REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2581/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja TP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u OD Pavičić i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici TPO, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 08. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja te punomoćnice tuženika, dana 18. prosinca 2025. godine

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 26. svibnja 2025.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari učinjena podneskom od 21. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.560,00 eura sa zateznim kamatama tekućima:

-na iznos od 2.600,00 eura od 08. rujna 2023. do isplate,

-na iznos od 510,00 eura od 26. svibnja 2025. do isplate,

-na iznos od 450,00 eura od 18. prosinca 2025. do isplate, po stopi do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 510,00 eura iz točke I. izreke ove presude tekućih od 08. rujna 2023. do 25. svibnja 2025., kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 450,00 eura iz točke I. izreke ove presude tekućih od 08. rujna 2023. do 17. prosinca 2025., kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.754,96 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025.  do  isplate  po  stopi  određenoj  za  svako  polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa  koju  je  Europska  središnja  banka  primijenila  na  svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška u iznosu od 551,48 eura sa zateznim kamatama tekućima od 18. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19.03.2023., u Zagrebu, na jezeru Jarun, stradao padom na asfalt zbog oštećenja na nogostupu. Tužitelj je dakle, stradao zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja cesta i površina koje nisu definirane i razvrstane kao javne ceste, a radi se o nerazvrstanim cestama i javnim površinama. Sukladno čl. 2. st. 1., i čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20), a u svezi s čl. 4. navedenog zakona, održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta u odgovornosti je Grada Zagreba koji je ujedno dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Grad Zagreb u svome očitovanju navodi kako se Sektor za provedbu komunalnih aktivnosti i održavanje komunalne infrastrukture i objekata mjesne samouprave izjasnio da je za održavanje predmetne lokacije nadležan osiguranik tuženika Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste. Zagrebački Holding d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste imala je sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod tuženika. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u Kliničkoj bolnici Merkur, u Zagrebu. Uslijed predmetnog štetnog događaja kod tužitelja je zaostao ožiljak na desnom koljenu u obliku promjene boje kože, a koji predstavlja naruženje. Tužitelj u skladu sa odredbom iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) potražuje sljedeću naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu ukupno 2.600,00€. Tužitelj se u mirnom postupku dana 07.09.2023. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a koji je isti ocijenio neosnovanim. Sukladno čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 08.09.2023., pa do isplate.

2. Podneskom od 26. svibnja 2025. tužitelj je konačni tužbeni zahtjev postavio na način da je zatražio naknadu štetu u iznosu od 3.110,00 eura za neimovinsku štetu te 450,00 eura za imovinsku štetu odnosno ukupno 3.560,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. rujna 2023. do isplate. Dakle, učinio je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik nije protivio, pa je dopuštena preinaka tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj tek po izvedenom medicinskom vještačenju povećao tužbeni zahtjev, pa je stoga opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva, dakle, tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, dok je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) te je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

3. Podneskom od 21. studenoga 2025. tužitelj je zatražio naknadu štetu u iznosu od 4.060,00 eura za neimovinsku štetu te 540,00 eura za imovinsku štetu odnosno ukupno 4.600,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. rujna 2023. do isplate. Dakle, učinio je preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik protivio. Sud nije dopustio preinaku tužbe, tj. daljnje raspravljanje po tako postavljenom tužbenom zahtjevu, stoga što je tužitelj već preinačio tužbu nakon izvedenog medicinskog vještačenja povećanjem tužbenog zahtjeva, gdje se pozvao i na stopu inflacije i to podneskom od 26. svibnja 2025. Sud smatra da nema novih činjenica koje bi isto opravdale, a pozivanje tužitelja da mu nije bila poznata novija sudska praksa nije relevantno, pa stoga nije opravdano i dopušteno ovakvo povišenje tužbenog zahtjeva niti je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je u vrijeme nastanka štetnog događaja Zagrebački Holding d.o.o. -Podružnica Zagrebačke ceste bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tuženik osporava odgovornost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 19. ožujka 2023. zadobio prijelom gornjeg kraja palčane kosti desne ruke padom na asfalt zbog oštećenja na nogostupu na jezeru Jarun, a da je do istog došlo zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja cesta i površina koje nisu definirane i razvrstane kao javne ceste. Dana 19. ožujka 2023., odnosno od 8. veljače do 1. travnja 2023. Aleja Matije Ljubeka, koju je tužitelj označio kao mjesto štetnog događaja (fotodokumentacija priložena uz tužbu), bila je zatvorena za sav promet zbog uređenja kolnika i biciklističke staze. Nadalje, tijekom izvođenja radova pješacima je u vremenu od 7:00 do 17:00 sati bilo zabranjeno kretanje u zoni radova. Notorna je činjenica da se Jarun uređivao u to doba budući da je gradonačelnik isto objavio u medijima. Sukladno medicinskoj dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu tužitelj je išao trčati navečer, što znači da je zbog činjenice trčanja u zoni radova i činjenice što je vani mrak, odnosno smanjena vidljivost, bio dužan upotrijebiti pojačanu pažnju. Slijedom navedenog, tuženik u cijelosti osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, a samim time i svoju odgovornost te ističe da je za nastanak štetnog događaja, odnosno štete odgovoran isključivo tužitelj. Za sve one posljedice koje su danas prisutne kod tužitelja, a nisu u svezi sa štetnim događajem, tuženik ne može odgovarati, a radi utvrđenja tog činjeničnog stanja, nužno je izvršiti uvid u cjelokupni ovjereni zdravstveni karton tužitelja i ostale predložene dokaze. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, obzirom da ne postoji odgovornost za nastanak štetnog događaja pa samim time ni obveza prema tužitelju. Sukladno navedenom, tuženik smatra da je visina tužbenog zahtjeva postavljena previsoko jer ista nije primjerena ozljedama koje proizlaze iz medicinske dokumentacije, sudskoj praksi ni važećim orijentacijskim kriterijima. Tuženik se ne protivi dokaznim prijedlozima predloženim od strane tužitelja, osim provođenju financijskog vještačenja jer isto smatra neosnovanim i usmjerenim na odugovlačenje postupka te stvaranje nepotrebnih troškova. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđenja odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

5. Podneskom od 18. travnja 2024. tužitelj je naveo ostale kvalifikatorne okolnosti neimovinske štete, osim naruženja navedenog u tužbi, i to smanjenje životne aktivnosti, bolove i strah.

6. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem očitovanja Grada Zagreba od 27. srpnja 2023. (list 5 spisa), razgledavanjem fotografija (list 15-19 spisa), čitanjem odštetnog zahtjeva (list 20 spisa), odobrenja o uspostavi privremene regulacije prometa od 07. veljače 2023. (list 28 spisa), očitovanja Grada Zagreba od 29. listopada 2024. (list 58 spisa), uviđajem na licu mjesta u aleji Matije Ljubeka (list 55-56 spisa), saslušanjem tužitelja (list 55-56, 92-93 spisa), saslušanjem svjedoka SP (list 91 spisa) te pregledom medicinske dokumentacije po medicinskom vještaku te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

7. Na temelju ocjene dokaza te rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 19. ožujka 2023.

9. Između stranaka nije sporna aktivna niti pasivna legitimacija kao ni da je mjesto koje je tužitelj označio javna površina za čije je održavanje nadležan osiguranik tuženika. Nadalje nije sporno da je dana 07. rujna 2023. podnesen odštetni zahtjev te da su eventualnu tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

10. Između stranaka je sporno mjesto nastanka štetnog događaja, način nastanka, uzrok nastanka štetnog događaja, odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

11. Iz očitovanja Grada Zagreba od 27. srpnja 2023. proizlazi da je Aleja Matije Ljubeka bila zatvorena za promet zbog uređenja kolnika i biciklističke staze u periodu od 08. veljače 2023. do 01. travnja 2023., da je tijekom izvođenja radova pješacima u razdoblju od 07,00 do 17,00 sati bilo zabranjeno kretanje, da je radove izvodio osiguranik tuženika.

12. Iz očitovanja Grada Zagreba od 29. listopada 2024. proizlazi da je Aleja Matije Ljubeka bila zatvorena za promet zbog uređenja kolnika i biciklističke staze, da je tijekom izvođenja radova pješacima u razdoblju od 07,00 do 17,00 sati bilo zabranjeno kretanje, da je radove izvodio osiguranik tuženika te da je odobrenje za navedenu fazu radova vrijedilo od 15. ožujka 2023. do 22. ožujka 2023.

13. Iz odobrenja o uspostavi privremene regulacije prometa od 07. veljače 2023. proizlazi da je odobreno zatvaranje Aleje Matije Ljubeka za promet zbog uređenja kolnika i biciklističke staze, da je tijekom izvođenja radova pješacima u razdoblju od 07,00 do 17,00 sati bilo zabranjeno kretanje, da je radove izvodio osiguranik tuženika te da odobrenje vrijedi od 08. veljače 2023. do 01. travnja 2023.

14. Razgledavanjem fotografija utvrđeno je da nema datuma nastanka fotografija te da se na istima nalaze pješačka staza iz koje viri odrezani dio metalne cijevi te kolnik za koji je vidljivo da se radi o novom sloju asfalta, za razliku od pješačke staze na kojoj se nalazi stari sloj asfalta. Na jednoj fotografiji se nalazi ozljeda koljena.

15. Na uviđaju u Aleji Matije Ljubeka na ulazu u jezero Jarun, tužitelj je pokazao mjesto pada te iskazao da je trčao po stazi koja se nalazi točno pored jezera iz smjera istoka prema zapadu te se popeo uz stepenice na stazu koja se nalazi pored ceste i točno nasuprot ulazu na jezero na stazi se popiknuo na metalni dio koji je izdignut iz staze te pokazao to mjesto na stazi. Utvrđeno je da se radi o prerezanoj metalnoj cijevi koja viri iz staze, a nalazi se na fotografijama u spisu (list 15 i list 17) te da mjesto pada koje je pokazao tužitelj ne izgleda kao novo asfaltirano već se radi o starom asfaltu. Na tom mjestu se na dan uviđaja normalno odvija kretanje pješaka.

16. Iz saslušanja tužitelja na uviđaju proizlazi da u trenutku pada nisu bili izvođeni radovi, a na nogostupu kojem je pao bilo je dozvoljeno kretanje pješaka, bilo je još pješaka koji su se kretali, a bio je zatvoren kolnik kojega su asfaltirali.

17. Iz iskaza svjedoka SP, supruge tužitelja, proizlazi da nema neposrednih saznanja o načinu nastanka predmetnog štetnog događaja, osim posrednih saznanja preko supruga, pa taj dio iskaza sud nije posebno ni cijenio. Ima saznanja da je tog dana u ožujku 2023. suprug išao na svoje večernje trčanje te saznanja nakon štetnog događaja i to da ju je suprug nazvao oko 20,00 sati da je za nešto zapeo i pao, došao je doma i imao ozlijeđenu ruku i nogu, izgledalo je kao natučeno. Pomogla mu je kod tuširanja, suprug nije ništa mogao sa desnom rukom i idući su dan išli na obradu. Nakon toga mu je dosta vremena bila oštećena funkcija desne ruke, nije mogao ništa raditi. Suprug trči povremeno na Jarunu kad ima vremena, ne može procijeniti koliko često, ovisi kako je dežuran. Nekoliko dana prije događaja nije trčao. Nakon što su joj predočene fotografije iz spisa iskazuje da nije snimila fotografije.

18. Iz iskaza tužitelja proizlazi da u vrijeme kada je trčao nisu se izvodili radovi niti je bilo zabrane, bilo je dozvoljeno kretanje, to je bilo negdje oko 8 sati navečer. Fotografije koje se nalaze u spisu je on sačinio par dana nakon događaja kada su mu okolnosti ruke dozvolile. Bilo je i drugih pješaka i onih koji su trčali. Fotografije je sačinio tijekom liječenja odnosno par dana nakon događaja. Nema fotografije na mobitelu, jer nema više taj mobitel, Iphone je predao svojoj kćeri, a mobitel je resetirao.

19. Iskaze svjedoka SP i tužitelja sud prihvaća istinitima, jer su logični i nisu u međusobnoj suprotnosti te je u skladu s ispravama u spisu i provedenim uviđajem.

20. Naime, svjedok je potvrdio da je suprug išao na večernje trčanje te ju je nazvao oko 20,00 sati da je za nešto zapeo i pao. Tužitelj je na uviđaju pokazao mjesto pada koje se nalazi na pješačkoj stazi na jezeru Jarun u Aleji Matije Ljubeka, koje je u skladu sa fotografijama iz spisa, te je na uviđaju utvrđeno, dakle godinu i pol dana od štetnog događaja, da i tada prerezana metalna cijev viri iz staze.

21. Iz dostavljenih očitovanja Grada Zagreba utvrđeno je da je Aleja Matije Ljubeka u utuženom razdoblju nastanka štetnog događaja bila zatvorena za promet zbog uređenja kolnika i biciklističke staze te da je tijekom izvođenja radova pješacima u razdoblju od 07,00 do 17,00 sati bilo zabranjeno kretanje.

22. Dakle, iz iskaza tužitelja, koji sud ocjenjuje istinitim, utvrđeno je da se štetni događaj dogodio navečer oko 20,00 sati i to dan prije zatražene liječničke pomoći (iz medicinske dokumentacije je utvrđeno da je to 20. ožujka 2023.) odnosno štetni događaj se zbio 19. ožujka 2023. i to u Aleji Matije Ljubeka, na pješačkoj stazi, pa je neosnovano tuženikovo osporavanje mjesta nastanka štetnog događaja. Također svjedok SP, čiji iskaz sud također ocjenjuje istinitim, je iskazala da je suprug tog dana išao na večernje trčanje te da povremeno trči na Jarunu, kada ima vremena, što samo potvrđuje mjesto nastanka štetnog događaja na jezeru Jarun.

23. U odnosu na tuženikovo osporavanje iskaza svjedoka SP, jer je kontradiktoran u dijelu da tužitelj trči, ali baš nekoliko dana prije štetnog događaja nije trčao te da time ne želi iskazati njegova saznanja o radovima na Jarunu, sud ne nalazi kontradiktornosti u iskazu, jer je sam tužitelj potvrdio da su na kolniku izvođeni radovi, ali ne i na pješačkoj stazi koja je bila otvorena za pješake u vrijeme kada se dogodio štetni događaj.

24. Tužitelj je iskazao da je u vrijeme kada je trčao bilo dozvoljeno kretanje pješaka, nije bilo zabrana, a to potvrđuju i očitovanja Grada Zagreba da je nakon 17,00 sati bilo dozvoljeno kretanje pješaka.

25. Nadalje, na uviđaju i to godinu i pol dana od štetnog događaja utvrđeno je da se na predmetnoj pješačkoj stazi odvija kretanje pješaka te da prerezana metalna cijev i dalje viri izdignuta iz staze.

26. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj dana 19. ožujka 2023. oko 20,00 sati na pješačkoj stazi na jezeru Jarun u Aleji Matije Ljubeka (nasuprot glavnom ulazu u Jarun) zapeo za prerezanu metalnu cijev koja viri iz staze, što je uzrok pada tužitelja i to u vremenu kada je bilo dozvoljeno kretanje pješaka. Da je pješačka staza na mjestu štetnog događaja bila održavana na pravilan način, tada ne bi iz iste virila prerezana metalna cijev te do štetnog događaja ne bi došlo. Takvu prerezanu metalnu cijev koja viri izdignuta iz pješačke staze, sud smatra opasnom stvari za kretanje pješaka. Ista ta cijev utvrđena je čak godinu i pol dana nakon štetnog događaja kada se na istoj odvija kretanje pješaka. Dakle, osiguranik tuženika nije čak godinu i pol dana od štetnog događaja popravio pješačku stazu.

27. Nadalje, za prerezanu metalnu cijev koja viri iz pješačke staze ne postoji siguran način kretanja i to noću na jezeru Jarun te tužitelj nije mogao očekivati na pješačkoj stazi prepreku, koje je notorno namijenjeno rekreaciji građana, pa na strani tužitelja ne postoji doprinos nastanku predmetne nezgode niti je tuženik, na kojem je teret dokaza, dokazao njegov doprinos. Da je osiguranik tuženika održavao pješačku stazu u skladu za svojim obvezama, a da je to obveza osiguranika tuženika potvrđuje sam tuženik i to prije svega kako bi omogućio sigurno kretanje pješaka, odnosno da je poduzeo sve potrebne radnje kako bi upozorio pješake na opasnost od prerezane metalne cijevi koja viri iz staze, pogotovo što je nakon 17,00 sati bilo dozvoljeno kretanje pješaka, do štetnog događaja ne bi došlo.

28. Sukladno čl. 1063. i 1066. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu.

29. Dakle, osiguraniku tuženika je povjereno upravljanje i održavanje pješačke staze, što nije sporno, pa osiguranik tuženika kao osoba kojoj je stvar povjerena na održavanje odnosno tuženik odgovora za nastanak štete tužitelju.

30. Sukladno čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

31. Radi utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku Jakši Filipoviću-Čuguri.

32. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, prijelom desne glavice palčane kosti, mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužitelja je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog lakta lakog stupnja. To jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja, pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Liječenje je završeno 19. lipnja 2023. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5%. Oštećenik je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 45 dana – kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana –kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana-kumulativno.

Naruženje ne postoji.

33. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio vještačenje stalnog sudskog vještaka, to stoga što smatra da je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja te stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

34. Dakle, utvrđeno je da je tužitelj zadobio prijelom desne glavice palčane kosti te je ozljedu koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju mogle su se dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji desnog lakta lakog stupnja. Liječenje je završeno 19. lipnja 2023. Po provedenom liječenju su zaostale trajne posljedice od 5%. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 45 dana –kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 40 dana –kumulativno. Tuđa pomoć i njega je bila potrebna 2h dnevno kroz 45 dana-kumulativno.

35. Na temelju gore navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, a temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje: za fizičke bolove, strah, smanjenje životne aktivnosti, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Nadalje, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužitelju pravičnu novčanu naknadu. Stoga je, radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužitelju da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

36. Nadalje, notorna je činjenica da je u proteklih pet godina od kada je došlo do izmjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske u lipnju 2020. porasla stopa inflacije, a prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku od lipnja 2020. do listopada 2025. zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosi preko 32%. Nadalje, ističe se činjenica da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način. Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, sud smatra da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije pet godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

37. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda te notornu činjenicu povećanih troškova života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.500,00 eura.

38. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, kao i vodeći računa o načinu ozljeđivanja tužitelja te povećane troškove života u zadnjih nekoliko godina, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100. ZOO-a bio iznos od 1.100,00 eura.

39. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđeno umanjenje opće životne i radne aktivnosti u opsegu od 5%, pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju (redukcija kretnji desnog lakta lakog stupnja), dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (46 godina) kao i način ozljeđivanja, sud smatra da bi tužitelju kao pravična novčana naknada temeljem čl. 1100.

ZOO-a bio iznos od 900,00 eura.

40. Obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 3.500,00 eura, pa kako tužitelj potražuje iznos od 3.110,00 eura isti iznos mu je i dosuđen.

41. Medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna u trajanju ukupno 90 sati. Cijenu sata tuđe pomoći i njege, koju su nesporno pružali ukućani, sud je utvrdio po slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. ZPP-a od 5,00 eura te je iz tog razloga i odbio dokazni prijedlog financijskim vještačenjem kao nepotrebno i neekonomično. Obzirom na cijenu sata od 5,00 eura, na ime naknade štete, sud smatra da tužitelju pripada iznos od 450,00 eura.

42. Dakle, tužitelju pripada ukupan iznos od 3.110,00 eura s naslova neimovinske štete i iznos od 450,00 eura s naslova imovinske štete, pa je isti iznos i dosuđen u točki I. izreke presude.

43. Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je tužitelj podnio odštetni zahtjev dana 07. rujna 2023., valjalo je dosuditi zateznu kamatu od 08. rujna 2023., kako tužitelj i potražuje, ali samo na iznos od 2.600,00 eura koliko je potraživao tužbom. Naime, tužitelj je podneskom od 26. svibnja 2025. preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu (na 3.110,00 eura), pa za ostatak dosuđenog iznosa do 3.110,00 eura odnosno na iznos od 510,00 eura tužitelju pripada zatezna kamata od dana preinake odnosno od 26. svibnja 2025. Naime, tuženik može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva ako je tužitelj odštetnim zahtjevom i(li) tužbom već bio zahtijevao preinačeni dio tužbenog zahtjeva, što u konkretnom predmetu nije slučaj (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-54/2023-3 od 10.04.2024.).

44. Prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade imovinske štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a u konkretnom slučaju tužitelju su tuđu pomoć i njegu pružali ukućani pa se radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti čija se visina utvrđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, zbog čega i zatezna kamata na taj vid štete tužitelju pripada od dana donošenja prvostupanjske presude (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1963/13 od 20. siječnja 2016.), dakle od 18. prosinca 2025., a ne od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva. Sudska praksa koju je dostavio tužitelj (list 39-40 spisa) u odnosu na zatezne kamate na imovinsku štetu odnosi se na primjenu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji se u ovoj pravnoj stvari ne primjenjuje.

45. Stopa zatezne kamate određena je sukladno čl. 29. ZOO-a.

46. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

47. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška sastava odštetnog zahtjeva i sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT), sastava obrazloženih podnesaka od 18. travnja 2024. i 26. svibnja 2025. (Tbr. 8./1. OT), zastupanja na ročištima 07. listopada 2024., 21. listopada 2024. (uviđaj), 25. ožujka 2025., 27. listopada 2025. i 08. prosinca 2025. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 100 bodova. Zatim, trošak sastava podnesaka od 30. siječnja 2024., 10. listopada 2024. i 07. studenoga 2025. (Tbr. 8./3. OT), za svaku radnju po 25 bodova. Dakle ukupno 1025 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura, uvećanog za pripadajući PDV 25%, ukupno iznosi 2.562,50 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 36,23 eura, koliko je i plaćeno te sudske pristojbe na presudu u iznosu 41,03 eura, jer može platiti polovinu sudske pristojbe ako je plaćena u roku od tri dana od nastanka obveze. Ujedno je tužitelju u cijelosti valjalo priznati trošak predujma uviđaja u iznosu 40,20 eura te trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura, jer je bilo neophodno za postupak bez obzira na uspjeh.

48. Međutim, nije priznat kao potreban trošak sastava podnesaka od 08. listopada 2024. i 25. ožujka 2025., jer istima dostavlja potvrdu o uplati predujma, što sud može sam provjeriti u računovodstvu suda niti je sud tražio da dostavlja potvrdu u spis, pa nisu bili potrebni za postupak. Također, nije priznat trošak sastava podneska od 21. studenoga 2025, jer istim tužitelj preinačava tužbu, što sud nije dopustio, pa nije bio potreban za postupak.

49. Stoga je tužitelju valjalo dosuditi parnične troškove u sveukupnom iznosu 2.754,96 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen (zahtijevan ukupan trošak od 3.306,44 eura).

50. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu dana 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana