Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-245/2025-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŽR zbog kaznenog djela iz čl. 205.a st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. svibnja 2025. posl. br. K-535/2024, u sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika ŽR, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optuženi ŽR za kazneno djelo iz čl. 205.a st. 1. KZ/11, zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 205.a st. 1. KZ/11 osuđuje na novčanu kaznu u visini 30 (trideset) dnevnih iznosa, koji dnevni iznos je u visini od 42,36 EUR (četrdesetdvaeuraitridesetšestcenti) u Republici Hrvatskoj utvrđen po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za inkriminirano razdoblje, odnosno ukupno 1.270,80 EUR (tisućudvjestosedamdeseteuraiosamdesetcenti).

II. Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljeniku se nalaže novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Okrivljenika se upozorava da će se temeljem čl. 43. KZ/11 u slučaju ako ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u roku koji je određen presudom isti prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca zamijenit će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 (sedamstodvadeset) sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

IV. U ostalom dijelu žalba optuženog ŽR odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru od 13. svibnja 2025. posl. br. K- 535/2024, na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljena je izvan snage presuda kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika od 7. studenog 2024. posl. br. K-535/2024 (toč. I. izreke pobijane presude), te je okrivljenik ŽR proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv okoliša – napuštanje životinja iz čl. 205.a st. 1. KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na novčanu kaznu u visini od 50 dnevnih iznosa, odnosno 2.118,00 EUR, obzirom da je visina dnevnog iznosa u Republici Hrvatskoj utvrđena po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske za inkriminirano razdoblje u visini od 42,36 EUR.

1.1. Temeljem čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljeniku je naloženo novčanu kaznu platiti u roku od šest mjeseci od dana pravomoćnosti ove presude.

1.2. Okrivljenik je upozoren da će se temeljem čl. 43. KZ/11 u slučaju ako ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u roku koji je određen presudom isti prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca zamijenit će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnog troška u iznosu od 60,00 EUR u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik ŽR, po branitelju Milenku Marinoviću, odvjetniku u Benkovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili preinači prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku "izrečena novčana kazna maksimalno ublaži".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba okrivljenog ŽR je djelomično osnovana, i to u pogledu žalbene osnove odluke o kazni.

6. Okrivljenik ŽR nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u tvrdnji da prvostupanjski sud nije pravilno cijenio svaki dokaz pojedinačno i u usporedbi s drugim dokazima te da nije analizirao obranu okrivljenika.

6.1. Suprotno istaknutim žalbenim tvrdnjama okr. ŽR, prvostupanjski sud je savjesno ocijenio svaki dokaz za sebe i u vezi s ostalim dokazima, uključujući i obranu okrivljenika i na temelju takve savjesne ocjene svih dokaza utvrdio činjenično stanje za djelo za koje je okrivljenik ŽR proglašen krivim. Druga je stvar što žalitelj takvu ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda i na njoj utemeljene zaključke ne prihvaća, ali se time ne ostvaruje žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.2. Stoga, protivno žalbenim navodima okrivljenika u okviru istaknute žalbene osnove, proizlazi da prvostupanjski sud nije počinio niti jedan vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a niti je ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, na koje kao drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa žalba okrivljenika iz ove žalbene osnove nije osnovana.

7. Okrivljenik ŽR u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako on nije priznao učin inkriminiranog djela prilikom prvog ispitivanja kod državnog odvjetnika i da je tada iskazivao različito u odnosu na svoju obranu iznesenu na raspravi samo iz razloga što njegovo prvo ispitivanje "nije išlo u pravcu ostvarenja obilježja inkriminiranog kaznenog djela" i da je tada trebao biti ispitan, prilikom ispitivanja kod državnog odvjetnika, na relevantne okolnosti koje čine obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Okrivljenik u žalbi navodi da iskaz svjedoka DR, da kritične prigode u kamionu kojim je on upravljao nije bilo nikakvog psa i da pas nema što raditi u njegovu kamionu, nije istina jer da su se kritične prigode i okrivljenik i njegov pas nalazili u kamionu svjedoka DR. Glede iskaza svjedoka AR, okrivljenik navodi da iz njegova iskaza ne proizlazi da je on vidio "što je ta osoba bacala, ako je bacala", da taj svjedok ne zna što se točno dogodilo i na koji način je pas ostao u šumi gdje ga je našao, je li pas pobjegao vlasniku ili ga je vlasnik napustio. Okrivljenik zaključuje da se u njegovu ponašanju nisu ostvarila sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela i da ga je trebalo osloboditi od optužbe, makar uz primjenu pravila "in dubio pro reo".

7.1. Protivno ovakvim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane okrivljenika i provedenih dokaza, zaključio da je okrivljenik inkriminirane prigode u mjestu [adresa], na križanju [adresa] i lokalne ceste ..., iz kamiona kojim je upravljao DR i u kojem se nalazio i okrivljenik, sve u cilju da se trajno riješi šteneta – psa pasmine mješanac, istog ostavio na makadamskom putu i udaljio se s mjesta događaja u kamionu kojim je upravljao DR. Pri tome, sud ispravno obranu okrivljenika iznesenu na raspravi nije prihvatio kao istinitu, ocjenjujući je konfuznom i kontradiktornom i u bitnim detaljima različitom, pogotovo u odnosu na obranu koju je okrivljenik iznio prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetnikom. S druge strane, prvostupanjski sud je iskaz svjedoka AR (zaposlenog kao komunalnog prometnog redara u gradu ...) opravdano cijenio kao vjerodostojan i istinit, dan na osnovu njegovih osobnih saznanja i zapažanja, ne nalazeći nikakvog razloga zbog čega bi taj svjedok, koji uopće nije poznavao okrivljenika, lažno teretio istog. Iz iskaza ovog svjedoka jasno proizlazi da je krećući se motorom pored kamiona, kojim je nesporno upravljao svjedok DR, zamijetio osobu koja je radila gestu rukom kao da nešto baca van ceste, zbog čega se zaustavio i vratio do tog mjesta, dok je kamion otišao. U momentu kada je došao na to mjesto gdje je prethodno stajao taj čovjek (s gestom rukom kao da nešto baca), istrčao je mali psić koji je cvileći trčao za crvenim kamionom i kojeg je on pratio na svom motoru, dajući svjetlosne signale vozaču kamiona da se zaustavi, ali se isti nije zaustavio. Kamion da je sustigao i vidio registraciju istog i nazvao policiju i kazao im što se dogodilo, a oni da su ga uputili da podnese kaznenu prijavu, što je i napravio. Osim toga, nazvao je i djelatnika za zaštitu životinja VR, koji je također došao na mjesto događaja i koji je preuzeo psića, utvrdivši da je isti u jako lošem stanju, s ranama po tijelu uz opadanje dlake u dijelovima. Svjedok je na pitanje branitelja kazao da on nije vidio to što je ta osoba bacila, ali kada je došao bliže tom mjestu odmah je izišao predmetni psić.

7.2. To što svjedok AR nije vidio što je ta osoba bacila, a nedvojbeno se radi o okrivljeniku, ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik baš tog momenta bacio predmetnog psića, jer iz samog tijeka događanja nakon toga, kako proizlazi iz iskaza svjedoka AR, izvan svake sumnje je da se radilo o psiću, da je okrivljenik odbacio, odnosno ostavio psića na križanju naprijed navedenih cesta u mjestu [adresa] i potom se u kamionu kojim je upravljao DR udaljio s tog mjesta ostavljajući psića i ne zaustavljajući se na svjetlosne signale kojima je upućivao svjedok AR da se zastave, dok je svojim motorom vozio iza njih i psić trčao za kamionom kojim su se okrivljenik i svjedok DR udaljavali.

7.3. Glede navoda žalitelja da iskaz svjedoka DR nije istinit da u kamionu nije bilo nikakvog psa i da pas nema što raditi u njegovu kamionu, ni prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz ovog svjedoka ocjenjujući ga osnovano nevjerodostojnim i neistinitim.

8. Na potpuno pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbe kaznenog zakona, proglasivši krivim okrivljenika za predmetno terećeno kazneno djelo, budući su se u njegovu ponašanju ostvarila sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela, tako da u predmetnom slučaju nema govora o primjeni pravila "in dubio pro reo", kako neosnovano predlaže okrivljenik u svojoj žalbi.

9. U pravu je optuženik kada tvrdi da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna. Naime, kada se cijeni da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio kazneno neosuđivan i da se radi o osobi starije životne dobi (rođen 1943.), a kod nepostojanja otegotnih okolnosti na strani okrivljenika, uzimajući u obzir stupanj krivnje okrivljenika u okviru izravne namjere, kao i potrebu opće prevencije, ovaj drugostupanjski sud smatra da je primjerena kazna okrivljeniku novčana kazna u visini od 30 dnevnih iznosa, što iznosi 1.270,80 EUR. Ovo je u svemu adekvatna kazna za okrivljenika, jer ovaj drugostupanjski sud smatra da će se i tako odmjerenom kaznom na okrivljenika u dovoljnoj mjeri utjecati da prestane činiti kaznena djela, a ujedno će se upozoriti druge građane na neprihvatljivost takvih i sličnih ponašanja.

10. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu i sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 te nije utvrdio da je na štetu okrivljenika došlo do povrede kaznenog zakona.

11. Slijedom svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482.

ZKP/08, odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku 18. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac