REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-523/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupan po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. studenog 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice uz punomoćnicu tužiteljice Mariju Maričević, odvjetnicu i punomoćnice tuženika Lucije Primorac, odvjetnice, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 100,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 31.01.2009. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 132,72 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 12.05.2003. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 44,98 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 06.12.2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 73,11 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 08.07.2004. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 119,45 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 31.08.2004. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 24,08 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 30.11.2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 73,11 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 08.07.2004. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 159,26 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 31.05.2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 66,19 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 06.12.2005. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

XII. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 46,38 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja do isplate teče od 11.06.2007. do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stopa HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

III. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravni učinak odredba članka 13.2. Ugovora o kreditu broj 9015663884 od 08. veljače 2011. godine zaključenog između tužiteljice AM, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, kao kreditora u dijelu koja glasi:

"… prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,80% (jedan cijelih osamdeset posto) od iznosa kredita".

IV. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravni učinak odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9011301869 od 10. svibnja 2006. godine zaključenog između tužiteljice AM, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, kao kreditora u dijelu koja glasi:

"… jednokratno naknadu… u visini od 2,500% od iznosa kredita… koja dospijeva na naplatu na dan dospijeća prvog anuiteta.".

V. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravni učinak odredba članka 12.3. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9010874445 od 01. prosinca 2005. godine zaključenog između tužiteljice AM, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, kao kreditora u dijelu koja glasi:

"… prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,70% (jedan cijelih sedamdeset posto) od iznosa kredita".

VI. Utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravni učinak odredba članka 1. Ugovora o kreditu broj 9013838249 od 26. lipnja 2008. godine zaključenog između tužiteljice AM, iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, kao kreditora u dijelu koja glasi:

"… jednokratno naknadu… u visini od 3,00% od iznosa kredita…".

VII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, platiti tužiteljici AM, iz [adresa], iznos u visini od 406,88 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VIII. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, platiti tužiteljici AM, iz [adresa], iznos u visini od 265,44 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, platiti tužiteljici AM, iz [adresa], iznos u visini od 149,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. prosinca 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

X. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, platiti tužiteljici AM, iz [adresa], iznos u visini od 390,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

XI. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Račkog 6, naknaditi tužiteljici AM, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 193,48 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. prosinca 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je sklopila s tuženikom u veći broj Ugovora o kreditu i to u mjesecu svibnju 2003.g. broj 9365258284 na iznos od 40.000,00 kn, mjesecu kolovozu 2003.g. broj 9365614438 na iznos od 30.000,00 kn, mjesecu srpnju 2004.g. broj 9366104512 na iznos od 30.000,00 kn, u mjesecu travnju 2004.g. broj 9367180057 na iznos od 40.000,00 kn, potom dana 01.12.2005.g. Ugovor o kreditu broj 9010874445 na iznos od 9.000,00 EUR, dana 10.05.2006.g. Ugovor o kreditu broj 9011301869 na iznos od 80.000,00 kn, u mjesecu lipnju 2007.g. broj 9012572658 na iznos od 6.990,00 kn, dana 26.06.2008.g. Ugovor o kreditu broj 9013838249 na iznos od 13.000,00 EUR, u mjesecu prosincu 2008.g. broj 9014291166 na iznos od 4.198,00 kn i dana 08.02.2011.g. Ugovor o kreditu broj 9015663884 na iznos od 23.000,00 EUR. Nadalje navodi da je Ugovorom o kreditu broj 9010874445 ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke, te je s početne visine od 8,68%, dana 31.01.2008.g. povećana je na 9,28%, dana 31.01.2009.g. na 9,38%, a dana 31.07.2010.g. na 9,48%. Navodi da je u svim navedenim Ugovorima o kreditu ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita, kao i da korisnik za prijevremenu otplatu kredita plaća naknadu sukladno odluci kreditora, temeljem čega su naplaćene tzv. ulazne i izlazne naknade, to:

- dana 12.05.2003.g. u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 EUR (2,5% iznosa kredita 9365258284),

- dana 06.12.2005.g. u iznosu od 338,91 kn / 44,98 EUR (izlazna naknada kredit 9365258284),

- dana 08.07.2004.g. u iznosu od 550,91 kn / 73,11 EUR (izlazna naknada kredit 9365614438),

- dana 31.08.2004.g. u iznosu od 900,00 kn/ 119,45 EUR (3% iznosa kredita 9366104512),

- dana 30.11.2005.g. u iznosu od 181,45 kn / 24,08 EUR (izlazna naknada kredit 9366104512),

- dana 08.07.2004.g. u iznosu od 550,91 kn / 73,11 EUR (izlazna naknada kredit 9365614438),

- dana 31.05.2005.g. u iznosu od 1.200,00 kn/ 159,26 EUR (3% iznosa kredita 9367180057),

- dana 06.12.2005.g. u iznosu od 498,71 kn / 66,19 EUR (izlazna naknada kredit 9367180057),

- dana 06.12.2005.g. u iznosu od 1.127,61 kn/ 149,65 EUR (1,70% iznosa kredita 9010874445),

- dana 30.06.2006.g. u iznosu od 2.000,00 kn/ 265,44 EUR (2,50% iznosa kredita 9011301869),

- dana 11.06.2007.g. u iznosu od 349,50 kn/ 46,38 EUR (5,00% iznosa kredita 9012572658),

- dana 26.06.2008.g. u iznosu od 390,00 EUR (3,00% iznosa kredita 9013838249),

- dana 14.02.2011.g. u iznosu od 3.065,67 kn/ 406,88 EUR (1,80% iznosa kredita 9015663884).

Tužiteljica navodi da se nepoštene odredbe o tzv. ulaznim naknadama nalaze u čl.12.3. Ugovora o kreditu broj 9010874445, čl.1. Ugovora o kreditu broj 9011301869 i broj 9013838249, te čl. 13.2. Ugovora o kreditu broj 9015663884, a da su nepoštene odredbe o tzv. Izlaznim naknadama nalaze u čl.10. Ugovora o kreditu broj 9010874445, čl.4. Ugovora o kreditu broj 9011301869 i broj 9013838249, te čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9015663884. Navodi da joj tuženik nije dostavio preslike ostalih ugovora, međutim naplata naknada za sve je ugovore evidentirana u knjigovodstvenim karticama, te su svi krediti sadržavali odredbe o naknadama koje su istovjetne odredbama ugovora za koje je tuženik dostavio preslike. Navodi da se kamatna stopa za vrijeme trajanja ugovornog odnosa iz Ugovora o kreditu broj 9010874445 mijenjala odnosno ista se povećavala na štetu tužiteljice, zbog čega je došlo do povećanja iznosa kredita, s time da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bez jasnih parametara po kojima bi tužiteljica mogla biti obaviještena i imati saznanja o konkretnim stopama koje će se primjenjivati niti je na iste mogla kao potrošač utjecati ili pregovarati sa tuženikom. Ističe da su nepoštene i ništetne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenja odlukom banke dakle nepredvidivo i bez jasnih kriterija, te o ulaznim i izlaznim naknadama jer su ugovorene zajedno prema unaprijed formuliranom tipskom ugovoru, bez posebnih pregovora o tim odredbama, a na temelju sklopljenog ugovora niti na temelju dobivenih informacija od banke tužiteljica nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i kako utječu na ukupan trošak kredita, niti na što se odnose naknade, a koje odredbe su dakle neodredive te su uzrokovale, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da su nepoštene i ništetne u smislu čl. 81 i 87. Zakona o zaštiti potrošača te čl. 270. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima odredbe u Ugovoru o kreditu broj 9010874445 i odredbe čl. 4. u dijelu u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke. Nadalje ističe i da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe kojim se Korisnik kredita obvezuje prije ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci jednokratnu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita kako je ugovoreno u čl.12.3. Ugovora o kreditu broj 9010874445, čl.1. Ugovora o kreditu broj 9011301869 i Ugovora o kreditu broj 9013838249, te čl. 13.2. Ugovora o kreditu broj 9015663884., te istovjetne odredbe u ostalim ugovorima, te odredbe prema kojoj se Korisnik kredita obvezuje za prijevremenu otplatu kredita platiti naknadu sukladno odluci kreditora i to čl.10. Ugovora o kreditu broj 9010874445, čl.4. Ugovora o kreditu broj 9011301869 i Ugovora o kreditu broj 9013838249, te čl. 10. Ugovora o kreditu broj 9015663884., te istovjetne odredbe u ostalim ugovorima. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.g. kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o samostalnoj promjeni kamatne stope bez jasnih kriterija i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.g. kojom je potvrđena ništetnost ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope, poziva se i na odluku Suda EU C-224/19 i C- 84/19 vezano uz ulaznu naknadu. Tužiteljica navodi da se dopisom od 10.12.2024.g. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora i dostavom kreditne dokumentacije i podataka, nakon čega je tuženik dostavio kreditnu dokumentaciju i tražene podatke, uz napomenu da drugom dokumentacijom zbog proteka vremena ne raspolaže. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Navodi da je na tužiteljici teret dokaza, da je ista dužna dostaviti ugovore na koje se poziva, te temeljem koji potražuje iznose kako je to u tužbi i tužbenom zahtjevu navedeno i da bez ugovora nije moguće odlučivati u ovoj pravnoj stvari. Navodi da tužiteljica netočno navodi da bi tuženik jednostrano izmijenio visinu kamatne stope protivno odredbama Ugovora o kreditu, da je kamatna stopa mijenjana odlukama Banke i važećoj zakonskoj regulativi, da je tuženik upravo radi udovoljavanju zakonskim obvezama sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju uskladio visinu kamatnih stopa te se isto kao zakonska obveza primjenjuje na pojedinačni odnos potrošača i banke. Tuženik detaljno obrazlože razloge temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa tijekom ugovornog odnosa s tužiteljicom. Nadalje navodi kako tužiteljica potpuno pogrešno i ničim utemeljeno navodi da bi došlo do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i da je došlo do neravnoteže u odnosima među strankama, da je člankom 3. Ugovora o kreditu jasno i razumljivo, uočljivo i precizno ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kamatama, ali je promjenjiva i da je tužiteljica kao korisnik kredita u Ugovoru o kreditu jasno izjavila da je upoznata sa uvjetima kredita i efektivnom kamatnom stopom te potvrđuje da je zaprimila otplatnu tablicu i izjavljuje da je upoznata sa promjenama iznosa anuiteta. Tuženik navodi da su kriteriji bili određeni i odredivi, postojao je zakonski okvir odnosno limit postavljen jasnim i kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima, tako da se nikako ne može govoriti o jednostranim i nepoštenim te proizvoljnim odlukama tuženika. Tuženik navodi da nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na završne odredbe ugovora i to odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te odredbe o plaćanju naknada za prijevremenu otplatu kredita. Ističe da prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika, dok je ugovaranje naknade za obradu kredita dopušten ugovorni element i ista ne predstavljala značajnu neravnotežu među ugovornim stranama tim više što se radi o iznimno malom iznosu u odnosu na isplaćeni iznos temeljem Ugovora o kreditu. Navodi da su uvjeti Ugovora o kreditu, pa tako i uvjeti plaćanja naknade jasni, nedvosmisleni i transparentni time da je tužiteljica o istima bila upoznata u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, koju naknadu je odmah i platila, a koja nije bila prekomjerna naknada. Ističe da u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije postojalo zakonsko ograničenje na ugovaranje predmetne naknade, već je dapače ta naknada proizlazila iz zakona i drugih propisa, a naknada za obradu kreditnog zahtjeva ugovoreni je uvjet davanja kredita. Tuženik osporava status potrošača tužiteljici, ističe da nema osnove za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi jer nije ostvaren niti jedan zakonski razlog za navedeno, da je sporna odredba transparentna, uočljiva i jasna, da naknada ne predstavlja neravnotežu u odnosu ugovornih strana, da je tužiteljica bila svjesna ekonomskog značenja ugovorene odredbe i da je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena Ugovorom o kreditu koji je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Plan otplate, knjigovodstvenu karticu po kreditu tužiteljice (list 7-26, list 34-42, list 46-53, list 56-65, list 72-83, list 86-93 spisa), Ugovor o kreditu broj 9015663884 od 08.02.2011.g. (list 27-33 spisa), dopis tužiteljice i tuženika (list 43-45 spisa), Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9011301869 od 10.05.2006.g. (list 54 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 9010874445 od 01.12.2005.g. (list 66-70 spisa), Ugovor o brzom gotovinskom kreditu broj 9013838249 od 26.0.2008.g. (list 84 spisa), Odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4105/2021-5 od 07.09.2022.g. (list 118-122 spisa), odluke Županijskih sudova, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluke Suda EU (list 131-137, list 156 spisa), odrednice neto kamatne marže banaka u EU (list 138-155 spisa), saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku.

Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

Sud je u tijeku postupka ocjenjivao samo dokaze koji su relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

4. U tijeku postupka tužiteljica osporava navode iz odgovora na tužbu, osporava istaknuti prigovor zastare sadržajno kao u podnesku od 20.02.2025. godine

U tijeku postupka tuženik ostaje kod činjeničnih navoda iz odgovora na tužbu, osporava navode tužiteljice sadržajno kao u podnesku od 13.03.2025. godine.

5. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovore o kreditu kako to navodi tužiteljica u tužbi te nije sporno da je odredbama Ugovora o kreditu ugovorena naknada u visini od 1,80% po Ugovoru o kreditu broj 9015663884 od 08.02.2011.g., odnosno 2,50% po Ugovoru o kreditu broj 9011301869 od 10.05.2006.g., potom 1,70% po Ugovoru o kreditu broj 9010874445 od 01.12.2005.g., te 3% po Ugovoru o kreditu broj 9013838249 od 26.06.2008.g sve od iznosa kredita koja se naplaćuje jednokratno prilikom prvog korištenja kredita.

6. Predmet ovog spora je iznos naplaćen s osnova naknade za obradu kredita te prijevremene otplate kredita kao i iznos naplaćen s osnova jednostrano promjenjive kamatne stope po odlukama kreditora (tuženika)

.

Između stranaka sporan je osnov tužbenog zahtjeva. Stranke čine nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

7. U tijeku postupka tuženik ostaje kod prigovora zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare kao djelomično osnovan.

Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog govora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora p ulaznim i izlaznim naknadama, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost. Slijedom navedenog sud je ocijenio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva povrat iznosa naplaćenih s osnova naknade za obradu kredita.

U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva povrat preplaćenih iznosa s osnova ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po odluci tuženika u visini od 100,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. siječnja 2009. godine do isplate sud je ocijenio prigovor zastare kao osnovan (točka I. tužbenog zahtjeva).

U konkretnom slučaju, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku o žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. godine (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske), te se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Tužba je u ovoj konkretnoj pravnoj stvari podnesena dana 29. siječnja 2025. godine, a zastara potraživanja tužiteljice je nastupila s danom 14. lipnja 2019. godine. Slijedom navedenog kako je nastupila zastara tražbine tužiteljice s osnova promjenjive kamatne stope sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

Sud ističe kako je Vrhovni sud na sjednici Građanskog odjela zaključkom broj Su-IV- 33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine zauzeo stajalište ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

8. Tuženik u tijeku postupka osporava status potrošača tužiteljice. Sud je ocijenio navode tuženika kao neosnovane u odnosu na status potrošača tužiteljice. Odredbom članak 3. stavak 1. Zakona o zaštiti ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 89/09, 78/12, 56/13) propisano je da u smislu Zakona izraz "potrošač" znači svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Uvidom u dostavljene Ugovore o kreditu utvrđeno je da je tužiteljica sklopila ugovor kao fizička osoba, namjena kredita - nenamjenski krediti, a Ugovor o kreditu sklopljen je od strane tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita. Sud je stajališta da je teret dokaza na tuženiku u odnosu na činjenicu da tužiteljica nema svojstvo potrošača budući je tuženik odobrio kredit i ugovorio nenamjenski kredit, pa ukoliko tužiteljica nije koristila sredstva u potrošačke svrhe ili ih je koristila u poslovne svrhe primjerice za potrebe obrta ili trgovačkog društva (a takve činjenice ne dokazuje u ovom sporu) tada je tuženik imao i mogućnosti raskinuti ugovor o kreditu koji je predmet ovog spora i zahtijevati povrat odobrenog kredita jer je isti sklopljen s tužiteljicom kao fizičkom osobom u svojstvu potrošača.

9. Sud je na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu koji su predmet ovog spora saslušao tužiteljicu. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je trebala nenamjenski kredit za pokrivanje životnih troškova, da je otišla u poslovnicu tuženika jer je imala kod njih otvoren tekući račun. Navodi da su joj rekli prije sklapanja ugovora o kreditu da mora platiti naknadu za korištenje kredita koju je i platila jer da nije na to pristala ne bi joj odobrili kredit. Nadalje navodi da je uzimala više kredita kod tuženika pa je svaki put morala platiti naknadu, a te kredite je uzimala kako bi zatvarala neki drugi kredit koji je bio u otplati. Isto tako kad bi uzela neki kredit da bi zatvorila kredit koji je u otplati onda bi joj naplatili naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Tužiteljica iskazuje da joj je djelatnica banke rekla da će joj sve naknade naplatiti za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Ističe da je pročitala sve ugovore prije potpisivanja, nije imala pitanja za djelatnicu banke. Navodi je mogla imati samo jedan kredit pa je iz tih razloga uzimala kredit na viši iznos kako bi zatvorila prijevremeno prethodni kredit a onda je ostatak kredita koristila za svoje životne potrebe, da je uzimala kredite za školovanje djece i za pokrivanje njihovih potreba, da je 2003. godine ili 2004. godine gradila garažu pa joj je novac trebao i za gradnju, a onda kako je uzela taj kredit za gradnju garaže nedostajalo joj je novaca za životne troškove. Ističe da bi dobila viši iznos kredita morala je zatvarati prethodni kredit. Tužiteljica iskazuje da je pitala djelatnike banke kolike naknade mora platiti, a oni su joj to rekli i onda je sve i platila. Navodi da nikada nije išla u neku drugu banku tražiti kredite već samo kod tuženika a kako kredite nije mogla otplaćivati onda joj je banka ponudila 2016. godine ili 2017. godine reprogramiranje kredita. Navodi da je njoj bilo jasno da mora platiti sve ove naknade, da je naknade platila jer su joj trebali krediti. Osobno je otplaćivala kredite, u vrijeme sklapanja kredita radila je u Petrokemiji, nije bila nositelj obrta.

Iskazu saslušane tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo.

10. Tužiteljica tijekom postupka i u svom iskazu navodi da nije pregovarala s djelatnicom banke o visini ulazne naknade i naknade za prijevremenu otplatu kredita samo joj je rečeno da iste mora platiti kako bi joj odobrili kredit. Tuženik ističe kako je odredba o plaćanju naknade bila jasna i razumljiva te da je naplata jednokratne naknade za korištenje kredita propisana tuženikovim općim aktima čija je primjena ugovorena odredbama Ugovora o kreditu.

11. Sud je navode tuženika kojim osporava osnov tužbenog zahtjeva ocijenio kao neosnovane. Na temelju uvida u Ugovore o kreditu koji prileže u spisu utvrđeno je da se radi o standardiziranim (tipskim) ugovorima. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 80/22 i 153/23, dalje: ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Imajući u vidu navedeno, valja istaknuti da je u vrijeme zaključenja ugovora na snazi bio Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine sa izmjenama ("Narodne novine" broj 96/2003, dalje ZZP, kao lex specialis), koji odredbom čl. 81. stavak 1.propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Nadalje, u stavku 3. istog članka propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4. propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

12. Sukladno odredbi čl. 84. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Isti ugovori sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i to:

- prema Ugovoru o kreditu broj 9015663884 od 08.02.2011. godine ugovorena je visina naknade za obradu kredita u visini od 1,80% od iznosa kredita (čl. 13.2. Ugovora o kreditu - list 27-31 spisa),

- prema Ugovoru o kreditu broj 9011301869 od 10.05.2006. godine ugovorena je visina naknade za obradu kredita u visini od 2,50% od iznosa kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu - list 54 spisa),

- prema Ugovoru o kreditu broj 9010874445 od 01.12.2005. godine ugovorena je visina naknade za obradu kredita u visini od 1,70% od iznosa kredita (čl. 12.3. Ugovora o kreditu - list 66-70 spisa),

- prema Ugovoru o kreditu broj 9013838249 od 26.06.2008. godine ugovorena je visina naknade za obradu kredita u visini od 3,00% od iznosa kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu - list 84 spisa).

13. U odnosu na Ugovore o kreditu koji su predmet spora i to Ugovora o kreditu broj 9365258284 iz mjeseca svibnja 2003. godine, Ugovora o kreditu broj 9365614438 iz mjeseca kolovoza 2003. godine, Ugovora o kreditu broj 9366104512 iz mjeseca srpnja 2004. godine, Ugovora o kreditu broj 9367180057 iz mjeseca travnja 2004. godine, Ugovora o kreditu broj 9012572658 iz mjeseca lipnja 2007. godine, Ugovora o kreditu broj 9014291166 iz mjeseca prosinca 2008. godine tužiteljica ne dostavlja Ugovore o kreditu, a u odnosu koje zahtjeva isplatu naknada. Nije sporno da se tužiteljica prije pokretanja ovog postupka obratila tuženiku radi dostave svih ugovora koje je tužiteljica sklopila s tuženikom u vremenskom razdoblju od 2000. godine pa do 2015. godine (list 43-44 spisa). Nadalje nije sporno da je tuženik dostavio tužiteljici Ugovore o kreditu kojima raspolaže, a koje je tužiteljica dostavila uz tužbu te je tuženik izvijestio tužiteljicu da sve naplaćene naknade su vidljive u otplatnom planu i knjigovodstvenim karticama.

Uvidom u dostavljene planove otplate po kreditima tužiteljice i knjigovodstvenu karticu za Ugovore o kreditu koje tužiteljica ne dostavlja uz tužbu i tijekom postupka i to Ugovora o kreditu broj 9365258284 iz mjeseca svibnja 2003. godine, Ugovora o kreditu broj 9365614438 iz mjeseca kolovoza 2003. godine, Ugovora o kreditu broj 9366104512 iz mjeseca srpnja 2004. godine, Ugovora o kreditu broj 9367180057 iz mjeseca travnja 2004. godine, Ugovora o kreditu broj 9012572658 iz mjeseca lipnja 2007. godine, Ugovora o kreditu broj 9014291166 iz mjeseca prosinca 2008. godine sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi koju visinu naknade i koju vrstu naknade (ulazna naknada ili naknada za prijevremenu otplatu kredita) je naplaćena tužiteljici i temeljem koje odredbe Ugovora o kreditu budući da sud nema dovoljno stručnog znanja da bi navedene činjenice mogao utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži u spisu. Uvidom u dostavljane planove otplate kredita i knjigovodstvene kartice za citirane Ugovore o kreditu sud nije mogao utvrditi temeljem koje odredbe Ugovora o kreditu je ugovorena ulazna naknada i naknada za prijevremenu otplatu kredita i u kojoj visini postotka od iznosa kredita, a tužiteljica u svom iskazu općenito navodi da su joj rekli da mora platiti ulaznu naknadu za obradu kredita, a naknadu za prijevremenu otplatu kredita je morala platiti kada je zatvarala kredit kako bi joj odobrili kredit u višem iznosu. Naime tužiteljica zahtjeva povrat naplaćenih naknada po citiranim Ugovorima o kreditu u odnosu na naplaćene naknade i u činjeničnim navodima tužbe navodi kako su naplaćene jednokratne naknade za obradu zahtjeva u određenom postotku od iznosa kredita kao i da tužiteljica kao korisnik kredita za prijevremenu otpalu kredita je istu platila sukladno odluci kreditora, pa potom navodi visinu naplaćenih naknada s naznakom da li je riječ o ulaznoj naknadi za obradu kredita ili naknadi za prijevremenu otplatu kredita time da nije naznačila odredbu kojom je ugovorena ulazna naknada za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

14. U ovoj konkretnoj pravnoj stvari da bi sud odlučivao o povratu naknada kako to zahtjeva tužiteljica sud prvenstveno treba utvrditi da li je ništetna određena ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile ulaznu naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita kao i sadržaj navedenih odredbi o naknadama.

Na pripremnom ročištu održanom dana 10. travnja 2025 godine stranke čine spornom osnovu tužbenog zahtjeva, stranke čine nespornim visinu tužbenog zahtjeva kao datum uplate naknade po kreditima.

Na ročištu za glavnu raspravu koja je održana dana 03. studenog 2005. godine tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka predlaže da sud pribavi ugovore o kreditu iz 2003. i 2004., potom ugovor o kreditu sklopljen 2007.g. i ugovor o kreditu iz prosinca 2008.g. broj 9014291166 time da obrazlaže kako je ona predložila pribavu tih ugovora u svojoj tužbi. Kako je sud utvrdio da se tužiteljica obratila tuženiku prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari radi dostave ugovora o kreditu te je tuženik izvijestio tužiteljicu da ne raspolaže navedenim ugovorima, te kako tužiteljica na pripremnom ročištu ne predlaže da sud naloži tuženiku dostavu ugovora o kreditu iz 2003. godine, 2004. godine, 2007. godine i 2008. godine to je sud odbio dokazni prijedlog tužiteljice. Pri tome sud ističe da je tužiteljici bilo poznato u času podnošenja tužbe da ne raspolaže citiranim ugovorima o kreditu temeljem kojih zahtjeva isplatu ulaznih naknada za obradu kredita i isplatu naknada za prijevremenu otplatu kredita pa nije riječ o novim činjenicama koje tužiteljici nisu bile poznate prije zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog sud smatra da tužiteljica neosnovano na ročištu za glavnu raspravu predlaže daljnje dokaze.

Tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu predlaže i provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem opreza radi iako su stranke učinile nespornim visinu tužbenog zahtjeva. Sud je odbio provođenje dokaza knjigovodstveno financijskim vještačenjem budući su stranke učinile nespornim visinu tužbenog zahtjeva.

15. Kako sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je i koja ugovorna odredba ništetna iz dostavljenih planova otplate i knjigovodstvene kartice za kredite u odnosu na koje nisu dostavljeni Ugovori o kreditu, niti sadržaj spornih ugovornih odredbi se može utvrditi na temelju dostavljene dokumentacije, a kojom su stranke ugovorile ulaznu naknadu za obradu kredita i naknadu za prijevremenu otplatu kredita to je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom naknada temeljem Ugovora o kreditu broj 9012572658 za iznos u visini od 46,38 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2007. godine do isplate, Ugovora o kreditu broj 9367180057 za iznos od 159,26 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. svibnja 2005. godine do isplate i za iznos u visini od 66,19 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. prosinca 2005. godine do isplate, Ugovora o kreditu broj 9366104512 za iznos od 24,08 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2005. godine do isplate i za iznos od 119,45 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2004. godine do isplate, Ugovora o kreditu broj 9365258284 za iznos od 132,72 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2003. godine do isplate i za iznos od 44,98 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 06. prosinca 2005. godine do isplate, Ugovora o kreditu broj 9365614438 za iznos od 73,11 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2004. godine do isplate i za iznos od 73,11 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 08. srpnja 2004. godine do isplate. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II. točkom izreke presude.

Tužiteljica ne zahtjeva povratu naknade prema Ugovoru o kreditu broj 9014291166 iz prosinca 2008. godine pa sud nije o osnovu tužbe odlučivao u tom dijelu.

16. U odnosu na Ugovore o kreditu koje tužiteljica dostavlja uz tužbu sud je u bitnom utvrdio:

- da je Ugovorom o kreditu broj 9015663884 od 08.02.2011. godine ugovorena visina naknade za obradu kredita u visini od 1,80% od iznosa kredita (čl. 13.2. Ugovora o kreditu - list 27-31 spisa),

- da je Ugovorom o kreditu broj 9011301869 od 10.05.2006. godine ugovorena visina naknade za obradu kredita u visini od 2,50% od iznosa kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu - list 54 spisa),

- da je Ugovorom o kreditu broj 9010874445 od 01.12.2005. godine ugovorena visina naknade za obradu kredita u visini od 1,70% od iznosa kredita (čl. 12.3. Ugovora o kreditu - list 66-70 spisa),

- da je Ugovorom o kreditu broj 9013838249 od 26.06.2008. godine ugovorena visina naknade za obradu kredita u visini od 3,00% od iznosa kredita (čl. 1. Ugovora o kreditu - list 84 spisa).

Uvodom u sadržaj spornih odredbi Ugovora o kreditu utvrđeno je da je ugovoreno za obradu kreditu visina od 1,80%, 2,50%, 1,70% i 3,00% od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoje navedene naknade niti zašto je baš određena u navedenim visinama od iznosa kredita. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari niti ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Sve navedeno jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kada navodi da je predmetni ugovor bio unaprijed sastavljen od strane tuženika kao i da u trenutku sklapanja ugovora s tuženikom nije moglo pregovaralo o plaćanju ulazne naknade za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita već joj je samo rečeno da naknadu treba platiti ako želi da joj odobre novi kredit. Tuženik na kojem je teret dokaza (čl.221.a. ZPP-a) nije dostavio dokaz niti predlaže provođenje dokaznog postupka na okolnost da bi se radilo o odredbama koje su jasne, lako razumljive i lako uočljive. Pri tome valja navesti da je tužiteljica u smislu odredbe čl. 3. ZZP potrošač, odnosno, fizička osoba koja navedeni Ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njezinom zanimanju niti njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, iz čega proizlazi da nema pravnih znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika, koji je sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu, pristupio u okviru svoje djelatnosti. Slijedom navedenog kako je utvrđeno da su ništetne i da ne proizvode pravni učinak odredbe citiranih ugovora o kreditu kojim su ugovorene ulazne i izlazne naknade sud je odlučio kao pod točkom III., točkom IV, točkom V. i točkom VI. izreke presude.

17. Tužiteljica i tuženik čine nespornim visinu tužbenog zahtjeva i datum plaćanja naknada.

S obzirom da je tužiteljica temeljem točke 13.2. Ugovora o kreditu broj 9015663884 od 08.02.2011. godine platila s osnova naknade za obradu kredita iznos od 406,88 EUR, temeljem članka 1. Ugovora o kreditu broj 9011301869 od 10.05.2006.g. iznos od 265,44 EUR, temeljem 12.3. Ugovora o nenamjenskom kreditu broj 9010874445 od 01.12.2005.g. iznos u visini od 149,65 EUR, temeljem članka 1. Ugovora o kreditu broj 9013838249 od 26.06.2008.g. iznos od 390,00 EUR platila tuženiku naknade za obradu kreditnog zahtjeva, a koju visinu i datum plaćanja tuženik ne osporava, očito je da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, iz čega proizlazi da je navedena odredba ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a jer predstavlja nepoštenu odredbu u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a. Slijedom navedenog sud je usvojio tužbeni zahtjev kao pod točkom VII., točke VIII., točke IX. i točke X. izreke presude.

18. U odnosu na tijek zatezne kamate tuženik kao nesavjesna ugovorna strana (a suprotno ne dokazuje tj. savjesnost) u obvezi je platiti zateznu kamatu tekuću od dana naplate jednokratne naknade za obradu kredita. Tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu i to sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud smatra da je tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljicom kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a, a da to nije učinio, te je shvaćanje ovog suda da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za razloge ništetnosti. Slijedom navedenoga tuženik je dužan platiti tužiteljici i zatezne kamate od prvog sljedećeg dana od trenutka primitka jednokratne naknade sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a.

19. Sud je odlučivao o troškovima postupka na temelju čl. 154.st.2. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe od 29.01.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje: Tarifa), trošak sastav podneska od 20.02.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8.t.1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 10.04.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu dana 03.11.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), ukupno 800,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 200,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, a razmjerno uspjehu u parnici (18,16%) priznat je trošak u iznosu od 160,00 EUR, priznat je trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,48 EUR, ukupno 193,48 EUR.

Sud nije priznao tužiteljici trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja pristojbe. sukladno čl.6. ZID Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 51/23).

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate dosuđena je prema čl.151. stavak 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. prosinca 2025. godine

Sudac:

dr. sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku