REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1645/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja KŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Emer iz Zagreba, protiv tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Jagićeva 33, OIB 26187994862, poradi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 4. studenog 2025. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, a izočnosti uredno pozvanog umješača, dana 18. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu platiti tužitelju KŽ 4.275,00 eur s zateznim kamatama od 28. lipnja 2021. godine do isplate, nadalje platiti mjesečnu rentu od 42,00 eura počevši od 1. studenog 2019. godine nadalje, koji iznosi dospijevaju svakog 5. u tekućem mjesecu za prethodni, s zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od dospjelosti do isplate te naknaditi trošak parničnog postupka s u svoti od 5.074,27 eura s zateznim kamatama od 18. prosinca 2025. do isplate, sve po stopi određenoj do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja KŽ kojim zahtijeva zatezne kamate na 4.275,00 eura od 9. srpnja 2019. godine do 28. lipnja 2021. godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. lipnja 2021. godine tvrdi da se dana 23.03.2019. oko 13.30 sati dogodila nezgoda u Zagrebu, u Savskoj ulici na tramvajskom stajalištu kod Studentskog centra, na način da je tužiteljici nakon izlaska iz tramvaja br. 13 noga upala u rupu na pločniku te je pritom pala i zadobila tjelesne ozljede. Tužiteljica je prilikom pada zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, a odmah nakon pada u pomoć joj je priskočila KŽŠ, a koja je i neposredni očevidac samog štetnog događaja.

Predmetna pješačka staza na tramvajskom stajalištu smatra se površinom namijenjenom za kretanje pješaka te je obveza komunalne službe Grada Zagreba izvršiti asfaltiranje i saniranje na pravilan način kako bi se spriječila nezgoda na istim. Iz priloženih fotografija proizlazi da se radi doista radi o rupi, odnosno o oštećenoj površini koja predstavlja opasnost za pješake, te je upravo navedeno uzrok predmetne nezgode. Također, Odlukom o komunalnom redu predviđeno je da su javne prometne površine nerazvrstane ceste. Nadalje, odredbama članka 101. Zakona o cestama određeno da je nerazvrstana cesta vlasništvo Grada Zagreba kao jedinice lokalne samouprave na čijem području se ista cesta nalazi, te je stoga upravo Grad Zagreb bio dužan predmetni dio nerazvrstane ceste održavati na način siguran za kretanje pješaka, bilo da sam sanira oštećenje ili da to povjeri nekom trećem. Obzirom da se na predmetnoj pješačkoj stazi nalazilo oštećenje u vidu udubljenja, odnosno rupe, zbog koje je i došlo do štetnog događaja, očigledan je propust tuženika za pravilnim održavanjem predmetne ceste odnosno pješačke staze.

U opisanoj nezgodi tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede. Tužiteljica je zatražila liječničku pomoć, te su joj utvrđene sljedeće povrede: fractura fibulae cruris sin. sine dislocatione, avulsio ossis talli pedis sin. Tužiteljica je trpjela intenzivne i dugotrajne boli, pretrpjela kako primarni tako i sekundarni strah, a nakon završenog liječenja tužiteljica će morati ulagati pojačane napore u životu i radu. Za vrijeme liječenja bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega. Tužiteljici je zbog posljedica ozljeđivanja zaostalo naruženje. Tužiteljica se zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku obratila tuženiku, a koji je zaprimanje istog potvrdio dana 09.07.2019., te tužitelj upravo od tog datuma potražuje zakonsku zateznu kamatu.

Slijedom navedenoga, temeljem medicinske dokumentacije te cijeneći pozitivne zakonske propise ponajviše čl. 19. i čl.1100. Zakona o obveznim odnosima tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i to za :

• duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti,

• duševne boli zbog naruženja

• pretrpljene bolove,

• pretrpljeni strah,

• tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja te zahtjeva kao u podnesku od 23. siječnja 2025. godine, tj. za fizičke bolove 1.300,00 eura, za strah 800,00 eur, duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti 1.150,00 eur, duševne bolove zbog naruženosti 500,00 eur i tuđu pomoć i njegu od 525,00 eur, tj. ukupno 4.275,0 eur s zateznim kamatama od 9. srpnja 2019. godine do isplate, a također nakon vještačenja zahtjeva i rentu zbog trajne tuđe pomoći od 42,00 eur počevši od 1. studenog 2019. godine, nadalje koji iznosi dospijevaju svakog 5. u mjesecu za prethodni mjesec s zateznim kamatama na svaki iznos od dospjelosti do isplate te naknadu troška parničnog postupka s zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17. kolovoza 2021. godine osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, tim više što nije proveden očevid, osporava vjerodostojnost fotografija priloženih uz tužbu, navodi da komunalno redarstvo nije prijavilo oštećenja kolnika na mjestu štetnog događaja, osporava uzročno posljedičnu svezu, prigovara tužiteljevoj isključivoj krivnji, protivi se tijeku zateznih kamata i predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Umješač se podneskom od 30. kolovoza 2021. godine pridružuje tuženikovim navodima iz odgovora na tužbu.

4. Sud je proveo dokaz uvidom u fotografije na listovima 4 i 5 spisa, liječničke isprave za tužiteljicu na listovima 7-16 spisa, zahtjev za naknadu štete na listovima 17 i 18 spisa, tuženikov odgovor od 9. srpnja 2019. godine na listu 19 spisa, policu osiguranja broj [broj police osiguranja] na listovima 26-29 spisa, Opće uvjete za osiguranje imovine na listovima 38-42 spisa, uvjeti za osiguranje od izvanugovorne javne odgovornosti s istom policom na listovima 43-49 spisa, odredio očevid, uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na listu 58 spisa, uvid u izvornike liječničkih isprava priloženih uz tužbu na ročištu 5. listopada 2023., preslušao tužitelja i svjedoka KŽŠ, uvid u liječničku potvrdu od 27. svibnja 2022. godine na listu 82. spisa, odredio liječničko vještačenje, nije pribavljao tužiteljev zdravstveni karton primjenom odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti prava pacijenata (NN 169/2004).

5. Tužbeni zahtjev je djelomice osnovan.

6. Sud ocjenjuje da u ovoj pravnoj stvari nedopuštanjem preinake tužbe bi tužitelju bila nametnuta ograničenja prava na pristup sudu i pravičnog suđenja zajamčenoga odredbom čl.6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN-MU-18/97-1/06). Naime u svakom pojedinom slučaju primjenom ispitivanja razmjernosti je potrebno utvrditi je li ovakvim ograničenjem preinake tužbe do zaključenja glavne rasprave narušena sama bit toga prava tj. dolazili do kršenja prava na pristup sudu. Tako u slučaju kad tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svima odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnoga tužbenog zahtjeva, s obzirom da je to objektivno nemoguće bez pribave potrebnih isprava za računovodstveno vještačenje i samog vještačenja, već je istom tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva kojeg tuženik osporava, pa slijedom toga nedopuštenje preinake tužbe koje je uslijedilo odmah nakon pribave potrebnih isprava i vještačenja ne bi bilo razmjerno tom legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.2. Zakona o parničnom postupku i dovelo bi do kršenja prava na pristup sudu. To stoga jer je legitiman cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja glavne rasprave ako ima njegove krivnje zapravo onemogućavanje zloporabe postupovnih prava radi ubrzanja parničnog postupka, a postavljanje tužbenog zahtjeva u novčanom dijelu odmah nakon pribave potrebnih isprava i provedenog vještačenja , koje je zasnovano na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi ne utječe na dužinu trajanja postupka, dočim nedopuštanjem preinake tužbe može tužitelj podnijeti samo novu tužbu za preostali dio zahtjeva naznačene vrijednosti predmeta spora u tužbi, što nepotrebno uzrokuje nove troškove te se izlaže prigovoru presuđene stvari li možebitne zastare što opet dovodi u pitanje ostvarenja tužiteljeva prava to je za njega prekomjeran teret.

7. Prijeporan je prvo nastanak štetnog događaja.

8. Očevidom na mjestu događaja je utvrđeno da je riječ o zapadnom nogostupu Savske ceste gdje se nalazi tramvajsko stajalište i to označeno ispred zgrade kod [adresa], nogostup je pokriven asfaltnim kockama otprilike 7x7 cm veličine s prostorom za posađena stabla te je oko stabla postavljena željezna rešetka u ravnini nogostupa, a tužiteljica je pokazala da je izašla iz tramvaja na toj postaji i odmah nogom stupila na nogostup, na kojem nije bilo asfaltnih kocaka između rubnjaka i poklopca okna, a sud je utvrdio da se 5 metara od znaka tramvajskog stajališta prama sjeveru nalazi prvo jedno stablo, zatim klupa, te iza nje drugo stablo, a između klupe i rubnjaka se nalazi poklopac okna udaljen oko metar od klupe, a od okna do rubnjaka je nepunih pola metra, te je i svjedok pokazao isto mjesto pada, a sud je utvrdio da je u vrijeme očevida na nogostupu između rubnjaka i poklopca okna koje pokazuju tužitelj i svjedok grubo asfaltirano običnom asfaltnom smjesom te su uokolo posložene asfaltne kocke.

9. Sud prihvaća iskaz tužitelja i svjedoka AŽ kao životne i uvjerljive te međusobno podudarne u tom dijelu kao i opažaju na očevidu te je tako utvrđeno da je tužitelj pao izlazeći iz tramvaja na označenom tramvajskom stajalištu u Savskoj ulici u Zagrebu, na nogostupu ispred zgrade [adresa], koji nogostup je inače popločan asfaltnim kockama, a na mjestu gdje je tužitelj zakoračio nogom izlazeći iz tramvaja tih kocaka nije bilo, već je umjesto njih bila rupa, što je i logično jer je upravo to mjesto koje su prilikom očevida pokazale njih dvije kao mjesto pada bilo na očevidu pokriveno običnom asfaltnom smjesom, koja je očito postavljena naknadno.

10. Slijedom toga je ocjenom ovih dokaza utvrđen nastanak i mjesto štetnog događaja.

11. Zatim je prijeporna pasivna legitimacija.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da je Savska cesta upisana kao nerazvrstana cesta u kč. br. [katastarska čestica] i to kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba.

13. Na osnovi odredbe čl.4. st.1. Zakona o cestama (NN 84/11-114/22), cestu ne čini nogostup. Primjenom odredbe čl. 22, st. 1. toč. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18-154/24), komunalna djelatnost je održavanje nerazvrstane ceste, a primjenom odredbe čl. 23, st. 1. istog Zakona pod održavanjem nerazvrstanih cesta podrazumijeva se skup mjera i radnja koje se obavljaju tijekom godine na tim cestama, uključujući i svu opremu, uređaje i instalacije, sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta i prometne sigurnosti na njima (redovito održavanje) kao i mjestimičnog poboljšanja elemenata ceste, osiguravanja sigurnosti i trajnosti ceste i cestovnih objekata i povećanja sigurnosti prometa (izvanredno održavanje), a u skladu s propisima kojima je uređeno održavanje ceste dočim je odredbom čl. 27, st. 1 istog Zakona propisano da se obavljanje komunalne djelatnosti organizira i obavlja na području jedinice lokalne samouprave na način uređen ovim Zakonom i posebnim zakonom, a čl. 2, st. 1. istog Zakona je propisano da je komunalno gospodarstvo cjelovit sustav obavljanja komunalne djelatnosti, građenja i održavanja komunalne infrastrukture te održavanja komunalnog redana području općina, gradova i Grada Zagreba.

14. Zatim treba primijeniti odredbu čl.2, st.1. točka 6. Zakona o cestama po kojem nerazvrstane ceste koje se koriste za promet vozilima koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenima ovim zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovog Zakona te odredbu čl.100. podstavak 1. istog Zakona po kojem nerazvrstanu cestu čine i nogostupi te odredbu čl.101.st.1. istog Zakona po kojemu je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi te je odredbom čl.7.st.1. istog Zakona propisano da se održavanje nerazvrstanih cesta odvija na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo ako ovim Zakonom nije propisano drukčije te je na kraju odredbom čl.109.st.1. i 2. istog Zakona propisano da jedinice lokalne samouprave uređuju vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta i nadzor nad izvođenjem radova te propisuju prekršajne odredbe.

15. Nadalje je odredbom čl.2, st.1. točke 1. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba 3/14-6/17) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, propisano da u javnu površinu tj. u javnu prometnu površinu nerazvrstane ceste spada i nogostup. Također , treba primijeniti odredbu čl.2.st.1, 2, čl.4, čl.5, čl.7.st.1, čl.8. st.1, čl.10.st.1, čl.14, čl.15.st.1, čl.17.st.1. i čl.21. Odluke o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba 18/13-20/18), koji se odnosi na obvezu tuženikova osiguranika za održavanje ovih nerazvrstanih cesta, odlukom o razvrstavanju javnih cesta (NN 96/16).

16. Kako je prethodno obrazloženo ovo mjesto štetnog događaja je nerazvrstana cesta sukladno navedenom izvatku iz zemljišne knjige.

17. Dakle, Grad Zagreb jest obveznik održavanja ove površine tj. nogostupa i to je njegova odgovornost propisana zakonskim i podzakonskim propisima. Stoga nije ni bitno zašto su na predmetnom mjestu tužiteljeva pada nedostajale kocke na nogostupu, već je taj nogostup u cijelosti bio dužan održavati tuženik tako da bude sigurno za kretanje pješaka, slijedom čega je pasivno legitimiran.

18. Sada je prijeporna odgovornost.

19. Ovdje treba primijeniti odredbu čl.1045.st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-155/23), te se predmnijeva obična nepomnja, a budući nogostup sam po sebi nije opasna stvar, pa slijedom toga prihvaćajući prethodno obrazložene dokaze zbog ranije navedenih razloga, sud utvrđuje da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer nije održavao ovaj nogostup na način da je siguran za kretanje pješaka, sukladno svojim zakonskim i podzakonskim propisima, zbog čega je na nogostupu bila rupa između kocaka kojima je popločen taj nogostup, a zbog kojeg je tužiteljica pala prilikom izlaska iz tramvaja, te nije imala razumnog razloga očekivati takvo stanje nogostupa na tramvajskom stajalištu, te na njenoj strani nema utvrđenog doprinosa nastanku štetnog događaja tj. suodgovornosti ili isključive odgovornosti, jer je stanje nogostupa bilo kako je iskazala, što nije bila dužna očekivati niti predvidjeti, već upravo suprotno je tuženik bio dužan održavati istu površinu, sigurnom za kretanje a iz istih dokaza proizlazi da nije tada bilo nikakve zaštite ni znaka upozorenja od opasnosti te to tuženik nije dokazao, zbog čega odgovara u cijelosti.

20. Uzročno-posljedična sveza se predmnijeva sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, a tužitelj ju je i dokazao liječničkim vještačenjem koje će biti potonje obrazloženo i njenim iskazom koji je sukladan tomu.

21. Zatim je prijeporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

22. Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka od 9. siječnja 2025. je utvrđeno da se tužitelj prvi put javio u bolnicu 24. ožujka 2019. jer je prethodnog dana pala i ozlijedila lijevu nogu, te kako je radiološki nalaz ukazao na prijelom lisne kosti u području maleola, bez pomaka koštanih ulomaka uz vidljivo otrgnuće avulzija kortikalne kosti talusa tj. gležanjske kosti postavljena joj je potkoljenična longeta, sve s dijagnozom prijeloma donjeg okrajka lijeve lisne kosti bez pomaka koštanih ulomaka i otrgnuće tzv. avulzija gležanjske kosti lijevog stopala te je nadalje uredno liječena kod kirurga i kod specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije te fizijatra, a uvidom u liječničku potvrdu od 27. svibnja 2022. godine tužiteljeva liječnika obiteljske medicine je utvrdio da tužitelj do ovog štetnog događaja ni poslije nije imao slične ozljede, klinički je utvrđeno subjektivno postojanje smetnja u predjelu lijevog gležnja u vidu bolova i slabije pokretljivosti i par dana prije promjene vremena, kod kretanja i/ili postavljana stopala u nezgodan položaj kod aktivnijeg i/ili dužeg stajanja i kretanja, osobito na neravnoj površini i nizbrdo, bolovi i oticanje cijelog stopala i donjeg dijela potkoljenice lijevo kada duže vrijeme sjedi, poteškoće kod dizanja i nošenja i srednje teških tereta u kući i izvan nje zbog čega se i preselila kod djece, povremeno koristi lijekove protiv bolova i otežanog kretanja te za spavanje, tijekom kojeg drži lijevu nogu u boljem položaju, objektivno opseg na granici gornje desne trećine lijeve potkoljenice jest 31,5 cm, desne 33 cm, opseg na granici srednje i donje trećine lijevo je 22 cm, na desnoj nozi 24 cm, postoji lagani otok mekih tkiva kod sredine gornjeg nožnog zgloba u opsegu od 25 cm, a na desnoj nozi je 23,5 cm, te opseg stopala u srednjem dijelu obostrano je 21,5 cm, podizanje lijevog stopala tužitelj izvodi oko 24 stupnja, a savijanje u smjeru tabana oko 42-43 stupnja, podizanje suprotnog neoštećenog desnog stopala izvodi 30 stupnjeva, a savijanje u smjeru tabana do 50 stupnjeva, te pokret izvrtanja lijevog stopala izvodi oko 20 stupnjeva, a uvrtanja oko 30 stupnjeva, dočim na desnoj nozi izvodi pokret izvrtanja do 30 stupnjeva, a uvrtanja 35 stupnjeva, te zbog opisanih ozljeda i posljedica ocjenjuje smanjenu životnu aktivnost sa 7,5%, tj. riječ je o smanjenoj gibljivosti lijevog nožnog zgloba srednjeg stupnja trajno, uzevši i ranije umjerene degenerativne promjene i potvrđuje uzročno-posljedičnu svezu između nastanka štetnog događaja i tužiteljevih ozljeda, koji nalaz i mišljenje je sud prihvatio kao stručno i obrazloženo.

23. Ovdje treba primijeniti odredbe čl. 19, 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima.

24. Slijedom toga bi sud tužitelju za fizičke bolove dosudio 1.300,00 eur, jer je akutna bila jaka u trajanju od jednog sata i tijekom putovanja do kuće još jedan sat, sekundarna bol je srednje jakosti kumulativno trajala 14 dana, te slabi bolovi kumulativno 6 tjedana, uzevši u obzir neugodnost pri liječenju poput RTG snimanja kao i nošenja sadrene udlage do 28. ožujka 2019. godine, a zatim elastičnog zavoja, za strah bi dosudio 800,00 eur jer je akutni strah srednjeg intenziteta trajao 4 sata, a kasnije slabi kumulativno 2 mjeseca, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti bi sud dosudio 1.150,00 eur, uzevši u obzir smanjenje od 7,5%, njen spol i dob - rođena 1960. godine te je po zanimanju umirovljenik, a za duševne bolove zbog naruženosti bi dosudio 500,00 eur zbog niskog stupnja koja naruženost je uočljiva tijekom kretanja ili rada u stojećem položaju te uzevši u obzir njen spol i dob. Slijedom toga je sud tužitelju za povrijeđeno pravo osobnosti za duševno i tjelesno zdravlje za neimovinsku štetu dosudio 3.750,00 eur.

25. Nadalje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć 3 sata dnevno kumulativno mjesec dana, dva sata dnevno kumulativno mjesec dana, a nadalje trajno 3 sata tjedno. Kako je tužitelju trebala tuđa pomoć ukupno 150 sati to je sud primjenom odredbe čl. 223, st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer ima pravo na naknadu štete u novčanoj svoti, visina koja se može utvrditi s nerazmjernim poteškoćama sud dosudio 3,50 eur za sat ili 525,00 eur. U odnosu na trajnu potrebu tuđe pomoći ona iznosi 12 sati mjesečno te je na isti način sud dosudio 3,50 eur za sat ili 42,00 eur mjesečno od 1. studenog 2019. godine kao dana završetka liječenja pa nadalje.

26. Glede tijeka zateznih kamata, sud nije primijenio odredbu čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/95-155/23), budući se primjenom odredbe čl.2, st. 1. toč. 1. istog Zakona to odnosi na osiguranje u prometu, a ovdje je tužiteljica pala na nogostupu te nije stradala u tramvaju.

27. Odštetni zahtjev je podnesak 8. svibnja 2019. godine, liječenje je završeno 30. listopada 2019., godine sukladno nalazu i mišljenju liječnika vještaka te primjenom odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima zatezne kamate teku od dana podnošenja tužbe 28. lipnja 2021. godine, jer tuženik u vrijeme podnošenja zahtjeva nije mogao znati opseg svoje obveze budući je liječenje dovršeno kasnije te je odbijen dio ovog zahtjeva za zateznim kamatama od 9. srpnja 2019. do 28. lipnja 2021. godine.

28. Stopa zateznih kamata je određena primjenom odredbe čl. 29, st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, uz uvećanje tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru te na parbeni trošak teku po odredbi čl. 151, st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

29. Na osnovi odredbe čl. 154, st. 5. Zakona o parničnom postupku, budući je tužitelj uspio s pretežitim dijelom tužbenog zahtjeva, to je primjenom tbr. 7, 8 i 9 OT sud tužitelju priznao trošak odvjetničkog zastupanja u cijelosti i to za odštetni zahtjev, tužbu, podnesak 30.3.2022., podnesak 20.5.2022. nije priznat jer se odnosi samo na dokaz o plaćenom predujmu o čemu sud ima evidenciju, podnesak od 23.1.2025. te ročišta 20.5.2022., očevid, ročište 20.4.2023. i 5.10.2023. te 4.11.2025. po 200,00 eura svaki, kao i podnesak od i 25.10.2022. 50,00 eura, što je ukupno 1.850,00 eur, uvećano za PDV od 462,50 eur, što je 2.312,50 eur, sudsku pristojbu na tužbu 86,27 eura i sudsku pristojbu na presudu 114,14 eur, uz trošak vještačenja od 199,08 eura, te sudskog povjerenstva 49,78 eur što je ukupno 5.074,27 eur, a trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. Zakona o parničnom postupku kao nepotreban.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opun tužitelja

- tuženiku

- umješaču