Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-35/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja CREDIT POINT ONE S.L., World Trade Center, Edificio Sur, p. 2 Moll de Barcelona s/n, 08039, Barcelona, Španjolska, OIB: 47203303723, zastupanog po punomoćnici Vlatki Nadramija, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetničke vježbenice ŽM, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, a odluke objavljene dana 18. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice posl.br. Ovrv-3166/2024 (UPP/OS-Ovrv-527/2024) od 20. kolovoza 2024. godine održava se na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženici VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723, isplati novčani iznos od 1.200,00 EUR (tisućudvijestoeura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

- na iznos od 200,00 EUR od 21. lipnja 2024.,

- na iznos od 200,00 EUR od 10. srpnja 2024.,

- na iznos od 200,00 EUR od 10. srpnja 2024.,

- na iznos od 200,00 EUR od 10. srpnja 2024.,

- na iznos od 200,00 EUR od 10. srpnja 2024.,

- na iznos od 200,00 EUR od 10. srpnja 2024.,

do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice posl.br. Ovrv-3166/2024 (UPP/OS-Ovrv-527/2024) od 20. kolovoza 2024. godine ukida se u dijelu u kojem je tuženici VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naloženo da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723, isplati iznos od 240,00 eura (dvijestočetrdeseteura) uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 21. lipnja 2024. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice posl.br. Ovrv-3166/2024 (UPP/OS-Ovrv-527/2024) od 20. kolovoza 2024. godine ukida se u dijelu u kojem je tuženici VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naloženo da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723 naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeseteura) uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od dana podnošenja prijedloga za ovrhu do isplate.

IV. Nalaže se tuženici VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužitelju Credit Point One S.L., Barcelona, Moll de Barcelona, World Trade Center, OIB: 47203303723 naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 548,75 eura (petstočetrdesetosameura i sedamdesetpetcenti), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 18. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 10. srpnja 2024. po punomoćniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tužene VM radi isplate novčanog iznosa od 1.440,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te radi naknade troškova ovršnog postupka.

1.1. Javni bilježnik Ronald Pavlović iz Koprivnice, kao povjerenik suda, je po prijedlogu tužitelja, kao ovrhovoditelja, dana 20. kolovoza 2024. izdao rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-527/2024 (sudski predmet Ovrv-3166/2024) kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja usvojen u cijelosti.

2. Tužena je dana 22. studenog 2024. protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnijela prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti, za koji prigovor je rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr-162/2025-2 od 10. travnja 2025. utvrđeno da je pravovremen.

2.1. Tužena je u prigovoru osporila rješenje o ovrsi prije svega navodeći da nije bilo uvjeta za donošenje istog jer ovrhovoditelj nije priložio punomoć zakonskog zastupnika.

2.2. Tužena nadalje navodi da prigovor protiv ovrhe koju je tužitelj pokrenuo temeljem Ugovora o pozajmici broj CPO-76865 podnosi iz razloga jer u Ugovoru o pozajmici nije navedeno niti spomenuto korištenje prolongata za prolongiranje dospijeća rate pozajmice, da prolongat nije uključen u otplatu pozajmice, što ovršenica smatra nepoštenim, nepravilnim, lihvarskim i neosnovanim te ističe da su je zaposlenici tužitelja nazivali i prijetili joj ovrhama. Stoga ovršenica predlaže da sud odbije (ukine) rješenje o ovrsi u cijelosti.

3. Ovosudnim rješenjem broj Povrv-35/2025-25 od 16. svibnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ronalda Pavlovića iz Koprivnice poslovni broj Ovrv-3166/2024 (UPP/OS-Ovrv-527/2024) od 20. kolovoza 2024. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 12. lipnja 2025.

4. Tužitelj se na navode tužene iz prigovora protiv rješenja o ovrsi očitovao podneskom od 11. veljače 2025. u kojem navodi da je tužena, kao zajmoprimac, sa tužiteljem, kao zajmodavcem, dana 14. svibnja 2024. sklopila Ugovor o zajmu br. CPO-76865 i to na daljinu, uz prihvat Općih uvjeta ugovora o zajmu tužitelja.

4.1. Tužitelj navodi da je u konkretnom slučaju tužena, pristupom internetskoj stranici zajmodavca zatražila zajam u ukupnom iznosu od 1.200,00 EUR i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 840,00 EUR s dospijećem zadnje rate dana 10. studenog 2024. godine, a Ugovor je sklopljen na način da je tužena podnijela Zahtjev za odobrenje zajma, podnijela odgovarajuću dokumentaciju, te poslala SMS kojim potvrđuje isplatu, a iznos zajma je isplaćen na njezin bankovni račun, sve sukladno članku 4. i 5. Općih uvjeta. Tužitelj navodi da se tužena u postupku odobrenja kredita morala upoznati sa Općim uvjetima i Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima, koje je prihvatila označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, a da je prihvatom Općih uvjeta, tužena sukladno odredbi čl. 5., dostavila kopiju kartice tekućeg računa, iz kojeg je vidljiv broj računa, te presliku svoje osobne iskaznice.

4.2. Tužitelj navodi da je temeljem navedenog Ugovora, a sukladno čl. 6. Općih uvjeta, tužena za isplatu iznosa zajma poslala SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''ISPLATI CPO-76865“ te da je tužitelj, kao zajmodavac, tuženoj dana 14. svibnja 2024. godine isplatio novčani iznos od 1.185,00 EUR (odnosno 1.200,00 EUR umanjeno za 15,00 EUR troškova obrade zajma), dok se tužena obvezala vratiti navedeni iznos, uvećan za 840,00 EUR pristojbe, sukladno čl. 8. Općih uvjeta i to najkasnije sa danom dospijeća 10. studenog 2024. godine.

4.3. Tužitelj navodi da tužena nije izvršila svoju obvezu povrata odobrenog zajma sukladno sklopljenom Ugovoru o zajmu te da stoga tužitelju duguje 1.440,00 eura i to 1.200,00 eura s osnova glavnice i 240,00 eura s osnova pristojbe.

4.4. Tužitelj je naknadno u podnesku od 29. rujna 2025. pojasnio da je tužena dana 14. lipnja 2024. izvršila uplatu iznosa od 135,00 eura na ime prolongata zajma, a što proizlazi iz Aneksa Ugovora o zajmu broj 1 i dokumenta "Odgoda otplatnog plana br. 78194 od dana 14. lipnja 2024."

5. Tužitelj je predložio da se u svrhu dokazivanja pročitaju isprava koje je dostavio u sudski spis.

5.1. Iako je podnesak tužitelja od 11. veljače 2025. dostavljen tuženoj zajedno sa rješenjem poslovni broj Povrv-35/2025-25 od 16. svibnja 2025., kojim je tužena pozvana da se pisano očituje na navode tužitelja iz tog podneska, tužena se nije pisano očitovala na navedeni podnesak niti je preložila izvođenje dokaza. Slijedom navedenog sud je odluku donio temeljem isprava koje prileže spisu.

6. Iako tužena nije aktivno sudjelovala u postupku, pa se u tom smislu nije niti očitovala koje činjenice smatra nespornim, iz prigovora tužene proizlazi da tužena ne osporava da je između nje i tužitelja sklopljen Ugovor o pozajmici, već osporava da su odredbe tog Ugovora poštene, a tvrdi i da naknada za prolongat nije uključena u otplatu pozajmice.

6.1. Slijedom navedenog između tužitelja i tužene sporna je pravna valjanost sklopljenog Ugovora o zajmu i njegovih odredbi te je sporna osnovanost i visina potraživanja tužitelja prema tuženoj.

7. Radi utvrđenja spornih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitani su izvod iz knjige otvorenih stavaka (str. 10), izvod iz sudskog registra (str. 12-22), opći uvjeti Ugovora o zajmu (str. 70-78), standardne informacije obračunskog kredita (str. 79-86), preslika kartice tekućeg računa (str. 87), preslika osobne iskaznice (str. 88-90), promet po računu (str. 91-92), obračun plaće (str. 93), privola za obradu osobnih podataka (str. 94-95), ispis poruka iz računalnog sustava tužitelja (str. 96), platni nalog (str. 97), Ugovor o zajmu (str. 98-99), obavijest o odgodi otplatnog plana (str. 100-103, 129- 132), aneks Ugovora o zajmu (str. 104-105, 127-128), otplatni plan (str. 106-108), izjava o otkazu Ugovora (str. 109).

8. Na temelju kritičke analize svih izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 155/2023. – dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Uvodno, u odnosu na prigovor tuženice vezano uz ovlast za zastupanje tužitelja u ovršnom postupku koji je prethodio ovome parničnom postupku valja istaknuti da je uvidom u prijedlog za ovrhu od 10. srpnja 2024., temeljem kojeg je pokrenut ovaj postupak, utvrđeno da je isti, kao ovlaštena osoba tužitelja, potpisao VMO dok je uvidom u ovjereni prijevod izvoda iz trgovačkog registra tužitelja utvrđeno da je VMO direktor tužitelja.

9.1. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor tužene da tužitelj u postupku donošenja rješenja o ovrsi nije bio zastupan po ovlaštenoj osobi.

10. Čitanjem Općih uvjeta tužitelja za ugovaranje zajma (dalje u tekstu Opći uvjeti) utvrđeno je da:

- zahtjev za zajam predstavlja izjavu o namjeri koju podnosi zajmoprimac posredstvom usluge na daljinu da će zatražiti zajam u skladu s tim Općim uvjetima i odgovarajućim Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima (čl. 1.4.);

- tražitelj zajma postaje zajmoprimac nakon što je zajmodavac odobrio njegov zahtjev za zajam, a tražitelj zajma zatražio isplatu zajma (čl. 1.5.);

- će Opći uvjeti zajedno za Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima biti stavljeni na raspolaganje tražitelju zajma neposredno nakon primitka zahtjeva za zajam elektroničkom poštom na adresu koja se nalazi na zahtjevu za zajam (čl. 3.);

- se tražitelj zajma, kako bi mogao podnijeti zahtjev za zajam, mora prvo registrirati na mrežnoj stranici i prihvatiti Opće uvjete i Standardne informacije o europskim potrošačkim kreditima na način da označi odgovarajuće polje namijenjeno u tu svrhu (čl. 5.);

- zajmodavac ima pravo od tražitelja zajma zatražiti dokumente o njegovom identitetu i solventnosti koje smatra potrebnim (čl. 5.);

- će zajmodavac, nakon što zajmoprimac zatraži isplatu zajma, izvršiti prijenos iznosa zajma na bankovni račun koji je zajmoprimac naveo u zahtjevu za zajam (čl. 6.);

- troškovi obrade zahtjeva za zajam ovise o iznosu zajma i da će biti navedeni u Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima, a da je zajmoprimac dužan platiti zajmodavcu iznos zajma i troškove obrade istoga sukladno Standardnim informacijama (čl. 7.);

- će zajmodavac predati zajmoprimcu Otplatni plan u kojem će biti navedeni iznosi zajma sa svim troškovima i naknadama sukladno kojem se zajmoprimac obvezuje vršiti otplatu (čl. 8.);

- se trajanje zajma utvrđuje prema Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima od datuma isplate zajma (čl. 9.);

- na dan dospijeća zajma zajmoprimac može odabrati hoće li ga u cijelosti vratiti ili će odgoditi rok otplate zajma, pri čemu rok odgode roka otplate Zajma mora biti u skladu s odredbama Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima. Zajmoprimac će elektroničkim ili telefonskim putem biti obaviješten o troškovima odgode roka otplate Zajma, a kada Zajmoprimac traži odgodu roka otplate Zajma, mora na bankovni račun koji navede Zajmodavac uplatiti iznos naknade za odgodu roka otplate zajma. Po isteku odgode roka otplate Zajma Zajmoprimac mora uplatiti ukupni iznos koji proizlazi iz zatraženog Zajma na bankovni račun Zajmodavca (čl. 10.);

- zakašnjenje sa isplatom bilo kojeg iznosa temeljem Ugovora o zajmu podliježe plaćanju zakonskih zateznih kamata prema prebivalištu dužnika (čl. 12.);

- Opći uvjeti podliježu španjolskom zakonu (čl. 18.).

11. Čitanjem Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima (dalje u tekstu Standardne informacije) utvrđeno je da:

- ukupan iznos zajma iznosi 1.200,00 eura;

- će isplata zajma uslijediti najkasnije u roku od 5 radnih dana po primitku SMS poruke s tekstom „ISPLATi CPO-76865“;

- je trajanje Ugovora o zajmu 180 dana;

- zajmoprimac otplaćuje glavnicu u iznosu od 1.200,00 eura, naknadu u iznosu od 840,00 eura, te naknadu za obradu zahtjeva u iznosu od 15,00 eura;

- se zajam plaća u 6 obroka u iznosu od 440,00 eura, 400,00 eura, 360,00 eura, 320,00 eura, 280,00 eura, 240,00 eura, svakih 30 dana od dana sklapanja ugovora;

- ukupan iznos koji će zajmoprimac morati platiti iznosu 2.040,00 eura, a efektivna kamatna stopa iznosi 873,37%.

12. Čitanjem Ugovora o zajmu – CPO-76865 (dalje u tekstu Ugovor) utvrđeno je da:

- je istim utvrđeno da je on dostavljen tuženoj nakon što je primila obavijest o odobrenju zajma i nakon što je po primitku obavijesti o odobrenju zajma zatražila isplatu zajma (čl. I.);

- je njime utvrđeno da je zajmodavac zajmoprimcu 13. svibnja 2024. dostavio obavijest o odobrenju zajma te da je zajmoprimac istoga dana putem SMS poruke zatražio isplatu zajma (čl. II. i III.);

- se zajmoprimac obvezao vratiti zajam sukladno Otplatnom planu (čl. IV.);

- zajmodavac ima pravo na jednostrani otkaz tog Ugovora o zajmu ukoliko zajmoprimac zakasni u plaćanju, pri čemu se kašnjenje smatra svaka uplata nakon datuma dospijeća, a u slučaju jednostranog otkaza tog Ugovora o zajmu od strane zajmodavca ostatak duga i ukupan iznos naknade smatraju se dospjelim na dan otkaza tog Ugovora. Otkaz Ugovora o zajmu dostavlja se zajmoprimcu u elektroničkom obliku putem elektroničke pošte (čl. V.);

- zajmoprimac može na dan dospijeća rate/zajma, najkasnije do 10:00h zatražiti odgodu roka otplate rate/zajma, a zahtjev za odgodu roka otplate zajmoprimac može tražiti SMS porukom ili putem svog korisničkog profila na web stranici zajmodavca (čl. VI.);

- se Ugovor dostavlja zajmoprimcu putem elektroničke pošte, te se smatra sklopljenim od dana kada je zajmoprimac zatražio isplatu zajma koji mu je odobren od strane zajmodavca tj. dana 13.05.2024. godine (čl. X.).

13. Čitanjem Otplatnog plana od 14. svibnja 2024. utvrđeno je da je isti sukladan Standardnim informacijama.

14. Čitanjem ispisa iz računalnog sustava tužitelja utvrđeno je da je tužitelj primio poruke "ISPLATI CPO-76865" te "ODGODI ROK OTPLATE ZAJMA CPO-76865".

15. Čitanjem platnog naloga broj 4852041 i preslike kartice tekućeg računa tužene utvrđeno je da je tužitelj na tekući račun tužene dana 14. svibnja 2024. isplatio iznos od 1.185,00 eura pozivanjem na Ugovor CPO-76865, što predstavlja iznos zajma umanjen za trošak naknade za odobrenje zajma od 15,00 eura.

16. Čitanjem Aneksa Ugovora o zajmu broj 1 utvrđeno je da:

- je tužena kao zajmoprimka dana 14. lipnja 2024. podnijela tužitelju, kao zajmodavcu, zahtjev za odgodu roka otplate pozajmljenog iznosa (čl. I.);

- je tužitelj odobrio odgodu roka otplate u skladu s Otplatnim planom iz priloga tog Aneksa pod uvjetom da zajmoprimac uplati naknadu za odgodu roka otplate u iznosu od 135,00 eura (čl. II.);

- je Aneks dostavljen zajmoprimcu elektroničkom poštom koji se smatra sklopljenim od trenutka kada je zajmoprimac putem SMS poruke zatražio odgodu roka otplate zajma uz prethodnu uplatu naknade za odgodu roka otplate zajma (čl. VI.).

17. Čitanjem Odgode otplatnog plana 78194 od dana 14. lipnja 2024. utvrđeno je da:

- je naknada za odgodu roka otplate u iznosu od 135,00 eura uplaćena tužitelju 14. lipnja 2024.;

- je dospijeće prve rate otplate zajma prolongirano do 20. lipnja 2024. dok preostale otplate zajma dospijevaju 30 dana nakon dospijeća prethodne otplate, pri čemu su iznosi otplate isti kao u početnom otplatnom planu.

18. Čitanjem otkaza Ugovora CPO-76865 utvrđeno je da je tužitelj dana 9. srpnja 2024. sukladno čl. V. Ugovora o zajmu otkazao Ugovor o zajmu čime je cjelokupni dug po tom Ugovoru dospio na naplatu.

19. Temeljem prethodno navedene dokumentacije utvrđeno je da je između tužitelja i tužene sklopljen Ugovor o zajmu elektroničkim putem temeljem kojeg Ugovora se tužitelj obvezao tuženoj isplatiti zajam u iznosu od 1.200,00 eura, a tužena se obvezala taj zajam vratiti sukladno Otplatnom planu uvećan za naknadu za odobrenje zajma u iznosu od 15,00 eura, te naknadu u iznosu od 840,00 eura.

19.1. Tužena nije osporila činjenicu da je između nje i tužitelja sklopljen Ugovor o zajmu temeljem dokumentacije koja je dostavljena u sudski spis, a činjenicu da je Ugovor o zajmu sklopljen, odnosno da je tužena prihvatila tužiteljevu ponudu za sklapanje Ugovora o zajmu, proizlazi i iz činjenice da je tužitelju dostavila presliku kartice tekućeg računa (str. 87), presliku osobne iskaznice (str. 88-90), promet po tekućem računu (str. 91-92), obračunski listić plaće (str. 93), kao i činjenica da je tužena primila isplatu iznosa zajma na svoj tekući račun, što proizlazi iz platnog naloga (str. 97).

19.2. Temeljem platnog naloga (str. 97 spisa) utvrđeno je da je tužitelj ispunio svoju ugovornu obvezu te je dana 14. svibnja 2024. tuženoj isplatio ugovoreni iznos zajma od 1.200,00 eura, umanjen za naknadu za odobrenje zajma u iznosu od 15,00 eura, odnosno isplatio je iznos od 1.185,00 eura.

20. Temeljem dokumentacije u spisu također je utvrđeno da je tužena zatražila odgodu otplate zajma sukladno čl. VI. Ugovora o zajmu i čl. 10. Općih uvjeta. Da je tužena zatražila odgodu otplate zajma proizlazi iz činjenice da je tužena poslala tužitelju poruku sadržaja "ODGODI ROK OTPLATE ZAJMA CPO-76865" kao i činjenice da je dana 14. lipnja 2024. tužitelju uplatila naknadu za trošak odgode roka otplate u iznosu od 135,00 eura, čime je ujedno prihvatila Aneks broj 1. i otplatni plan koji je prilog tog Aneksa. Osim toga sama tuženica u svom prigovoru se poziva na prolongat otplate zajma, iz čega proizlazi da ne osporava da je zatražila odgodu otplate zajma.

21. Tužena u prigovoru navodi da prolongat nije uključen u otplatu pozajmice.

21.1. Uvidom u dokumentaciju u spisu utvrđeno je da je temeljem Aneksa Ugovora o zajmu i odgode Otplatnog plana od 14. lipnja 2024. dospijeće svih rata otplate zajma odgođeno za 7 dana tako da prva rata dospijeva 20. lipnja 2024., umjesto 13. lipnja 2024. kako je navedeno u početnom Otplatnom planu, a ostale rate dospijevaju u razmacima od 30 dana nakon dospijeća prethodne rate.

21.2. Stoga je neosnovan navod tužene da prolongat nije uključen u otplatu pozajmice.

22. Tužena se temeljem odredbe članka IV. Ugovora o zajmu, članka 8. Općih uvjeta, a vezano uz odredbu čl. II. Aneksa Ugovora o zajmu broj 1 i Odgodu otplatnog plana br. 78194 od dana 14. lipnja 2024. obvezala pozajmljeni iznos vratiti tužitelju u šest rata koje iznose 200,00 eura i koje dospijevaju uzastopno 20. lipnja 2024., 20. srpnja 2024., 20. kolovoza 2024., 18. rujna 2024., 18. listopada 2024. i 17. studenog 2024.

22.1. Tužena u tijeku postupka nije tvrdila, niti dokazala da je ispunila svoju obvezu povrata isplaćenog iznosa zajma na prethodno navedeni način. Stoga je temeljem očitovanja tužitelja utvrđeno da je tužena vezano uz Ugovor o zajmu tužitelju isplatila samo naknadu za trošak obrade odgdode roka otplate u iznos u od 135,00 eura i to dana 14. lipnja 2024., dok svoju obvezu povrata pozajmljenog iznosa nije izvršila.

23. S obzirom da tužena nije ispunila svoju obvezu povrata zajma tužitelj je imao pravo temeljem čl. V. Ugovora o zajmu jednostrano otkazati Ugovor o zajmu zbog kašnjenja u plaćanju zajmoprimca, čime cjelokupni iznos zajma dospijeva na naplatu.

23.1. Budući da je utvrđeno da je tužitelj dana 9. srpnja 2024. otkazao Ugovor o zajmu tužena je u obvezi tužitelju vratiti primljeni iznos zajma u iznosu od 1.200,00 eura i to iznos od 200,00 eura, odnosno prvu ratu koja je dospjela prije otkaza Ugovora sa zateznim kamatama od 21. lipnja 2024. (dan nakon dospijeća prve rate), a preostali iznos zajma sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2024. (dan nakon otkaza Ugovora o zajmu).

23.2. Stopa zatezne kamate je temeljem čl. 12. Općih uvjeta utvrđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO), kao stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose.

24. Slijedom navedenog platni nalog je održan na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.200,00 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 200,00 eura teče od 21. lipnja 2024., a na iznos od 1.000,00 eura od 10. srpnja 2024. te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

25. Tužitelj prijedlogom za ovrhu od tužene potražuje i isplatu pristojbe u iznosu od 240,00 eura, što predstavlja dio ukupne pristojbe od 840,00 eura koju se tužena obvezala isplatiti tužitelju temeljem čl. IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta, a koja je definirana i Standardnim informacijama o europskim potrošačkim kreditima koji predstavljaju dio ugovorne dokumentacije.

26. Člankom 18. Općih uvjeta ugovoreno je da Opći uvjeti, a time i Ugovor o zajmu, podliježu španjolskom zakonu.

26.1. Člankom 6. st. 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008.o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) propisano je da Ugovor koji sklopi potrošač s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište pod uvjetom da poduzetnik provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište ili bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu, te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti, dok je stavkom 2. istog članka propisano je da izbor prava u potrošačkim ugovorima ne može za posljedicu imati lišavanje potrošača zaštite koja mu je osigurana odredbama od kojih se ne može odustati sporazumom, na temelju prava koje bi bilo mjerodavno u slučaju da mjerodavno pravo nije izabrano.

26.2. U konkretnom slučaju Ugovor o zajmu predstavlja potrošački ugovor budući da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da bi tužena isti sklopila unutar svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Osim toga iz dokumentacije u spisu (obračun plaće sa str. 93) je vidljivo da je tužena u radnom odnosu kod pravne osobe, a i sam tužitelj je ugovornu dokumentaciju sastavio sukladno odredbama Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima, koja se primjenjuje upravo na potrošačke kredite. Iz dokumentacije u spisu, koju je tužitelj prilagodio upravo za pružanje usluga na području Republike Hrvatske, vidljivo je da tužitelj svoje poslovne aktivnosti usmjerava na područje Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, a temeljem članka 6. st. 2. Uredbe (EZ) br. 593/2008, činjenica da su tužitelj i tužena ugovorili primjenu španjolskog zakona kao mjerodavnog prava na Ugovor ne može tuženu lišiti zaštite koja joj pripada prema pravu Republike Hrvatske.

27. Člankom 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/2022, 59/2023 – dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Člankom 59. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ništetnost pojedine odredbe Ugovora ne povlači ništetnost i samog Ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

28. Tužitelj je člankom IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta u svoju korist ugovorio obvezu tužene da mu isplati naknadu u iznosu od 840,00 eura.

28.1. Navedena odredba sadržana je u tekstu Ugovora o zajmu i Općih uvjeta koje je tužitelj, kao zajmodavac, unaprijed pripremio i ponudio tuženici, a o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo budući da je ugovor sklopljen sredstvima daljinske komunikacije.

28.2. Odredba o naknadi sadržana u ugovornoj dokumentaciji ne navodi na što se točno ta naknada odnosi i na koji način je došlo do izračuna upravo te visine naknade pa nisu ispunjeni uvjeti da tužena, kao potrošač, na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz navedene odredbe za nju proizlaze.

28.3. Osim toga odredba o naknadi sadržana u ugovornoj dokumentaciji tuženu obvezuje da za korištenje zajma od 1.200,00 eura u razdoblju od 6 mjeseci, pored povrata iznosa glavnice, isplati i naknadu u iznosu od 840,00 eura, što predstavlja 70% iznosa odobrenog zajma, čime se na tuženu kao potrošača stavlja pretjeran, nerazmjeran i neopravdan dodatni financijski teret zbog kojeg se dovodi u pitanje mogućnost tužene da ispuni svoju obvezu iz Ugovora o zajmu prema Otplatnom planu, što u konačnici predstavlja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene kao potrošača.

28.4. Budući da odredba čl. IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta, u dijelu u kojem je ugovorena naknada u iznosu od 840,00 eura, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužene kao potrošača ona je kao takva nepoštena, a stoga temeljem odredbe čl. 59. st. 1. ZZP-a i ništetna.

29. Osim toga ništetnost odredba čl. IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta proizlazi i iz odredbe čl. 45. st. 2. ZZP-a u vezi sa čl. 20.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 02/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023 – dalje u tekstu ZPK).

29.1. Naime, člankom 20.a st. 1. ZPK-a propisano je da je maksimalna efektivna kamatna stopa za potrošačke kredite sukladno tome Zakonu jednaka stopi zakonskih zateznih kamata uvećanoj za dva postotna boda. Na dan sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu (14. svibnja 2024.) stopa zatezne kamate je iznosila 7,50% pa je sukladno odredbi čl. 20.a st. 1. ZPK-a maksimalna efektivna kamatna stopa za potrošačke kredite iznosila 9,50% godišnje.

29.2. Tužitelj je konkretnim Ugovorom o zajmu, zbog ugovorenih iznosa naknada, ugovorio efektivnu kamatnu stopu od 873,37% godišnje što jasno proizlazi iz Standardnih informacija o europskim potrošačkim kreditima za konkretni ugovor.

29.3. Budući da je tužitelj ugovorio naknadu od 840,00 eura, zbog čijeg iznosa efektivna kamatna stopa predmetnog zajma iznosi 90 puta više od najvišeg iznosa propisanog člankom 20.a st. 1. ZPK-a, odredbe čl. IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta o naknadi su ništetne temeljem odredbe čl. 45. st. 2. ZZP-a jer su za tuženu kao potrošača najpovoljnije od propisa čl. 20.a st. 1. ZPK-a.

30. Sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti te je stoga platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo ukinuti u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos naknade od 240,00 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

31. Pri tome valja napomenuti da ništetnost odredbi čl. IV. Ugovora o zajmu i čl. 8. Općih uvjeta o naknadi ne povlači za sobom ništetnost cijelog Ugovora budući da Ugovor o zajmu, u smislu čl. 59. st. 2. ZZP-a, može opstati i bez navedenih ništetnih odredbi.

32. Budući da troškovi ovršnog postupka o kojima je odlučeno platnim nalogom predstavljaju dio jedinstvenih troškova postupka o kojima se odlučuje ovom presudom platni nalog je ukinut i u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati ovršni trošak u iznosu od 20,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 6. kolovoza 2024. do isplate.

32.1. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a.

33.1. Platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 1.200,00 eura, što predstavlja 83,33% utuženog iznosa iz prijedloga za ovrhu od 1.440,00 eura, dok je platni nalog iz rješenja za ovrhu ukinut i tužbeni zahtjev odbijen u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 240,00 eura, što predstavlja 16,66% utuženog iznosa. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tužene dobije se razlika od 66,67% u kojem omjeru, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valja dosuditi nastali parnični trošak tužitelju.

33.2. Prilikom odlučivanja o parničnim troškovima tužitelja uzeti su u obzir troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023.), a prema vrijednosti spora.

33.3. Tužitelju je s osnova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ovom postupku nastao trošak sastava podneska od 11. veljače 2025. (Tbr. 8.1) u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištima 15. rujna 2025. i 5. studenog 2025. (Tbr. 9.1) u iznosu od 200,00 eura svako, što ukupno iznosi 600,00 eura, uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 750,00 eura. Tužitelju je nastao i trošak izdavanja rješenja o ovrsi po javnom bilježniku u iznosu od 20,00 eura bez PDV-a te trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 eura. Stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 823,09 eura.

33.4. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju valja dosuditi 66,67% navedenog troška, što iznosi 548,75 eura.

33.5. Slijedom navedenog je tuženoj naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 548,75 eura.

33.6. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

33.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

Koprivnica, 18. prosinca 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Odvjetnica Vlatka Nadramija, Zagreb

2. VM, [adresa]