Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 Povrv-69/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436, Trg I. istarske brigade - Piazza della I brigata istriana 14, 52100 Pula, kojeg zastupa punomoćnica Šanin Gedra Krelja, odvjetnica u Puli, protiv tuženika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 9. Svibnja 1, Samobor, zastupanog po punomoćnici Doroteji Marković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 7. studenog 2025., održane u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Valentina Jakovca, odvjetnika u Zagrebu, te zamjenice punomoćnika tuženika Andreje Škavić, odvjetnice u Zagrebu, 18. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika CI, poslovni broj Ovrv-24431/2024 od 31. prosinca 2024. kojim se tuženiku RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 9. Svibnja 1, Samobor, nalaže da tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436, Trg I. istarske brigade - Piazza della I brigata istriana 14, 52100 Pula, isplati iznos od 148,17 eura (sto četrdeset osam eura i sedamnaest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 7,01 EUR od 28.12.2023.

- na iznos od 7,01 EUR od 27.1.2024.

- na iznos od 7,01 EUR od 24.2.2024.

- na iznos od 7,01 EUR od 30.3.2024.

- na iznos od 7,01 EUR od 27.4.2024.

- na iznos od 7,01 EUR od 25.5.2024.

- na iznos od 19,82 EUR od 27.6.2024.

- na iznos od 19,82 EUR od 26.7.2024.

- na iznos od 19,82 EUR od 27.8.2024.

- na iznos od 19,82 EUR od 25.9.2024.

- na iznos od 19,82 EUR od 26.10.2024.

- na iznos od 7,01 EUR od 26.11.2024.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika CI, poslovni broj Ovrv-24431/2024 od 31. prosinca 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 9. Svibnja 1, Samobor, da u roku 8 dana namiri tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436, Trg I. istarske brigade - Piazza della I brigata istriana 14, 52100 Pula, novčanu tražbinu u iznosu od 7,01 eura (sedam eura i jedan cent) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 25.11.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 595071-3770559-2607, te se tužbeni zahtjev tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436, Trg I. istarske brigade - Piazza della I brigata istriana 14, 52100 Pula, odbija u tom dijelu.

III. Odbija se zahtjev tuženika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica 9. Svibnja 1, Samobor, da mu tužitelj PULA HERCULANEA d.o.o., OIB: 11294943436, Trg I. istarske brigade - Piazza della I brigata istriana 14, 52100 Pula, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura (sto osamdeset sedam eura i pedeset centi), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika, sada tuženika javnom bilježniku CI, **.**.2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 155,18 eura, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na cjelokupnoj imovini ovršenika.

2. Javni bilježnik CI, je pod brojem Ovrv-24431/24 od 31. prosinca 2024. donijela rješenje o ovrsi.

3. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika CI, ovršenik, sada tuženik, je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da u cijelosti osporava predmetno rješenje o ovrsi. Navodi da je za dio tražbine nastupila zastara, a da ovrhovoditelj i ovršenik nisu ni u kakvom pravnom odnosu s obzirom da nikada nisu sklopili ugovor o pružanju komunalnih usluga. Nadalje ističe kako ovršenik nikada nije koristio usluge ovrhovoditelja, niti je zaprimio spremnik za sakupljanje ili primopredaju komunalnog otpada. Ovršenik na predmetnom području boravi jednom godišnje, a nikada nije zaprimio uplatnicu ili opomenu za predmetno potraživanje. Navodi da vjerodostojna isprava nije podobna za ovrhu, a sam prijedlog za ovrhu nije sastavljen sukladno zakonu.

4. Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-69/25-2 od 4. veljače 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika CI, poslovni broj Ovrv-24431/24 od 31. prosinca 2024., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak.

5. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj navodi kako je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada usluga od općeg interesa te nije komunalna djelatnost sukladno članku 64. ZGO. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga sukladno članku 66. ZGO. Prema odredbi čl. 5. Odluke uslugu prikupljanja komunalnog otpada i uslugu povezanu s javnom uslugom odnosno odvojeno prikupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastika i tekstila te glomaznog komunalnog otpada na području Općine Marčana obavlja tužitelj. Korisnik javne usluge sukladno članku 70. ZGO na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine. Između tužitelja i tuženog je poseban odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tuženi vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža komunalne usluge (koju činjenicu tuženi u postupku nije posebno osporio). Kod takvog je odnosa riječ o posebnoj vrsti ugovora o pristupanju, kojeg uređuje odredba čl. 248. Zakona o obveznim odnosima. Iako takav zaseban ugovor nije sklopljen, tuženi je morao poštivati sadržaj onoga što je propisano odlukom organa lokalne uprave i samouprave za istu djelatnost. Tuženik je bio u obvezi koristiti tužiteljeve usluge (morao je pristupiti odnosu sa tužiteljem), a mora ih plaćati prema uvjetima koji su kod tužitelja važili i za sve druge korisnike. Odlukom je određeno kako se cijena javne usluge naplaćuje radi pokrića troškova obavljanja javne usluge. Cijena javne usluge sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada predstavlja količinu otpada koju je proizveo korisnik sukladno evidenciji i zaduženju. Tuženik je kao korisnik dužan sukladno Zakonu plaćati uslugu odvoza otpada te je navedeno kako spada u kategoriju korisnika kućanstvo. Tuženiku je obračunata usluga za korisnika kućanstvo prema zaduženom zajedničkom spremniku. Obračun količine predanog otpada u skladu je sa cjenikom davatelja usluge.

6. Podneskom od 15. travnja 2025. tuženik navodi da nije točno da je između tužitelja i tuženika poseban ugovorni odnos uspostavljen već samom činjenicom što je tuženik vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj pruža komunalne usluge, kako to pogrešno smatra tužitelj jer vlasništvo nekretnine nije jedini kriterij za uspostavu ugovornog odnosa. Tuženik ima prijavljeno prebivalište u [adresa], radi na području Zagreba, a u nekretnini za koju tužitelj potražuje plaćanje komunalne naknade ne stanuje, ne boravi, niti tamo obavlja kakvu djelatnost, niti je nekretnina useljiva.

7. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis javnog bilježnika broj Ovrv- 24431/24, te cjelokupnu dokumentaciju u spisu ovog predmeta broj Povrv-69/2025, dok je na ročištu 7. studenog 2025. odbio daljnje dokazne prijedloge za saslušanjem tuženika, svjedoka DI, SI, KI, te provođenja očevida na licu mjesta, s obzirom da sud može donijeti na zakonu osnovanu odluku i bez provođenja navedenih dokaza, a isti bi odugovlačili predmetni postupak.

8. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10. U ovom postupku tužitelj je dakle podnio javnom bilježniku CI prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvatka otvorenih stavaka koji se temeljem čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) smatra vjerodostojnom ispravom. Postupak koji je prethodio donošenju rješenja broj Povrv-69/25-2 od 4. veljače 2025. kojim je izvan snage stavljeno rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-24431/2024 od 31. prosinca 2024. proveden je u cijelosti u skladu s odredbama Ovršnog zakona, sam prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sastavljeni su sukladno odredbama Ovršnog zakona, slijedom čega su navodi tuženika u tom pogledu neosnovani.

11. Predmetni postupak je s obzirom na vrijednost predmeta spora od 155,18 eura spor male vrijednosti te se na isti primjenjuju odredbe članka 461a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Člankom 461 a stavkom 6. istog zakona propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati troškove javne usluge sakupljanja komunalnog otpada za nekretninu u mjestu Krnica za razdoblje od listopada 2023. do listopada 2024.

13. Među strankama je sporno je li tuženik obveznik plaćanja usluge odvoza otpada, s obzirom da na toj lokaciji ne boravi niti koristi nekretninu za koju je nastala predmetna obveza.

14. Nesporno je među strankama da tuženik nije platio uslugu odvoza otpada za utuženo razdoblje te da je isti vlasnik nekretnine u mjestu Krnica, kao i da nije potpisao obrazac izjave o načinu korištenja javne usluge.

15. Odredbom članka 70. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21, 142/23; u nastavku: ZGO) korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) je vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, u članku 70. Stavku 4. ZGO-a propisane su obveze korisnika, među kojima je i obveza platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi.

16. Nadalje, odredbom članka 71. stavka 1. i 2. ZGO-a nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva. Trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.

17. Prema odredbi članka 19. stavka 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana iz 2022. korisnik usluge može raskinuti Ugovor samo uz pisanu Izjavu da navedenu nekretninu neće trajno koristiti, a nakon isteka roka od 12 mjeseci od dana raskida Ugovora, dužan je davatelju usluge dostaviti dokaz o nekorištenju nekretnine za navedeni period. Navedeni dokaz dužan je dostavljati svakih 12 mjeseci za prethodni period. Isto tako predmetni ugovor se može raskinuti i u slučaju kada korisnik usluge prestaje biti vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine koji je imao obvezu korištenja javne usluge.

18. Dakle, korištenje i plaćanje komunalnih usluga predstavlja zakonsku obvezu vlasnika, odnosno korisnika nekretnine. Tako u ovom postupku među strankama nije sporno da je tuženik vlasnik nekretnine u mjestu Krnica, Veliki Vareški 47, a u odnosu na koju nekretninu se odnosi predmetno potraživanje tužitelja, s obzirom da isto tuženik tijekom postupka nije niti osporavao.

19. Nadalje, tuženikova nekretnina ne ispunjava glavni zakonski uvjet da bi se ista mogla definirati kao nekretnina koja se trajno ne koristi, a to je vremenski uvjet koji je određen člankom 71. stavkom 1. ZGO-a. Dakle, da bi se nekretnina zakonski okarakterizirala kao ona koja se trajno ne koristi potrebno je da se ista nije na bilo koji način koristila ili da se u istoj nije boravilo u vremenskom periodu od najmanje 12 mjeseci, a što u konkretnom predmetu nije slučaj jer je tuženik već u svom prigovoru od 14. siječnja 2025. naveo da predmetnu nekretninu koristi otprilike jednom godišnje.

20. Što se tiče sklapanja ugovora o isporuci komunalnih usluga s pružateljem usluge, valja ukazati na odredbu članka 248. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u nastavku: ZOO), kojom je propisano da ako je netko po zakonu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odgađanja sklopi. Odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredbi koje nisu u skladu s njima. Člankom 18. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana iz 2022. propisano je da se Ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog otpada, u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge. Sukladno navedenom, a kako u konkretnom slučaju tuženik nije tužitelju kao davatelju usluge dostavio Izjavu o načinu korištenja javne usluge, ugovor se smatra sklopljenim prilikom prvog evidentiranog korištenja javne usluge.

21. Isto tako valja navesti kako tuženik nije postupio sukladno članku 19. stavku 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Općine Marčana, odnosno nije tužitelju dostavio pisanu Izjavu da predmetnu nekretninu neće trajno koristiti, niti je tužitelju dostavio dokaz o nekorištenju nekretnine za utuženi period.

22. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, člankom 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23) propisano je da tražbina naknade za održavanje čistoće kada je usluga obavljena za potrebe kućanstva zastarijeva za jednu godinu, pa kako je prijedlog za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, podnesen 9. prosinca 2024., dok je potraživanje u iznosu od 7,01 eura dospjelo na naplatu 24. studenog 2023., u tom je dijelu osnovan prigovor zastare tuženika, te je u navedenom dijelu valjalo ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Visinu tražbine je sud utvrdio uvidom u izvadak otvorenih stavaka te Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada tužitelja.

24. Na osnovu iznesenoga, tražbinu tužitelja s osnove naknade troškova javne usluge sakupljanja komunalnog otpada u predmetnom razdoblju, u iznosu od ukupno 148,17 eura, sud utvrđuje osnovanom.

25. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te s obzirom da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje u roku, isti je dužan tužitelju na navedeni iznos glavnice od 148,17 eura podmiriti i zakonske zatezne kamate tekuće od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa tražbine do isplate, a sve kako je specificirano u izreci.

26. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u ukupnom iznosu od 148,17 eura održan je na snazi, te je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 148,17 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

27. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 5. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. ZPP-a.

28. Odredba članka 154. stavka 5. ZPP-a propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva, isti ima pravo na naknadu troška parničnog postupka, ali je izričito na ročištu za glavnu raspravu iskazao da ne traži trošak slijedom čega mu sud isti nije dosudio. Tuženik sukladno gore navedenoj odredbi nema pravo na trošak parničnog postupka pa je takav njegov zahtjev obijen, te je odlučeno kao u točci III. izreke.

29. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. prosinca 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22).

Presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika