaćanju usluge od 0,10 % nakon što je proveden izvid isporučitelja usluge radi kontrole potrošnje. Dodaje i da nije točno da nije dostavila dokaz o uplatama s tim da su neke uplate izvršene u cijelosti, a neke djelomično.

5. Sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 17. prosinca 2024. (str. 9), izvadak iz obrtnog registra (str. 10), ispis korespondencije stranaka (str. 35- 60), uplatnice (str. 61-65), stanje kupca (str. 82), utužene račune sa specifikacijama (str. 83-94), Opće i tehničke uvjete (str. 95-154), rješenje o odjavi obrta (str. 159, 160), rješenje tužitelja (str. 161), uvid u mjerno mjesto (str. 162, 163), uplatnice i račune (str. 168-201).

6. Nije provedeno financijsko vještačenje jer to nije bilo potrebno za utvrđenje činjeničnog stanja.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj pružatelj komunalne usluge opskrbe vodom i da je tuženica obveznik plaćanja naknade za tu uslugu za poslovni prostor koji se nalazi u [adresa]. Kao sudionici ovog obveznog odnosa obje stranke su u skladu s čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje: ZOO) dužne ispuniti svoje obveze i odgovaraju za njihovo ispunjenje.

9. Sporno je je li tuženica dužna plaćati naknadu za isporučenu vodnu uslugu kako je to navedeno u utuženim računima.

10. Uvidom u utužene račune i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sud je utvrdio da se utuženo potraživanje odnosi na račune izdane u razdoblju od 1. studenog 2023. do 1. srpnja 2024. Iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga proizlazi da su tri od šest utuženih računa djelomično podmireni i tužitelj u odnosu na njih ne potražuje naplatu punog iznosa na koji su ti računi ispostavljeni. Ovo utvrđenje potvrđuje navod tuženice da je ona dijelom podmirila račune koji su joj ispostavljeni. Na utuženim računima navedeno je utanačenje od 9 % i prema specifikacijama tih računa tužiteljici je obračunata naknada za 9 % očitane ili procijenjene potrošnje.

11. Tuženica osporava to utanačenje prema kojem bi ona bila dužna plaćati 9 % naknade za konkretno mjerno mjesto i tvrdi da nije pristala na njega. U ispisu uvida u mjerno mjesto broj 0722744 iz tužiteljeve evidencije (str. 162, 163), a isti broj mjernog mjesta je naveden na utuženim računima, navedeno je utanačenje u kojem se spominje 11 kupaca s tim da je za pet kupaca navedeno utanačenje od nula posto, a za tuženicu je navedeno utanačenje od 9 %. Tuženica je dostavila rješenje tužitelja od 1. travnja 2025. (str. 161) kojim je određeno u kojim će postocima korisnici vodne usluge plaćati potrošak vode na adresi [adresa], na mjernom mjestu broj 0722744 za razdoblje od 1. ožujka 2025. Prema tom rješenju tuženica je dužna plaćati 0,10 % potroška vode na tom mjernom mjestu.

12. Prema čl. 90 st. 2 Općih i tehničkih uvjeta u stambenim zgradama gdje se nalazi prostor za obavljanje poslovne djelatnosti, a nisu ugrađeni sekundarni ili interni vodomjeri, korisnici usluge ovlašteni su sporazumjeti se o udjelima u plaćanju usluge, a ako se o tome ne mogu sporazumjeti ili jedan od korisnika obavijesti isporučitelja tj. tužitelja da otkazuje postignuti sporazum, tada je tužitelj ovlašten odrediti udjele u plaćanju usluge na temelju podataka kojim raspolaže te vlastitom procjenom.

13. Tužitelj nije dostavio u spis ni sporazum korisnika ni svoju odluku tj. rješenje o udjelima u plaćanju usluge, a niti je drugim ispravama koje je dostavio u spis dokazao na temelju čega bi tuženica u utuženom razdoblju bila dužna plaćati čak 9 % naknade za isporučenu vodu, a to je sporna činjenica u ovom sporu. Budući da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva tj. zašto bi tužiteljica bila dužna plaćati 9 % potroška vode, sud je primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen zbog toga što nije dokazana osnova, nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje za utvrđenje visine tužbenog zahtjeva.

15. Tužitelj je izgubio spor pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u skladu s čl. 154 st. 1 ZPP-a.

U Sesvetama 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Martina Ivanković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana kad je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Žalba protiv presude u sporovima male vrijednosti ne odgađa ovrhu.

DNA

1. odvjetnica Đina Lukac Novaković na VIO14-924070 dk

2. RT