REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U KARLOVCU

PREKRŠAJNI ODJEL

Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac

Poslovni broj: Pp-2930/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Prekršajni odjel, po sutkinji Nadi Turkalj, uz sudjelovanje zapisničara Anike Jurčević, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IT, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. i st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), povodom optužnog prijedloga PU Karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, broj klasa: 211-07/25- 5/26457, urbroj: 511-05-07-25-1 od 7. listopada 2025, nakon održane glavne rasprave dana 17. prosinca 2025. u prisutnosti okrivljenika, žrtve nasilja a odsutnosti tužitelja dana 18. prosinca 2025. u odsutnosti istih objavio i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik, IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin I i Ž r. K, rođen **.**.1962. u mjestu Vukovaru, s mjestom stanovanja u [adresa], VSS, dipl. ing. Elektrotehnike, zaposlen u Brod – Inspekt d.o.o. sa sjedištem u [adresa], s plaćom od 900,00 eura, razveden, otac troje djece od kojih dvoje mlt., prekršajno nekažnjavan, ne vodi se drugi postupak

k r i v  j e

I. što je

dana 02. listopada 2025. u 19,00 sati, u [adresa], grad Karlovac, počinio fizičko nasilje u obitelji na štetu bivše supruge ŽT IT u nazočnosti Kristininog maloljetnog djeteta iz ranijeg braka KT (rođene 2011.) na način, da je nakon primopredaje zajedničkog djeteta ST (rođenog 2019.) a dok je ŽT sjedila u osobnom vozilu na mjestu vozača i htjela parkirati vozilo, otvorio prednja desna vrata vozila, sa sjedala uzeo Kristininu torbicu i njome zamahnuo prema Kristininoj glavi i bacio, istom udario ŽT u predjelu usana, nakon čega je zalupio vratima vozila odnosno primijenio fizičku silu uslijed koje nisu nastupile tjelesne ozljede,

dakle, postupao protivno odredbi čl. 10. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

čime je počinio prekršaj kažnjivo po čl. 22. st. 1. i st. 3. istog Zakona, pa mu se temeljem citiranog propisa

izriče

novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisućustoeura)

II. Na temelju odredbe čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/2022– u daljnjem tekstu PZ-a), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 60 (šezdeset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju čl. 152. st. 3. i čl. 183. st. 2. PZ-a, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne od u iznosu od 733,33 eura (sedamstotridesettrieura tridesetricenta) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Ukoliko novčana kazna u navedenom roku ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično, primijenit će se odredbe čl. 34. PZ-a.

IV. Na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi s odredbom čl. 138. st. 2. PZ-a, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 35,00 eura (tridesetpeteura), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se isti u protivnom naplatiti prisilno, sukladno čl. 152. st. 4. i 11. PZ-

Obrazloženje

1. Policijska uprava Karlovačka, Policijska postaja Karlovac s Ispostavom Vojnić, dana 7. listopada 2025. pod brojem, klasa: 211-07/25-5/26457, urbroj: 511- 05-07-25-1, optužnim prijedlogom optužila je okrivljenika IT zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te je proveden redovni prekršajni postupak.

2. Na glavnoj raspravi dana 17. prosinca 2025. okrivljenik je izjavio da se ne osjeća krivim, da je sve počelo dva dana prije događaja, da do kritičnog dana nisu imali sukoba u komunikaciji pri predaji njihovog mlt. djeteta. Bivša suprug ŽT zatražila je dva dana prije događa da preuzme dijete iz vrtića jer to nije ne može, dijete je preuzeo iza 15 sati i očekivao da će po dijete doći oko 19,00 h što se nije dogodilo već porukom javila da se ne osjeća dobro i neka sin ostane kod njega. S djetetom je iza 19,00 h otišao za Zagreb jer u [adresa] preuređuje stan i takvu informaciju proslijedio joj porukom. Sutra dan dijete je predao u vrtić, obavio posao u [adresa], namjeravao u 15,00 h preuzeti sina iz vrtića jer je to dan njegovog druženja sa sinom. Bivša supruga je u 14,50 h poslala poruku da je preuzela sina, pitao je zašto je to učinila jer nije bio dogovor oko preuzimanja sina tog dana na taj način, složio se i odlučio pričekati do 17,00 h da bi preuzeo dijete a namjeravali su otputovati u Zagreb, drugi dan predati dijete u vrtić na Dubovac kako bi ga bivša supruga preuzela jer je slijedio vikend njezinog druženja s djetetom. Dalje navodi, da je očekivao da će bivša supruga dovesti dijete oko 17,00 h a kakao to nije učinila, nazvao je i rekao da za 15 min. dovede dijete na parkiralište pred zgradu u [adresa] ako to ne učini da će je prijaviti Centru za socijalnu skrb. Bivša supruga ŽT se dovezla na parking a čekali je on, njegova partnerica, njezina majka i sin partnerice iz prvog braka as bivšom suprugom u vozilu je bio njihov mlt. sin i njezina kćer. Dijete je preuzela njegova partnerica i s djetetom sjela u vozilo. Za vrijeme dok je partnerica preuzimala dijete bivša supruga je vikala, galamila što je čuo dok je sjedio u automobilu. Izišao je, došao do njezinog vozila i rekao da se smiri, da nema razloga za takvo ponašanje a ona je tada počela i njemu prijetiti s policijom i slično.

2.1. Na poseban upit okrivljenik je izjavio da je bivša supruga za to vrijeme sjedila u vozilu, nije izlazila van, dok je on otvorio prednja desna vrata vozila, rekao da se tako ne može ponašati, pitao zašto galami i kako može dijete podići bez ikakvog dogovora a sutradan tj. čitav vikend dijete je s njom.

2.2. Na daljnji upit izjavio je da nije uzeo Kristininu torbicu, nije torbicom udario, ne zna dali je to njezina izjava da mu napakosti, da su njihova vozila bila udaljena oko 10 metara a na upit kako je na istoj daljini čuo galamu i buku izjavio je da je čuo dok je sjedio u automobilu a partnerica otvorila vrata, posjela sina na zadnje sjedište u koje vrijeme je bivša supruga vikala pa je i tada čuo galamu.

2.3. Na daljnji upit da opiše viku, galamu, vrijeđanje okrivljenik je izjavio da je vikala "da neće da bude tako, da ne možemo tako" nije jasno čuo sve riječi a napadala je i njegovu partnericu, bivšoj supruzi rekao da nema razloga da se tako ponaša i galami i kad je vozilom krenula unatrag sva ljuta, tada je zalupio vrata suvozača.

3. U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja, žrtva ŽT, bivša supruga okrivljenika. Ista je izjavila da imaju zajedničko mlt. sina koji živi s njom dok okrivljenik s njim održava redovita viđanja. U srijedu je zamolila bivšeg supruga da ode po dijete u vrtić što je učinio a ona je u četvrtak tj. 2. listopada otišla po dijete u vrtić iako je to bio dan viđanja bivšeg supruga s djetetom o čemu ga je obavijestila porukom. S tim nije bio zadovoljan, tražio je da dijete preda njemu jer je to njegov dan viđanja, negodovala je, pitala zašto jer to nije prva zamjena koju su učinili jedan drugome. S djecom je došla na parkirališni prostor zgrade i izvršili primopredaju djeteta tako što je izišla iz vozila i predala dijete njegovoj partnerici a potom ušla u vozilo. Dalje, navodi da je bivši suprug došao do vozila, otvorio vrata suvozača uzeo njenu torbicu sa sjedala zamahnuo prema njenoj glavi i udario je u predjelu usana uslijed čega je nastalo crvenilo a ozljedu nije zadobila. To je vrlo iznenadilo, bila je vrlo uznemirena i pozvala je policiju. Navodi da je to vidjela njezina kćer stara 14. g koja je bila pored vozila i partnerica okrivljenika, da poslije incidentnog događaj nije bilo sličnih incidentnih situacija, da se okrivljenika ne boji i smatra da nije svrsi shodno primijeniti mjeru zabrane približavanja jer su nakon događaja u pristojnoj komunikaciji vezano za predaju zajedničkog djeteta prema planu ovjerenom od suda.

4. Pri suočenje između okrivljenika i svjedokinje, okrivljenik je ostao pri tvrdnji da je nije udario dok se svjedokinja vidno uzbuđena obraćala riječima "ti si lažljivac, da li mi je torba sama doletjela, uzeo si je sa sjedala, zamahnuo i bacio u predjelu mojih usana, a i policajac je vidio jer je policija došla k meni u kratkom vremenu." Dalje, izjavila da ne može vjerovati izjavi okrivljenika da je nije udario, šokirana je takvom izjavom, očekivala je da će reći da je udario, dodala da se partnerica uvijek "petlja" i vrši primopredaju djeteta iako bi to trebali činiti roditelji, da će svako uznemiravanje prijaviti policiji a kritične zgode bio je to prvi fizički napad na nju.

4.1. Na tvrdnje svjedokinje okrivljenik je odgovorio da je to peti puta da ga prijavljuje policiji na što je svjedokinja izjavila "biće i šesti puta" a na isto okrivljenik izjavio "ne neće biti jer ti lažeš". Nadalje svjedokinja se obraćala okrivljeniku vidno uzbuđena izgovaravši "Kako možeš lagati me i gledati me u oči pa ovo je dno dna, lažeš, uzeo si sa sjedala torbicu, zamahnuo prema meni ista me udarila u predjelu usana i da se to tako nije dogodilo, ja vjerojatno ne bi zvala policiju a uznemirena sam i sad kad te gledam dok me gledaš u oči i lažeš, sve ćeš okrenuti u svoju korist, to je vidjela i moja kćer i tvoja partnerica". Nadalje, okrivljenik je na tvrdnje svjedokinje izjavio "ja sam spreman snositi posljedice ukoliko sud zaključi da sam kriv, jer ne želim da se djeca uvlače u ovu situaciju a ja obećavam da se to više neće ponoviti". Nadalje, svjedokinja je i dalje tvrdila da nije vikala, potvrdila da je rekla da nema više "šanse" da bude zamjena, da su to čuli i okrivljenik i partnerica, da nije vikala i galamila te obraćala okrivljeniku rekla "lažljivac si, lažeš" na što je isti izjavio "ti si vikala, rekla si da jesi" na što je svjedokinja izjavila "ja tebe zovem jer si roditelj djeteta kad trebam to zbog posla i nemam baku ni djeda da to učine".

4.2. U postupku suočenja okrivljenik i žrtva jedan drugome upadali su u riječ i optuživali uzajamno a okrivljenik dodao da nema daljnjih dokaznih prijedloga, da moli sud postupak okonča, da ukoliko bude okrivljen isto prihvaća jer ne želi da se u događaj uvlače njihov djeca te njegova partnerica.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao dokaze koji prileže sudskom spisu i to: obavijest počinitelju prekršaja (list br. 3), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika IT (list br. 4-5), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽT (list br. 6-8), Izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list br. 13 prva rečenica pod toč. B), Naredbu o određivanju mjere opreza Ante Hrskanović (list br. 15), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene žrtve ŽT (list br. 16), obrazac rizičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja IT (list br. 17-18), obavijest žrtvi nasilja u obitelji ŽT (list br. 19-20), obrazac o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom sačinjen od suda, potvrdu Odjela za prekršajne evidencije od 30. listopada 2025. (list br. 21) na koje dokaze okrivljenik nije stavljao primjedbe.

5.1. U završnoj riječi okrivljenik se pozvao na iznijetu obranu.

6. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obranu okrivljenika, iskaz svjedokinje žrtve, pročitane materijalne dokaze iz spisa, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, sve zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud uzima utvrđenim bitne činjenice koje nesporno dokazuju da je okrivljenik počinio prekršaj opisan i označen u izreci presude.

7. Naime, čl. 10. točkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je, da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda. Okrivljenik IT osporava djelo prekršaja tvrdeći da bivšu suprugu ŽT nije udario torbicom u predjelu usta u trenutku dok je zalupio vratima vozila, dok potvrđuje da je u cijelom događaju bila prisutna kćer bivše supruge dodajući da je bilo prisutno i njihovo malodobno zajedničko dijete, njegova partnerica s svojim djetetom te njezina majka.

8. Nesporna je činjenica da je kritične zgode došlo do verbalne prepirke između okrivljenika i žrtve a vezano za primopredaju njihovog zajedničkog mlt. djeteta. Naime, isto se utvrđuje iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje te njihovih izjava i reakcija iznijetih i vidljivih u postupku suočenja.

9. Obranu okrivljenika kad otklanja prekršajnu odgovornost sud uzima neosnovanom i dovodeći je u vezu s iskazom svjedokinje žrtvom nasilja u tvrdnji, da je nakon kraćeg verbalnog neslaganja sa bivšim suprugom isti otvorio vrata suvozača, uzeo torbicu, udario istom u predio usana, takvom iskazu sud poklanja vjeru a sve jer je sadržajno identičan Izvješću o pruženoj intervenciji sačinjenom neposredno nakon događaja od strane policijskog službenika koji je u istom Izvješću utvrdio da je neposrednim opažanjem uočio blago crvenilo na predjelu usana žrtve koja je bila uznemirena i u strahu. Nadalje, okrivljenik u svojoj obrani navodi da je otvorio prednja desna vrata vozila, iz razloga što je bivša supruga galamila i vikala, koja radnja okrivljenika je nepotrebna s obzirom da je prije toga partnerica preuzela dijete. Nadalje, okrivljenik potvrđuje da je zalupio vrata suvozača i stoga kad svjedokinja ustraje na tvrdnji da je udario torbicom, u prisutnosti njen mlt. kćeri sud istom iskazu poklanja vjeru i ne nalazi razloga za neosnovano terećenje okrivljenika iako je nesporno da su njihovi međusobni odnosi narušeni što je bilo vidljivo u postupku suočenja kad su je dan i drugi gubili kontrolu i međusobno se optuživali. Naime, žrtva je tvrdila da policiju ne bi pozivala da se nije radilo o fizičkom napadu o kojem je identično iskazivao na zapisnik o ispitivanju nakon samog događaja i tada tvrdeći da je bivši suprug torbicom zamahnuo prema njenoj glavi i udario u predio usana.

10. Slijedom iznijetog, sud smatra utvrđenim bitne činjenice koje dokazuju da je okrivljenik IT kritične zgode prema bivšoj supruzi počinio fizičko nasilje u prisutnosti mlt. djeteta L. R. (rođ. 2011.), uz napomenu da nije predlagao daljnje dokaze na utvrđivanje činjenica koje je osporavao i stoga ga je sud oglasio krivim i kaznio kao u izreci.

11. Pri izboru vrste i mjere prekršajnopravne sankcije, sud se odlučio za novčanu kaznu, istu izrekao sukladno s čl. 36. st. 1. i 2. PZ-a, imajući u vidu sve okolnosti koje utječu na odmjeravanje visine kazne pa ovako odmjerenu novčanu kaznu drži razmjernom težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenog. Novčana kazna dosuđena je zakonom propisanom minimumu. Sud na strani okrivljenika kao olakotnu okolnosti cijenio činjenicu da nije osuđivan a što je utvrdio Potvrdom Odjela za prekršajne evidencije od 30. listopada 2025. dok posebnih otegotnih okolnosti nije našao i vjeruje da će se izrečenom novčanom kaznom utjecati na okrivljenika da ne čini ovakve i slične prekršaje tj. postići kako specijalna tako i generalno prevencija.

11.1. Sukladno čl. 152. st. 3. PZ-a, novčana kazna smatrat će se u cijelosti plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom.

12. Sud nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja i li uhođenja žrtve nasilja jer je iskazom svjedokinje žrtve utvrdio da se radi o izoliranom događaju, da nakon incidentne situacije koja je predmet ovog postupka nije bilo incidentnih događaja te bi se zaštitnom mjerom otežala međusobna komunikacija koja je neophodna u brzi i skrbi o zajedničkom mlt. djetetu.

13. Odluka o naknadi plaćanja troškova prekršajnog postupka a koji se odnosi na paušalni trošak prekršajnog postupka a donesena je u skladu s trajanjem, složenošću postupka i imovinskim prilikama okrivljenika.

U Karlovcu, dana 18. prosinca 2025.

Zapisničar

Sutkinja

Anika Jurčević v.r.

Nada Turkalj v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. okrivljeniku IT,

2. žrtvi ŽT,

3. tužitelju PU Karlovačkoj, Policijskoj postaji Karlovac s ispostavom Vojnić,

4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Karlovac – po pravomoćnosti presude,

5. u spis.