Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pr-18/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Kristianu Plazoniću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Dom zdravlja Ličko-senjske županije, OIB: 04154250204, Ulica 118. brigade hrvatske vojske 3, Gospić, zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, VPS: 2.575,35 eura, nakon održane glavne javne rasprave 10. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka i tužiteljice osobno, dana 18. prosinca 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja Ličko-senjske županije, OIB: 04154250204, Ulica 118. brigade hrvatske vojske 3, Gospić, isplatiti tužiteljici ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. lipnja 2019. godine do 31. prosinca 2023. godine bruto iznos od 2.575,35 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- 23,35 eura počev od 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- 14,77 eura počev od 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- 35,61 eura počev od 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- 15,19 eura počev od 16. listopada 2019. godine pa do isplate,

- 15,24 eura počev od 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

- 44,57 eura počev od 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- 44,57 eura počev od 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. travnja 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- 57,08 eura počev od 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- 45,46 eura počev od 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

- 45,53 eura počev od 16. listopada 2020. godine pa do isplate,

- 49,44 eura počev od 16. studenog 2020. godine pa do isplate,

- 45,69 eura počev od 16. prosinca 2020. godine pa do isplate,

- 45,69 eura počev od 16. siječnja 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. veljače 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,

- 48,69 eura počev od 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,

- 47,53 eura počev od 16. rujna 2021. godine pa do isplate,

- 47,74 eura počev od 16. listopada 2021. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. studenog 2021. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. prosinca 2021. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. siječnja 2022. godine pa do isplate,

- 31,84 eura počev od 16. veljače 2022. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. ožujka 2022. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. travnja 2022. godine pa do isplate,

- 47,76 eura počev od 16. svibnja 2022. godine pa do isplate,

- 49,66 eura počev od 16. lipnja 2022. godine pa do isplate,

- 49,66 eura počev od 16. srpnja 2022. godine pa do isplate,

- 49,66 eura počev od 16. kolovoza 2022. godine pa do isplate,

- 49,66 eura počev od 16. rujna 2022. godine pa do isplate,

- 49,75 eura počev od 16. listopada 2022. godine pa do isplate,

- 52,91 eura počev od 16. studenog 2022. godine pa do isplate,

- 52,91 eura počev od 16. prosinca 2022. godine pa do isplate,

- 52,91 eura počev od 16. siječnja 2023. godine pa do isplate,

- 45,10 eura počev od 16. veljače 2023. godine pa do isplate,

- 52,23 eura počev od 16. ožujka 2023. godine pa do isplate,

- 52,23 eura počev od 16. travnja 2023. godine pa do isplate,

- 53,27 eura počev od 16. svibnja 2023. godine pa do isplate,

- 61,84 eura počev od 16. lipnja 2023. godine pa do isplate,

- 55,96 eura počev od 16. srpnja 2023. godine pa do isplate,

- 55,96 eura počev od 16. kolovoza 2023. godine pa do isplate,

- 55,96 eura počev od 16. rujna 2023. godine pa do isplate,

- 56,07 eura počev od 16. listopada 2023. godine pa do isplate,

- 59,04 eura počev od 16. studenog 2023. godine pa do isplate,

- 59,04 eura počev od 16. prosinca 2023. godine pa do isplate,

- 59,04 eura počev od 16. siječnja 2024. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.950,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 950,00 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika radi isplate navodeći da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. siječnja 2017. godine. Da temeljem toga Ugovora radi na poslovima radnog mjesta laboratorijskog tehničara. Tuženik da je tužiteljici u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2023. godine isplatio umanjenu bruto plaću tako što nije pravilno obračunao dodatak od 14% odnosno 17% na posebne uvjete rada. Naime, da je tuženik u razdoblju od 1.6.2019. do 31.12.2023. pogrešno obračunavao dodatak za posebne uvjete rada u iznosu od 11% i 12% umjesto 14% za navedeno razdoblje, a 17% za razdoblje od 1.9.2019. do 31.12.2023. Navodi se da prema čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 29/18, u daljnjem tekstu KU – 29/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Pravo na dodatak na plaću od 14% odnosno 17% kroz gore navedena razdoblja da pripadaju tužiteljici s obzirom da je njezino radno mjesto sadržano u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji Popis je sastavni dio KU- 29/18. Prema tom Popisu pravo na takve dodatke ima zdravstveni radnik čija se radna mjesta vode pod radnim mjestima 2, 3 i 4 vrste te ukoliko 2/3 radnog vremena je riječ o radu s infektima i radu s otrovima. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen nakon provedenog knjigovodstveno- financijskog vještačenja i to podneskom od 10. listopada 2025. godine (list 322 – 324 spisa).

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da je tužiteljici pravilno isplaćena obračunata plaća s odgovarajućim dodacima, a koja odgovara poslovima na radnom mjestu te se ističe da to radno mjesto ne podliježe dodatku na plaću za posebne uvjete rada u iznosu od 14% odnosno 17% kako to tvrdi tužiteljica u tužbi. Predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Obračunske isprave za isplatu plaće, list 7 – 44 te od 48 – 86 spisa, uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 2.1.2017. godine, list 45 – 47 spisa, u Izvješća o radu, list 137 – 141 spisa, u Rješenja o plaći i dodatku na plaću, list 168 – 170 spisa, u Pravilnik o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Domu zdravlja Otočac, list 197

– 237 spisa, u Zaključak broj 6. t. C Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 7. siječnja 2014. godine, list 242 spisa, saslušani su svjedoci PĆ, list 265 spisa, tužiteljica i z.z. tuženika, list 266 – 269 spisa, svjedokinje ŠĆ i MĆ, list 276 – 280 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvene vještakinja, list 297 – 315 spisa te uvid u pisano očitovanje navedene vještakinje, list 329 i 330 spisa.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18 – dalje: KU-29/18) propisano je u članku 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

5.1. Odredbom čl. 55. st. 1. KU-29/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeta rada pripada pravo na dodatak na plaću. St. 2. istoga čl. navodi da će se osnovna plaća uvećavati radnicima na radnim mjestima i poslovima te je naveden Popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a među njima pod toč. 5. radnih mjesta 2., 3. i 4. vrste (tužiteljica obavlja poslove složenosti 3. vrste) navedenog Popisa naznačen je i zdravstveni i nezdravstveni radnik (2/3 radnog vremena) i to rad s infektima i rad s otrovima i to s pravom na povećanje od 14% počevši od 1. ožujka 2018. godine.

5.2. Potom je člankom 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN br. 92/19) izmijenjen čl. 55. KU-29/18 na način da je uvećan dodatak za odnosno radno mjesto kao dodatak na posebne uvjete rada na način da taj dodatak sada treba iznositi 17% i to počevši od 1. rujna 2019. godine.

6. Iz priležećih obračunskih isprava plaća tužiteljice nedvojbeno je da kroz relevantno vrijeme tužiteljici plaća nije uvećana u odgovarajućim gore navedenim postotcima.

7. Svjedokinja PĆ, zaposlenica tuženika na radnom mjestu obračuna plaća, iznijela je da dodatke na plaću obračunava prema rješenju o plaći i dodacima na plaću koje dobiva od poslodavca. Navodi da ukoliko su primjenjivani dodaci na plaću tužiteljice nekada 11%,nekada 12% ili 15% da je sve to bilo u skladu s Kolektivnim ugovorom i rješenjem o plaći. Pojašnjava da kako bi se mijenjale odredbe kolektivnog ugovora, da bi se tako donosila i rješenja o plaći. Također navodi da je ona zadužena za obračun svih plaća u Domu zdravlja, da takav obračun unosi u aplikaciju Centralnog obračuna plaća (COP) te navodi da su ponekad u samoj aplikaciji već zadani parametri sukladno promjenama kolektivnog ugovora.

8. Z.z. tuženika u svome iskazu navodi da dodatak koji je tužiteljici obračunat prema obračunskim listama plaća da drži da je u skladu s pozitivnim zakonskim propisima jer da je kontaktirao ravnatelje drugih domova zdravlja te je utvrdio da su i oni donijeli istovjetna rješenja o dodacima kao i kod tužiteljice. Potvrđuje da Dom zdravlja Otočac nema voditelja laboratorija iako se konstantno raspisuje natječaj za to radno mjesto, no, da je tuženik zaključio ugovor s Općom bolnicom Zadar o nadzoru rada medicinsko biokemijskog laboratorija Doma zdravlja Otočac. Također navodi da je tuženik osigurano zaštitnu opremu sukladno Procjeni rizika posla u laboratoriju, a vezano za pitanje zašto nisu osigurane zaštitne naočale zdravstveno laboratorijskim tehničarima. Također je pojasnio da medicinski biokemičari iz Zadra s kojima ima ugovor dolaze u nadzor jedanput mjesečno i to od kada je on ravnatelj, a da u početku njegovog mandata nisu tako dolazili. Također navodi da je Procjenu rizika rada u laboratoriju sačinio Zavod za zaštitu na radu Rijeka te da iz te Procjene prozilazi da ne postoji "posebna opasnost od otrova i infekata na ovim radnim mjestima u laboratoriju".

9. Svjedokinja ŠĆ, medicinski biokemičar, navodi da budući tuženik nema zaposlenog voditelja odnosno magistra medicinske biokemije, da je tuženik zaključio ugovor o poslovnoj suradnji između Opće bolnice Zadar i Doma zdravlja Otočac, a potom da su zaključeni ugovori između nje i još 7 kolega sa Domom zdravlja Otočac tj. tuženikom na način da oni obavljaju nadzor nad pravilnošću rada medicinsko biokemijskog laboratorija Doma zdravlja u Otočcu, odnosno nad radom njihovih zaposlenica. Taj nadzor da se obavlja računalnim putem na način da se oni svakodnevno priključuju na informacijski sustav laboratorija Doma zdravlja u Otočcu te vrše kontrolu nad pravilnošću rada kao što se i vrši vanjska kontrola kvalitete rada. Od ove jeseni da su u obvezi dolaziti jedanput mjesečno i fizički u laboratorij tuženika. Što se tiče rada s infektima odnosno infektivnim materijalom da može reći da tužiteljica kao i oni u svom laboratoriju, a s obzirom na prirodu posla, svakodnevno dolazi u kontakt s potencijalno infektivnim materijalom, odnosno prilikom uzimanja uzorka svakog biološkog materijala s tim da nije direktno izložena takvom biološkom materijalu ukoliko koristi sredstva zaštite koja su propisana za sigurni rad. Uzimanje bioloških uzoraka da se uzima u epruvetama odnosno u zatvorenom sustavu, a što znači da nema direktnog kontakta laboranta sa potencijalnim biološkim materijalom izuzev ukoliko je riječ o vađenju kapilarne krvi, no, u tom slučaju da se koriste rukavice te bi takva krv trebala završiti na rukavicama. Navodi da ukoliko se i dogodi neki incident, da to "nije više od 2/3 radnog vremena". Nadalje pojašnjava da nakon uzimanja biološkog materijala, da se uzeti uzorak stavlja na nosače epruvete, a oni na analizatore koji automatski uzorkuju (pipetiraju) centrifugirane uzorke krvi ili uzorke pune krvi kod hematoloških pretraga. Svjedokinja navodi da po njezinom mišljenju nema saznanja tko bi u sustavu zdravstva imao pravo na ovaj dodatak te navodi da možda proizvodnja cjepiva, no, da u Općoj bolnici u Zadru, na odjelu za laboratorijsku dijagnostiku nitko nema takav dodatak. Također navodi da ona, svjedokinja, nije stručnjak infektolog, već da je govorila o svojim znanjima odnosno iskustvima. Također je iznijela da se u laboratoriju Doma zdravlja Otočac rade pretrage i to kompletna krvna slika, diferencijalna krvna slika, sedimentacija, fizikalno kemijski pregled mokraće i sediment mokraće te opće biokemijske pretrage, glukoza, urea, kreatinin, bilirubin, trigliceridi, kolesterol, CH, LDH, elektroliti, natrij, kalij, kloridi, HBA1C, CRP, ukupni proteini, željezo i LDL, TBC, protrombinsko vrijeme. Vezano za navedene pretrage navodi da tužiteljica ne radi sa otrovima te navodi da rad s varikinom, cedrovim uljem, etanolom, jodom, ne predstavlja rad s otrovima.

10. Svjedokinja MĆ, medicinski biokemičar, iskazuje gotovo istovjetno prethodnoj svjedokinji navodeći da i ona obavlja poslove nadzora nad laboratorijem tuženika zajedno s još sedam kolega. Svjedokinja drži da tužiteljica kao laboratorijski tehničar prilikom obavljanja radnih zadataka ne radi s infektivnim materijalom te pojašnjava da je sve potencijalno infektivno, ali način na koji se radi da doprinosi tome da to ne bude infektivno. Svjedokinji su predočene fotografije koje prileže spisu (list 204 – 224 spisa) vezano za koja prikazana sredstva navodi da sama po sebi ne predstavljaju opasnost ukoliko se sa njima "rukuje ispravno", a dakako, ukoliko dođe do incidentne situacije odnosno neželjenog događaja, da takva sredstva mogu biti "jako opasna i pogibeljna". Također navodi da je zaštitna oprema za rad u laboratoriju u vidu zaštitnih rukavica, maske, kute ili mantila.

11. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 2.1.2017. i to na radnom mjestu zdravstveno laboratorijskog tehničara koje radno mjesto obuhvaća poslove i radne zadatke rada s pacijentima, obrada krvi, urina, kao i rad s infektivnim materijalima. Početak rada laboratorija počinje s topljenjem kemikalija, topljenjem kontrola, prelijevanjem u kivete, a to su male epruvete za pohranu, kontrola i kalibratora. Također navodi da imaju aparate za hematologiju, biokemiju, za sedimentaciju, urinarni aparat, koagulaciju. Sve te aparate da moraju kontrolirati, tj. napraviti kontrolu i kalibraciju. Ističe da se priprema raznih otopina za analizu odnosno otapanje reagensa unatrag jedne godine radila "sa ustima", a što da je zabranjeno još od 80-ih godina jer da nisu imali tzv. pipete automatske, a onda da su ih dobile zahvaljujući FĆ, dopredsjednici Hrvatske komore zdravstvenih radnika koja je raspravi bila prisutna u svojstvu javnosti. Navodi da prilikom mikroskopiranja, a radi dobivanja diferencijalne krvne slike kao i prilikom izrade sedimenta urina također dolazi u kontakt s infektima jer da se prilikom tog mikroskopiranja koriste boje za diferencijalnu krvnu sliku koje su same po sebi štetne za sluznicu, za kožu i za samo udisanje. Također, da prilikom vađenja krvi od bolesnika može doći do ubodnog incidenta na njezinu štetu unatoč tome što koristi rukavice, a da je moguća prisutnost virusa i bakterija, a dokaz toga su njezine učestale viroze te navodi da je i Covid dobila u laboratoriju kao i gripu. Naglašava da u slučaju događanja ubodnog incidenta, da može dobiti neku čak i neizlječivu bolest, primjerice hepatitis ili AIDS ili neku drugu bolest te da je tome izložena. Također navodi da u laboratoriju imaju kante za odlaganje infektivnog otpada. Navodi da su ona i kolegica IĆ jedine zaposlenice laboratorija, a da laboratorij nema voditelja od travnja 2018. godine. Navodi da je opazila, a u razgovoru sa svojim kolegicama u drugim domovima zdravlja da one imaju koeficijent 1,70, a da je sada jasno da je imala manji koeficijent jer da joj nije bio obračunat predmetni dodatak. Što se tiče rada s infektivnim materijalom, navodi da je svaki biološki uzorak potencijalno infektivni materijal te da sa svakim pacijentom postupaju kao da je infektivno zarazna osoba. Navodi da bi kao zaštitna oprema trebale postojati zaštitne naočale jer da zna doći do prolijevanja uzoraka i kemikalija, a da one imaju obične kute, odnosno mantile na osobnu garderobu. Poslodavac da joj naočale nije osigurao, a kutu i klompe dobiva svake dvije godine. Ističe da je cijeli radni dan izložena infektivnom materijalu jer da svi aparati i rade na bazi kemikalija koje su otrov, a koje ona učitava i stavlja, a biološki materijal je cijeli dan prisutan u laboratoriju.

12. Na temelju iznesenog ovaj Sud drži da tužiteljica ispunjava pretpostavke za ostvarenje dodataka na plaću od 14% odnosno 17% kroz relevantno razdoblje s obzirom da je, dakle, zdravstveni radnik III. vrste te da 2/3 radnog vremena radi sa infektima, odnosno otrovima, a koje pretpostavke propisuje odredba čl. 55. KU-29/18 odnosno čl. 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

13. Pri tome valja reći da Sud nije mogao prihvatiti stavove svjedokinja ŠĆ i MĆ, medicinskih biokemičarki, koje obavljaju poslove nadzora nad laboratorijem tuženika u ime Opće bolnice Zadar, a zbog činjenice da laboratorij tuženika nema voditelja istog. Naime, obje svjedokinje drže da tužiteljica tijekom radnog vremena ne radi s otrovima odnosno s infektivnim materijalom te svjedokinja ŠĆ navodi da tužiteljica svakodnevno u laboratoriju, a s obzirom na prirodu posla, "dolazi u kontakt s potencijalno infektivnim materijalom", no, potom zaključuje da tužiteljica "nije direktno izložena takvom biološkom materijalu ukoliko koristi sredstva zaštite". Svjedokinja MĆ također potvrđuje da se "u svakom laboratoriju nalaze potencijalno infektivne stvari, međutim, da se korištenjem zaštitne opreme sprječavaju moguće infekcije". Ista svjedokinja navodi i da sredstva prikazana na fotografijama (list 176 – 196 spisa), a koje svakodnevno koristi tužiteljica "sama po sebi ne predstavljaju opasnost ukoliko se sa njima rukuje ispravno", no, ipak navodi i da "ukoliko dođe do incidentne situacije, da takva sredstva mogu biti jako opasna i pogibeljna…".

13.1. Međutim, ovakve stavove Sud nije mogao prihvatiti jer bi proisteklo da bi tužiteljica mogla ostvariti pravo na takav dodatak isključivo u slučaju da dođe do neželjene, incidentne situacije. Ovaj Sud drži da je intencija zakonodavca, a prilikom propisivanja dodataka na plaću za posebne uvjete rada, između ostalog i za radno mjesto tužiteljice, bila da se uvaži činjenica da je određeno radno mjesto (za razliku od drugih radnih mjesta) takve prirode da postoji povećana opasnost i od otrova i od infekata, odnosno da postoji povećana opasnost od nastanka incidentnih situacija, koje mogu nastati unatoč korištenju svih propisanih zaštitnih sredstava.

14. Kada bi se tako restriktivno tumačilo značenje "rada s otrovom i sa infektima" tada bi praktički bilo vrlo teško utvrditi da neko radno mjesto udovoljava takvom opisu, a što sigurno nije bila namjera zakonodavca kada je takve pretpostavke za ostvarenje prava na dodatak za posebne uvjete rada propisivao. Uostalom, i sama svjedokinja ŠĆ nije se mogla izjasniti koja bi to onda radna mjesta uopće udovoljavala takvim pretpostavkama, a istovremeno KU-29/18 propisuje koja radna mjesta i pod kojim pretpostavkama bi imala pravo na takav dodatak.

15. Naprotiv, iz iskaza tužiteljice i opisa svojih poslova i radnih zadataka, nedvojbeno je da je ista ne samo 2/3 radnog vremena nego praktički glavninu radnog vremena izložena radu s infektima pa i otrovima, a što je i razumljivo s obzirom na prirodu radnih zadataka, a navedeno proistječe i iz Izvješća o radu (list 143 – 147 spisa). Osim toga, da nije riječ o realnoj opasnosti od infekata i otrova, tada navedeno radno mjesto ne bi zahtijevalo brojna zaštitna sredstva koje uključuje i zaštitne rukavice i zaštitnu masku, mantil, a izvjesno je i zaštitne naočale.

16. Isto tako, po ocjeni ovoga Suda, dilemu da li tužiteljica ima pravo na predmetni dodatak ili pak ne, otklonio je Zaključak sa 4. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 24.1.2014. godine kada je vezano za pitanje da li se laboratorijski tehničar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti svrstava u radna mjesta 2., 3. i 4. vrste pod brojem 5. zdravstveni radnik – na radu s infektima uz dodatak 14% ili pod brojem 9 – zdravstveni radnik u PZZ uz dodatak od 8%, uputio na Zaključak broj 6. točka C sa 1. sjednice Povjerenstva, a koji navodi da "laboratorijski tehničar koji radi u medicinsko-biokemijskom laboratoriju bolnice, ima pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada od 14%". Istina, navedeni Zaključak navodi laboratorijskog tehničara koji radi u medicinsko – biokemijskom laboratoriju bolnice, a ne u laboratoriju doma zdravlja odnosno primarne zdravstvene zaštite, međutim, vezano za ostvarenje takvog prava laboratorijskog tehničara zaposlenog u primarnoj zdravstvenoj zaštiti Povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora uputilo je upravo na ovaj Zaključak broj 6. točka C iz čega proistječe da treba identično tumačiti prava i laboratorijskog tehničara koji radi u medicinsko-biokemijskom laboratoriju bolnice kao i laboratorijskog tehničara koji radi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti odnosno u laboratoriju doma zdravlja kao u konkretnom slučaju. U protivnom, da je zakonodavac smatrao da laboratorijski tehničari u laboratoriju doma zdravlja ne bi imali pravo na određeni postotak dodatka na plaću zbog posebnih uvjeti rada, kako to imaju u laboratoriju u bolnici, tada bi Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora to decidirano naznačilo i ne bi upućivalo upravo na Zaključak broj 6. točka C sa svoje 1. sjednice.

17. Sud je punu vjeru poklonio Nalazu i mišljenju vještakinje mr. sci. Snežane Sikirić, dipl. oec. kojim je utvrđen iznos razlika isplaćenih bruto plaća tužiteljici od iznosa bruto plaća koji joj je trebao biti isplaćen uz primjenu gore opisanih prava iz KU-29/18 te Dodatka II. Kolektivnom ugovoru, a za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2023. godine. Vještakinja je utvrdila da je ukupna izračunata razlika u bruto iznosima dodataka za posebne uvjete rada u navedenom razdoblju iznos od 2.575,35 eura, a pri čemu se imalo u vidu da je valjalo primijeniti za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. kolovoza 2019. iznos od 14%, a od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2023. iznos od 17% na ime dodatka na plaću za posebne uvjete rada.

17.1. Vezano za prigovor tuženika, a na koji prigovor se prema suglasnosti stranaka vještakinja pisano očitovala (radi ekonomičnosti postupka), Sud prihvaća navod vještakinje u smislu da ista ostaje u cijelosti kod svoga nalaza i mišljenja, a vezano za neslaganje s iznosom izračunate razlike u odnosu na nalaz vještakinje Lidije Tkalec Gradinšćak (koju je tuženik sam angažirao, izvan parničnog postupka), vještakinja Sikirić navodi da je tuženik trebao navedenoj vještakinji predočiti Nalaz vještakinje iz predmeta pod gornjim brojem kako bi navedena vještakinja tuženiku pojasnila u čemu se sastoji razlika u iznosu od 68,16 eura.

18. Iz tog razloga, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

19. Budući je tužiteljica uspjela u postupku to joj je tuženik dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

20. Pri tome valja istaći da je tužiteljica u tužbi postavila tužbeni zahtjev na iznos od 5.165,00 eura, međutim, u tužbi je istovremeno navedeno da tužiteljica nema potrebno stručno znanje kako bi mogla točno utvrditi kolika je razlika bruto plaće te je najavila da će nakon obavljenog vještačenja, tužiteljica tužbeni zahtjev uskladiti sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a što je i učinila podneskom od 10.10.2025. kojim potražuje na ime razlike bruto plaće bruto iznos od 2.575,35 eura zajedno sa zateznim kamatama. U tom pravcu, Sud ne smatra ovo smanjenje tužbenog zahtjeva djelomičnim povlačenjem tužbe s obzirom da tužiteljica bez provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja nije mogla naznačiti točan iznos koji potražuje. Istina, tužiteljica je mogla za potrebe tužbe pribaviti nalaz i mišljenje vještaka, kako bi mogla točnije postaviti tužbeni zahtjev, a koji nalaz i mišljenje parnični Sud dakako ne bi mogao prihvatiti te bi se svejedno moralo provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a Sud drži da bi nametanje takve obveze tužiteljici u radnom sporu bilo previše otegotno u smislu povećanja financijskih troškova.

21. Stoga je Sud priznao parnični trošak tužiteljice prema konačno postavljenom zahtjevu te je prema priležećem troškovniku priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 30.9.2024., 11.10.2024., 25.10.2024., 20.11.2024., 10.12.2025., u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište. Nadalje, za sastav obrazloženog podneska od 7.10.2024. godine u iznosu od 200,00 eura, za sastav obrazloženog podneska od 24.10.2024. godine u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za sastav obrazloženog podneska od 10.10.2025. godine kojim se očituje na nalaz vještakinje i uređuje tužbeni zahtjev, u iznosu od 200,00 eura, što daje ukupan iznos od 1.800,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 450,00 eura daje ukupan iznos od 2.250,00 eura. Tom iznosu valja pribrojiti i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 700,00 eura pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tuženik dužan platiti tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 2.950,00 eura, a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

21.1. Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 25.11.2024. godine u kojem punomoćnik tužiteljice precizira zadaću vještaku s obzirom da je takva precizirana zadaća mogla biti data usmeno na samom ročištu pa već i u tužbi. Također, nije priznao niti sastav podneska od 27.11.2024. u kojem se punomoćnik tužiteljice očituje na iskaz svjedokinje te dostavlja obračunska ispravu za isplatu plaće zaposlenika Opće bolnice u Zadru, a što je također moglo biti izneseno na samom ročištu te ovaj trošak ne može ići na teret protivnoj strani. Nije priznat niti sastav podneska od 22.8.2025. kojim se isto samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. Nije priznat niti sastav troška podnesaka od 3. i 4.12.2025. kojima se samo točno naznačuje tuženik, a s obzirom na pripajanje bivšeg Doma zdravlja Otočac Domu zdravlja Ličko-senjske županije te se prilažu odgovarajući dokazi na te okolnosti, što je također moglo biti izneseno usmeno na samom ročištu. Konačno, nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući ni ovaj trošak nije bio nužan za vođenje parnice, a uostalom punomoćnik tužiteljice nije niti pristupio na zakazano ročište.

21.2. Stoga je valjalo odbiti tužiteljicu sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 950,00 eura, kao neosnovanim.

22. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15) koja teče od dospijeća svakog iznosa dodatka za prethodni mjesec pa do konačne isplate, kao što su dosuđene i zatezne kamate na presuđeni parnični trošak.

23. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 18. prosinca 2025.

S u d a c :

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. Kristian Plazonić, odvjetnik u Rijeci

2. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu