Poslovni broj: Povrv-983/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727 zastupan po punomoćniku Kristina Baričević odvjetnica iz Sesveta, Ninska 9a protiv tuženika GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. studenog 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CO odvjetničke vježbenice te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-79022/2023 (UPP/OS-Ovrv- 1133/2023) od dana 26.10.2023. godine u dijelu u kojem je tuženiku GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727 iznos od 52,29 EUR zajedno sa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku i to:

- na iznos od 5,81 EUR od 16.11.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.12.2022. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.01.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.02.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.03.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.04.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.05.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.06.2023. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,81 EUR od 16.07.2023. godine pa do isplate,

do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-79022/2023 (UPP/OS-Ovrv-1133/2023) od dana 26.10.2023. godine u dijelu u kojem je tuženiku GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naloženo isplatiti tužitelju Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727 iznos od 02,12 EUR zajedno sa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15.02.2023. godine pa do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića 33, OIB: 84923155727 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 150,77 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u svom ovršnom prijedlogu koji se sada smatra tužbom navodi da mu tuženik duguje utuženi iznos sa pripadajućim kamatama i troškovima. Tijekom postupka tužitelj iznosi da tuženik navodi da mu tužitelj nije pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada čiju cijenu potražuje u ovom postupku obzirom da predmetnu nekretninu koristi isključivo dijelom u srpnju i kolovozu zbog čega smatra da je u obvezi plaćati samo jedan kvartal za usluge tužitelja. Tužitelj tvrdi da je spremnik tužene je čipiran 22. srpnja 2022., prvi puta pražnjen 20. kolovoza 2022., dok je posljednji puta pražnjen 26. ožujka 2025. te tužitelj kao dokaz navedenog dostavlja e-mail korespondenciju zaposlenika tužitelja zajedno sa preslikama zaslona interne aplikacije tužitelja iz koje jasno proizlaze datumi svih

2. Također, tužitelj ističe kako je sukladno odredbi članka 9. Zakon o obveznim odnosima propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, obzirom da su tužitelj i tuženik bili u obveznom- pravnom odnosu, te da je tužitelj pružao uslugu odvoza komunalnog otpada tuženom odnosno izdao mu račune za navedeno, obračunate sukladno važećem Cjeniku, na koje račune tuženik nikada nije podnosio nikakve prigovore, a niti ih je podmirio.

3. Tužitelj naglašava kako se radi o obvezi tuženika kao vlasnika i korisnika predmetne nekretnine, utemeljenoj na propisima, da tužitelju plaća uslugu skupljanja i odvoza komunalnog otpada, poradi čega nije niti odlučna količina otpada koja nastane na predmetnoj nekretnini niti da li tuženik redovno odlaže otpad u predmetnoj kanti. Svaki je vlasnik nekretnine, sukladno u konkretnom slučaju primjenjivim propisima te Zakonu o komunalnom gospodarstvu obvezan koristiti komunalnu uslugu održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje ili odvoz komunalnog otpada, bez obzira da li nekretnina odnosno njezin vlasnik ima komunalni otpad ili nema, a kako to zaključuje i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Usoz-129/2012 od 21. svibnja 2013. godine u kojoj utvrđuje da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave obvezalo vlasnika nekretnine koristiti komunalnu uslugu čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada i da nije protivno zakonu tijelo lokalne samouprave takvu obvezu nametnulo i onom korisniku koji ne želi preuzeti tipsku posudu za odlaganje otpada.

4. Nadalje, tužitelj navodi kako je Zakon iz 2013., odnosno Uredba iz 2017. godine odredila da strukturu cijene javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada čini (a) cijenu javne usluge za količinu predanog otpada (varijabilni dio), (b) cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i (c) cijenu ugovorene kazne. Dakle, cilj potpisivanje navedene strukturne cijene bio je da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela ”onečišćivač plaća”, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela ”onečišćivač plaća” što je tužitelj kroz svoje poslovanje i primijenio. Člankom 20. stavkom 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom određeno je da se cijena javne usluge plaća radi pokrića troškova iz čl. 18. Uredbe, dok je stavkom 2. navedenog članka određeno da strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada,

2. cijena obvezne minimalne usluge

3. te ugovorne kazne.

Stavkom 3. navedenog članka propisano je da je korisnik usluge dužan platiti davatelju javne usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje.

5. Stoga prema tužitelju cijenu predmetne javne usluge čine 3 navedene sastavnice. Međutim, kako tužitelj kao pružatelj javne usluge s čipiranjem, odnosno evidencijom odvoza otpada nije bio započeo u trenutku nastanka predmetnih obveza, to tužitelj od korisnika usluge potražuje. Da tužitelj uz citiranu obveznu minimalnu javnu uslugu formira cijenu javne usluge i temeljem sastavnice količine miješanog predanog otpada, cijena javne usluge bila bi daleko viša negoli je sada

6. Takvo stajalište o naplati fiksnog dijela cijene javne usluge, koje se naziva Obveza minimalna javna usluga, zauzeto je u presudi VSRH Rev-101/2023 od 14.02.2023. godine, a prema kojoj vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge, tzv. fiksni dio cijene ”za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici da nekretninu ne koriste svaki mjesec”, a koje stajalište je potvrđeno u presudi Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-4656/2022 od 18.07.2023. godine. Nadalje, tužitelj ističe kako je cijena usluge koju tužitelj pruža definirana važećim Cjenikom tužitelja kojeg je tužitelj i dostavio u spis.

