Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-359/2025-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽL, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. K-119/2025-13 od 19. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku Irene Senečić

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se žalba optuženog ŽL, ukida se pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Uslijed odluke pod I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, posl. br. K-119/2025-13 od 19. rujna 2025. proglašen je krivim ŽL da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci pobijane presude počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te na temelju čl. 140. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 određeno je da se optuženiku ŽL u izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunava vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. svibnja 2025. do 25. lipnja 2025., od 21. srpnja 2025. do 22. srpnja 2025. i od 3. kolovoza 2025. do 19. rujna 2025. (optuženik je bio u istražnom zatvoru u svezi sa predmetnim kaznenim djelom i od 16. listopada 2025. do 13. studenog 2025.).

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je obvezan na plaćanje troška branitelja po službenoj dužnosti u svezi čega da će se donijeti naknadno rješenje te troška kaznenog postupka u vidu paušala u iznosu od 150,00 EUR, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženik osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci u koju da mu se uračuna vrijeme koje je bio lišen slobode u svezi s predmetnim kaznenim djelom, te optuženik ŽL, po branitelju Marku Cvrkoviću, odvjetniku iz OD Cvrković i partneri d.o.o. iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu optuženika ŽL podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a usvoji žalba državnog odvjetništva i preinači prvostupanjska presuda u odluci o kazni. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru podnio je optuženik ŽL, po branitelju Marku Cvrkoviću, s prijedlogom da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Sjednica vijeća u javnom dijelu održana je u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Šibeniku, Irene Senečić. Optuženik je po branitelju dostavio sudu podnesak 16. prosinca 2025. u kojem obavještava sud da optuženik ne želi prisustvovati javnoj sjednici vijeća, a da branitelj neće pristupiti istoj, pa je sjednica sukladno odredbi čl. 475. st. 3. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika, za sada, bespredmetna.

7. Iako optuženik u uvodnom dijelu žalbe navodi da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi o kojoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka bi se radilo, a niti obrazlaže u čemu bi se sastojala. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu navedene zakonske odredbe.

8. Nasuprot tome, osnovano optuženik u žalbi ukazuje na to da je, za sada, činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Naime, u činjeničnom opisu djela za koje je optuženik proglašen krivim opisuje se postupanje optuženika prema žrtvi ĐL (supruzi s kojom je tada bio u brakorazvodnoj parnici) u razdoblju od 10. ožujka do 25. svibnja 2025., koje je poduzeo u cilju ostvarivanja kontakta s istom, iako ona kontakte s optuženikom nije htjela, odnosno protivila im se, i potom navodi da je tim opisanim radnjama zastrašio žrtvu ĐL i kod nje izazvao nelagodu. U zakonskom opisu djela je navedeno da je pratio i uhodio drugu osobu (žrtvu ĐL) i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a kazneno djelo da je počinjeno prema bliskoj osobi.

8.1. Međutim, kako to osnovano ističe optuženik u žalbi, iz iskaza žrtve ĐL ne bi proizlazilo da je opisano ponašanje optuženika u činjeničnom opisu djela prema njoj kroz utuženo razdoblje kod nje izazvalo strah za njenu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Naime, iz iskaza žrtve ĐL proizlazi da joj je optuženik ŽL, suprug s kojim je bila u tijeku brakorazvodna parnica, uhodio i pratio na poslu, u sat vremena ju je znao nazivati 10-15 puta s raznim komentarima, svaki dan kada bi došla s posla kući pitao ju gdje je do tada i zašto ne ide kući kada nema posla u restoranu gdje je radila, odnosno kada nema gostiju, tri mjeseca da joj je postavljao takva jedna te ista pitanja, što je nju jako zamaralo i opterećivalo, činilo ju nervoznom da je u konačnici bila primorana prijaviti ga i da se boji da optuženik prema njoj ne ponovi takvo "psihičko i nametljivo ponašanje" (dakle ne radi se o strahu za sigurnost žrtve). Obzirom na naprijed navedeno, za sada, je dovedeno u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik ŽL opisanim terećenim ponašanjem prema žrtvi ĐL istu zastrašio, odnosno kod nje izazvao strah za njenu sigurnost.

8.2. Sasvim je, međutim, druga situacija u odnosu na to je li terećeno ponašanje optuženika bilo pogodno i izazvalo nelagodu i/li tjeskobu (osjećaj nespokojstva) kod žrtve. Ukupno opisano terećeno ponašanje optuženika prema žrtvi kroz razdoblje od dva i pol mjeseca, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, doista je pogodno, a to proizlazi i iz iskaza žrtve ĐL (jako zamaralo, opterećivalo, činilo ju nervoznom, bojazan od ponavljanja psihičkog i nametljivog ponašanja) da kod nje izazove uznemirenost, nelagodu (nespokojstvo), odnosno tjeskobu, jer tjeskoba predstavlja neugodno emocionalno stanje, koje se manifestira na razne načine, između ostalog kao napetost, unutrašnji nemir, briga, strepnja, odnosno tjeskoba se ne mora nužno manifestirati, odnosno dovoditi u vezu sa strahom (npr. od smrti, ozljeđivanja, materijalne štete i sl.). Postojanje navedenih posljedica uvjetuje postojanje nedopuštenog ponašanja, pa one moraju biti obuhvaćene barem nehajem počinitelja.

8.3. Stoga u ponovljenom postupku prvostupanjski sud treba razjasniti je li ponašanje optuženika izazvalo i tjeskobu i strah za njenu sigurnost, ili pak jednu od tih posljedica, dakle ili tjeskobu ili strah, uz napomenu da je za ostvarenje obilježja predmetnog kaznenog djela dovoljno samo jedno od toga, dakle ili tjeskoba ili strah.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika radi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješiti kao u izreci, s time da će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku, izvesti dokaze koje smatra potrebnima i donijeti novu pravilnu odluku koju će sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08 valjano i temeljito obrazložiti.

U Šibeniku 18. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac