Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg B.J.Šokčevića 17
OIB: 77561654785
Poslovni broj: P-304/2024-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d. Split, Ul. Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 12.studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karaban, odvj iz Vinkovaca, te punomoćnika tuženika Belizara Tomaić, odvj. iz Osijeka, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 18.prosinca 2025. godine, dana 18.prosinca 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 61993/07 u dijelu u kojem se navodi da je kamatna stopa promjenjiva u skladu sa Odlukom banke o kamatnim stopama, bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu iste, koji Ugovor je zaključen između tužitelja kao korisnika kredita u visini novčanog iznosa od 31.200,00 CHF u protuvrijednosti u kn po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita i tužene banke te stoga isti članak ne proizvodi nikakav pravni učinak za ugovorne stranke.
II. Utvrđuje se ništetnom odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim se određuje otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju kreditora tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu koji je zaključen između tužitelja i tužene banke.
III. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova jednostranog i ništetnog povećanja promjenjive kamatne stope od strane tužene Banke tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 544,72 EUR (slovima: petstočetrdesetčetiri eura i sedamdesetdva centa) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate – povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 posto godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolo-voza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uveća-njem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. veljače 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. ožujka 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. travnja 2009. g. do isplate
Na iznos od 6,55 EUR počev od 11. svibnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. lipnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. srpnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. rujna 2009. g. do isplate,
Na iznos od 6,55 EUR počev od 12. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 6,55 EUR počev od 10. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 11. siječnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. veljače 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. ožujka 2010. g. do isplate,
Na iznos od 11,06 EUR počev od 12. travnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. svibnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. lipnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 11,06 EUR počev od 12. srpnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. rujna 2010. g. do isplate,
Na iznos od 11,06 EUR počev od 11. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 11,06 EUR počev od 10. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. veljače 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. ožujka 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. travnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. svibnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. lipnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. srpnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 12. rujna 2011. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 12. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. siječnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. veljače 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 12. ožujka 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. travnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. svibnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. lipnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. srpnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. rujna 2012. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 12. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. siječnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. veljače 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. ožujka 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. travnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. svibnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. lipnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. srpnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 12. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. rujna 2013. g. do isplate,
Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 11. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 9,28 EUR počev od 10. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 4,09 EUR počev od 10. siječnja 2014. g. do isplate, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 3.975,46 EUR (slovima: tritisućedevetstosedamdesetpet eura i četrdesetšest centi) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 po-sto godišnje do 31. prosinca 2007. a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:
Na iznos od 0,75 EUR počev od 10. siječnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 2,75 EUR počev od 11. veljače 2008. g. do isplate,
Na iznos od 5,59 EUR počev od 10. ožujka 2008. g. do isplate
Na iznos od 3,13 EUR počev od 10. travnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 1,39 EUR počev od 12. svibnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 1,13 EUR počev od 10. lipnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 0,60 EUR počev od 10. srpnja 2008. g. do isplate,
Na iznos od 0,22 EUR počev od 10. rujna 2008 g. do isplate,
Na iznos od 4,72 EUR počev od 10. listopada 2008. g. do isplate, Na iznos od 8,36 EUR počev od 10. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 7,01 EUR počev od 10. prosinca 2008. g. do isplate, Na iznos od 14,72 EUR počev od 12. siječnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 18,44 EUR počev od 10. veljače 2009. g. do isplate, Na iznos od 22,20 EUR počev od 10. ožujka 2009. g. do isplate, Na iznos od 15,59 EUR počev od 10. travnja 2009. g. do isplate
Na iznos od 14,42 EUR počev od 11. svibnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 13,76 EUR počev od 10. lipnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 15,09 EUR počev od 10. srpnja 2009. g. do isplate,
Na iznos od 12,43 EUR počev od 10. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 13,64 EUR počev od 10. rujna 2009. g. do isplate,
Na iznos od 11,56 EUR počev od 12. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 13,41 EUR počev od 10. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 12,35 EUR počev od 10. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 17,12 EUR počev od 11. siječnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 20,02 EUR počev od 10. veljače 2010. g. do isplate, Na iznos od 19,41 EUR počev od 10. ožujka 2010. g. do isplate, Na iznos od 21,87 EUR počev od 12. travnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 25,42 EUR počev od 10. svibnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 28,58 EUR počev od 10. lipnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 34,63 EUR počev od 12. srpnja 2010. g. do isplate,
Na iznos od 28,71 EUR počev od 10. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 43,76 EUR počev od 10. rujna 2010. g. do isplate,
Na iznos od 35,86 EUR počev od 11. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 37,39 EUR počev od 10. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 43,94 EUR počev od 10. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 52,60 EUR počev od 10. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 42,39 EUR počev od 10. veljače 2011. g. do isplate, Na iznos od 45,38 EUR počev od 10. ožujka 2011. g. do isplate, Na iznos od 41,15 EUR počev od 11. travnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 50,71 EUR počev od 10. svibnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 57,27 EUR počev od 10. lipnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 60,25 EUR počev od 11. srpnja 2011. g. do isplate,
Na iznos od 93,31 EUR počev od 10. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 61,95 EUR počev od 12. rujna 2011. g. do isplate,
Na iznos od 57,27 EUR počev od 10. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 58,42 EUR počev od 10. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 58,00 EUR počev od 12. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 62,08 EUR počev od 10. siječnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 64,93 EUR počev od 10. veljače 2012. g. do isplate, Na iznos od 65,81 EUR počev od 12. ožujka 2012. g. do isplate, Na iznos od 63,74 EUR počev od 10. travnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 64,84 EUR počev od 10. svibnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 65,99 EUR počev od 11. lipnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 64,28 EUR počev od 10. srpnja 2012. g. do isplate,
Na iznos od 64,12 EUR počev od 10. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 60,89 EUR počev od 10. rujna 2012. g. do isplate,
Na iznos od 61,99 EUR počev od 10. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 64,39 EUR počev od 12. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 63,63 EUR počev od 10. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 64,73 EUR počev od 10. siječnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 61,60 EUR počev od 11. veljače 2013. g. do isplate, Na iznos od 60,39 EUR počev od 11. ožujka 2013. g. do isplate, Na iznos od 63,84 EUR počev od 10. travnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 60,47 EUR počev od 10. svibnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 58,69 EUR počev od 10. lipnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 56,68 EUR počev od 10. srpnja 2013. g. do isplate,
Na iznos od 59,14 EUR počev od 12. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 60,48 EUR počev od 10. rujna 2013. g. do isplate,
Na iznos od 61,76 EUR počev od 10. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 62,05 EUR počev od 11. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 63,73 EUR počev od 10. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 59,46 EUR počev od 10. siječnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 56,90 EUR počev od 10. veljače 2014. g. do isplate, Na iznos od 57,84 EUR počev od 10. ožujka 2014. g. do isplate, Na iznos od 57,67 EUR počev od 10. travnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 56,15 EUR počev od 12. svibnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 55,93 EUR počev od 10. lipnja 2014. g. do isplate,
Na iznos od 57,24 EUR počev od 10. srpnja 2014. g. do isplate,
Na iznos od 58,59 EUR počev od 11. kolovoza 2014. g. do isplate, Na iznos od 59,28 EUR počev od 10. rujna 2014. g. do isplate,
Na iznos od 59,36 EUR počev od 10. listopada 2014. g. do isplate, Na iznos od 60,64 EUR počev od 10. studenoga 2014. g. do isplate, Na iznos od 61,04 EUR počev od 10. prosinca 2014. g. do isplate, Na iznos od 61,56 EUR počev od 12. siječnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. veljače 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. ožujka 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. travnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 11. svibnja 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. lipnja 2015. g. do isplate,
Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. srpnja 2015. g. do isplate,
Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. kolovoza 2015. g. do isplate, Na iznos od 58,11 EUR počev od 10. rujna 2015. g. do isplate, sve u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova duga tužitelja po Ugovoru o kreditu utvrđenog u postupku konverzije, iznesen u prigovoru radi prebijanja i to u iznosu od 2.763,30 EUR uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 11.02.2016.g. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
VI. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, da naknadi tužitelju RF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.437,50 eura (slovima: dvijetisuće četiristotridesetisedam eura i pedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.
VII. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 2.437,50 eura, kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužitelj je kod ovog suda dana 17. lipnja 2019 g. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Tužitelj u tužbi navodi je kao korisnik kredita s tuženom bankom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 61993/07, u visini novčanog iznosa od 31.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz valutnu klauzulu vezanu za navedenu stranu valutu. Pravni prednik tuženika je u ugovor o kreditu ugradio odredbu kojom je ugovorena otplata kredita u mjesečnim anuitetima izraženim u CHF valuti, a koji anuiteti se podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan plaćanja. Predmetni Ugovorom ugovorena je i kamatama stopa koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano Odlukom tužene banke o kamatnim stopama, bez ikakvih navođenja daljnjih odrednica ili bližih pojašnjenja o načinu promjene kamatne stope.
1.1. O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoji pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na promjenljive kamate potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. 06.2014. godine, s tim da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom dijelu odbio revizije tuženih banaka protiv naznačene drugostupanjske presude; a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17-10 od 14.06.2018.g.
1.2. Dalje, tužitelj ističe da je ovom tužbom postavlja zahtjev za vraćanje (restituciju) onog što je primljeno na osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Radi se o restituciji utemeljenoj na odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora.
1.3. Nakon provedenog vještačenja podneskom od 26. listopada 2025. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Mate Ivanović od 04.09.2025.g. Tuženik u podnesku od 04.11. 2025.g. ističe da tužitelj disponira tužbenim zahtjevom na način da isti vrši preinaku istoga, uvećanjem kondemnatornog zahtjeva od prvotno postavljenog u tužbi, na što tuženik ne pristaje odnosno istoj preinaci se protivi. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti su neosnovani te se predlaže njeno odbijanje kao i obvezivanje tužitelja da tuženiku nadoknadi prouzročeni parnični trošak. Smatra da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio tzv. stupnjevitu tužbu, a da za to uopće nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 186. ZPP-a. Nije sporno da je tužitelj sa pravnim prednikom tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu. Međutim, sporno je, je su li u konkretnom slučaju pojedine odredbe Ugovora nepoštene, a time i ništetne. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na tome da je Ugovor u navodnoj suprotnosti sa određenim zakonskim odredbama kojima je uređena zaštita potrošača, kao i Zakonu o obveznim odnosima. Tuženik se takvim tvrdnjama izričito protivi te prvenstveno ističe prigovor zastare tužiteljevog novčanog potraživanja smatrajući da se ovom pojedinačnom predmetu ne primjenjuje utvrđenja iz kolektivne parnice u predmetu P-1401/12 (Trgovački sud u Zagrebu) i Pž-6632/2017 (Visoki trgovački sud RH u Zagrebu).troška.
2.1.Tuženik smatra da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ (P-1401/12, Trgovački sud u Zagrebu i Pž-6632/17, Visoki trgovački sud RH) jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama uređuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga predlaže da sud utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici.
2.2. Tuženik smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana ugovorna odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti (članak 84. Zakona o zaštiti potrošača). Već samim pregledom Ugovora moguće je zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba. Člankom 2. Ugovora jasno je propisano da je iznos odobrenog kredita 41.500,00 CHF te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju Kreditora za CHF. Također, odredbama Ugovora predviđeno je da će se mjesečni anuiteti plaćati uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju Kreditora za CHF na dan dospijeća anuiteta. Navedene odredbe jasno su koncipirane Ugovorom, te unesene u Ugovor na lako uočljivim mjestima, bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu Ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obaveze iz Ugovora. Također, prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanim te predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom. Nadalje, odredba o promjenjivosti kamatne stope iz Ugovora je i jasna, uočljiva i lako razumljiva. Da je odredba jasna i uočljiva nije i ne može biti dvojbeno, budući da je ista sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena, a da je promjenjivost kamatne stope uvriježena u pozitivnim propisima u Republici Hrvatskoj, pa eventualno nepoznavanje prava nikoga ne ispričava. S druge strane, da je odredba tužitelju bila razumljiva u prvom redu proizlazi iz uvida u formu samog Ugovora.
2.3. Nadalje, tuženik ističe bitnu činjenicu za ovaj parnični postupak, a to je da je 29.03.2016.g. s tuženikom sklopio Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu br. 61993/07 (tzv. Konverzija). Navedenim pravnim poslom (tzv. Konverzijom) stranke su sporazumno izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, a kojima je bila regulirana valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Dakle, tužitelj je svojevoljno pristao s tuženikom izmijeniti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle, upravo one odredbe za koje u svojoj tužbi navodi da su ništetne. Stoga, tužitelj nema pravne osnove u ovom parničnom postupku potraživati bilo kakvu „preplatu“ na temelju ugovornih odredbi iz osnovnog Ugovora o kreditu, a koje ugovorne odredbe su stranke naknadno izmijenile sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu.
2.4. U podnesku od dana 13.01.2025.g. tuženik izjavljuje prigovor radi prijeboja po osnovi duga tužitelja po Ugovoru o kreditu utvrđenog u postupku konverzije, te potražuje iznos od 2.763,30 EUR uvećane za zatezne kamate tekuće od dana 11.02.2016.g. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u rješenje (list 19-21 spisa), sporazum (list 26 spisa), zahtjev (list 24 spisa), ugovor o kreditu (list 35-43 spisa), dodatak ugovoru o kreditu (list 193-200 spisa), izvadak (list 201 spisa), dokumentacija (list 206-207 spisa), (list 376-413 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 4.rujna 2025. (list 420-441 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa održanog ročišta od 6.ožujka 2025., list (373 spisa).
4. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:
4.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu broj 61993/07 dana 13.11.2007.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 31.200,00 CHF, u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate od 180 mjeseci, uz redovnu kamatu koja je čl.5 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,24 % godišnje. Kredit se otplaćuje u mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom deviznom tečaju važećem na dan korištenja kredita. Nesporno je da se radi o stambenom kreditu, za adaptaciju.
4.2. Uvidom u dokumentaciju priloženu spisu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita u nekoliko navrata mijenjala visina ugovorene kamate, te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.
4.3. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.
4.4. Nesporno je među parničnim strankama da je u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12, od 4. srpnja 2013., donesena pravomoćna presuda, a kojom presudom je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ista banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Nesporno je da je naprijed navedena prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule i načina promjene kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018. U pogledu dosega ovako pravomoćne presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača nesporno je da se u tom postupku utvrđivalo i ocjenjivalo da li su tužene banke, pa tako i ovdje konkretno tuženik, potrošačima objasnili razloge i iznijeli točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredaba, odnosno u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe nije utvrđivano da li je pojedini potrošač dobio sve relevantne informacije za donošenje informirane odluke hoće li ugovor s takvim odredbama sklopiti ili ne.
4.5. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.
5. Između stranaka je sporno pitanje zastare, ima li tužitelj pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli s obzirom da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15), je li presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, te je li potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.
6. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je sporni Ugovor sklopila 2007.godine, kredit je bio namjenski, stambeni za adaptaciju kuće, hipotekarni a tužena banka je u to doba bila njena banka. U Splitskoj banci sklopila je ugovor o kreditu, u valuti CHF jer joj je u banci rečeno da bi kredit u CHF bio najpovoljniji, odnosno objašnjeno joj je da je u tom trenutku sklapanje kredita u švicarcima povoljno i sigurno, s najpovoljnijom kamatom, pa je i sklopila ovaj ugovor budući je imala povjerenja u banku. Bankarica s kojom je sklopila ugovor nije joj objasnila rizike vezane za sam ugovor, odnosno u više navrata joj je objašnjeno, a s obzirom na termine valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, da bi moglo doći do manjih odstupanja, a ona u to vrijeme nije imala znanja vezano za ove termine, to je tada po njezinim riječima bio najsigurniji kredit sa najpovoljnijom kamatom. U Splitskoj banci u doba sklapanja ugovora o kreditu primala je plaću. Prilikom povećavanja kamatne stope, banka ju nije zvala da dođe u poslovnicu, samo je na kućnu adresu dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope. Rate je otplaćivala isključivo ona, budući je suprug ostao bez posla. Nije koristila nikakve porezne olakšice na ovaj kredit. Ne može se sjetiti točnog iznosa rata kredita u početku otplate, niti kasnije, samo se sjeća da su rate bile duplo povećane. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, te nije imala mogućnost pregovarati o pojedinim odredbama ugovora, a termin valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa nisu joj bili poznati, prilikom sklapanja ugovora, a sada su joj s obzirom na sve što se dogodilo poznati, te više ne bih sklapala ovakve ugovore. Kredit je otplaćen. Prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila je zaposlena u Konzumu. Navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Mjesec dana je razmatrala sklapanje ovog ugovora. Pročitala je odredbe ugovora, međutim nisu joj sve bile jasne, najbitnije joj je bilo da dobije kredit. Nije se savjetovala s nikim izvan banke, ekonomske struke vezano za odredbe ugovora, budući je imala povjerenja u banku. Nije joj ponuđen u banci ugovor u drugoj valuti, a u drugim bankama se raspitivala za ugovor o kreditu, međutim tužena banka nudila joj je najpovoljnije uvjete. Nije bila svjesna rizika ovog kredita. Ističe da je konverziju svjesno potpisala, jer smatra da u tom trenutku nije imala druge opcije. Navodi da je čitala obavijesti o promjenama kamatnih stopa koje je dobivala, nakon čega je odlazila u banku raspitivati se, međutim rečeno joj je da je to sve normalno. Završno ističe, da je ovaj kredit konvertiran u kredit sa valutnom klauzulom u euru a ne može se sjetiti iznosa koji joj je priznat na ime pretplate u konverziji, sjeća se da joj banka nije isplatila nikakav iznos nego su joj narednih dvije tri rate umanjene, nakon čega su rate opet počele abnormalno rasti odnosno bile su u duplom iznosu. Ističe da smatra da nije obeštećena iznosom koji joj je priznat prilikom konverzije.
6.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 3. istog Ugovora određeno da isti kredit služi isključivo za adaptaciju.
6.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.
7. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije ( presuda Europskog suda C194/14 HF i KF od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
7.1. Sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, stoga proizlazi kako su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Nadalje, sukladno čl. 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. O odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru stoga se niti ne može pojedinačno pregovarati. Čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača, kao što je ranije navedeno, propisano je što mora sadržavati ugovor o potrošačkom zajmu. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, a ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
7.2. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom i rizikom promjene kamatne stope, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene kamatne stope i promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora. Navedena odredba ugovora, koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopa za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer u takvoj situaciji vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, dok se pravilnost promjene ne može ni provjeriti, jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
7.3. Osim toga, tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute utječe na povećanje glavnice duga, pripadajućih kamata, pa tako i na povećanje mjesečnih anuiteta. Takva jednostrana ugovorna odredba je nerazumljiva i protivna načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužitelj ima obvezu vratiti banci, kao i cijena (kamata također predstavlja cijenu).
7.4. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da su sporne odredbe članka 10.d toč. 1. i 2 unaprijed formulirane i da dakle nisu bile podložne nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na iste odredbe. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su odredbe članka 10.d toč. 1. i 2 Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.
7.5. Nadalje st. 4. čl. 81 ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik provedenim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedenih odredbi, stoga su po shvaćanju ovoga suda sporne ugovorne odredbe zaista prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.
8. Neutemeljeni su navodi tuženika da je sklapanjem konverzije za potrošače pa tako i za tužitelja otpao pravni interes za postavljanje bilo deklaratornog bilo kondemnatornog zahtjeva vezano za obeštećenje po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je konvertiran. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora nisu otklonjene posljedice eventualne ništetnosti spornih ugovornih odredaba koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu, a to stoga jer je predmetni Dodatak Ugovora samo izjednačio položaj tužitelja kao korisnika kredita u valuti CHF s položajem u kojem bi bio da je ugovorio kredit u valuti euro, pri čemu niti odredbama ZID ZPK na temelju kojih je zaključen Dodatak Ugovora nije regulirana pravna sudbina onih odredaba kojima se u ugovorima o kreditima koji su izraženi u valuti CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, niti je propisano na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost takvih odredaba koja bi nastupila zbog toga što bi banke bez prethodnog dogovaranja sa korisnicima kredita same i nepošteno mijenjale prvobitno ugovorene kamatne stope. Dodatkom Ugovora (konverzijom) nije riješeno pitanje preplaćenih ugovornih kamata i tečaja prije konverzije. ( stav je Županijskog suda Rijeci u odluci posl.br. Gž-3948/2020 od 08.11.2023.).
8.1. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da unatoč provedenoj konverziji nije postignuta ravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Kako zaštita potrošača u odnosu na stupanj zaštite omogućava potrošaču ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu , to tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na utvrđenje same nepoštenosti početno ugovorenih odredbi tako i na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj. Da je to doista tako proistječe iz presude suda Europske unije C-118/17 od 14. 3. 2019., u predmetu BF protiv Erste Bank Hungary Zrt) koja daje odgovor na pitanja o kreditima s ništetnim ugovornim odredbama, a primjenjujući Direktivu 93/13/EZ o ništetnim uvjetima u potrošačkim ugovorima u kojoj je utvrđeno da se čl. 6. st. 1. Direktive mora tumačiti na način da se ugovorna odredba koja je proglašena nepoštenom mora smatrati, načelno, kao da nikada nije postojala, tako da ne može imati učinak na potrošača s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj se potrošač nalazio, da navedena odredba ne postoji. Činjenica da su određene ugovorne odredbe bila proglašene nepoštenima i ništetnima i zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Isto tako je u odluci Vrhovnog suda Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. izneseno stajalište da Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznos preostale neplaćene glavnice, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, jer ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kad uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kad je zabrana manjeg značaja i u cijelosti je ugovor ispunjen. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula CHF.
8.2. Za donošenje odluke o zahtjevu za plaćanje novčane svote na ime restitucije relevantno je je li tužiteljevo pravo na restituciju prestalo stupanjem na snagu ZIDZPK/15 i sklapanjem Aneksa ugovora i treba li svotu dobivenu u konverziji odbiti od tužiteljeve preplate.
8.3. Ovdje valja navesti da ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO) te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).
8.4. Ništetne odredbe ugovora o kreditu, dakle nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi. Cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.
8.5. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.
8.6. Ako sud nađe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna tužitelj i dalje ima pravo na restituciju, ono nije prestalo sklapanjem Aneksa ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi mu to pravo prestalo. Pravo na restituciju proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora.
8.7. Iako Aneks ne sadrži odredbe koje bi regulirale pravo na restituciju valja skrenuti pozornost da se dvojbene ili nerazumljive odredbe tumače u skladu koji je povoljniji za potrošača (članka 86. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03, 46/07 i 79/07 – dalje: ZZP/03), članka 101. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj:79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP/07 i članka 54. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača - "Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/14. Dakle, kada bi odredbe Aneksa ugovora i bile dvojbene, a one to nisu, trebale bi se tumačiti na način koji je povoljniji za potrošača, dakle, na način da potrošač ima pravo na restituciju.
8.8. Tužiteljevo pravo na restituciju moglo je prestati odricanjem, ali nije ni na taj način prestalo.
8.9. Shvaćanje po kojemu ugovorna odredba koji su sklopili potrošač, s jedne strane, i prodavatelj robe ili pružatelj usluge, s druge strane, koja se može utvrditi nepoštenom u sudskom postupku može valjano obnoviti i potrošač se nakon sklapanja sporazuma, kojim se zamjenjuje ništetna ugovorna odredba novom odredbom, može odreći zaštite (prava na restituciju) koju mu pruža Direktiva 93/13, pod uvjetom da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče, te da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi.
8.10. Za primijetiti je i to da je Europski sud za ljudska prava u predmetu R protiv Republike Hrvatske između ostalog naveo " da banka potpisivanjem aneksa (dodatka ugovora o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", a tužitelj je u tom postupku tražio određenu novčanu svotu zbog preplate temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa se može opravdano zaključiti da Europski sud za ljudska prava smatra da sklapanjem ugovora o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
8.11. Sklapanjem aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita prema odredba ZID ZKP/15 tužitelj nije izgubio pravo potraživati preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, pa s obzirom na izvršenu konverziju ima pravo na eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora i svote koju je dobio u konverziji.
9. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužena banka kao kreditor i tužitelj ugovorili iznos kredita 31.200,00 CHF prema prodajnom tečaju Banke na dan korištenja kredita, sa promjenjivom kamatnom stopom koja na dan zaključenja Ugovora iznosi 5,00 % i rok otplate 180 mjeseci i to u 179 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu 247,60 CHF i jednog (preostalog) mjesečnog anuiteta u iznosu 247,40 CHF. Tužitelj i tuženik su sukladno čl. 10. st. d) Ugovora o kreditu broj 61993/07 ugovorili plaćanje anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora, odnosno Banke. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 10.02.2009. godine kamatna stopa je 5,70 %, a iznos anuiteta 258,52 CHF, od 11.01.2010. godine kamatna stopa je 6,20 %, a iznos anuiteta 266,03 CHF, od 10.02.2011. godine kamatna stopa je 5,99 %, a iznos anuiteta 263,07 CHF i od 10.01.2014. godine kamatna stopa je 3,23 %, a iznos anuiteta 254,42 CHF, dok svaki sljedeći anuitet iznosi 234,23 CHF. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.
9.1. Dodatkom br. 1 Ugovora o kreditu br. 61993/07 od 11. veljače 2016. godine utvrđeno je prihvaćanje izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiraju, a dokaz da je konverzija izvršena u skladu sa istim je mišljenje revizora koje je svaka banka morala pribaviti, kojim je potvrđeno da je kalkulator za simulaciju konverzije točan. Navedenim Dodatkom definirano je korištenje preplate nastale temeljem konverzije i to posebnim Sporazumom koji je zaključen 11. veljače 2016. godine kojim je tužitelju priznata preplata u iznosu od 20.820,11 kuna, odnosno 2.763,30 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Iznos koji tužitelj potražuje tužbom nije uzet u obzir prilikom konverzije i to iz razloga jer je u konverziji uspoređivan otplatni plan u EUR i uplate, a predmet ove tužbe su razlike s naslova jednostranog povećanja promjenjive kamatne stope od strane tuženika kao i razlike s naslova povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu.
9.2. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna povećanja kamatne stope, odnosno promjene na više od početno od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 544,72 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije.
9.3. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadna smanjenja kamatne stope, odnosno promjene na niže od početno ugovorene kamatne stope i to u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine, predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -160,40 eura primjenom fiksnog tečaja konverzije.
9.4. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na naknadne promjene kamatne stope, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorene kamatne stope, u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine iznosi 384,32 eura primjenom fiksnog tečaja konverzije.
9.5. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početni tečaj CHF-a u vrijeme isplate kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početnog tečaja i to u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 3.975,46 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije.
9.6. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početni tečaj CHF-a u vrijeme isplate kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početnog tečaja i to od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -1,81 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije.
9.7. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početni tečaj CHF-a u vrijeme isplate kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početnog tečaja i to od početka otplate kredita do 30. rujna 2015. godine iznosi 3.973,65 eura, primjenom fiksnog tečaja konverzije.
10. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 26. listopada 2025.g. uskladio sa nalazom vještaka. Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, međutim iste su pravne prirode.
11. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prebijanja, po osnovi pretplate utvrđene Dodatkom br. 1. Ugovoru o kreditu utvrđenog u postupku konverzije isto nije osnovano, budući je eventualno potraživanje tuženika u zastari.
12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima.
13. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na naknadne promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu iznosi 544,72 eura i povećanje tečaja CHF-a, uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju od početka otplate kredita do 30. rujna 2015 iznosi 3.975,46 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude.
14. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina). Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina po osnovi negativnih razlika, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose kojima je tužitelj platio manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).
15. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
15.1. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnijeta 14. lipnja 2019.g. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.
16. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.437,50 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 4 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), zastupanje na ročištu održanom kod suda 29.10.2019.g. po 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5 OT), sastav 2 obrazložena podneska po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 775 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.550,00 eura što uz PDV u iznosu od 387,5 eura i odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR-a, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 2.437,50 eura.
17.1. Tužitelj je odbijen sa dijelom zahtjeva za naknadu troška pristupa na ročište održano kod ovog suda 29.10.2019.g. budući je isto odgođeno prije početka raspravljanja, pa mu je trošak pristupa na ovo ročište priznat po Tbr. 9. toč. 5 OT.
17.2. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.
U Vinkovcima, 18.prosinca 2025.godine.
Sudac
Ivana Božić Pišćak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Dostaviti:
1. tužitelj po punomoćniku Slavenu Karaban, odvj. iz Vinkovaca
2. tuženik po punomoćniku Belizaru Tomaić, odvj. iz Osijeka