7. Spremnik tužene je spremnik najmanjeg volumena, i to od 120 litara. Iznos obvezne minimalne javne usluge koji tužitelj naplaćuje za taj spremnik jednak je iznosu koji tužitelj naplaćuje i za korištenje zajedničkog spremnika, koju mogućnost imaju svi korisnici. Dakle, prema važećem Cjeniku tužitelja, cijena obvezne minimalne javne usluge na području [adresa] za korištenje spremnika od 120 litara i zajedničkog spremnika je ista, i to 5,81 EUR sukladno točki 95. cjenika. Što se tiče računa za od 31.03.203. s dospijećem 15.02.2023., tužitelj ističe kako je taj račun uvećan za kamate na račune iz prethodne godine.

8. U odnosu na navode tužene o zastari računa, posebno onog iz listopada 2021., tužitelj ističe kako je isto neosnovano, a u dijelu koji se odnosi na račun iz listopada 2021. tužitelj ističe kako je iz rješenja o ovrsi i izvoda otvorenih stavki jasno da se radi o očitoj tiskarskoj greški tužitelja, a što je vidljivo iz rješenja o ovrsi, te da je riječ o računu iz listopada 2022. godine, točnije 31.10.2022. zbog čega je prigovor zastare u potpunosti neosnovan i pravno neutemeljen.

9. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Naslovnom sudu donijeti održati na snazi platni nalog donesen od javnog bilježnika Ivanke Birkić-Šarić u Zagrebu pod posl. brojem Ovrv-1133/2023 od dana 26.10.2023. godine na iznos od 54,41 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

2021 250 854214 31.10.2022 15.11.2022 5,81 Eur

2022 250 855206 30.11.2022 15.12.2022 5,81 Eur

2022 250 857010 31.12.2022 15.01.2023 5,81 Eur

2022 250 5480 31.01.2023 15.02.2023 7,93 Eur

2022 250 5922 28.02.2023 15.03.2023 5,81 Eur

2022 250 4910 31.03.2023 15.04.2023 5,81 Eur

2022 250 221137 30.04.2023 15.05.2023 5,81 Eur

2022 250 221721 31.05.2023 15.06.2023 5,81 Eur

2022 250 222213 31.06.2023 15.07.2023 5,81 Eur

do isplate kao i naknaditi mu trošak ovršnog i parničnog postupka, sve sa pripadajućim kamatama.

10. Povodom ovršnog prijedloga tužitelja javni bilježnik Ivanka Birkić-Šarić iz Zagreba, je pod poslovnim brojem Ovrv-79022/2023 (UPP/OS-Ovrv-1133/2023) dana 26.10.2023. godine donijela rješenje o ovrsi kojim je usvojila ovršni prijedlog tužitelja te je istovremeno odlučila o troškovima postupka.

11. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je uložio prigovor u kojem je prvenstveno istaknuo da da je točno da je vlasnik vikendice u [adresa] no da ju koristi samo tijekom srpnja i kolovoza kao tzv. vikendaš. Navodi da je obavijestio tužitelja da koristi tu nekretninu samo ta dva mjeseca te da je tužitelj nakon toga čipirao kantu. Smatra da nije dužan plaćati uslugu odvoza smeća kroz cijelu godinu već samo jedan kvartal od 01.07. do 31.09. . Poziva se na odredbu čl. 33 st. 4 ZOGO- a i druge članke te se pozva na načelo "onečišćivač plaća". Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

12. Povodom prigovora tuženika Općinski građanski sud u Zagrebu je svojim rješenjem broj: Povrv-983/24 od 13. veljače 2025. godine stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-105/2023 od dana 26. listopada 2023. godine doneseno od strane javnog bilježnika Ivanka Birkić-Šarić iz Zagreba u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), Odluku o načnu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Jasenice (list 38-54 spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 55-60 spisa), Način određivanja udjela korisnika javne usluge u slučaju kada korisnici javne usluge koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima (list 61-62 spisa), Pravilnik o općim uvjetima i8spaoreuke komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada (list 63-70 spisa), cjenici (list 71-75 spisa), sudska praksa (list 76-89 spisa).

13. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

14. Nakon što je sud izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, isti sud je uzeo u obzir kako je čl. 3 st. 5 Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje ZKG) propisano da je odlaganje komunalnog otpada jedna od komunalnih djelatnosti, dok je odredbom čl. 20 st. 2 ZKG-sa određeno da visinu cijene i način obračuna i plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge: iz dostavljenih odluka vidljivo je da je Grad Zadar dana 24. siječnja 2018. godine i donio Odluku takvog sadržaja. U čl. 6. navedene Odluke navedeno je da su korisnici usluge Korisnik usluge na području pružanja usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluga, dok je u čl. 10. iste Odluke navedeno da su korisnici usluge dužni koristiti uslugu i predati miješani komunalni otpad i biorazgradivi komunalni otpad davatelju usluge na podruju na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge, dakle neovisno o sklopljenom ugovoru o pružanju predmetne usluge s obzirom da ista proizlazi iz Zakona i Odluke.

15. Osim što iz navedenog jasno proizlazi aktivna legitimacije tužitelja, u ovoj pravnoj stvari je nesporna i pasivna legitimacija obzirom da je tuženik priznao da je vlasnik nekretnine u mjestu [adresa], Općina Jasenice koja je obuhvaćena navedenim odlukama.

16. Među strankama je nesporno da je tuženik korisnik usluge odvoza komunalnog otpada sa njegove nekretnine uz najmanji spremnik od 90 litara, a sporo je da li izvan mjeseci u kojima tuženik koristi nekretninu treba plaćati cijenu minimalne javne usluge.

17. Sud je izvršio uvid u čl. 36 st. 1 Odluke o načnu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Jasenice te je utvrdio da strukturu cijene javne usluge čini cijena obvezne minimalne javne usluge, cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada i cijena ugovorne kazne. Odredbom istog članka je određeno da se cijena obvezne minimalne javne usluge određuje cjenikom.

18. Prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari sud je imao u vidu presudu Suda EU u predmet G, C-335/16 od 30. ožujka 2017. iz koje proizlazi da obračun cijene za financiranje javne usluge gospodarenja otpadom i njegova zbrinjavanja koji se ne temelji na količini otpada koji je stvarno proizveden i predan radi skupljanja kao plaćanja dodatnih naknada, a čiji je prihod namijenjen financiranju potrebnih kapitalnih ulaganja u obradu otpada, uključujući njegovo recikliranje, nije u suprotnosti člancima 14. i 15. stavak 1. Direktive 2008/98 o otpadu.

19. Sud je uvidom u odgovarajući Cjenik za Općinu Jasenice, Mjesto [adresa] (list 75 spisa) utvrdio da je cijena mjesečne minimalne javne usluge za osobe koje koriste najmanji volumen kante od 90 litara 43,79 kuna/5,81 EUR te da iz navoda tuženika proizlazi da nije sporno da isti to nije platio u utuženom periodu. Obzirom da je sud iz naprijed citiranih odluka utvrdio obvezu tuženika da plaća minimalnu javnu uslugu odvoza komunalnog otpada tijekom svakog mjeseca, a ne samo onoga u kojem je okrstio svoju nekretninu i stvarao komunalne i otpad. Time je sud utvrdio činjeničnu i pravnu osnovu na temelju koje tužitelj ima pravo od tuženika potraživati naknadu za mjesečne minimalne javne usluge vezano uz odnošenje komunalnog otpada.

20. Odredbom čl. 9 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - u daljnjem tekstu ZOO-a) određeno je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom čl. 183. st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odredbom čl. 29 st. 1 ZOO-a određeno je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Odredbom čl. 29 st. 2 određena je i visina stope zakonske zatezne kamate.

21. Slijedom navedenog sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja u iznosu od 52,29 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine dijelove glavnice te su prikazani u tč. I. izreke ove presude te je u tom dijelu sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je odlučio kao u tč. I. izreke ove presude. Sud je odluku o visini kamatne stope donio na temelju odredbe čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a.

22. Vezano uz potraživanje obračunate kamate od 2,12 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 15.02.2023. godine pad o isplate, valja naglasiti da je tuženik u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev pa je stoga na tužitelju bio teret dokaza da takav dug postoji kao i njegovu visinu. Obzirom da tužitelj to nije napravio sud je u tom dijelu sukladno čl. 451 st. 3 ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je odlučio kao u tč. II. izreke ove presude.

23. Obzirom da utuženi iznosi dospijevaju između 15.11.2022. i 15.07.2023. godine te da je ovršni prijedlog predan 26.10.2023. godine, to niti jedan od utuženih iznosa nije u zastari jer nije prošao niti jednogodišnji zastrani rok.

22. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

24. Sud je tužitelju priznao ovršni trošak u iznosu od 12,50 EUR, jednokratnu naknadu za parnični trošak od 100,00 EUR (tbr. 7/9), trošak PDV-a u iznosu od 25,00 EUR te trošak sudske pristojbe na presudu od 13,27 EUR odnosno sveukupno iznos od 150,77 EUR te je sud u cijelosti taj iznos dosudio tužitelju na teret tuženika obzirom da tužitelj nije uspio samo u zanemarivom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

25. Tužitelju je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužitelju od 18. prosinca 2025. godine pa do isplate.

26. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste, pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku