REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2526/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u OD Pavičić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici LJ, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 11. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja IJ te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. prosinca 2025. godine

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.800,00 eura sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose:

-na iznos od 2.300,00 eura od 20. studenoga 2024. do isplate,

-na iznos od 500,00 eura od 11. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 500,00 eura iz točke I. izreke ove presude tekućih od 20. studenoga 2024. do 10. rujna 2025., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.826,28 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025.  do  isplate  po  stopi  određenoj  za  svako  polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 412,23 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25.08.2024. u Zagrebu, Slavonska avenija, stradala u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran JJ iz [adresa], koji je upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] udario u stražnji dio vozila reg. oznake [registarska oznaka], nakon čega je nabačeno na vozilo u kojem se nalazila tužiteljica, te je na taj način izazvao nezgodu. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police]. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.040,00 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 19.11.2024. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku temeljem čega joj je isti isplatio nesporan iznos 1.700,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete. Slijedom navedenog tužiteljica potražuje naknadu štete umanjenu za nesporni isplaćeni iznos, i to: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 1.340,00 eura. Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 20.11.2024.

2. Podneskom od 11. rujna 2025. tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio na način da je zatražio naknadu štetu u iznosu od 4.500,00 eura, umanjeno za nespornu isplatu od 1.700,00 eura, dakle potražuje iznos od 2.800,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20. studenoga 2024. do isplate. Dakle, učinio je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik nije protivio, pa je dopuštena preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj tek po izvedenom medicinskom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) te je riješeno kao pod izrekom rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je nesporna pasivna legitimacija tuženika u ovoj pravnoj stvari, kao osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je u vrijeme štetnoga događaja upravljao JJ. Također, nesporan je i nastanak prometne nezgode od 25.08.2024., u Zagrebu, u kojoj je osim osiguranika tuženika, sudjelovala i tužiteljica, u svojstvu vozača vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Nadalje, tuženik čini nespornim i odgovornost svog osiguranika – vozača JJ – za prouzrokovanje predmetne nezgode, kao i činjenicu da je tužiteljici u postupku koji je prethodio podnošenju tužbe, izvršeno plaćanje iznosa od 1.930,00 eura na ime nespornog dijela imovinske i neimovinske štete zbog pretrpljenih ozljeda. Od isplaćenog ukupnog iznosa od 1.930,00 eura, iznos od 1.610,00 eura se odnosi na neimovinsku štetu tužiteljice, iznos od 90,00 eura se odnosi na troškove tuđe pomoći i njege te iznos od 230,40 eura odnosi se na naknadu troškova liječenja tužiteljice. Tuženik smatra da je isplaćenim iznosom u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete prema tužiteljici temeljem zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, a vezano uz prometnu nezgodu od 25.08.2024. te stoga tužbeni zahtjev osporava u cijelosti, ističući prigovor na visinu traženih iznosa, smatrajući iste nerealno i previsoko postavljenima. U pogledu visine traženih iznosa, tuženik smatra da je teret dokaza na tužiteljici, dokazati opseg svoje štete, ukoliko smatra da istoj pripada naknada u iznosu većem nego što je tuženik izvršio isplatu. Stoga se tuženik ne protivi provođenju medicinskog vještačenja predloženog po tužiteljici, no svakako predlaže da se prije provođenja medicinskog vještačenja, pribavi cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice. Pribavljanje zdravstvenog kartona potrebno je radi razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedama iz predmetnog štetnog događaja i eventualno mogućih prijašnjih bolesti tužiteljice, kao i utvrđenja njezina općeg zdravstvenog stanja prije prometne nezgode. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezivanje naknade prouzročenog parničnog troška tuženiku.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze pribavom osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice te pregledom medicinske dokumentacije po medicinskom vještaku te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

5. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 25. kolovoza 2024.

