Posl. br. P-317/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun iz OD Knežević i partneri, odvjetnicima iz Rijeke i 2. IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun iz ZOU Lekaj i Rogić, odvjetnicima iz Rijeke, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po ODO u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 05. studenoga 2025. u nazočnosti II. tužitelja, punomoćnika I. tužitelja, punomoćnika II. tužitelja i zz tuženika, dana 18. prosinca 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica latica u Malom Valču, površine 110 čhv i 396 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to I. tužitelj ŠL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 384/400 dijela, a II. tužitelj OL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 16/400 dijela, pa se tužitelji ovlašćuju temeljem ove presude izvršiti uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istovremeni izbris prava vlasništva tuženika na navedenoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi I. tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.706,20 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. prosinca 2025. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se I. tužitelj sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi II. tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 18. prosinca 2025. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se II. tužitelj sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki IV. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 22. ožujka 2024. godine tužitelji, u bitnome, navode da su dana 24. studenoga 2023. godine podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci u skladu s čl. 186 a Zakona o parničnom postupku zahtjev za mirno rješenje spora, koji je dopisom od dana 08. siječnja 2024. godine odbijen, pa stoga podnose ovu tužbu. Tužitelji navode da u zemljišnim knjigama nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], oranica latica u malom Valču, površine 110 čhv i 396 m, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao vlasništvo tužene. Da je stvarni vlasnik i posjednik nekretnine bio BL, čiji otac GL je i nadalje upisan kao posjednik predmetne nekretnine, a od kojega je BL naslijedio prijepor. Da je BL živio u mjestu [adresa] a koje je susjedno mjesto mjestu Valač u kojem se nalazi nekretnina, te je često dolazio kod 1. tužitelja pomažući mu oko izrađivanja držala od drva. BL bio je siromašan čovjek i pri tom nijem pa mu je I. tužitelj često pomagao na način da mu je davao hranu. BL nije previše koristio nekretninu jer mu ista nije bila u blizini kuće, ali su svi u mjestu Valač znali da predmetna nekretnina pripada upravo njemu. Obzirom mu je I. tužitelj materijalno pomagao BL je još za života negdje 60-ih godina dopustio da koristi predmetnu nekretninu rekavši I. tužitelju da mu predmetnu nekretninu kao i susjednu pušta nakon što on umre. I. tužitelj i BL nisu sastavili nikakvu pisani izjavu glede prijepora niti je BL ostavio oporuku. BL umro je 80-ih godina ne ostavivši iza sebe nasljednika. Odmah nakon što je BL dozvolio I. tužitelju korištenje predmetne nekretnine I. tužitelj je istu raskrčio jer je bila zapuštena, ogradio žičanom ogradom i posadio voćke, te od trenutka stupanja u posjed na predmetnoj nekretnini I. tužitelj uzgaja voćke, redovito ju kosi i na njoj drži pčele, a na predmetnoj nekretnini nalazi se šterna, te daščara za držanje alata. Dogovorom između tužitelja I. tužitelj je II. tužitelju prepustio dio predmetne nekretnine koji predstavlja uzak pojas uz kuću II. tužitelja, pa stoga I. tužitelj drži u posjedu većinu prijepora i to 384 m2, dok II. tužitelj drži u posjedu 16 m2, što proizlazi iz skice lice mjesta sačinjenoj po geodetskoj tvrtki Geo HB d.o.o.. Dakle, tužitelji su u faktičnom posjedu predmetne nekretnine gotovo 60 godina, te sa svojim obiteljima izvršavaju sva vlasnička prava na prijeporu i nitko ih do sada nije ometao u posjedu, te se i prijepor i danas koristi kao voćnjak i dio okućnice i nadalje je omeđen žičanom ogradom. Od kada su tužitelji u posjedu predmetne nekretnine nikada nisu vidjeli ni čuli da bi tko dolazio na prijepor i osporavao im korištenje istoga. Slijedom navedenog, predložili su da sud po provedenom postupku donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te navodi da tužitelji kao dokaz posjeda dostavljaju Izvod iz posjedovnog lista br. 693 k. o. [katastarska općina] u kojem je upisan GL, dok ne dostavljaju rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi bilo razvidno da je BL nasljednik iza upisanog posjednika. Tužitelji navode kako je ČL bio nijem te da je „prepustio“ nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. tužitelju negdje 60 godina prošlog stoljeća iako o navedenom činu nisu sastavili nikakvu ispravu. Predmetni navodi tužitelja ukazuju se u cijelosti neživotni i nelogični da nijemi BL usmenim ugovorom „prepušta“ nekretninu u vlasništvo I. tužitelja i pri tome, zbog navedene okolnosti (nijemosti navodnog darovatelja) I. tužitelj i BL ne sastavljaju nikakvu ispravu o „prepuštanju“ nekretnine. Tuženik ističe da niti sam pojam „prepuštanja nekretnine“ nije jasan, odnosno nije jasno na kakav neformalni pravni posao upiru tužitelji. Upravo suprotno ovim neživotnim i nelogičnim navodima tužitelja, tuženik u spis predmeta dostavlja Darovni ugovor sastavljen između PL i SIZ socijalne zaštite općine Crikvenica od 20. svibnja 1982.g. kojim isti prepušta sve nekretnine iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], među kojima i z.č.br. 13136 koja je predmet ovog postupka uz obvezu SIZ-a na davanje stalne novčane pomoći i plaćanje troškova njegova smještaja u socijalnoj ustanovi. Navedeni ugovor proveden je u zemljišnoj knjizi pod posl. br. Z-1144/82 od 09. srpnja 1982.g. Dakle, sve kad bi se hipotetski obećanje „prepuštanja nekretnine“ I. tužitelju po smrti BL stvarno dogodilo sukladno odredbi čl. 107 Zakonu o nasljeđivanju (Službeni list FNRJ br. 20/1955, 52/1971, 47/1978) svako kasnije raspolaganje od strane oporučitelja određenom stvari koju je bio nekome namijenio ima za posljedicu opoziv namjene te stvari. Stoga sklapanjem gore navedenog darovnog ugovora sa SIZ socijalne zaštite općine Crikvenica namjena stvari – nekretnine z.č.br. 13136 je opozvana. Nadalje, i postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na činjenični supstrat tužbe je nepravilan iz slijedećeg razloga. Naime, u historijatu tužbe tužitelji navode kako II. tuženik u posjedu ima realni dio nekretnine u površini od 16 m2 obilježen točkama A-B-M dok I. tužitelj u posjedu ima realni dio od 384 m2 obilježen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L, sve kako je prikazano na skici izrađenoj po HEO HB d.o.o. Rijeka. Dakle, tužitelji su u posjedu realnog dijela nekretnine dok tužbeni zahtjev postavljaju na način da traže utvrđenje prava vlasništva idealnog dijela. Naime, tako postavljeni tužbeni zahtjev bio bi neosnovan čak i pod pretpostavkom da tužitelj dokaže sve ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Također, iz vlasničkog lista razvidno da je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini z.č.br. 13136 k. o. [katastarska općina] tužbom zahtijevala i CL te se u historijatu navedene tužbe navodi kako je JL dugogodišnji posjednik predmetne nekretnine i da je u istu uložila ogromna novčana sredstva itd. Navedena tužba povučena je iz formalnih razloga izmjene zemljišno-knjižnog upisa. Navedene činjenice ukazuju da je posjed tužitelja sporan te da više osoba smatra da je neposredni posjednik predmetne nekretnine te da ispunjavaju pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Ujedno i utužena nekretnina nema 110 čhv i 396 m2 već ista ima 110 čhv što preračunavanjem mjernih jedinca iznosi 396 m2. Sukladno svemu navedenom tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na način koji opisuju u tužbi te stoga tuženi zahtjev ukazuje u cijelosti neosnovanim. Sukladno navedenom predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid dokumentaciju priležeću spisu i to u: zahtjev za mirno rješenje spora (stranice 6 do 7 spisa), dopis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci tužiteljima (stranice 8 do 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 11 i 12, 34 i 35 spisa), izvod iz posjedovnog lista (list 12 spisa), izvadak iz katastarskog plana (list 13 spisa), kopiju katastarskog plana (list 14 spisa), darovni ugovor (stranica 28 i 29 spisa), povijesni zk izvadak (list 30 do 32 spisa). Tijekom postupka proveden je i uviđaj na licu mjesta dana 08. studenoga 2024. godine uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić koja je potom dala svoj pisani nalaz i mišljenje. Tijekom postupka izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka HL i ML, te I. i II. tužitelja kao parničnih stranaka.

4. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od dana 06. srpnja 2023. godine (stranice 6 do 7 spisa) je utvrđeno da se istim tužitelji obraćaju tuženoj sa prijedlogom za mirno rješenje spora na način da im tužena prizna pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], oranica Latica u Malom Valču upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], dok je iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci tužiteljima (stranice 8 do 9 spisa) razvidno da je predmetni prijedlog odbijen.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, te povijesni prikaz istog (stranica 11 i 12, 30 do 32 spisa, 34 i 35 spisa) je utvrđeno da je na k. č. br. [katastarska čestica], oranica Latica u Malom Valču, površine 110 čhv, 396 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisana ovdje tužena. Nadalje, iz povijesnog prikaza proizlazi da je ČL, pok U, [adresa], temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-34/66 od 06. ožujka 1967. godine upisan kao vlasnik čestica u predmetnom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su iste upisane kao društveno vlasništvo, nosioca prava korištenja SIZ socijalne zaštite općine [adresa] temeljem darovnog ugovora od 20. svibnja 1982. godine sklopljenog sa ČL.

6. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista 693 k. o. [katastarska općina] (list 12 spisa) je utvrđeno da se kao posjednik k. č. br. [katastarska čestica] Mali Valač, površine 396 m2, vodi TL, I, [adresa]. Uvidom u izvadak iz katastarskog plana (list 13 spisa) je utvrđen položaj i oblik prijepora, dok na listu 14 spisa prileži prijedlog parcelacije prijepora iz svibnja 2023. godine sastavljen po GEO HB d.o.o.

7. Uvidom u darovni ugovor (stranica 28 i 29 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen 20. svibnja 1982. godine između PL, iz [adresa], kao davaoca nekretnine i SIZ-a Socijalne zaštite Općine Crikvenice kao primaoca nekretnine. U točci 1. istoga navedeno je da PL sve svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te svu svoju vanknjižnu imovinu ostavlja SIZ-u Socijalne zaštite Općine Crikvenica, te da ih isti može upisati u zemljišnim knjigama kao svoje vlasništvo.

8. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještakinja geodetske struke navodi da je dana 8. studenog 2024. godine sa sudom pristupila na lice mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine. Obradom terenskih podataka mjerenja dobiven je snimak stvarnog stanja na temelju kojeg je izrađena skica lica mjesta s preklopljenim katastarskim planom. Prilikom uviđaja pun. tužitelja je pokazao prijepor koji se nalazi u naselju Valač, jugoistočno od kuće k.br. 84 i sjeveroistočno od pješačkog puta. Pokazani prijepor je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi je kaskadni teren na kojem se na prvoj razini nalaze voćke, drvena baraka, cisterna za vodu i košnice s pčelama, a na višoj razini je vrt i voćke. Pun. tužitelja na terenu je pokazao dio prijepora koji bi pripao I. tužitelju (jugoistočni dio prijepora) i dio koji bi pripao II. tužitelju (sjeverozapadni dio prijepora, uz kuću k.br. 84). Granica između dijela prijepora koji bi pripao I. tužitelju i II. tužitelju je stablo šljive. Prijepor koji bi pripao I. tužitelju na skici lica mjesta označen je plavom bojom, slovima A-BC-D-E-F- G-H-I-J-K-L-A i ima površinu od 384 m2. Prijepor koji bi pripao II. tužitelju na skici lica mjesta označen je narančastom bojom, slovima A-B-M-N-A i ima površinu od 35 m2.

9. Saslušan kao svjedok HL u svome iskazu navodi da je zet tužitelja pa mu je poznata situacija u familiji tj. da je I. tužitelj kontinuirano kroz 40 godina koristio taj dio zemlje i da ga nikada nije pitao u vezi papira obzirom je smatrao da je to njegovo jer nije bilo nikakvih problema s tom zemljom. Da se prijepor nalazi u Valaču ispred kuće I. tužitelja gdje se nalazila šterna i šljivik koji su pretvorili u obradivu površinu. Da mu je I. tužitelj rekao da mu je to jedan "muto" prepustio još prije nego što je on došao u familiju, a ne zna kako se taj čovjek zvao. Da I. tužitelju nitko nije branio pravo na prijepor, niti pitao za isti, zato je smatrao da je to njegovo. Da na prijeporu postoji šterna i jedna baraka koja je nekada služila za pčele.

10. Saslušan kao svjedok ML u svome iskazu navodi da zna da je ovdje I. tužitelj to koristio više od 40 godina. Isto tako poznavao je čovjeka koji mu je rekao da to sadi i radi obzirom on to više nije mogao. On se zvao ČL i govorio je na prste, takav se rodio, čini mu se da je bio 1913. godište. Da su tada bili svi povezani ljudi iz susjednih sela i taj ČL je dolazio kod njegova oca pa zato zna za ovo, isto tako zna da je ranije radio ljesove. Da se prijepor nalazi u Valaču i to je prije nego što je počeo obrađivati tužitelj prije 40 godina bilo trnje, kamenjar i obraslo, džungla a sada je uređeno. Da je posljednji put bio na prijeporu prije 5,6 dana. Da I. tužitelju nitko nije branio korištenje prijepora ili mu govorio "to nije tvoje" a dugo se poznaju obzirom mu je supruga iz njegova sela. Da je poznavao majku BL, međutim nije bio s njom u kontaktu obzirom je bio dijete, a ona je bila stara žena, on su živjeli u [adresa], a on u selu Kale. Da je JL kći od II. tužitelja.

11. U svome iskazu I. tužitelj ŠL navodi da se radi o jednoj njivici širine 1.5 metara te 10 metara duljine koju je uzeo sebi i na njoj napravio šternu za vodu, a inače radi se o zemlji na koju se može zakoračiti iz njegove kuće. K njemu je tada dolazio BL i to svaki drugi dan, on je bio sirotinja i mu je davao krumpir, slaninu jer je uzgajao svinje a nekad je to nosio u kuću u [adresa]. Da se onda odselio ća a BL je ostao i otišao u stari grad gdje je i preminuo. Da je bio u rodbinskim vezama s tim čovjekom i njegovom majkom. Njemu, zetu i sinu trebalo je 2 tjedna da očiste to zemljište sve je bilo trnje i krš. Inače VL bio je mutav i gluh, ali je bio malo pismen pa bi na papiru napisao koliko mu duguju ako bi izradio alat, a radio je i škrinje za mrtve. Kada je prije 40 godina na prijeporu napravio šternu on mu je rekao da mu da malo vode, a inače je pio rakiju. Da mu je to pokazao rukom, a rukom je i pokazao da je prijepor njegov, isto tako njegova majka je rekla da to pripada njemu kada ona umre. Da mu nitko iz sela nije branio korištenje prijepora ili mu rekao da to ne bi bilo njegovo.

12. II. tužitelj OL u svome iskazu navodi da se radi o zemlji koja se nalazi u selu Valač u kojem je rođen i prolazi paralelno uz kuću tj. dolazi do zida kuće. Prijepor je prije 40-ak godina u cijelosti žicom ogradio njegov brat ĐL koji je stavio žicu. Na prijeporu se nalazi šterna obzirom prije gore nije bilo vode, njegov brat sagradio je baraku za alat, tamo je držao pčele, a posadio je i par stabala šljiva. Prijepor je prije toga bio neuređen, bio je krš i sve je bilo zaraslo, a bio je od ULĐ. Isti je često dolazio u selo i kod njegova brata. On nije govorio ali se sporazumijevao rukama i njegov brat mu je davao hranu. Da se kao dijete sjeća da ga je BL dolazio šišati kao i druge seljane, a isto tako bio je dobar sa drvom pa je radio držače za motike, sjekire i ljesove za pokojne. BL imao je samo staru majku, te ga je FL koji mu je bio staratelj smjestio u dom u kojem je umro. Da nikada nitko od trećih osoba nije dolazio na prijepor, a nakon smrti BL, sve je bilo zaraslo i šikara. Da iz bratovih priča zna da mu je BL darovao prijepor, da se sporazumijevao znakovima te je pisao brojke i slova, on bi pisanjem odgovarao na postavljena pitanja. Da se o zemlji koja je doslovce uz ulaz kuće njegova brata, a majka BL bila im je rođakinja. Da njegovom bratu nije nikada došao netko i rekao mu da to nije njegova zemlja ili mu branio izvođenje radova, a to koristi više od 40 godina. Da je GL otac BL, a majka se zvala Š.

13. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,

2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

14. Među strankama nije sporno da je ovdje tužeNIK u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari upisan kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica latica u Malom Valču, površine 110 čhv, 396 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, među strankama je sporno je li tuženik stvarni vlasnik iste, obzirom tužitelji tvrde da prijepor drže u svom posjedu od šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je vlasnik prijepora ILĐ dopustio I. tužitelju njeno korištenje i rekao mu da mu je pušta nakon što umre. Tužena pak ističe da je BL sklopio darovni ugovor sa SIZ-om Socijalne zaštite Općine Crikvenica 20. svibnja 1982.g. te prepustio sve nekretnine iz uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], među kojima i z.č.br. 13136 koja je predmet ovog postupka uz obvezu SIZ-a na davanje stalne novčane pomoći i plaćanje troškova njegova smještaja u socijalnoj ustanovi.

15. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

16. Sud je nalaz vještaka Jasmine Jurinčić prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što niti jedna od stranka u postupku nije imala primjedbi na isti.

17. Sud je prihvatio kao životne i istinite iskaze svjedoka ML i HL, iz čijih suglasnih iskaza proizlazi da prijepor se prijepor nalazi u mjestu Valač, ispred kuće I. tužitelja koji ju koristio više od 40 godina, a dobio ju je od BL. Što se tiče iskaza tužitelja valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, a koji su u dijelovima bitnim za presuđenje suglasni sa ostalim izvedenim dokazima pa se njihovi iskazi uzima vjerodostojnim.

