Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Kž-159/2024-5
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac, kao predsjednice vijeća, Dubravke Škalabrin i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Petre Bilan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FR, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog Zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FR podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj: K-392/2019 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog FR kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poslovni broj: K-392/19 od 12. prosinca 2023. Općinski sud u Sisku je na temelju članka 118. stavak 1. KZ/11 1. optuženika FR osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu je na temelju članka 55. stavak 1. i 3. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro na slobodi na način da se jedan dan zatvora zamjeni s dva sata rada.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 nasljednici oštećenika su upućeni s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 10.000,00 eura u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 684,78 eura koji se odnose na troškove sudskomedicinskog vještačenja te paušalne svote ovom sudu, što je dužan platiti u roku od 6 (šest) mjeseci od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se optuženi FR po branitelju Vladi Kartelu, odvjetniku iz Siska, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o izrečenoj sankciji.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08. („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08.) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-195/2024 od 20. svibnja 2024. vratio spis.
5. Žalba nije osnovana.
6. Optuženik u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08. jer smatra da se presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima, što su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, te što o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava i iskaza.
7. Žalitelj smatra su razlozi suda kojima obrazlaže utvrđenje da bi optuženik pogurao oštećenika traktorom uslijed čega bi ovaj pao potrbuške, nakon čega bi desnim kotačima traktora prouzročio kod oštećenika ozljede desne potkoljenice, u znatnoj mjeri proturječni sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka. Nadalje žalitelj proturječnost vidi i u analizi iskaza oštećenika te smatra da je isti u suprotnosti sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.
8. Suprotno tvrdnji žalbe optuženika, nije ostvarena navedena bitna povreda jer obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima. Prvostupanjski je sud argumentirano i okolnosno obrazložio koje je odlučne činjenice kaznenog djela za koje se optuženik tereti utvrdio i iz kojih dokaza, obrazložio je zašto vjeruje oštećeniku i koji dokazi podupiru njegov iskaz, te obrazlaže zašto ne prihvaća obranu optuženika. Drugo je pitanje što se žalitelj s tom argumentacijom ne slaže, a to predstavlja daljnji žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Naime iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da je oštećenik zadobio ozljede koje predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a koje su obzirom na njihove karakteristike i lokalizaciju nastale pritiskom vanjske bočne strane desne potkoljenice oštećenog bokom gume i perifernim dijelom ripna gume traktora, te da se u trenutku ozljeđivanja oštećeni nalazio u ležećem položaju. Iako se vještak nije mogao izjasniti o razlogu takvog položaja oštećenika, jer na tijelu oštećenika nisu utvrđene ozlijede koje bi govorile u prilog takvom zaključku, navedeno proizlazi iz iskaza oštećenika koji je izjavio kako je osjetio kontakt s traktorom u predjelu leđa uslijed kojeg je pao, dakle iako intezitet udarca očito nije bio takav da bi na tijelu oštećenog nastale ozljede, to ne znači da nije bilo kontakta koji je destabiliziarao oštećenika uslijed čega je pao, što je i logično jer se nalazio na skliskom i blatnom terenu.
10. Nadalje, u odnosu na žalbene navode optuženika kako je oštećenik ako je bio pogurnut traktorom s leđa, mogao jedino desnim kotačima traktora zadobiti ozljede lijeve potkoljenice, napominje se kako iz činjeničnog opisa niti ne proizlazi da je traktor nakon guranja oštećenika zadržao smjer kretanja, dok iz iskaza optuženika proizlazi da je htio skrenuti traktorom, te je moguće je da je pri tom manevru došlo do promjene pravca kretanja traktora, a kako to pravilno i zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom navedenog obrazloženje pobijane presude sadrži jasne, određene i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni dokazima.
11. Pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustvari ne iznosi ništa novo što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude i iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza izvlačeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda.
12. Tako žalitelj smatra da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka nesporno proizlazi da oštećenik nije mogao zadobiti ozljede na način kako je to sud zaključio u pobijanoj presudi, da je pogrešan je i zaključak suda da bi obrana žalitelja bila neživotna i nelogična u dijelu u kojem je opisao da je bio uplašen zbog postupanja oštećenika pa da je iz tog razloga dao gas na traktoru, kako bi istog zaobišao, Kraj takvog stanja stvari, da je pogrešan je zaključak suda i o postojanju neizravne namjere na strani žalitelja, jer na strani žalitelja nije postojala svijest da pristaje na posljedicu koja mu se inkriminira, budući da na njegovoj strani niti jednog trenutka nije postojala namjera za ozljeđivanjem oštećenika, već jedino i isključivo namjera da pobjegne od oštećenika i to iz razloga i na način kako je to žalitelj u svojoj obrani detaljno opisao.
13. Protivno navodima žalbe, prvostupanjski je sud na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, personalnih dokaza, te isprava u spisu i njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirano kazneno djelo, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime iz medicinske dokumentacije, iskaza oštećenika, te nalaza i mišljenja vještaka je nedvojbeno utvrđeno da oštećenik ozljeđen inkriminiranog dana i na inkriminiranog mjestu prelaženjem traktorom preko noge oštećenika, a kojim traktorom je upravljao optuženik. Navedena utvrđenja podupire i iskaz svjedoka VR koji je iskazao kako ga je na mobitel nazvao oštećenik i pitao ga da li bi mu mogao doći pomoći jer da ga je FR pregazio s traktorom i da ne može nikuda sam, da je došao prvi na mjesto događaja i našao oštećenika kako leži bočno uz šumski put te je na njegovoj desnoj nozi vidio baš tragove kotača.
14. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik dajući gas prilikom kretanja po kolotragu i blatu u trenutku kada mu se oštećenik nalazio u neposrednoj blizini morao biti svjestan da može teško povrijediti oštećenika, pa je na to pristao. Dakle, prvostupanjski je sud vrlo temeljito i s potrebom kritičnošću pristupio ocjeni izvedenih dokaza, te cijenio istinitim iskaze svjedoka-oštećenika i svjedoka VR, koji iskazi su u skladu s provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, dok je s pravom iskaz optuženika cijenio neistinitim te po ocjeni drugostupanjskog suda, nisu s uspjehom dovedena u dvojbu pravilna utvrđenja odlučnih činjenica po prvostupanjskom sudu.
15. Slijedom navedenog, u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da je prvostupanjski sud, nasuprot mišljenju žalitelja, utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da je optuženik načinom postupanja navedenim u izreci pobijane presude, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11.
16. Optuženik je podnio žalbu i zbog odluke o kazni.
16.1. Prvostupanjski sud je optuženiku olakotnom cijenio okolnost da je otac dvoje maloljetne djece, da nije ranije osuđivan za kaznena djela protiv života i tijela, odnosno da nije osuđivan zbog ovakvog ili sličnog kaznenog djela, kao i protek vremena od počinjenja djela, dok mu je otegotnom cijenjena okolnost da je kazneno osuđivan za kazneno djelo krađe. Imajući u vidu naprijed iznesene olakotne i otegotne okolnosti, te težinu i značaj počinjenog djela, optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu je na temelju članka 55. KZ/11 izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, jer je sud stajališta da da optuženik i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, uz upozorenje da će sud ako optuženik svojom krivnjom ne bude izvršavao rad za opće odrediti izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti.
16.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ocijenio okolnosti važne za izbor vrste i mjere kazne optuženiku te da će svrha kažnjavanja biti ostvarena radom za opće dobro, odnosno da će se njome utjecati na optuženika, kao i na sve druge da ne čine kaznena djela, te izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.
17. Stoga, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci.
Šibenik, 18. prosinca 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Nives Nikolac