REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 60 P-337/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost, Zagreb, Jarunska ulica 5, OIB: 30065892494, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. listopada 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja RĐ, diplomiranog pravnika i punomoćnice tuženika ŽĐ, diplomirane pravnice, dana 18. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost, OIB: 30065892494, tužitelju ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti neto iznos od 6.364,23 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na neto iznos od 4.197,56 EUR, od 6. listopada 2023.

- na neto iznos od 2.166,67 EUR, od 20. rujna 2024.

pa sve do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postpka u visini od €970, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, sve do isplate, po prethodno navenoj kamatnoj stopi.

O b r a z l o ž e nj e

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 1. rujna 2022. godine između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o utvrđenju međusobnih prava i obveza (u daljnjem tekstu: Ugovor) za razdoblje od dvije natjecateljske sezone i to 2022./2023. i 2023./2024, kojim se tuženik, između ostalog, obvezao isplatiti tužitelju sljedeće iznose:

- za sezonu 2022./23. godišnji neto iznos od 24.000,00 EUR u 12 mjesečnih rata (2.000,00 EUR) počevši od 1. rujna 2022. godine, i

- za sezonu 2023./24. godišnji neto iznos od 26.000,00 EUR u 12 jednakih mjesečnih rata (2.166.67 EUR), počevši od 1. rujna 2023. godine.

Dana 6. listopada 2023. godine između tužitelja i tuženika zaključen je Sporazum kojim je utvrđeno da ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku po Ugovoru o utvrđenju međusobnih prava i obveza sklopljenom 18. lipnja 2020. godine iznosi 9.197,69 EUR (u daljnjem tekstu: Sporazum).

Člankom 2. stavak 2. Sporazuma tuženik se obvezao isplatiti tužitelju navedeni iznos dugovanja najkasnije do 6. listopada 2024. godine dok je člankom 2. stavak 5. Sporazuma ugovoreno da je tužitelj ovlašten pored neisplaćenog dugovanja zahtijevati zatezne kamate koje teku na taj neisplaćeni iznos od dana sklapanja ovog Sporazuma.

Međutim, tuženik nije u cijelosti postupio u skladu s preuzetim obvezama iz Sporazuma i Ugovora te tužitelju nije isplatio sljedeće dospjele iznose:

- neto iznos od 4.197,56 EUR na temelju Sporazuma, i

- neto iznos od 2.166,67 EUR na temelju Ugovora na ime jedne mjesečne rate za sezonu 2023./24.

Tužitelj je dopisom od 23. listopada 2024. godine pozvao tuženika da mu u roku od 15 dana od dana primitka dopisa ispuni obveze preuzete sporazumom i ugovorom. Međutim, tuženik je u svom dopisu u bitnome naveo da je tuženik utvrdio kršenje obveza iz ugovora te odredio novčanu kaznu za stručni stožer i prvu momčad tuženika, koja odluka da je potvrđena Odlukom tuženika od 10. 09. 2024. godine.

Tužitelj se dana 28. studenog 2024. godine očitovao na iznesene potpuno neosnovane i promašene navode tuženika te, između ostalog, naveo kako slijedi: - da Odluka na koju se tuženik poziva zasigurno ne proizvodi pravne učinke u odnosu na tužitelja budući da je ista donesena nakon isteka predmetnog Ugovora, da sve i da predmetna Odluka proizvodi pravni učinak (a ne proizvodi), nije jasno na temelju čega je ista donesena budući da tužitelj nikada nije počinio bilo kakvu povredu ugovorne obveze za vrijeme trajanja Ugovora niti je protiv iste pokrenut i/ili proveden disciplinski postupak, da navodi tuženika da tužitelj nije poslao suglasnost na predmetnu odluku tuženika očito znajući i priznajući utvrđena kršenja tijekom trajanja Ugovora su potpuni apsurdni i vrijeđaju zdrav razum i logiku budući da opisani postupak tužitelja dokazuje upravo suprotno, da nije suglasan s takvom odlukom tuženika s obzirom na sve prethodno navedeno, i da tuženik nema apsolutno nikakvu pravnu osnovu za jednostrano umanjenje potraživanja tužitelja, da se odredba čl. 9 Ugovora na koju se tuženik u svom dopisu poziva nije uopće sadržaj Ugovora koji je sklopljen između tužitelja i tuženika niti je sadržaj Sporazuma na koji se tuženik nije uopće očitovao, iz čega nedvojbeno proizlazi da tuženik uopće ne osporava potraživanje tužitelja po toj osnovi.

Tuženik, u odgovoru na tužbu navodi, da tužitelj dio svojeg potraživanja u iznosu od 2.166,67 EUR-a temelji na Ugovoru o utvrđenju međusobnih prava i obveza od 01.09.2022. godine, dok dio potraživanja u iznosu od 4.197,56 EUR-a temelji na za Sporazumu ugovornih strana od 06.10.2023. godine.Iz članka 1. Sporazuma ugovornih strana od 06.10.2023. godine, jasno proizlazi da se predmetni sporazum odnosi na potraživanje Igrača prema klubu temeljem Ugovora o utvrđenju međusobnih prava i obveza od 18.06.2020. godine.

U članku 2. Sporazuma sklopljenog između ugovornih strana dana 06.10.2023. godine, strane su suglasno utvrdile da "ukoliko Kub ne isplati Đ iznos iz članka 1.2. ovog Sporazuma u roku iz čl. 2.3. ovaj se Sporazuma automatski raskida i stavlja van snage.." Stoga je predmetnom odredbom ponovo aktiviran Ugovor o utvrđenju međusobnih prava i obveza od 18.06.2020. godine.

Tuženik ističe da su stranke, u članku 8. Ugovora o utvrđenju međusobnih prava i obveza od 01.09.2022. godine, te u članku 8. Ugovora o utvrđenju međusobnih prava i obveza od 18.06.2020. godine, za slučaj spora ugovorile nadležnost arbitraže Hrvatskog vaterpolskog saveza, tako da Nadležni sud evidentno nije nadležan za odlučivanje u ovom postupku. Tuženik ističe da se u važećem članku 1. Pravilnika o organizaciji i radu arbitraže HVS-a (u daljnjem tekstu: Pravilnik) uređuje organizacija i rad arbitraže za postupanje po zahtjevima neke od svojih članica ili sukob interesa unutar Saveza, kao i mogući spor kluba ili igrača vezano na ugovor o njihovim međusobnim pravima i obvezama (u daljnjem tekstu: Ugovor), na što se upravo ovaj spor odnosi.

Slijedom svega prethodno navedenog predlaže se Naslovu oglasiti se nenadležnim u ovom predmetu, ukinuti provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno troškovniku navedenom na ovom podnesku.

Podredno, ukoliko Naslov utvrdi daje nadležan u ovom postupku, tuženik ovim putem osporava tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.166,67 EUR-a.

Tužitelj priznaje tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od 4.197,56 EUR-a po Ugovoru o utvrđenju međusobnih prava i obveza navedenog u točki 1. predmetne tužbe, koji iznos će tuženik podmiriti po primitku financijskih sredstava dostatnih za predmetno podmirenje.

Vezano za zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 2.166,67 EUR, koji zahtjev tuženik osporava u cijelosti, tuženik ističe kako slijedi.Kao stoje tužitelju poznato, u konkretnom slučaju sklopljen je ugovor o angažiranju igrača kojima su utvrđena sva međusobna prava, obveze i odgovornosti između Kluba i Igrača, a sve sukladno odredbama važećeg Zakona o sportu.Obzirom na specifičnosti angažmana igrača u sportskom klubu, na predmetni se odnos prije svega primjenjuju međusobno dogovorena utanačenja iz sklopljenih građansko pravnih ugovora.Pa su tako u predmetnom Ugovoru o utvrđenju međusobnih prava i obveza od dana 01.09.2022. godine, u članku 4., navedene obveze igrača prema klubu te je, između ostalog navedeno da se Igrač obvezuje:

"- prihvatiti i izvršavati sve obveze koje mu Kub postavi, sudjelovati u svakom treningu, pripremama , sportskim natjecanjima uz pristup i sudjelovanje po svom najboljem znanju i sposobnostima. .."

-" čuvati ugled, dostojanstvo, interese, kao i imovinu kluba, te dostojno predstavljati Klub u domovini i inozemstvu."

U stavku 2. predmetnog članka 4. Ugovora je navedeno da : "Svako nepridržavanje gore navedenih obveza Igrača, dovoljan je razlog za financijsko ili drugo kažnjavanje Igrača, sukladno disciplinskoj prijavi glavnog trenera i/ili direktora Upravnom odboru Kluba, koji je nadležan odrediti primjerenu sankciju igraču."U konkretnom slučaju, Upravni je odbor sukladno citiranim člancima utvrdio kršenje obveza iz predmetnog ugovora od strane Tužitelja kao jednog od igrača prve momčadi u sezoni 2023/2024 te odredio novčanu kaznu za stručni stožer i prvu momčad HAVK Mladost.

U dopisu tužitelja od dana 28.11.2024. godine dostavljenog u prilogu tužbe te potom i u samoj tužbi, tužitelj tvrdi da Odluka kluba kojom je Klub utvrdio kršenje obveza iz predmetnih ugovora od strane Igrača te odredio novčanu kaznu za stručni stožer i prvu momčad HAVK Mladost, a koja odluka je potvrđena Odlukom Kluba od dana 10.09.2024. godine, ne obvezuje tužitelja jer da je ista donesena nakon isteka predmetnog Ugovora koji je obvezivao tužitelja. Tuženik ističe da je predmetnom odlukom od 10.09.2024. godine samo potvrđena prethodna odluka Kluba (donesena dana 15. studenog 2023. godine), a koja odluka je donesena za vrijeme trajanja predmetnog ugovora i koja se odnosi na kršenje obveza iz predmetnog ugovora u razdoblju trajanja Ugovora.

Tužitelju je, kao i svim ostalim igračima, jasno iskomuniciran stav Kluba vezan za rezultatski podbačaj prve momčadi i stručnog stožera u spornoj sezoni, nakon čega je i donesena predmetna Odluka o sankcioniranju dana 15.11.2023. godine, u kojoj odluci je navedeno da : " O načinima i točnom periodu sankcije, određuje Upravni Odbor", što je potom i učinjeno odlukom od 10.09.2024. godine te je nakon nje uslijedila predmetna isplata dana 11. rujna 2024. godine, u kojoj je ustegnut predmetni iznos od 2.166,67 EUR-a . Svi igrači prve postave obaviješteni su o predmetnoj odluci te je velika većina ostalih, poslala suglasnost na istu, očito znajući i priznajući ( ostali igrači) utvrđena kršenja tijekom trajanja ugovora. Kako se radi o momčadskom kršenju obveza u kojem je i tužitelj sudjelovalo, jasno je da se predmetna odluka odnosi i na njega.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo uvid u sve isprave priložene u spisu predmeta.

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Prvenstveno, što se tiče prigovora nenadležnosti ovog suda, člankom 4. st. 2. sporazuma – imajući u vidu VPS, ista je nedvojbena, imajući pri tome u vidu i čl. 8 samog ugovora koji također ukazuje na istu (tužitelj nije odabrao arbitražu Hrvatskog vaterpolo saveza).

U postupku je utvrđeno, da je dana 1. rujna 2022. godine između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o utvrđenju međusobnih prava i obveza za razdoblje od dvije natjecateljske sezone i to 2022./2023. i 2023./2024, kojim se tuženik, između ostalog, obvezao isplatiti tužitelju iznose kako je i navedeno u tužbi.

Nadalje, suprotno navodima tuženika, u spisu predmeta nema dokaza koji bi upućivali na osnovanost tvrdnje tuženika da bi tužitelj počinio povredu kakve ugovorne obveze za vrijeme trajanja ugovora.

Naime, u spisu nema podataka da bi protiv tužitelja bio pokrenut disciplinski postupak, s time da se upravo tuženik u svom odgovoru na tužbu poziva na članak 4. st. 2. ugovora koji propisuje da se bilo kakvo kažnjavanje zbog nepridržavanja obveza provodi na temelju disciplinske prijave glavnog trenera i/ili direktora. To se isto može zaključiti iz Odluke (tuženika) od 15. studenog 2023. godine, odnosno činjenica da nije postojala nikakva disciplinska prijava protiv tužitelja / ili vođen disciplinski postupak.

Posljedično, tuženik nema nikakvu valjanu osnovu za jednostrano umanjenje potraživanja tužitelja, kako to pogrešno tuženik tumači.

Nadalje, tek je po isteku trajanja ugovora – točnije, dana 10. rujna 2024. godine, tuženik donio "potvrdu odluke" koja logički ne može imati pravne učinke u odnosu na tužitelja.

Tuženik stoga u ovom parničnom postupku ničime nije dokazao da je imao ikakava valjan temelj – i to nedvojbeno provjerljiv - za uzimanje prava disciplinski kazniti tužitelja. Sud primjećuje da uopće nisu jasni kriteriji po kojima bi se ocjenjivao "loš rad i igra", analizirajući dio odluke od 15. studenog 2023. godine u kojoj prvo piše cit: “Zbog loše igre koja je rezultirala nepostizanjem zacrtanih ciljeva u natjecateljskom smislu, donesena je odluka da će se novčano sankcionirati članovi stručnog stožera (Glavni trener, pomoćni treneri i fizioterapeut), kao i svi igrači prve momčadi s ugovorom u visini od 10% od ukupne vrijednosti godišnje naknade.” kraj citata, da bi dalje u zapisniku sa sjednice upravnog odbora tuženika pisalo cit:“Nakon kraće rasprave, zaključeno je da trener i dalje ima povjerenje Uprave, ali da igrači i stručni stožer moraju podnijeti određene sankcije zbog loših rezultata i igre.”

Dakle, nisu jasni nikakvi egzaktni kriteriji o takvoj negativnoj ocjeni igre i uopće jasnim razlozima kažnjavanja tužitelja, s time da u samom članku 4. Ugovora (na kojeg se poziva baš tuženik) nigdje nije ugovoreno kakav bi to rezultat odnosno kakvu kvalitetu igre tužitelj trebao odraditi za tuženika, a da on bude zadovoljan – dakle riječ je o čito subjektivnoj procjeni bez ikakvih egzaktnih kriterija i proizvoljnoj ( i nepovjerljivoj) ocjeni tuženika.

Tuženik na utvrđivanje suprotnih činjenica nije ponudio nikakve dokaze. Sud je stoga utvrdio da je u ovom obvezno-pravnom odnosu tuženik postao i obveznik plaćanja sukladno odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje, a u vezi sa čl. 65. istog zakona kojom je propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan ispuniti u cijelosti.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za: sastav tužbe, 1 obrazloženog podneska i zastupanje na 1 ročištu, svaka radnja po 100 bodova Tbr 7/1, 8/1 i 91/1, ukupno 300 bodova, odnosno €600, uz PDV-t 25% €750. Na ovaj trošak sud dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu i odluku €220 - ukupno € 970.

U Zagrebu, dana 18. prosinca 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku €110

2. tuženiku po pun.