18. Polazeći od navoda iz same tužbe da je I. tužitelj materijalno pomagao BL pa mu je ovaj kao stvarni vlasnik i posjednik prijepora negdje 60-ih godina dopustio da koristi istu i izjavio da mu je pušta nakon što on umre, a I. tužitelj je istu odmah raskrčio jer je bila zapuštena, ogradio žičanom ogradom i posadio voćke, te od trenutka stupanja u posjed uzgaja voćke, redovito ju kosi i na njoj drži pčele, a na predmetnoj nekretnini nalazi se šterna, te daščara za držanje alata, to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li su tužitelji predmetne nekretnine mogli steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. OGZ propisuje koje pretpostavke (uz pretpostavku da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći) moraju bit ispunjene da bi osoba stekla vlasništvo nad stvari dosjelošću pa je u § 1460. propisano kako onaj, koji tim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Zakonit posjed znači da posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja. Tužena je tijekom postupka osporavala tužiteljima da su stekli prijepor usmenim pravnim poslom obzirom da je BL bio nijem pa nije mogao sklopiti usmeni pravni posao. Međutim, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je BL unatoč činjenici da je bio nijem, mogao komunicirati znakovima rukama te pisanjem, pa je tako šezdesetih godina prošlog stoljeća pokazao I. tužitelju da mu prepušta prijepor, a I. tužitelj je odmah stupio u posjed prijepora kojeg je raskrčio jer je bio zapušten, ogradio žičanom ogradom i posadio voćke, sagradio šternu i daščaru za držanje alata, te je kroz godine kosio prijepor i na njemu držao pčele, a da ga pri tom nitko nije ometao, niti mu osporavao pravo na prijepor. Tužena je tijekom postupka upirala na darovni ugovor sklopljen dana 20. svibnja 1982. godine između BL kao darovatelja i tadašnjeg SIZ-a socijalne zaštite Općine Crikvenica kao obdarenika. U odnosu na predmetni ugovor o darovanju valja primijeniti Opći građanski zakonik koji u Paragrafu 939. određuje da je za valjanost ugovora o darovanju potrebna predaja nekretnine u posjed obdareniku. Kako iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je I. tužitelj u posjedu prijepora još od 60-tih godina prošlog stoljeća, a da je citirani ugovor o darovanju sklopljen 1982. godine i da isti nije solemniziran, te da SIZ socijalne zaštite Općine Crikvenica, kao ni sam tuženik kao njegov pravni sljednik, nisu nikada bili u posjedu prijepora predmetni ugovor o darovanju je u odnosu na prijepornu česticu po mišljenju ovoga suda ništetan. U prilog navodima da je prednik tužene, niti sama tužena nisu nikada stupili u posjed prijepora govori činjenica da je kao posjednik prijepora i nadalje, pa sve do danas ostao upisan prednik BL, GL iz [adresa]. Posjed tužitelja je istinit jer su ga stekli na dopušten i propisan način. Nadalje, kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a), na tuženom je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokaže kako je posjed tužitelja u relevantnom razdoblju bio nepošten, što isti po mišljenju ovoga suda nije uspio dokazati. § 1498. OGZ-a je propisano sljedeće: „Tko je dosjelošću stekao kakvu stvar ili pravo, taj može proti dosadanjem vlasniku iskati u sudu da mu se prisudi vlasnost, i ako se prisuđeno pravo ne može upisati u javne knjige, može također izraditi, da se pomenuto pravo u iste javne knjige upiše.“ Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda je utvrđeno da je posjed tužitelja bio pošten, u smislu da nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na prijepor, zakonit i istinit, te da su prijepor držali u posjedu dovoljno dugo pa je protekao zakonski rok propisan za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnim troškovima I. tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, dosuđeni trošak I. tužitelju se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 53,10 EUR-a, predujam za provođenje geodetskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR-a, dok se preostali dio troška odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. I. tužitelju je priznat trošak sastava tužbe, prijedloga za mirno rješenje spora i podneska od 02. srpnja 2024. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 08. srpnja 2024. godine, 08. listopada 2024. godine, 08. studenoga 2024. godine, 27. kolovoza 2025. godine i 05. studenoga 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a. Dakle I. tužitelju je priznato ukupno 1.600,00 EUR-a na ime zastupanja, što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 400,00 EUR- a, ukupno iznosi 2.000,00 EUR-a, što uvećano za troškove pristojbi i predujma vještačenja iznosi 2.706,20 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

20. Nadalje, I. tužitelju nije priznat sastav pristupa na ročište za objavu odluke od 18. prosinca 2025. godine u zatraženom iznosu, koji trošak nije bio po mišljenju ovoga suda potreban radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a, niti je pun tužitelja uopće pristupio na isto. I. tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 06. studenoga 2024. godine i 12. ožujka 2025. godine u zatraženim iznosima od po 200,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je I. tužitelja sa zatraženim troškom preko dosuđenog u točki II. izreke u tom smislu valjalo odbiti, kao sa neosnovanim i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnim troškovima II. tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni trošak se odnosi na trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. II. tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 27. kolovoza 2025. godine i 05. studenoga 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, ukupno 600,00 EUR- a, što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 150,00 EUR-a, ukupno iznosi 750,00 EUR-a, te je valjalo odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude. Kako je II. tužitelj zatražio ukupni trošak postupka u iznosu od 3.750,00 EUR-a, a za koji iznos je sud utvrdio da je previsoko postavljen imajući u vidu vrijednost predmeta spora, to je u preostalom zatraženom dijelu iznad dosuđenog valjalo II. tužitelja odbiti, te odlučiti kao u točki V. izreke ove presude.

U Crikvenici, 18. prosinca 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.