Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-83/2025-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., OIB: 55531410537, Osijek, Ulica Sv. Ane 1, kojeg zastupa Ivan Jukić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 3/I, protiv tuženika Impresum d.o.o., OIB: 98009501308, Zagreb, Ulica Palma 13, kojeg zastupa Anton Denona, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Rijeci, Korzo 8, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (vps 69.497,93 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se djelomično nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčane tražbine u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10350/2024 od 24. srpnja 2024., pokrenutom na temelju zahtjeva tuženika Impresum d.o.o., OIB: 98009501308, Zagreb, Ulica Palma 13, na novčanim sredstvima tužitelja SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., OIB: 55531410537, Osijek, Ulica Sv. Ane 1, i to za iznos glavnice od 30.295,08 EUR (tridesettisućadvjestodevedesetpeteura i osamcenti) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

II. Tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe, odnosno pljenidbe i prijenosa novčane tražbine u postupku izravne naplate na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10350/2024 od 24. srpnja 2024., pokrenutom na temelju zahtjeva tuženika Impresum d.o.o., OIB: 98009501308, Zagreb, Ulica Palma 13, na novčanim sredstvima tužitelja SIM TVORNICA PVC I ALU STOLARIJE d.o.o., OIB: 55531410537, Osijek, Ulica Sv. Ane 1, u preostalom dijelu odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi kako je tuženik Financijskoj agenciji podnio zahtjev za naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti poslovni broj Ovrv-10350/2024 od 24. srpnja 2024., a iz Očevidnika je razvidno kako je tužitelju izvršena blokada računa u visini od 68.837,93 EUR te je tužitelj podnio prijedlog za odgodu ovrhe. Nadalje, zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5093/2024 od 3. prosinca 2024. tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine na novčanim sredstvima ovršenika kod FINA-e na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-10350/2024 nedopuštenom. Dalje tužitelj navodi kako je uvidom u svoje poslovne račune utvrdio kako su isti u blokadi radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 69.497,93 EUR, a predmetnu tražbinu tužitelj nema evidentiranu u svojim poslovnim knjigama, odnosno uvidom u poslovne knjige razvidno je kako tuženik ima obvezu prema tužitelju u iznosu od 107.806,95 EUR. Naime, tužitelj je dostavio stornirani račun, koji je bio izdan i storniran od strane tuženika za iznos od 1.500.000,00 kn, odnosno tužitelj je platio za tuženika troškove brodara, transporta i carine u iznosu od 12.900,37 EUR, a sve iz razloga što tuženik nije bio u financijskoj mogućnosti isto podmiriti. Također, tužitelj je imao i trošak istovara i uvoženja stroja u halu, koji trošak je morao tužitelj sam podmiriti u iznosu od 16.127,40 EUR te tužitelj sudu dostavlja izvod po računu sa svim uplatama prema tuženiku iz kojeg proizlazi kako je tužitelj platio tuženiku iznos od 223.755,09 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, odnosno kako je 18. lipnja 2024. pokrenuo ovršni postupak protiv tužitelja prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, a tužiteljevo dugovanje na dan 22. veljače 2024. iznosilo je 62.005,99 EUR. Nadalje, tužitelju je 14. listopada 2022. izdan račun 50-P1-1, a 14. srpnja 2024. uručen mu je prijedlog za ovrhu te obavijest kako u roku od 15 dana može ispuniti svoju obvezu prema ovdje tuženiku, na što se tužitelj oglušio te je 24. srpnja 2024. doneseno rješenje o ovrsi, a na koje tužitelj nije izjavio prigovor pa je isto postalo pravomoćno i ovršno 20. kolovoza 2024. Dalje tuženik navodi kako je predao zahtjev za naplatu Financijskoj agenciji 13. studenog 2024. te osporava navode tužitelja kako mu nije jasno na temelju čega je pokrenuta ovrha. Tuženik ističe kako nema dospjelih, a nepodmirenih dugovanja prema tužitelju.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka JČ (str. 128-129 spisa), FČ (str. 129-130 spisa) i ZČ (str. 130-131 spisa), izvršio uvid u zahtjev za naplatu sa prilozima (str. 5-25 i 60-63 spisa), prijedlog ovršenika, ovdje tužitelja, za odgodu ovrhe od 19. studenog 2024. (str. 26-30 spisa), zaključak Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr- 5093/2024-5 od 3. prosinca 2024. (str. 31-34 spisa), karticu kupca tužitelja na ime tuženika od 14. studenog 2024. (str. 35 spisa), račun 52-P1-1/STORNO AKONTACIJSKOG RAČUNA od 29. listopada 2022. (str. 36 i 125 spisa), izvadak po transakcijskom računu tužitelja (str. 37-39 spisa), otvorene stavke na dan 22. veljače 2024. tuženika na ime tužitelja (str. 55 spisa), financijsku karticu sa stanjem na dan 22. veljače 2024. tuženika na ime tužitelja (str. 56 spisa), račun 50-P1-1 tuženika na ime tužitelja od 14. listopada 2022. (str. 57, 117, 118, 119 spisa), potvrde o nepreuzimanju elektroničkog sudskog pismena (str. 58-59 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OVRV-10350/24 od 14. studenog 2024. (str. 64 spisa), potvrdu o redoslijedu osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku i iznosu nepodmirenih obveza s kamatom evidentiranih prije te osnove za plaćanje (str. 65 spisa), prigovor ovršenika, ovdje tuženika, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od strane javnog bilježnika Ljubice Čaklović u Zagrebu (str. 66-69 spisa), spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovrv-5093/2024 (str. 84-111 spisa), dispoziciju za izravno zastupanje u uvozu (str. 120 spisa), izvod računa br. XL20220601 (str. 121 spisa), račun 33-P1-1 od 14. srpnja 2022. tuženika na ime tužitelja (str. 122 spisa), račun 34-P1-1 tuženika na ime tužitelja od 14. srpnja 2022. i storno istog (str. 123-124 spisa), račun od 13. veljače 2024. (str. 184 spisa), ugovor o ortaštvu od 30. travnja 2021. (str. 185-191 spisa), ispis e-mail komunikacije (str. 194-216 spisa) te je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku LB FINANCIJE d.o.o. na okolnost je li tužitelj podmirio sve svoje obveze prema tuženiku, a na temelju dogovorene poslovne suradnje i to nabavke i isporuke stroja za izradu IZO staklenih površina, odnosno na okolnost kada je dospijevala predmetna tražbina, s obzirom na obveze stranaka te koliko je ukupno tužitelj isplatio tuženiku novčanih sredstava (nalaz i mišljenje vještaka, str. 136-178 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporna činjenica kako je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovdje tužitelja kao ovršenika te kako je javni bilježnik Sanja Popović u Osijeku donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-10350/2024 od 24. srpnja 2024., protiv kojeg rješenja ovdje tužitelj kao ovršenik nije podnio prigovor pa je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 20. kolovoza 2024.

6. Dalje je nesporno kako je ovdje tuženik podnio zahtjev za naplatu novčane tražbine iz gore navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Financijskoj agenciji te kako je ovdje tužitelj podnio prijedlog za odgodu ovrhe, koji je odbijen.

7. Također je nesporno kako je tužitelj zaključkom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-5093/2024-5 od 3. prosinca 2024. upućen u roku od 15 dana od dana dostave predmetnog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine pokrenute na novčanim sredstvima ovršenika, ovdje tužitelja, kod Financijske agencije na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-10350/2024, nedopuštenom.

8. Tužitelj je prilikom podnošenja tužbe dostavio prethodno navedeni zaključak Općinskog suda u Osijeku, kao i potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena iz koje potvrde je razvidno kako je tužitelj predmetni zaključak zaprimio 5. prosinca 2024., a s obzirom na činjenicu kako je tužba podnesena 20. prosinca 2024., sud je utvrdio kako je tužba dopuštena i podnesena u zakonskom roku.

9. Nadalje, nije sporno niti kako su tužitelj i tuženik bili u dva poslovna odnosa i to u poslovnom odnosu vezano za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji, a što nije predmet ovog postupka, i u poslovnom odnosu vezano za nabavu stroja za ostakljivanje alu stolarije.

10. Nesporno je i kako je tuženik 21. rujna 2022. izdao na ime tužitelja akontacijski račun 50-P1-1 za nabavu stroja za ostakljivanje alu stolarije prema ponudi br. 03/22 u iznosu od 1.000.000,00 kn; kako je tuženik 14. listopada 2022. izdao na ime tužitelja račun 50-P1-1 koji se odnosi na dobavu i dostavu stroja za ostakljivanje alu stolarije prema traženim specifikacijama u iznosu od 2.500.000,00 kn te kako je tuženik 14. listopada 2022. na ime tužitelja izdao račun 50-P1-1, a koji se odnosi na nabavu i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije prema traženim specifikacijama, iz kojeg računa je razvidno kako je preostalo za platiti 1.000.000,00 kn.

11. Naime, predmetni račun je izdan za iznos od 2.500.000,00 kn, predujmom br. 34-P1-1 plaćen je iznos od 1.500.000,00 kn pa je preostalo za platiti iznos od 1.000.000,00 kn te je tužitelj računom broj 52-P1-1 od 29. listopada 2022. stornirao akontacijski račun za nabavu stroja za ostakljivanje alu stolarije za iznos od 1.500.000,00 kn, a koji akontacijski račun je izdan od strane tuženika na ime tužitelja 14. srpnja 2022. u iznosu od 1.500.000,00 kn.

12. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporna je činjenica postoji li dugovanje tužitelja prema tuženiku i to u odnosu na nabavu i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije.

13. Tijekom postupka sud je izveo dokaze u odnosu na sporne činjenice.

14. Svjedok TČ u svom iskazu na ročištu održanom 5. lipnja 2025. (str. 128-129 spisa) u bitnom je naveo kako je kao prokurist tužitelja dogovorio kupnju strojeva sa prokuristom tuženika ZČ, a u konkretnom slučaju radilo se o otprilike 13 strojeva. Nadalje, dogovor između tužitelja i tuženika je bio kako će tužitelj platiti iznos od 1.300.000,00 kn bez PDV-a, a ostatak iznosa do iznosa od 2.500.000,00 kn, u koji iznos je uključen PDV, je bila obveza tuženika, a tuženik se također obvezao kako će strojeve dovesti u Hrvatsku iz Kine, kada će iste ocariniti, montirati i pustiti u pogon, s tim da je tuženik također trebao strojeve održavati dvije godine. Dalje svjedok navodi kako niti jedan stroj nije dovezen u Osijek, nego su strojevi ostavljeni u Rijeci, kako tuženik ništa nije platio, na što je on intervenirao i tuženik je rekao kako nema novaca, nakon čega je tužitelj organizirao o svom trošku prijevoz i montažu strojeva, odnosno sve što je bila obveza tuženika. Također ističe kako tužitelj nije dužan tuženiku, odnosno kako je ukupan iznos kredita koji je tužitelj dobio u banci 1.500.000,00 kn, koji iznos je direktno isplaćen tuženiku, a tužitelj je još trebao isplatiti iznos od 1.000.000,00 kn nakon što tuženik ispuni sve svoje obveze, odnosno s obzirom na iznos kredita i direktnu isplatu tuženiku tužitelj je uz zahtjev za kredit morao priložiti i ponudu tuženika, a obveza je trebala doći na naplatu nakon što tuženik ispuni svoje obveze. U odnosu na račun u iznosu od 2.500.000,00 kn, svjedok navodi kako je navedeni račun storniran te je izdan novi račun na iznos od 1.500.000,00 kn i to u listopadu 2022., a prigovor protiv rješenja o ovrsi nije izjavljen zbog propusta zz tužitelja.

15. Na ročištu održanom 5. lipnja 2025. svjedok FČ u svom iskazu (str. 129-130 spisa) u bitnom je naveo kako isti vodi knjigovodstvo za tuženika i kako tužitelj nije podmirio potraživanje koje je predmet ovog spora, odnosno kako je tuženik za tužitelja trebao uvesti stroj, tj. kako kupnju stroja je dogovarao tužitelj, a tuženik je isključivo trebao uvesti taj isti stroj iz Kine te kako je ostao dug u iznosu od 467.184,12 kn, dok je ukupan iznos posla bio 2.500.000,00 kn sa PDV-om. Dalje navodi kako je obveza tuženika bila platiti stroj, a stroj je trebao preuzeti ovdje tužitelj, dok je transport robe iz Kine do Rijeke trebao platiti tuženik, a što je tuženik i učinio. Također svjedok navodi kako obveza tuženika nije bila staviti u pogon strojeve, odnosno kako su sve obveze svih strana specificirane u računu te kako tužitelj nije podnio prigovor na ispostavljeni račun, koristio je pretporez na isti, nije nikada pozvao na sastavljanje stroja niti je to bila obveza tuženika.

16. Svjedok ZČ u svom iskazu na ročištu održanom 5. lipnja 2025. (str. 130-131 spisa) u bitnom je naveo kako nije bio prisutan kada su TČ, prokurist tužitelja i zz tuženika dogovarali posao, ali zna da je bila dogovorena cijena stroja sa troškovima tuženika, izdan je bio račun ili ponuda na 1.500.000,00 kn, a koja ponuda je bila dostavljena banci. Ističe kako je sav posao dogovarao TČ, odnosno kako je tuženik zapravo trgovačko društvo koje se bavi građevinom i u vrijeme kada je dogovaran posao je zapravo činio uslugu sada bivšem zetu, a to je TČ. Nadalje, banka je platila iznos od 1.500.000,00 kn, a ostatak iznosa je trebao platiti tužitelj jer se u međuvremenu pokazalo da je stroj skuplji od planiranog, odnosno ostao je dug od strane tužitelja prema tuženiku. Svjedok dalje navodi kako je tuženik trebao samo papirnato uvesti strojeve u Hrvatsku, odnosno u Rijeku, a sav posao je dogovarao TČ, na čije traženje je tuženik realizirao kredit i slao ponudu banci te kako je za posao trebao biti uplaćen cjelokupan iznos.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 136-178 spisa) razvidno je kako su tužitelj i tuženik bili u dva poslovna odnosa i to na ime izvođenja građevinskih radova u Staroj Novalji, a što nije predmet ovog postupka, i na ime nabavke i isporuke stroja za ostakljivanje alu stolarije. Nadalje, tužitelj je prema tuženiku obavljao avansna plaćanja, a prilikom istih nije precizno naveo na što se odnose pojedine uplate te je teško utvrditi za što je pojedina uplata uplaćena, odnosno koja se uplata odnosi na koji od navedena dva ugovorena posla. Za uplatu avansa tuženik je ispostavio tužitelju avansne račune, ali ne za sve uplate, iako su iste uplate izvršene prije ispostavljanja pravog računa za izvršene isporuke dobara ili izvršene usluge, a po izvršenoj isporuci nabavljenog i isporučenog stroja za ostakljivanje alu stolarije tuženik je tužitelju ispostavio račun te je stornirao akontacijski račun. Za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji tuženik nikada nije tužitelju ispostavio račun za izvedene radove, a pojedine uplate je evidentirao na knjigovodstvenoj kartici primljenih predujmova, a s obzirom na činjenicu kako bez izdanog računa tužitelja nije niti mogao zadužiti kao svog kupca. Uplate koje tuženik povezuje sa akontacijskim računom izdanim za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji veće su od akontacijskog računa za 12.095,08 EUR pa se može zaključiti, budući da prilikom plaćanja avansnih uplata tužitelj nije precizno naveo što se istima plaća, da se ta razlika između akontacijskog računa za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji i uplata koje tuženik povezuje sa istim računom, odnosi na uplatu avansa za nabavu i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije, a uzevši u obzir datum izdavanja ponude za nabavu i isporuku stroja i to 14. veljače 2022. te akontacijskih računa za nabavu i isporuku stroja i za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji koji su izdani na isti dan i to 14. srpnja 2022., predmetne uplate je moguće vezati uz bilo koji od ugovorenih poslova. Međutim, vještak je uvidom u bankovne izvatke tužitelja utvrdio kako je prilikom plaćanja avanskih uplata iz tablice 3, pod rednim brojem 1 i 3, a koja se nalazi u nalazu i mišljenju, navedeno kako se iste odnose na plaćanje po ponudi te ne mogu biti vezane uz akontacijski račun za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji, koji je izdan tek 14. srpnja 2022., a po istom poslu se ne spominje postojanje bilo kakve ponude ili drugog dokumenta sa iznosom akontacijskog računa. Vještak je utvrdio stanje duga tužitelja prema tuženiku u dvije varijante i to po prvoj varijanti tužitelj je dužan tuženiku za nabavku i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije po računu broj 50-P1-1 od 14. listopada 2022. iznos od 31.710,91 EUR, a po drugoj varijanti tužitelj nema duga prema tuženiku. Međutim, u drugoj varijanti vještak je naveo kako tuženik nikada nije ispostavio tužitelju račun za izvedene građevinske radove u Staroj Novalji, a što je bio dužan ako ih je izveo pa se može zauzeti mišljenje kako tužitelj za iste radove nije niti dužan tuženiku pa se sve avansne uplate odnose na nabavku i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije.

18. Također, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tuženik tužitelju dostavio ponudu, a predmet koje su devet stavki strojeva i opreme za proizvodnju staklene stolarije te kako je cijena iznosila 2.500.000,00 kn, ali osim navedene ponude tužitelj i tuženik nemaju drugih dokumenata kojima bi eventualno bili ugovoreni detalji predmetnog poslovnog odnosa pa tako niti dinamika plaćanja istog.

19. U nalazu i mišljenju vještak je i naveo kako razlika u evidencijama tužitelja i tuženika je u iznosu od 12.095,08 EUR, a ista proizlazi iz činjenice što je tuženik na svojim knjigovodstvenim karticama izdvojio samo račun te akontacijski i storno akontacijskog računa za nabavu i isporuku stroja, dok akontacijski račun za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji i prije uplate, u skladu sa tablicom 3, nije prikazao na istoj kartici, već ih je izdvojio na kartici konta 292100-predujmljena sredstva, a na istoj kartici tuženika također je vidljiv iznos više plaćenih iznosa avansa u odnosu na izdani akontacijski račun za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji u iznosu od 12.095,08 EUR. Sve ostale uplate tužitelja, osim uplata prikazanih u tablici 3, koje tuženik veže uz akontacijski račun za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji, tuženik je evidentirao kao i tužitelj, odnosno kao avansne uplate za nabavu i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije.

20. Na ročištu održanom 22. rujna 2025. vještak je u bitnom naveo kako s obzirom na činjenicu kako račun za isporuku strojeva nije namiren u cijelosti, iznos uplate koji je veći od avanskog računa smatrao je plaćanjem tužitelja s kojim se može zatvoriti obveza po računu za isporučene strojeve. Također je naveo kako tuženik nije stornirao račun u iznosu od 2.500.000,00 kn, kako je na temelju istog podnio prijedlog za ovrhu te kako je predmetni račun dostavljen tužitelju i evidentiran u knjigu URA, a tužitelj je iskoristio pretporez. Zaključno, vještak je naveo kako uzimajući u obzir iznos od 12.095,08 EUR još uvijek postoji dug tužitelja prema tuženiku u iznosu od 31.710,91 EUR.

21. Čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 06/2024; u daljnjem tekstu OZ) propisano je kako nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. predmetnog Zakona, prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

22. Nadalje, čl. 210. st. 2. OZ-a propisano je kako na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. predmetnog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

23. Čl. 51. st. 1. t. 7. OZ-a propisano je kako protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

24. Materijalnu dokumentaciju u spisu, a koja tijekom postupka nije bila sporna, sud je prihvatio kao vjerodostojnu.

25. U odnosu na iskaze svjedoka, sud iste nije posebno cijenio, odnosno uzeo u obzir prilikom razjašnjenja ovdje sporne činjenice, a iz razloga što su iskazi prokuriste tužitelja te zaposlenika i prokuriste tuženika suprotni i to u odnosu na činjenicu koja parnična stranka je bila obvezna podmiriti ostatak iznosa od 1.000.000,00 kn, a vezano za nabavu i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije.

26. Nalaz i mišljenja vještaka sud je prihvatio, s obzirom na činjenicu kako je isti sastavljen objektivno i u skladu sa pravilima struke.

27. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik bili u dva poslovna odnosa, a jedan od njih je i predmet ovog postupka i to poslovni odnos vezan za nabavku i isporuku stroja za ostakljivanje alu stolarije te kako je tužitelj tuženiku obavljao avansna plaćanja, a prilikom istih nije precizno naveo na što se odnose pojedine uplate. Nadalje, za pojedine uplate avansa tuženik je ispostavio tužitelju avansne račune, iako su iste uplate izvršene prije ispostavljanja pravog računa za izvršene isporuke dobara ili izvršene usluge, a po izvršenoj isporuci nabavljenog i isporučenog stroja za ostakljivanje alu stolarije tuženik je tužitelju ispostavio račun te je stornirao akontacijski račun.

28. Također je utvrđeno kako postoji razlika u evidencijama tužitelja i tuženika i to za iznos od 12.095,08 EUR, a vezano za sam nalaz i mišljenje sud je prihvatio zaključak vještaka kako preostali dug tužitelja prema tuženiku u ovoj pravnoj stvari iznosi 31.710,91 EUR.

29. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka (str. 10 nalaza i mišljenja) razvidno je kako je tuženik prijedlog za ovrhu protiv tužitelja sačinio sa stanjem koje je utvrdio prije uplata u 2023., odnosno u iznosu od 62.005,99 EUR te kako je na kartici tuženika – primljena predujmljena sredstva vidljiv iznos više plaćenih iznosa avansa u odnosu na izdani akontacijski račun za izvođenje građevinskih radova u Staroj Novalji u iznosu od 12.095,08 EUR pa je sud stava kako se navedeni iznos od 12.095,08 EUR ima smatrati uplatom na ime nabavke i isporuke stroja za ostakljivanje alu stolarije.

30. Dakle, sud je utvrdio kako je tužitelj jednim dijelom dokazao kako tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu pa je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i djelomično proglasio nedopuštenom ovrhu i to za iznos glavnice od 30.295,08 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je za preostali iznos zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

31. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka OČ i ponovnim saslušanjem svjedoka JČ, iz razloga što je činjenično stanje dovoljno jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti odluku, odnosno iz razloga što je ovdje sporna činjenica razjašnjena izvođenjem dokaza vještačenjem, a u skladu sa čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP).

32. Također, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza dopunskim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem, iz razloga što je navedeni dokaz predložen na okolnost je li tužitelj platio tuženiku 220.000,00 EUR prema knjigovodstvenoj dokumentaciji te je li ugradio pvc stolariju u vrijednosti od 130.000,00 EUR, sve vezano za izvođenje građevinskih radova, a iz razloga što poslovni odnos između tužitelja i tuženika koji se odnosi na izvođenje građevinskih radova nije predmet ovog postupka.

33. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 4., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. ZPP-a, odnosno s obzirom na činjenicu kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

34. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 18. prosinca 2025.

Sutkinja

Marina Ljubičić Knežević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana putem ovog suda.