7. Između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Nadalje, nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe iznos od 1.610,00 eura s naslova neimovinske štete te iznos od 90,00 eura s naslova tuđe pomoći i njege te da su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

8. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, natučenje glave i trzajnu ozljedu vrata, mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice uz cervikobrahijalni sindrom objektiviziran s EMG nalazima. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 29. svibnja 2024. Zdravstveni karton od 03.03.2018. do 26.06.2025. bez osobitosti za predmetni spis. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5 %. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 55 dana –kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana –kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana-kumulativno. Naruženje ne postoji.

11. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja te stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

12. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj zadobio natučenje glave i trzajnu ozljedu vrata te je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji vratne kralježnice uz cervikobrahijalni sindrom objektiviziran s EMG nalazima. Liječenje je završeno 29. svibnja 2024. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5 %. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i manjeg intenziteta 55 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana –kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana-kumulativno.

13. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

14. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do listopada 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 32%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije pet godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

15. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.500,00 eura.

16. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.400,00 eura.

17. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 5%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju (redukcija kretnji vratne kralježnice uz cervikobrahijalni sindrom), dob tužiteljice u vrijeme ozljeđivanja (41 godina) kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.150,00 eura.

18. Obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 4.050,00 eura.

19. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužiteljici bila potrebna u trajanju ukupno 90 sati. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, koju su nesporno pružali ukućani, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a od 5,00 eura. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužiteljici pripada iznos od 450,00 eura.

20. Dakle, tužiteljici pripada ukupan iznos od 4.050,00 eura s naslova neimovinske štete, umanjeno za nespornu isplatu od 1.610,00 eura, pa istoj pripada daljnji iznos od 2.440,00 eura i iznos od 450,00 eura s naslova imovinske štete, umanjeno za nespornu isplatu od 90,00 eura, pa istoj pripada daljnji iznos od 360,00 eura, pa dosuđen iznos od 2.800,00 eura kao u točki I. izreke presude.

21. Obveza plaćanja naknade štete sukladno odredbi članka 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23) dospijeva danom podnošenja odštetnog zahtjeva odgovornom osiguratelju te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu štete dospijeva istog dana, što je u konkretnom predmetu 19. studenoga 2024., pa je valjalo dosuditi zateznu kamatu od 20. studenoga 2024., kako je tužitelj potraživao.

22. Nadalje, tužitelj je podneskom od 11. rujna 2025. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva na iznos od 4.500,00 eura, umanjeno za nespornu isplatu od 1.700,00 eura, dakle potraživao je 2.800,00 eura. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što je u konkretnom predmetu djelomično slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-54/2023-3 od 10.04.2024.), jer je odštetnim zahtjevom (list 22 spisa) potraživao od tuženika s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći i njege iznos od 4.000,00 eura. Dakle, preinakom tužbe je povisio tužbeni zahtjev za 500,00 eura više od odštetnog zahtjeva, pa na iznos od 500,00 eura tužitelju pripada zatezna kamata od dana preinake odnosno od 11. rujna 2025. Naime, tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva odštetnim zahtjevom i(li) tužbom.

23. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

25. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava obrazloženog podneska od 11. rujna 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 09. lipnja 2025. i 11. prosinca 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova, zastupanja na ročištu za objavu (Tbr. 9./3. OT) u iznosu od 50 bodova. Zatim, trošak sastava podnesaka od 14. svibnja 2025., 02. lipnja 2025. i 01. srpnja 2025. (Tbr. 8./3. OT), za svaku radnju po 25 bodova. Dakle ukupno 625 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 1.562,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 26,55 eura, koliko je i plaćeno te sudske pristojbe na presudu u iznosu 37,23 eura, jer može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze. Ujedno je tužitelju valjalo priznati trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, jer je bilo neophodno za postupak.

26. Međutim, nije priznat kao potreban trošak sastava podnesaka od 08. siječnja 2025. i 29. travnja 2025., jer su isti podneseni suprotno čl. 299.a st. 2. ZPP-a niti ih sud smatra svrsishodnim.

27. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 1.826,28 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 2.238,51 eura).

28. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana