Poslovni broj: UsI-2930/2024-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po opunomoćenici Dunji Budisavljević, odvjetnici u Zagrebu, Medveščak 67, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe pod 1) Županijskog državnog odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, zainteresirane osobe pod 2) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, zainteresirane osobe pod 3) Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: 21712494719, zainteresirane osobe pod 4) Kinematografi Dubrovnik, Branitelja Dubrovnika 42, Dubrovnik, OIB: 19518715082, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave održane i zaključene 20. studenog 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo UP/II-942-01/22-01/322 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 1. listopada 2024. i rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-942-01/22-01/130 Urbroj: 2117-

11/47-22-12 od 10. listopada 2022.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi pod 3) troškove upravnog spora u iznosu od 53,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi pod 4) troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

V. U ostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe pod 4) za naknadom troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/22-01/322 Urbroj: 514-04-02-01- 01/08-24-03 od 1. listopada 2024. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko – pravne poslove u Dubrovačko – neretvanskoj županiji Klasa: UP/I-942-01/22-01/130 Urbroj: 2117-11/47-22-12 od 10. listopada 2022. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se tužitelju pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske u novčanom iznosu od 30.261,86 kn/4.016,44 eura za cjelinu prava vlasništva oduzetih nekretnina u k. o. [katastarska općina] oznake kat. čest. [katastarska čestica] (u naravi ljetno kino Lapad) i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi dvorište ljetnog kina Lapad) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. tijelo I, u novoj izmjeri kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 924 m[2] (točka I.), određeno je da Ministarstvo financija Republike Hrvatske ovlašteniku naknade isplati pripadajući iznos naknade odjednom u gotovini u roku od 30 dana od dana zaprimanja cjelovite dokumentacije potrebne za isplatu naknade i pravomoćnosti rješenja o naknadi (točka 2.), određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 3.).

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zaključak upravnih tijela da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju mogućnost naturalne restitucije. Na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine Kinematografi nisu obavljali svoju registriranu djelatnost za koju su osnovani. To da jasno proizlazi iz spisa predmeta koji se na Općinskom sudu u Dubrovniku vodio pod brojem P-947/95. Prava je istina da je prostor dan u zakup trećim osobama koja je u njemu obavljala ugostiteljsku djelatnost (restoran s kuhinjom i stolovima za posluživanje). Ta treća osoba zbog neplaćanja ugovorene zakupnine je 2005. prisilno iseljena, od kada predmetna nekretnina nije u funkciji i u naravi predstavlja zapušteno neizgrađeno zemljište. U ovom slučaju da nije ispunjena ni pretpostavka stjecanja prava vlasništva temeljem članka 1. stavak 1. i 57. Zakona o ustanovama („Narodne novine“, br.73/93), jer da bi se ostvarila iznimka od pravila vraćanja oduzete imovine ta imovina mora biti u funkciji za koju je ustanova osnovana. Iz citiranih odredaba nikako ne proizlazi pravo Kinematografa da suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svojata konfiskacijom oduzetu imovinu. Pravo vlasništva i druga stvarna prava koja se steknu temeljem Zakona o pretvorbi – prava upravljanja, korištenja i raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu stečena su pod uvjetom da nisu u sukobu s pravima kojima na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim osobama temeljem propisa o denacionalizaciji (članci 359. – 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Kinematografi tako nikad nisu izvršili uknjižbu prava vlasništva na oduzetim nekretninama, jer je prije donošenja Zakona o naknadi na snazi bio Zakon o zabrani prijenosa raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba te je svaki pravni posao donesen protivno odredbama tog Zakona ništav. Sam prostor temeljem Ugovora o zakupu od 14. travnja 1993. i 11. studenog 1996. nije ni bio u faktičnom posjedu Kinematografa, kao javne ustanove u kulturi Grada Dubrovnika koja je osnovana radi trajnog obavljanja djelatnosti kulture, a ne radi stjecanja dobiti. Tužitelj smatra da se ovdje radi o neizgrađenom građevinskom zemljištu, na kojem ustanova kojoj je dodijeljeno, ne obavlja svoju djelatnost. Predlaže da presudom poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te da sud sam riješi upravnu stvar, a tužitelju naknadi troškove upravnog spora.

3.1. U podnesku od 1. lipnja 2025. opunomoćenica tužitelja ponavlja da se u tom prostoru nije obavljala kinematografska djelatnost, jer je to do 2024., dok nije obnovljeno (postavljanjem betonskih ploča na zapuštenu livadu i nekoliko drvenih stolaca) bilo nemoguće.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor su kao zainteresirane osobe pozvani Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Grad Dubrovnik i Kinematografi Dubrovnik.

6. Zainteresirana osoba Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odgovor na tužbu nije dostavilo.

7. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija Republike Hrvatske pridružuje se navodima iz odgovora na tužbu.

8. Zainteresirana osoba Grad Dubrovnik u svom odgovoru na tužbu predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, jer je, protivno tužiteljevim tvrdnjama, Ljetno kino Lapad i dalje u funkciji, kao što je to vidljivo iz lokalnih portala od 12. i 20. lipnja 2024. Ugovorom o prijenosu prava korištenja zemljišta od 7. siječnja 1961. Općina Dubrovnik prenijela je pravo korištenja i upravljanja spornog zemljišta Kino poduzeću „Dubrovnik“ u svrhu uređenja ljetnog kina.

9. Zainteresirana osoba Ustanova Kinematografi Dubrovnik u svom odgovoru na tužbu te podnesku od 18. studenog 2025. obrazlaže kako se radi o poznatoj lokaciji tog dijela grada u kojem se, kao i svakom ljetnom kinu, u jednom dijelu prodaje piće i određeni prehrambeni proizvodi, što ne umanjuje primarnu kinematografsku djelatnost. To da proizlazi iz svjedočkih iskaza bivših zaposlenika i pribavljene dokumentacije iz Državnog arhiva. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudama poslovnih brojeva Us-9497/2006 od 11. ožujka 2010., Us-7370/2005 od 27. veljače 2009. i Usž-1154/20 od 31. ožujka 2022.

10. Tijekom spora održana je rasprava (20. studenog 2025.), bez nazočnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužitelja, tuženika i zainteresiranih osoba pod 1), 2) i 4) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

11. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

12. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

13. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

14. Među strankama je sporno je li na u postupku utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjen zakon kojima se uređuje pitanje povrata oduzete imovine.

15. Konkretno, stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište je li u postupku pravilno primijenjena odredba članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) prema kojoj se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja je na dan donošenja ovoga Zakona u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane.

16. Za primjenu ove odredbe usko je vezana odredba članka 78. stavak 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine, br. 76/93) prema kojoj danom stupanja na snagu ovoga Zakona (24. kolovoza 1993.) društvene pravne osobe koje nisu organizirane kao društvena poduzeća, zadruge ili društvene organizacije, ako ispunjavaju uvjete iz članka 1. stavka 2. ovog Zakona, te ako posebnim zakonom nije što drugo određeno, postaju javnim ustanovama. Prema članku 1. stavak 2. tog Zakona ustanova se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, športa, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

17. Predmet postupka je pravo na povrat oduzete imovine i to kat. čest. [katastarska čestica] (u naravi ljetno kino Lapad) i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (u naravi dvorište ljetnog kina) sve k. o. [katastarska općina].

18. Zaključak iz osporenog i prvostupanjskog rješenja temelji se na dokazima čiji se sadržaj u nastavku u bitnom iznosi:

- uvidom u Ugovor o prijenosu prava korištenja zemljišta oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zaključenog 7. siječnja 1961. Općina Dubrovnik, kao nositelj prava korištenja društvenog vlasništva pod upravljanjem Narodnog odbora Općine Dubrovnik prenijela je pravo korištenja i upravljanja predmetnog zemljišta Kino poduzeću „Dubrovnik“ u svrhu uređenja ljetnog kina;

- iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik Klasa: 935-08/21-02/252 od 12. srpnja 2021. proizlazi da je zgrada izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u uvjerenju građevina označena kao A u naravi ljetno kino Lapad) prikazana na snimci temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1996. , evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) odnosno sadašnjoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju skice premjeravanja broj 685 iz 1973. , te da zgrada označena u uvjerenju kao B odgovara kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] odnosno sadašnjoj 709/1 k.o.

Dubrovnik od osnutka katastarskog operata;

- prema Statutu javne ustanove u kulturi Grada Dubrovnika Kinematografi Dubrovnik su pravni sljednik radne organizacije Kino poduzeće „Dubrovnik“ iz Dubrovnika s.p.o. upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Splitu 13. siječnja 1978. (članak 4.), a osnivač Kinematografa Dubrovnik je Grad Dubrovnik temeljem rješenja Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske Klasa: 023-03/94-01-75 Ur.broj: 532-03-3/3-94-3 od 3. veljače 1994. kojim je Ministarstvo osnivačka prava nad Kinematografima Dubrovnik odnosno nad njegovim pravnim prednikom Kino poduzeće „Dubrovnik“ prenijelo na Grad Dubrovnik (članak 5.). Imovinu Kinematografa Dubrovnik čine stvari, prava i novčana sredstva koja su na dan 23. veljače 1994., kao dan donošenja rješenja o prijenosu osnivačkih prava na Grad Dubrovnik bila evidentirana kao sredstava na kojima je Kino poduzeće „Dubrovnik“ imalo pravo raspolaganja odnosno pravo korištenja;

- da se u tom prostoru obavlja kino djelatnost proizlazi iz ljetnih izdanja Dubrovačkog vjesnika 1996. i 1997. (izdanja broj: 2378 od 24. kolovoza 1996., 2377 od 17. kolovoza 1996., 2372 od 13. srpnja 1996., 2424 od 12. srpnja 1997., 2421 od 21. lipnja 1997.) pribavljenih iz Državnog arhiva na kojima se, između ostalog, najavljuju i kino projekcije filmova u kinu Lapad. O tome su sadržajno sukladne izjave tijekom postupka dali i nekadašnji zaposlenici kina (ZR, VR) koji su potvrdili da su se u kinu u tom razdoblju puštale kino projekcije.

19. Prema ocjeni suda, u dopunjenom dokaznom postupku nesporno su utvrđene činjenice za koju se veže primjena odredbe članka 54. stavak 1. Zakona o naknadi. Radi se o prostoru na kojem je temeljem Zakona o ustanovama zainteresirana osoba pod 4) stekla vlasništvo po sili zakona, a u tom prostoru na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) obavljala se djelatnost za koju je ova zainteresirana osoba osnovana, što podrazumijeva da je ista bila i u posjedu istog. Stupanjem na snagu Zakona o ustanovama ustanove su postali vlasnici nekretnina u društvenom vlasništvu na koje su osnivači do dana stupanja na snagu tog Zakona prenijeli pravo korištenja tih nekretnina ili dodijelili na trajno korištenje, sukladno tada važećim propisima, a o čemu se ovdje radi.

20. Kod izloženog, prema ocjeni suda osporeno rješenje nije opterećeno nedostacima na koje ukazuje tužitelj, pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1.

ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

21. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

22. S obzirom na uspjeh u sporu tužitelj se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

23. Zainteresirana osoba pod 3) dostavila je podnesak u kojem potražuje trošak dnevnice, cestarine i goriva u ukupnom iznosu od 89,60 eura.

24. Prema odredbi članka 8. stavka 2. Pravilniku o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20, 138/20, 1/21, 102/22, 112/22, 156/22, 1/23, 3/23, 56/23, 143/23, 16/25, u daljnjem tekstu: Pravilnik), izdaci za službena putovanja (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu.

25. Prema odredbi članka 7. stavka 2. Pravilnika dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 12 sati dnevno i dnevnica za rad na terenu u tuzemstvu iznosi do 30,00 eura (točka 19.), a dnevnice za službeno putovanje u tuzemstvu koje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati dnevno do 15,00 eura (točka 20.).

26. Prema dostavljenom putnom računu – obračunu dnevnica evidentiran je odlazak u 07:30 te povratak u 16:45 sati, zbog čega se zainteresiranoj osobi pod 3) po toj osnovi priznaje trošak u iznosu od 15,00 eura.

27. Isto tako, za trošak prijevoza zainteresiranoj osobi pod 3) priznaje se trošak autobusne karte u iznosu od 38,00 eura prema objavljenom cjeniku autobusne karte na relaciji Dubrovnik – Split – Dubrovnik. Strankama pripada pravo na naknadu troškova koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova korištenja službenog vozila nije, pa se zainteresiranoj osobi pod 3) priznaje trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 53,00 eura.

28. Opunomoćenik zainteresirane osobe pod 4) popisao je trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 18. studenog 2025. (500 bodova), uz PDV.

29. Prema Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje odgovora na tužbu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

30. Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

31. U smislu navedene odredbe zainteresiranoj osobi pod 4) priznaje se trošak sastava odgovora na tužbu, jer je taj trošak u skladu i u granicama navedenih odredaba i tarifnih brojeva.

32. Zainteresiranoj osobi pod 4) ne priznaje se trošak sastava podneska. Odredbe ZUS koje, ovisno o uspjehu u sporu, priznaju pravo na naknadu troškova, ovaj sud tumači na način da se strankama imaju priznati samo oni troškovi koji su nužni i opravdani za zastupanje stranke, a što trošak s osnova sastava podneska u kojem se iznose navode koje je zainteresirana osoba pod 4) mogla iznijeti u odgovoru na tužbu nije, zbog čega se zahtjev za naknadu troškova u tom dijelu odbija kao neosnovan.

U Splitu, 18. prosinca 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćenici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku,

Dropčeva 1, Dubrovnik

- zainteresiranoj osobi pod 2) Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Zagreb,

Ivana Lučića 6

- zainteresiranoj osobi pod 3) Grad Dubrovnik, Pred dvorom 1, Dubrovnik

- zainteresiranoj osobi pod 4) Kinematografi Dubrovnik po opunomoćeniku